Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[John Cleese]

E haj'mo sad na zapad

[John Cleese]

...pa malkice istocno...

[John Cleese]

...pa Jopet zapadno



Ovim zavrsavamo emitiranje jutarnjeg programa (sa' ce dvan'est )

[piupiu]

George Orwell ... 1984 ... život u distopiji

... audio-knjiga na engleskom, ko je zaboravio čitati, može preslušati ...

Knjiga je napisana 1948. i govori o totalitarnom društvu upozoravajući da je moguće u potpunosti dehumanizirati čovjeka, a da društvo koje to čini nastavi 'normalno' postojati ...

[piupiu]

Distopija kao žanr ... naličje utopije u literaturi i filmu ...

Nepostojeće društvo opisano u detalje i obično smješteno u vrijeme i mjesto za koje je autor pretpostavio kako će ga suvremeni čitatelj smatrati znatno gorim od društva u kojem sam živi…

... Distopija (grčki: δυσ-, “teško ili loše” i τόπος, “mjesto, krajolik”) je slika društva koje se iz nekog razloga smatra nepoželjnim. To može biti slika društva u kojem vladaju bijedni uvjeti života obilježeni državnom represijom, konstantnim ratnim stanjem, nasiljem, zagađenjem, zarazom i naposljetku nezadovoljstvom i patnjom većine ljudi koji u njemu obitavaju ...

... Distopija je novi i poprilično neistraženi žanr. Novi žanr u ovome slučaju ne znači da su se njegovi predstavnici na sceni pojavili tek nedavno, nego samo nisu bili svrstani pod zajednički nazivnik. Književna djela koja danas poznajemo kao distopijska zapravo postoje poprilično dugo. Prvim se distopijskim djelom danas smatra Jules Verneov roman The Begum’s Fortune iz 1879. godine, a najpoznatije literarne distopije danas su Mi (1921.) Jevegenija Zamjatina, Vrli novi svijet (1931.) Aldousa Huxleya i 1984 (1949.) Georgea Orwella. Mi se uz Željeznu petu (1907.) Jacka Londona smatra romanom koji je pokrenuo trend futurističke satirične distopije te kasnije služio kao uzor i izvor inspiracije Huxleyu, Orwellu, Vonnegutu i ostalima. U rađanju distopijskog žanra očito je najbitniju ulogu odigrala publika sa svojom sposobnošću da prepozna zajedničke karakteristike koje su se pojavile, jer su najpopularnija distopijska djela crpila inspiraciju iz istih izvora, a kasnije su i sama postala utjecajna i uzrokovala nastanak mnogih drugih distopija. Zanimljivo je kako se sličnosti u karakteristikama nastavljaju i desetljećima poslije pa u Matrixu (1999.) ili V for Vendetta (2006.) pronalazimo očite utjecaje iz Mi ili 1984. O distopiji možemo govoriti kao o žanru kojeg je stvorila publika zbog toga što je primijetila sličnosti između pojedinih djela, a žanr je nastao spontano radi lakše orijentacije ...

http://znanost.geek.hr/clanak/distopijska-fikcija/

[petunija]

@John Cleese,

ne dade mi da te citiram, pa ću ovako:
+1 za ono da si Sloven
Onaj divni valcer je moj tata nekada stalno slušao, tako da je to jedna od prvih kompozicija koja mi je "ušla u uho".

@piupiu za hor iz Nabuka, mada je i onaj iz I čina fenomenalan i malo neopravdano zapostavljen.
Nisam mogla da ga pronađem izolovano, da postavim,

[piupiu]

Bio je veliki sevdalija ... Jovica Petković

Rođen je 1926. godine u Smederevu u Srbiji, a kao mlad harmonikaš došao u Sarajevo, gdje je, između ostalog, radio kao šef Narodnog orkestra RTV Sarajevo te bio jedan od osnivača Festivala narodne muzike Ilidža.

Zajedno je s Ismetom Alajbegovićem Šerbom i Miloradom Todorivićem oformio je Trio harmonikaša koji su proslavljali sevdalinku širom svijeta.

