Hvala ti Sarajevo

[Hakiz]

Ma, uopšte, mi u Sarajevu, Sarajevo, uvijek mislimo da nam neko nešto duguje. Kao da je posebna privilegija biti Sarajlija ili živjeti u Sarajevu. Odavno je to tako. Sjećam se dok sam studirao, a to je bilo davno, studenti iz Sarajeva su se mnogo manje trudili od studenata iz provincije. Zaboga, dovoljno je da si iz Sarajeva i sve ti treba biti servirano, imaš neko bogomdano pravo na nešta za šta se svako drugi mora namučiti da dobije.

To nigdje na svijetu ni jedan grad nema česmu, jedino Sarajevo ima? Nigdje na svijetu nemaš bogomolje 4 abrahamske religije na malom prostoru? Ni jedan grad nema duh, jedino postoji sarajevski duh? Sarajevska škola rock'n'rolla, Hendrix dolazio da pita Tulu kako se svira?

Šta je to Sarajevo dalo Kemalu Montenu? Čovjek sam naučio svirati, pjevati, imao talenta da piše pjesme i sebi i drugima. Više je on dao Sarajevu nego Sarajevo njemu.

Monteno bi bio Kemo i bez Sarajeva. Sarajevo bez Montena ne bi bilo Sarajevo koje mi želimo da bude.

Ufurani smo mi Sarajlije. Bez razloga.

[zigson]

//

[DZONPI]

Mojne tako mene kad na zapadu pitaju odakle si ja kažem iz Sarajva odma druga priča u stilu to pasa dje si ba možemo se slikat ljudi u nesvjest padaju još kad im Zelju spomenem halo ekstaza.

[kamberovica polje]

Sarajevo je mrtvo. Smrtno ga ranili četnici a dokrajčile seljačine i primitivci. Iako za svaki grad u našoj državi to vrijedi, na Sarajevu se najviše vidi tragedija svega što se dogodilo u ovoj zemlji.

[VjecitiStudent]

Joj kuknjave.
Pa valjda je jasno da je nekakav koncert ili bilo šta drugo su mogli samo oni koji upravljaju budžetskim novcem i nekolicinom prostora u kojima se mogu održavati koncerti, nije se nas deset moglo utaliti nekom sićom pa otići u Zetru ili BKC.

Pozdrav Riletu, ministru i tako dalje ...

[VjecitiStudent]

pa šta? lik je odjebao sarajevo i kraj priče

npr. pimpek nije otišao

Pojasni kako je "odjebao" svoj grad? Time što je prommijenio mjesto boravka? Kao Čola i sl...da li je i on odjebao grad???

To ti je ta naša zelena linija, s jedne strane dupe ližu Memiću, Efendiću, Sebiji i ostalim ratnim pobjeguljama, a onda im za sve krivi LjUDI poput Keme, koji su cijeli rat ovdje proveli i onda, nekad, trbuhom za kruhom razgulili.

[piupiu]

živio i umro u zagrebu

u čemu je problem? kemo je davnih dana "ostavio" sarajevo

nakon što je u istom proveo najgore dane u istoriji grada.

pa šta? lik je odjebao sarajevo i kraj priče

npr. pimpek nije otišao

Rek'o bi čovjek Housea je u ovoj priči ostavila treba.

Pa, onda ide ono ... "Buraz, Amele m' moje, mrtva je za mene, mrtva!"

[House]

Rek'o bi čovjek Housea je u ovoj priči ostavila treba.

Pa, onda ide ono ... "Buraz, Amele m' moje, mrtva je za mene, mrtva!"

house istinu zbori

[piupiu]

Sarajevo je mrtvo. Smrtno ga ranili četnici a dokrajčile seljačine i primitivci. Iako za svaki grad u našoj državi to vrijedi, na Sarajevu se najviše vidi tragedija svega što se dogodilo u ovoj zemlji.

Pa, to Sarajevo o kojem ti govoriš jeste smrtno ranjeno i vjerovatno nikada više neće biti onaj stari "čovjek". Nedavno sam čitala da u Sarajevu živi 13% predratnog stanovništa - ne mogu se sjetiti gdje sam to pročitala, niti znam da li je to tačno. Iz mog razreda iz srednje škole - od nas 36, samo petoro danas živi u Sarajevu. To je ono jezgro kojem se čovjek vraća do kraja života , šačica ljudi koji govore isti generacijski jezik, s kojima možeš pobijediti u svakoj igri pantomime, na mig, ona mreža-network (novosarajevskim žargonom - halka ) u kojoj će svako razumjeti zašto postavljaš baš takva pitanja, jer ste zajedno naučili da ih postavljate, čahura iz koje ste zajedno ispilili u veliki, odrasli svijet ... Kad shvatiš da te čahure više nema, počneš razmišljati kao neko prerano zatvoren u neku otužnu zgradurinu van grada gdje odbrojavaš svoje preostale dane, nesposoban da sam prohodaš baš onom ulicom na kojoj više nemaš s kim da se pozdraviš.

