hadzinicasa wrote:ni dodat' ni oduzet'.... mozda samo za one koji zele znati vise, procitat' dokument DEP-a i knjigu na koju se poziva.
http://www.oslobodjenje.ba/za-one-koji- ... tva/179380
Proizvodnja siromastva
Nažalost, naša je statistika postavljena tako da mjeri i poredi rezultate s nekim niskim bazama kako bi nam se pokazalo da živimo bolje iako zapravo živimo sve lošije i lošije
Direkcija za ekonomsko planiranje (DEP) BiH objavila je nedavno dokument “Perspektive 2017. do 2019. godine” u kojem se, između ostalog, projiciraju ili predviđaju prilično velike stope rasta industrijske proizvodnje u navedenom periodu. Naravno, riječ je o stopama rasta velikim za naše uslove, a one će se, prema DEP-u, kretati od 4,1 posto u 2016, zatim 5,1 te 5,7, pa sve do 5,9 posto u 2019. godini. U izvještaju se navodi da uz viši nivo ekonomskog rasta i povećanje investicionih ulaganja neminovno mora doći i do povećanja industrijske proizvodnje.
Zapravo, cijeli dokument DEP-a odiše optimizmom, jer ova direkcija predviđa u svim segmentima ekonomske djelatnosti bolja vremena. No, imajući na umu ranija predviđanja - koja su također bila optimistična ali od kojih građani BiH, nažalost, baš i nisu vidjeli previše - jednostavno se moramo zapitati hoće li sve projekcije i ostvariti te, što je još važnije, hoće li se uopšte odraziti na životni standard građana. Odgovorimo odmah na to pitanje. Privreda BiH je u jako lošoj situaciji, s tendencijom pogoršanja, a sve mjere (reforme) koje se trenutno provode neće pretjerano koristiti ni privredi niti građanima BiH. Čak i ako se ostvare predviđene stope rasta, građanima BiH neće biti bolje, jer su statističko mjerenje i poređenje kod nas ustrojeni tako da se sva trenutna dešavanja upoređuju sa prijašnjim pokazateljima koji su u osnovi niski, ali koji će na kraju ipak prikazivati dobre rezultate.
Naprimjer, obim industrijske proizvodnje se kod nas poredi s određenim prethodnim godinama iz bliže prošlosti i onda se dobijaju pozitivne stope rasta. Međutim, pitanje je da li je to realno jer mi jednostavno nemamo poređenja s nekim drugim periodima koji bi dali daleko realniju sliku trenutnog stanja. Šta želimo reći? Evo primjera. Nivo industrijske proizvodnje u BiH porastao je 1997. za čak 29,9 posto, potom je 1998. porastao za 28,9, zatim 9,5 posto, a onda je 2000. godine industrijska proizvodnja porasla za 5,2 posto. To su zvanični podaci agencija iz BiH i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). I zaista, ovi statistički podaci izgledaju odlično, ali samo zato jer se porede s veoma niskom početnom osnovom. Ako poredimo iste ove podatke s drugom nekom drugom, realnijom osnovom, dobit ćemo dijametralne rezultate. Naprimjer, ako poredimo industrijsku proizvodnju BiH iz 2000. godine, koja je zabilježila rast od 5,2 posto, sa recimo predratnom industrijskom proizvodnjom u BiH, doći ćemo do podatka prof. dr. Nikole Grabovca, koji u svojoj knjizi “Privreda BiH pred kolapsom” kaže da je proizvodnja iz 2000. na nivou od samo 34,9 posto predratnog nivoa proizvodnje u BiH! A to već ne zvuči više onako optimistično kao rast od 5,2 posto. Prof. Grabovac dodaje da ako se nastavimo “razvijati” ovakvim tempom kao do sada, onda ćemo predratni nivo proizvodnje dosegnuti za 15 do 20 godina. A moramo li vas podsjetiti da BiH ni 1991. baš i nije bila neka ekonomska velesila?
Imajući pomenuto na umu, pogledajmo sada kako se kretao obim industrijske proizvodnje u BiH u proteklim godinama. Recimo, 2007. proizvodnja je prema podacima DEP-a porasla za 7,1 posto, potom za 11, a onda je globalna finansijska kriza potopila našu proizvodnju koja je pala -6,6 posto. Potom je 2010. proizvodnja porasla za 4,2 posto, zatim 2,3, da bi 2012. ponovo pala za -3,6 posto. Slijedi rast od 5,2 posto, a zatim 2014. godine ponovo “rast” industrijske proizvodnje od 0,1. 2015. godinu industrijska proizvodnja je u BiH porasla za 2,6 posto.