Petković je jedan od pionira estrade muzičke industrije Sarajeva čiji nagli uspon počinje početkom 60-tih godina prošlog vijeka s masovnim pojavom gramofonskih ploča. Prvu "singlicu" u Sarajevu 1958. godine snimio je Safet Isović ("Sarajčice hajdemo" i "Sjetuje me majka" autora Joze Peneve) uz muzičku pratnju dvojice harmonikaša - Jovice Petkovića i Ismeta Alajbegovića.

Svojom virtuoznom svirkom predstavljao je SFRJ širom svijeta a u zemlji je bio preteča kasnije jako popularne figure virtuoznog harmonikaša. Autor je nekoliko kultnih sevdalinki kao što su "Da sam ptica", "Sa Igmana pogledat je lijepo", "Dani dugi", "Kada moja mladost prođe" i solista prepoznatljive estetike. Jovica Petković ostavio je neibrisiv trag u bh. tradicionalnoj muzici. Umro je u Beču 14. septembra 2015.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/239 ... video.html
http://radiosarajevo.ba/novost/202112/s ... e-ne-umiru

[John Cleese]

@piupiu za hor iz Nabuka, mada je i onaj iz I čina fenomenalan i malo neopravdano zapostavljen.

"Gli arredi festivi"?



Edit:

http://www.youtube.com/watch?v=xDfkBGxEM-4

[John Cleese]

Hor pionira, Nabucco, Verdi:

[John Cleese]

A sad...

[John Cleese]

[John Cleese]

[petunija]

@John Cleese đe me nađe da to je to, a i ova Kavalerija ti je pun pogodak, nisam je slušala 100 godina , hvala
Elina je prije par godina gostovala u Zagrebu, žao mo je što je koncert bio u sred sedmice, inače bismo otišli

[petunija]

A kad smo već kod klavira, evo nešto malo veselije



čak sam i note nabavila, ali sam malo lijena

[piupiu]

Cleese, dobar ti je taj vragolasti picikato, no , treba još malo Pončelija "metnut'" ...



... samo za Hor pionira i onog malog budućeg zaštitara što samo pozira, a usta ne otvara ... možda ga treba preusmjeriti na balet ...

[piupiu]

Veliki Bekim Fehmiu govori velike stihove Vasiljeva ...

Majka Hazlija rodila ga je 1. lipnja 1936. u Sarajevu - gdje mu se otac Ibrahim bio otisnuo trbuhom za kruhom - što će reći da je petnaest dana prije nego što je počinio samoubojstvo ugasio sedamdeset četiri svjećice na rođendanskoj torti. Nakon što se 1941. raspala ondašnja Kraljevina Jugoslavija, a Bosna postala dio Nezavisne Države Hrvatske, Fehmijevi se sele nakratko u Skadar, koji je bio pod talijanskom vlašću, a odatle odlaze u Prizren, u koji se stalno udomljuju i gdje je Bekim skončao osnovnu i srednju školu.

Odatle se upisuje u kazališnu akademiju u Beogradu, na kojoj diplomira u klasi Mate Miloševića. Postao je najistaknutiji u četverolistu glumaca kod kojih se nije prepoznavao karakteristični izgovor slova lj što lako odaje ljude albanskih korijena. Osim njega to su Abdurahman Shala, pokojni Faruk Begolli i Enver Petrovci. http://www.jutarnji.hr/bekim-fehmiu--pu ... la/836830/

[piupiu]

@piupiu za hor iz Nabuka, mada je i onaj iz I čina fenomenalan i malo neopravdano zapostavljen.
Nisam mogla da ga pronađem izolovano, da postavim,

Eeee, taj 'raseljeni' Hor Jevreja sam naučila nekad davno i pjevušila ga s prevodom koji nigdje na internetu ne mogu naći, a bio je ljepši od svih koje sam pročitala i čula kod nas ... pomalo se razlikuje od ovog sveprisutnog po Internetu, mora da ga je prevodio (i popravio) neko vrlo nadahnut ... fale mi dva stiha kojih se nikako po tom prevodu ne mogu sjetiti.

[piupiu]

Jergović o Njegoševoj nagradi i izbjeglicama

RSE: A odnos zemalja regiona prema izbjeglicama, kako to komentarišete?