Ali, tako to ide, panta rei, sve se mijenja, pa i Sarajevo koje se danas sadržajem 50% razlikuje od onog od prije 25 godina, ali je i 50% isto ono Sarajevo, isti onaj grad, s nekim novim generacijskim jezikom i nekim novim klincima. Ono je Sarajevo bilo po mjeri čovjeka i žene, naših roditelja, koji su se slobodno voljeli po korzima, čija su djeca pjevala dječije pjesmice na Malim šlagerima i slušala Kemine pjesme na 'velikim' Šlagerima sezone, niz čije je sokake klizio ezan miješajući se sa dječijom grajom, lagano, kao kad ptičica sleti; grad koji je imao svoje adete i svoj sistem vrijednosti i bio nakratko bezbrižan, očiju uprtih u veliki, šareni svijet, neopterećen sobom. Ovo je Sarajevo grad ranjenika i njihove djece, koji ima svoja nepregledna groblja, svoje pljačke Konzuma, svoje ZMBT-ije i Zvezde Granda na kojima djeca i odrasli zajedno pjevaju neke njima drage pjesme, čiji ezani sa preglasnih razglasa odzvanjaju kroz betonska naselja da nadglasaju lavež pasa, grad koji je teško ranjen, zabrinut, noću žedan, opterećen i okrenut sebi, ali koji još uvijek maršira za svoju djecu i iz dubine duše viče - živ sam, živ sam!

Svejedno, Sarajevo je Sarajevo. To ti je kao neka velika, stara, neprebolna ljubav koja je velikom nesrećom izgubila oko, a ti ga gledaš - šokiran i tužan, i tješiš ga i voliš i lijep ti je na neki sasvim novi način, i sjećaš se kakav je nekad bio. Al' isti je to čovjek. Taj čovjek sa staklenim okom ... zato te molim da ne govoriš da je Sarajevo mrtvo. Jer - sve i da jeste - znaš onu staru - o mrtvima sve najbolje.

[Banksy]

Iz mog razreda iz srednje škole - od nas 36, samo petoro danas živi u Sarajevu.

Svejedno, Sarajevo je Sarajevo. To ti je kao neka velika, stara, neprebolna ljubav koja je velikom nesrećom izgubila oko, a ti ga gledaš - šokiran i tužan, i tješiš ga i voliš i lijep ti je na neki sasvim novi način, i sjećaš se kakav je nekad bio. Al' isti je to čovjek. Taj čovjek sa staklenim okom ... zato te molim da ne govoriš da je Sarajevo mrtvo. Jer - sve i da jeste - znaš onu staru - o mrtvima sve najbolje.

Biće da smo išle u isti razred ...

Stani sad, jel' mrtvo ili je samo izgubilo oko ...?

[gospodja profiterka]

Iz mog razreda iz srednje škole - od nas 36, samo petoro danas živi u Sarajevu.

Svejedno, Sarajevo je Sarajevo. To ti je kao neka velika, stara, neprebolna ljubav koja je velikom nesrećom izgubila oko, a ti ga gledaš - šokiran i tužan, i tješiš ga i voliš i lijep ti je na neki sasvim novi način, i sjećaš se kakav je nekad bio. Al' isti je to čovjek. Taj čovjek sa staklenim okom ... zato te molim da ne govoriš da je Sarajevo mrtvo. Jer - sve i da jeste - znaš onu staru - o mrtvima sve najbolje.

Biće da smo išle u isti razred ...

Stani sad, jel' mrtvo ili je samo izgubilo oko ...?

Mrtvo. I organi povađeni.

[piupiu]

Iz mog razreda iz srednje škole - od nas 36, samo petoro danas živi u Sarajevu.

Svejedno, Sarajevo je Sarajevo. To ti je kao neka velika, stara, neprebolna ljubav koja je velikom nesrećom izgubila oko, a ti ga gledaš - šokiran i tužan, i tješiš ga i voliš i lijep ti je na neki sasvim novi način, i sjećaš se kakav je nekad bio. Al' isti je to čovjek. Taj čovjek sa staklenim okom ... zato te molim da ne govoriš da je Sarajevo mrtvo. Jer - sve i da jeste - znaš onu staru - o mrtvima sve najbolje.

Biće da smo išle u isti razred ...

Stani sad, jel' mrtvo ili je samo izgubilo oko ...?

Eh, šta je takvih razreda ... a, možda i jesmo.

Ma, mrtvo je njemu, meni nije ... mene to ubode pa dobijem izliv emocija.

