Connaisseur Karlin wrote:¤ jelena ¤ wrote:Connaisseur Karlin wrote:
jelena, ja nisam nikad cula da muslimani u BiH kazu: "danas sam skuvala pasulj sa suvim rebrima" ! To jeste cinjenica,a primjer se moze koristiti i iz licnog iskustva,ako je specifican za odredjenu populaciju.
@CK, evo, rezimiraću ti sadržaj rasprave, ako nisi pročitala i prethodne postove.
Nigdje ja nisam napisala da muslimani u Bosni kažu skuvati pasulj. Ja sam govorila o svojoj baki, a moja baka nije bila muslimanka, nego žena pravoslavne vjere, rođena i cijeli život živjela u Bosni i tako je govorila. Isto važi za moju mamu i za njenu sestru, koje su to od bake naučile.
A takav moj komentar je odgovor na stav mog sagovornika da ja, koja takođe kažem pasulj, kuvam, pirinač...tako govorim nazor i tobož se trudim da nasilu govorim drugačije od onog što je on čuo da govore ljudi (u njegovom primjeru Srbi iz Bosne) koje on poznaje. I plus dodaje da je to (taj moj navodni govor nazor) nešto njemu smiješno i da mu zvučim kao neki katolici koji su preko noći sa hiljade prešli na tisuću ili nešto tako...
To je za mene van pameti jer ja govorim onako kako sam u kući naučila još od malih nogu, a vremenom sam naučila, prihvatila da koristim i drugačije izraze, u zavisnosti od situacije. Pa ću tako za pirinač u kesi reći pirinač, ali za dinstan sa lukom ću reći pilav, a u prodavnici ili u razgovoru sa...lupam...komšinicom koja kaže riža i ja ću bez ikakvih problema (čuj problema...

) reći riža... Isto tako kad sam na moru, pa jedem onaj crni pirinač nikad neću reći crni pirinač, ni crna riža, nego crni rižoto...jer ako konobaru na primorju kažem crni pirinač, lik će me samo blijedo pogledat i sigurno neće na prvu skontat šta naručujem... itd. itd. Za razliku od riže, pasulj mi je skoro uvijek pasulj, pogotovo onda kad razgovaram sa ukućanima koji takođe kažu pasulj. Eto, šta je u svemu tome nazor, meni stvarno nije jasno...
Što se tiče činjenica...činjenica je da ljudi prilagođavaju svoj vokabular situaciji i sagovorniku, pa ćeš sa ljudima različite starosti, obrazovanja... različit stil i rječnik koristiti, kao što ćeš i na različitoj lokaciji koristiti različite izraze, kao što sam već navela u primjeru gore.
OK je navesti šta si ti čula ili vidjela u životu, na zadatu temu, ali tvrditi da ono što nisi vidjela ili čula i ne postoji - to nije činjenica, nego je samo tvoj subjektivni stav koji se može poklopiti sa činjenicom ali i ne mora. A kao takav sigurno nije pouzdana i stabilna osnova za argumentaciju ili donošenje istinitih zaključaka o drugima.
Jelena,ma ne pricas nazor,
to je normalan rijecnik pravoslavaca u BiH,znam puno pravoslavaca koji tako pricaju u BiH ,nije neobicna pojava. ALi sam podvukla da
nikad neces cuti muslimana da kaze kuvanje pasulj piriniac,a mislimm da je tkao i kod katolika u BiH. Ovo nema veze sa izgovorm na razlicitm lokacijama u BiH.
Svaka govorna grupa: muslimani,katolici i pravoslavci u BiH su cesto puta tezili da se razlikuju jedni od drugh,te jezicke razlicitosti su upravo rezutlat teznji da se pripada valstitoj grupi. Na selima je to ista pojava vrlo ocigledna,jer su sela u BiH bila najcesce tipican muslimanksa pravoslavan ili hrvatska. To nema veze sa mojom ,tvojom ili necicjom subjektivnosti,to su cinjenice.
Jeste, sve to stoji i hvala na razumijevanju.
Ali... pazi ovo... moj prethodni sagovornik kaže da on zna mali milion Srba iz BiH i da niko od njih, koje on poznaje, ne priča tako (pirinač, pasulj...), a onda na osnovu tih svojih ličnih poznanstava donosi zaključak da je takav govor kod mene nekakav nazor, jer on to nikad nije čuo.
O tome ti pričam...jedan subjektivni stav, zasnovan na ličnom iskustvu, koje nije mjerodavno, kao osnova pogrešnog zaključka.
Fula u dedukciji i to ne samo kad je moj, lični, govor u pitanju... nego mnogo šire.
A sad te moram malo ispraviti i kad je riječ o muslimanima, iako se u načelu slažem s onim što si napisala.
Činjenica jeste da muslimani iz Bosne, znači, oni koji su rođeni i od rođenja žive u Bosni, neće reći kuvati, pirinač, pasulj, ali muslimani iz Sandžaka hoće - jer su bili okruženi većinski pravoslavnim stanovništvom (bilo srpskim ili crnogorskim) i školovali se pod jakim uticajem pravoslavnog stanovništva - a i tih muslimana, iz Sandžaka, ima u Bosni i to u gradovima kao većim kulturnim i univerzitetskim centrima. E, sad...sve ostalo je individualno i stvar je socijalizacije i prilagođavanja pojedinca, a to su sve procesi koji se dešavaju postepeno i donekle nesvjesno. Osoba koja se u mlađoj dobi preselila u Bosnu, u početku će govoriti onako kako je naučila od svojih ukućana i u sredini gdje je odrasla i školovala se, pa će tek nakon izvjesnog vremena, daleko brže nego starija osoba, prihvatiti govor sredine u koju je došla. Dok osoba koja se u zreloj dobi doselila u novu sredinu, možda neće nikad prihvatiti govor starosjediaca. Tako da se danas ne može sa sigurnošću tvrditi da nikad nećemo čuti muslimana u Bosni koji kaže pasulj, pirinač, kuvati, iako činjenica o specifičnosti o govoru muslimana iz Bosne, koju si navela, i dalje stoji, neokrnjena.
Ista je stvar i sa pravoslavnim stanovništvom u Bosni, koje će pod uticajem većinskog, katoličkog i muslimanskog stanovništva, danas sigurno prihvatiti kuhati, grah, hurmašice i riža (po istom principu kao i musliman rođen i odrastao u Sandžaku) pogotovo ako je osoba mlada i bez obzira na to da li je vjernik ili ne, iako specifičnost njenog kulturnog naslijeđa, što je takođe jezička činjenica, nalaže drugačije.
Ima tu još mnogo zanimljivosti i neobičnih primjera koji odstupaju od činjenica i mogu se čuti od govornika u svakodnevnoj komunikaciji, ali da ne širim mnogo priču, kao što imam običaj

zasad, to je to.