Jergović: Naravno, to je posebno mučno pitanje i mučna tema. Meni se čini da je Srbija jako dugo se prema izbjeglicama ponašala vrlo ljudsk ii krajnje korektno i da nije, u svemu tome, bilo onih ružnih i negativnih refleksa koji su postojali u Istočnoj Evropi, a bogami i u dijelu Zapadne Evrope. Što se Hrvatske tiče, službena Hrvatska je pokazala ljudsko lice prema izbjeglicama otprilike u trajanju od četiri sata nakon ulaska prvog sirijskog izbjeglice u Hrvatsku. Nakon toga se počelo govorit o podizanju zidova, o islamizaciji Evrope, o tome da će oni uništit naš identitet i ne znam o čemu dalje...Iako, nijednom od sirijskih izbjeglica na pamet ne pada da se zadržava u Hrvatskoj. I Hrvatska je počela, pogotovo njena desna strana, tražiti uzore u Viktoru Orbanu i u evropskim fašistima, što zapravo i nije čudno, s obzirom na inače politički nazor hrvatske desnice i hrvatskih nacionalista. Ali opet valja napomenut i to da u ovoj zemlji ima jako puno volontera koji pomažu izbjeglicama. Postoje ljudi koji savršeno anonimno čine za njih velike stvari. I postoji, recimo, jedna minijaturna općina na krajnjem istoku Hrvatske koja se zove Tovarnik koja se bila pretvorila u kolektivnog volontera koji zaista brine o tim ljudima i pomaže tim ljudima. Tako da bi, i u slučaju Hrvatske, kao i u slučaju recimo Mađarske, trebalo uvijek odvajat službenu politiku od onoga što rade pojedini anonimni ljudi. Inače, ja mislim da volonteri koji pomažu sirijskim izbjeglicama ne spašavaju te izbjeglice nego zapravo spašavaju evropsku ideju i zapravo spašavaju ujedinjenu Evropu. Ostatak ... http://www.slobodnaevropa.org/content/j ... 75341.html

[piupiu]

Festival Ulične Umjetnosti Sarajevo - Sarajevo na drugi pogled

Razgovarali smo sa cijenjenim rediteljem, Alešom Kurtom, koji je njegov osnivač.

Kako je počela FUU priča? Šta Vas je motiviralo da ga pokrenete?
- Motivirao me je rad na TV seriji FTV-a Vodič za autostopere kroz umjetnosti. Tu sam imao nekoliko vrijednih saradnika, i bezbroj zanimljivih sagovornika. Pitajući različite umjetnike ko je po njihovom mišljenju bio prvi umjetnik, šta je umjetnost, počeo sam da shvatam da je esencija svega toga od pećinskih crteža u Altamiri, do današnjih dana jednaka. Uvijek, od kad ima čovjeka, bio je neki lik koji šarao po zidovima, drugi koji se mazao bojama i plesao da dozove kišu. Poslije je jedan od saradnika, Elvis Dolić iz Zenice, koji je imao iskustvo rada kao ulični umjetnik predložio nešto kao festival. Ne znam da li je ovo uopće dobro ime, možda ovo i nije festival, ali kod nas ta riječ ima dosta pozitivnih konotacija pa je tako i ostalo. Ovo je više festival umjetnosti na otvorenim prostorima, nego festival ulične umjetnosti. Ima toga još, ali naći će on neki svoj profil. Ostatak ... http://fbl.ba/ales-kurt-reafirmiramo-po ... sti-grada/

[petunija]

Baš sam se pitala ko je organizator onih crtanja po Titovoj i baš mi se to dopalo.
Sad saznajem da je to osoba sa kojom sam bila u prva četiri razreda osnovne iz svakog teksta koji postaviš, nešto novo saznam
Što se tiče onog teksta za hor Jevreja, možda bi trebalo pitati nekog iz NP?

[piupiu]

Vehid Gunić ... In memoriam za Jovicu Petkovića ...

... znam da smo se već sjetili na istoj strani, ali, sad pročitah ovaj nadahnuti in memoriam ... i mislim da ga vrijedi staviti ovdje ...

Odlazak genija iz naroda



Uz zvuke njegove poznate pjesme „Smederevo grade od starina“, u četvrtak 24. septembra, sahranjen je Jovica Jovan Petković, jedan od najznačajnijih stvaralaca u oblasti narodne muzike i jedan od najvećih svjetskih virtuoza na harmonici. Sahrana je obavljena u njegovom rodnom gradu kojem je taj narodni genije za života podigao dva trajna spomenika svojim pjesmama „Smederevo grade od starina“ i „Smederevska jesen dođe“.