U dokumentu DEP-a se također navodi da bi prerađivačka industrija, zahvaljujući izvoznoj potražnji, trebala biti glavni oslonac rasta industrijske proizvodnje u BiH, uz naravno neizbježni energetski sektor (rudarstvo i proizvodnja električne energije), koji, sam za sebe, čini čak trećinu ukupne industrijske proizvodnje naše zemlje. Prerađivačka se industrija, pak, prema teoretskoj definiciji svrstava u takozvani sekundarni sektor, pri čemu se ona definira kao “prerada, dorada i obrada sirovina i poluproizvoda”. Znači, i sama struktura bh. industrijske proizvodnje ukazuje na to koliko je zapravo riječ o slabašnoj privredi i proizvodnji. Jer, kada se govori o industrijskoj proizvodnji, onda se u većini slučajeva pred očima baš i ne stvara mentalna slika kopanja rude i šivanja kožnih navlaka, što su, nažalost, tipična obilježja bh. industrijske proizvodnje.
Sve pomenuto se veoma jasno iscrtava i u strukturi bruto domaćeg proizvoda (BDP). Prof. Grabovac piše da su po strukturi BDP-a u 2000. godini na prvom mjestu javna uprava, obrana i obavezno socijalno osiguranje (12,8 posto), zatim prerađivačka industrija (11,1), promet, skladištenje i veze (9), trgovina na veliko i malo, popravak motornih vozila i motocikla, predmeti za ličnu upotrebu i kućanstvo (8,7), poljoprivreda, lov i šumarstvo (7,2), snabdijevanje električnom energijom gasom i vodom (5,7), obrazovanje (5,5), građevinarstvo (4,6), zdravstvena i socijalna zaštita (4,8), financijsko posredovanje (3,8), poslovanje nekretninama i iznajmljivanje (2,4), rudarstvo (2,3), ostale javne, društvene, socijalne i uslužne djelatnosti (2,0), ugostiteljstvo (1,7 posto) i tako dalje.
Ovako loša struktura se nije promijenila mnogo ni do danas. Potvrđuju to i drugi pokazatelji. Iz podataka entitetskih agencija za finansijske, informatičke i posredničke usluge jasno se može uočiti, naprimjer, da više od polovine prihoda kompanije u BiH ostvaruju u segmentu trgovine na veliko i malo, pri čemu je natpolovičan udio inostrane robe u prodaji. Privreda BiH, koja je prije rata ostvarivala suficit u robnoj razmjeni s inostranstvom, nakon rata se pretvorila u svojevrsnu ekonomsku koloniju u kojoj cvjetaju samo uvoz, trgovina, usluge i iznajmljivanje, pri čemu je domaća proizvodnja jednostavno zamrla. Ono malo domaće proizvodnje koja je do danas uspjela preživjeti “reformske mjere” predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti u BiH - ali i predstavnika međunarodne zajednice koji su zapravo glavni kreatori makroekonomske politike kod nas - generalno ima jako lošu poslovnu perspektivu.
Koliko je to pogrešna ekonomska politika koja se sistemski provodi već godinama, osjećamo svi u BiH na svojoj koži. Nažalost, naša je statistika postavljena tako da mjeri i poredi rezultate s nekim niskim bazama kako bi nam se pokazalo da živimo bolje iako zapravo živimo sve lošije i lošije. Da to nije samo puko mišljenje potpisnika ovih redova, svjedoči i nedavno objavljeni izvještaj Ujedinjenih naroda u kojem se doslovno navodi da u BiH trenutno oko 700 hiljada ljudi živi na granici siromaštva, a da svaki šesti stanovnik gladuje jer nema novca za jedan obilniji i kvalitetniji obrok dnevno. Stoga kada god ubuduće vidite bilo kakve pozitivne i optimistične ekonomske pokazatelje i prognoze, sjetite se obavezno, poštovani čitatelji, i činjenice iz izvještaja UN-a prema kojoj se BiH nalazi na listi 20 najsiromašnijih i najjadnijih zemalja na svijetu.