[Banksy]

Iz mog razreda iz srednje škole - od nas 36, samo petoro danas živi u Sarajevu.

Svejedno, Sarajevo je Sarajevo. To ti je kao neka velika, stara, neprebolna ljubav koja je velikom nesrećom izgubila oko, a ti ga gledaš - šokiran i tužan, i tješiš ga i voliš i lijep ti je na neki sasvim novi način, i sjećaš se kakav je nekad bio. Al' isti je to čovjek. Taj čovjek sa staklenim okom ... zato te molim da ne govoriš da je Sarajevo mrtvo. Jer - sve i da jeste - znaš onu staru - o mrtvima sve najbolje.

Biće da smo išle u isti razred ...

Stani sad, jel' mrtvo ili je samo izgubilo oko ...?

Mrtvo. I organi povađeni.

Srećom, donirani - od Vankuvera do Melburna.

[gospodja profiterka]

Sreća naša...
Da su se manje donirali, da su imali malo više žara, petlje, pameti... ko zna.

[nasa]

Sarajevo je mrtvo. Smrtno ga ranili četnici a dokrajčile seljačine i primitivci. Iako za svaki grad u našoj državi to vrijedi, na Sarajevu se najviše vidi tragedija svega što se dogodilo u ovoj zemlji.

Pa, to Sarajevo o kojem ti govoriš jeste smrtno ranjeno i vjerovatno nikada više neće biti onaj stari "čovjek". Nedavno sam čitala da u Sarajevu živi 13% predratnog stanovništa - ne mogu se sjetiti gdje sam to pročitala, niti znam da li je to tačno. Iz mog razreda iz srednje škole - od nas 36, samo petoro danas živi u Sarajevu. To je ono jezgro kojem se čovjek vraća do kraja života , šačica ljudi koji govore isti generacijski jezik, s kojima možeš pobijediti u svakoj igri pantomime, na mig, ona mreža-network (novosarajevskim žargonom - halka ) u kojoj će svako razumjeti zašto postavljaš baš takva pitanja, jer ste zajedno naučili da ih postavljate, čahura iz koje ste zajedno ispilili u veliki, odrasli svijet ... Kad shvatiš da te čahure više nema, počneš razmišljati kao neko prerano zatvoren u neku otužnu zgradurinu van grada gdje odbrojavaš svoje preostale dane, nesposoban da sam prohodaš baš onom ulicom na kojoj više nemaš s kim da se pozdraviš.

Ali, tako to ide, panta rei, sve se mijenja, pa i Sarajevo koje se danas sadržajem 50% razlikuje od onog od prije 25 godina, ali je i 50% isto ono Sarajevo, isti onaj grad, s nekim novim generacijskim jezikom i nekim novim klincima. Ono je Sarajevo bilo po mjeri čovjeka i žene, naših roditelja, koji su se slobodno voljeli po korzima, čija su djeca pjevala dječije pjesmice na Malim šlagerima i slušala Kemine pjesme na 'velikim' Šlagerima sezone, niz čije je sokake klizio ezan miješajući se sa dječijom grajom, lagano, kao kad ptičica sleti; grad koji je imao svoje adete i svoj sistem vrijednosti i bio nakratko bezbrižan, očiju uprtih u veliki, šareni svijet, neopterećen sobom. Ovo je Sarajevo grad ranjenika i njihove djece, koji ima svoja nepregledna groblja, svoje pljačke Konzuma, svoje ZMBT-ije i Zvezde Granda na kojima djeca i odrasli zajedno pjevaju neke njima drage pjesme, čiji ezani sa preglasnih razglasa odzvanjaju kroz betonska naselja da nadglasaju lavež pasa, grad koji je teško ranjen, zabrinut, noću žedan, opterećen i okrenut sebi, ali koji još uvijek maršira za svoju djecu i iz dubine duše viče - živ sam, živ sam!

Svejedno, Sarajevo je Sarajevo. To ti je kao neka velika, stara, neprebolna ljubav koja je velikom nesrećom izgubila oko, a ti ga gledaš - šokiran i tužan, i tješiš ga i voliš i lijep ti je na neki sasvim novi način, i sjećaš se kakav je nekad bio. Al' isti je to čovjek. Taj čovjek sa staklenim okom ... zato te molim da ne govoriš da je Sarajevo mrtvo. Jer - sve i da jeste - znaš onu staru - o mrtvima sve najbolje.

Ja nisam isla u srednju prije rata, u osnovnu ali sve isto kao sto pises s tim da sam ja u ovim godinama od rata odlazila I vracala se i imam tu neku perspektivu izvana i iznutra na sve ovo...
Jeste se promijenilo ali promijenila sam se i ja pa...
Imam starih prijatelja Sarajlija i novih pridoslih Sarajlija...
Sarajevo mi je uvijek Sarajevo, koliko god da se mijenja...