Ipak, najveći dio i radnog vijeka ovaj izvanredni narodni umjetnik, genije zapravo, proveo je u Sarajevu, u Narodnom orkestru Radio-Sarajeva, odnosno Radio-televizije Sarajevo.Kao nenedmašni virtuoz na harmonici svojevremeno je predstavljan na velikim muzičkim smotrama u Ženevi i Parizu. Pred njegovom virtuoznošću svijet je ostao zadivljen, zbunjen i zapitan: zar je na instrumentu kojeg historičari muzike nisu strpali niukakvu kategoriju, moguće postići toliku i takvu virtuoznost kakvu je postigao ovaj muzički genije. Da odagnam nedoumice oko svrstavanja harmonike u neku kategoriju i razjasnim laičku tvrdnju kako taj instrument nisu svrstali u neku kategoriju s imenom i prezimenom. Mislio sam pri tome na onu, da uslovno kažem, standardizaciju instrumenata: gudački, puhački, žičani, udaraljke ...

Možda je to stoga što sama harmonika u svome imenu već sadrži svoje osnovne značajke. Ime je, po svemu sudeći, izvedeno iz starogrčkog imena Harmonija (kćerka Afrodite i Aresa) koja je, prema predaji, imala skladan brak, a to upravo i znači ona harmonija koja je dospjela do današnjih dana u kojima će značiti skladnost, usklađenost, sklad dijelova i cjeline. Ponegdje harmoniku svrstavaju u kategoriju instrumenata rastegača što je tačan i ružan naziv za taj instrument kojeg Nijemci, od kojih je do nas i dospjela, "rastegaću" nazivaju harmonika, a Italijani armonica. Kako god je zvali, ona je, kad je u rukama pravih majstora, čudesan, veličanstven – harmoničan instrument kao što je u rukama i na usnama slavnog Zamfira panova frula ili na sličnoj poziciji drvena frula Bore Dugića ili Omera Kulića. A takav virtuoz, velemajstor na harmonici bio je i naš muzički genije, naš Jovica Petković.

Ovaj samonikli narodni genije pripadao je redu onih malobrojnih posrednika muzike koje nazivamo interpretatorima muzike koji je često bivao i posrednik muzike u tumačenju i posredovanju između njega kao autora, ali i tumača svoga djela na putu do slušalaca. Tu putanju Jovica Petković je decenijama prelazio na maestralan, virtuozan način. Ako je virtuoznost velika tehnička vještina u savršenom savladavanju tehničkih problema pri izvođenju umjetničkog djela, onda se za Jovicu Petkovića može reći da je svoju virtuoznost doveo do takve artificijelnosti da mu nije bilo uporedivog na ovim, pa i na evropskim i svjetskim prostorima.

Bojao sam se pokatkad te pretjerane virtuoznosti i pomalo sam i sam strahovao za sudbinu sevdalinke ukoliko bude tumačena na šumadijsko-čarapanski način, ali sam vremenom uviđao da u slučaju Jovice Petkovića sve ima smisla, pa i njegovo često bježanje od muzičke teme u neke čudesne improvizacije iz kojih bi se on, ipak, kao pravi velemajstor, vraćao na pravu temu, na pjesmu, zapravo.

U odgonetanju naše sevdalinke Petković je pokušavao praviti neke iskorake, ulazio je u neko napadačko, modernije tumačenje sevdalinke, pa bi se moglo reći da je u tom pogledu, svojom virtuoznom svirkom, specifičnim stilom i tehnikom, trasirao potpuno novi pravac u tumačenju bosanske gradske pjesme. Stasavao je i sazrijevao pored možda najznačajnijeg instrumentalnog reproduktivca narodne muzike rahmetli Ismeta Alajbegovića Šerbe, velikog i neponovljivog, a samoukog narodnog genija. Šerbo i Petković godinama su se smjenjivali kao šefovi na čelu Narodnog orkestra slavnog Radio-Sarajeva, odnosno Radio-televizije Sarajevo.

Prigovori, pokatkad i zločesti, po kojima Petković u bosansku pjesmu unosi elemente srbijanskog, odnosno šumadijskog melosa, prestali su onog časa kada se na talasima Radio-Sarajeva prvi put čula pjesma "Sa Igmana pogledat' je lijepo", autorski prvijenac ovog darovitog čovjeka u kojem se on javlja u dvostrukoj ulozi: autor i teksta i muzike. Tako je počela još jedna paralelna, također vrlo uspješna karijera Jovice Petkovića – kompozitorska. Ovome je autoru, u domu staraca u Beču u kojem je proveo posljednje godine života, o tome kako je nastao taj njegov autorski prvijenac, pokojni Jovica ispričao:

"Sa ženom i djecom našao sam se jednoga dana na Vrelu Bosne. Zadivljen tom ljepotom, zagledan u Igman, vrela, bašče, smislio sam početak pjesme Sa Igmana pogledat' je lijepo. Pjesma je dugo, dugo nastajala, ali kakvu god sam joj melodiju skrojio sve je vuklo na Šumadiju. Stanovao sam na Slatkom ćošetu u Sarajevu. Moj stan gledao je direktno u Begovu džamiju.

Snimim tekst na onaj "Filipsov" magnetofon (bio je velik sa onim velikim koturovima), pa malo pjevušim, lijep tekst, ali melodija tipična šumadijska. Ne ide. Išlo je isto kao što u bijelu kafu ide so. Ne ide, pa ne ide. Prošlo nekoliko dana ja opet počnem, pa opet prošla dva-tri mjeseca, pokušam ponovo - ne ide. Tekst bosanski – melodija nečija, ne znam ni ja čija. Pričaš o Igmanu i Bosni, a čuješ šumadijsku pjesmu. I, tako, poslije niza pokušaja, umoran i iscrpljen, sageo sam glavu, sklopio harmoniku i malo pridrijemao. Prozor mi otvoren, a s njega, na udaljenosti od samo 50 metara vazdušne linije, vidi se Begova džamija. Kad odjedanput začuh mujezina: Allahu-ekber i lailahe illalah. Prošli su me ugodni trnci. Znaš kako to mujezini lijepo uče. Vrisnuo sam u sebi: Eto, pjesme! Eto melodije. Tako je, inspirisana melodijom ezana, nastala pjesma, moj prvijenac „Sa Igmana pogledat' je lijepo“, jedna od meni najdražih mojih pjesama ...

Onda su jedna za drugom nastajale brojne pjesme ovog narodnog umjetnika. Evo naslova pjesama u kojima je pokojni Petković bio autor i teksta i muzike. To su, pored već pomenute pjesme „Sa Igmana pogledat je lijepo“, pjesme: Lijepa Fato, Smederevo, grade od starina, Smederevska jesen dođe, Pjesma Zaimu, Stara mjesta mene zovu, Kada moja mladost prođe, Proljeće se budi, Bosno, zemljo moja mila, Romanijo, goro jelovita, Moja majka stalno brine, Neka moja duša vene, Dao sam ti ljubav svoju ...

Brojne pjesme, Petković je komponovao na tuđe tekstove. To su pjesme Alekse Šantića, Mustafe Mujezinovića, Nikole Škrbe, Safeta Kafedžića, Rada Dubljevića, Rada Vidića, Envera Šadinlije, Bahrije Proho i drugih. Evo samo nekih naslova pjesama kojima je Jovica Petković, svojom muzikom dao dimenziju više i produžio im vijek: Da sam ptica i da imam krila, U proljeće kad vjetrić zapiri , Pod beharom (Jahao sam konje), Nesretan sam, majko, Vrati se, ljubavi, Oplakana dva prozora mala, Leti, lastavice, Djetelina sa četiri lista, Nebo je oblačno, Bosno moja zelenih meraja, Ja zavoljeh djevojčicu, Mog jarana ne bi život dug, Ja bolujem, majko, Halka kuca na vratima,Ti se, majko, sa mnom halali, Miris cvijeća,, Tuža ljubav, Kad Bosanci zapjevaju, Kad niz sokak ideš,Veselo je sad u mome kraja, Puno tuge, puno bola, Mita stari, Pjesma cv'jeta, pjesma živi,, Šeher grade, Banja Luko mila, Imam jednog prijatelja,Vidi Muja, Ne znam šta ću, majko, Pjesma Romaniji, Kad ja pođem niz sokak,, Ženit ću se, U avliji, Dani dugi, svaki ko godina, Jorgovane, cv'jeće plavo, Meni draga sitno pismo piše, Mene mati ruži, Jesen zri – svadba vri, Kono, Fato, Dođi meni jedan dan, Sve djevojke iz mahale, Noć je pusta, Srce moje neko je prokleo, Ženit ću se mlađan, Mlada Pr'jedorčanka, Kada sam te, draga, sreo, Iz malenog sokaka, Doviđenja, Ne tuguj mi, druže moj, Nemoj plakat', sestro mila, Niko ljepšeg komšiju nema, Pruži ruku, prijatelju, Jajce grade, Opančići pleteni, Sjaj, mjeseče, Pjesma ženi, Varala je, varala, Pjevaj danas samo za nas, Ja ne želim nevjernicu ...

Neka ovog spiska na ovome mjestu kao podsjećanje da je u Sarajevu i u BiH živio i stvarao jedan takav samonikli a genijalni umjetnik iz naroda. Taj narodni genije je kraj onoga rata dočekao kao partizan na Sremskom frontu kao borac 47 divizije. Poslije rata bio je član Bokserskog kluba „Milicionar“ u Beogradu. U svojoj lakoj kategoriji 1947. godine postao je prvak Beograda. Potom je potpuno uplovio u muzičke vode. Pred drugom Titom nastupao je 24 puta. Te nastupe smatrao je najznačajnijim datuma u karijeri.

Eto, to je u najkraćem skica za portret dragog čovjeka, umjetnika iz naroda, narodnog genija, zapravo.

Smederevo – rodni grad Jovice Petkovića, uskoro će mu dodijeliti ulicu. A Sarajevo? Ovaj grad još se nije dosjetio da je ovdje živio i pjevao po mnogima najbolji tumač sevdalinki svih vremena, neprolazni Safet Isović. Šta onda očekivati?

Počivaj u miru, dragi Jovice!

Vehid Gunić
Preuzeto s Facebooka

[piupiu]

Laibach ... utisci iz Sjeverne Koreje

Novak je podsjetio da je "Laibach" u Koreju, jer tako tu državu zovu Sjevernokorejci s obzirom na to da Južnu Koreju smatraju okupiranim dijelom svoje teritorije, stigao spletom okolnosti i spontano, preko norveškog saradnika koji je učestvovao u kulturnoj razmjeni sa Sjevernokorejcima. Poslali su video-snimak "Laibacha", nakon koga im je Kulturni odbor Ministarstva za kulturu Sjeverne Koreje odobrio nastup. Članovi "Laibacha" su ispričali da Sjevernokorejci djeluju kao strpljivi ljudi, vrlo su ljubazni, nemaju sklonost ka cinizmu, ali imaju smisao za humor. http://www.6yka.com/novost/90420/lajbah ... novom-souu

[piupiu]

Baš sam se pitala ko je organizator onih crtanja po Titovoj i baš mi se to dopalo.
Sad saznajem da je to osoba sa kojom sam bila u prva četiri razreda osnovne

Aaa, super!

iz svakog teksta koji postaviš, nešto novo saznam
Što se tiče onog teksta za hor Jevreja, možda bi trebalo pitati nekog iz NP?

Hvala, voljela bih da se više raje uključi, no mislim da nas na temi ima jedno 6 sve zajedno ... ... mahom stavim ako naidjem na nešto interesantno ... ili ako mi nešto u trenutku padne na pamet ... dobra ideja za NP, hvala!

[piupiu]

Na današnji dan ...

1207. - Rodio se jedan od najvećih pjesnika islamske kulture Jalal ad-Din Rumi, osnivač mevlevijskog derviškog reda.

1452. - Odštampan je prvi dio Gutenbergove Biblije.

1791. - U Beču je premijerno izvedena Mocartova opera "Čarobna frula".

1924. - Rođen je Truman Capote, američki književnik ("Doručak kod Tiffanyja").

[petunija]

Bila je prije jedna slična tema i najaktivnija je bila forumašica @cello ili nešto slično. Postavljala je lijepu muziku i davala korisne informacije o kompozitorima i dirigentima. Nešto ne vidim ekipu sa te teme da se uključuje pa nisam sigurna da li su uopšte na forumu.