asurbanipal wrote:Nađoh nešto zanimljivo kod Corbina:
Pojam skrivenog Imama vodio je učitelje šayhie škole produbljivanju smisla i načina te nevidljive prisutnosti. Ovdje ponovo mundus imaginalis ('alam al-mital) preuzima bitnu ulogu. Vidjeti Imama u Nebeskoj zemlji Hurqalya (usporediti u maniheizmu, Zemlju svjetlosti, Terra lucida), znači vidjeti ga tamo gdje je on uistinu: u svijetu u isti mah konkretnom i nadosjetilnom, i s prilagođenim organom što ga zahtijeva percepcija jednog takvog svijeta. To je, na neki način, fenomenologija gaibata koju je šaihizam ocrtao.
Ličnost kao što je ona XII.-og Imama ne pojavljuje se i ne nastaje po zakonima materijalne povijesnosti. To je nadprirodno biće koje tipizira iste duboke težnje, kao one kojima je, u izvjesnom kršćanstvu, odgovarala ideja jedne čiste caro spiritualis Christi. Od ljudi ovisi da Imam sudi može li se pojaviti ili ne. Njegova pojava je smisao njihove obnove, a u tome je, konačno, pravi smisao ši'itske ideje o iščeznuću i dolasku. Ljudi su ti koji su sami sebi sakrili Imama, sami postavši nesposobni vidjeti ga, jer su izgubili ili su im paralizirani organi "teofaničke percepcije", te "spoznaje srcem", definirane u gnoseologiji Imama. Nema, dakle, nikakvog smisla govoriti o Očitovanju skrivenog Imama tako dugo dok su ljudi nesposobni da ga prepoznaju. Dolazak, dakle, nije događaj koji bi mogao iznenada iskrsnuti jednog lijepog dana. To je nešto što se dešava od danas na sutra u svijesti vjernih ši'ita (sljedbenika Ehli bejta a.s.). Ovdje je, dakle, ezoterizam taj koji krši nepokretnost tako često predbacivanu legalitarnom Islamu, a njegove pristaše su uvučene u usponsko kretanje ciklusa walayata.
U jednom slavnom hadisu, Poslanik a.s. je izjavio: : "Kada bi na svijetu trebao postojati samo jedan dan, Bog bi taj dan produljio, dok se ne pokaže čovjek koji će doći poslije mene i čije će ime biti moje ime, a prezime moje prezime; on će Zemlju ispuniti skladom i pravdom, kao što je do sada bila ispunjena nasiljem i tlačenjem..." Ova predaja je prenesena od Imama Bakira a.s. i Imama Sadika a.s. Taj dan koji se produljuje, to je vrijeme gaibata.
Veliki iranski sufijski šejh, Sa'dudin Hamuyah (XIII. vijek) je izjavio: "Skriveni Imam neće se pojaviti prije nego budemo u stanju shvatiti sve do preko remena njegovih sandala tajne tewhida, to znači ezoterički (batinski) smisao božanske Jedinstvenosti." Ta tajna, to je upravo on, Očekivani Imam a.s., Savršeni čovjek, Potpuni čovjek, "jer on je taj koji sve stvari čini izražajnim, a svaka stvar, kad oživi, postaje početak duhovnog svijeta". Buduće pojavljivanje Imama predpostavlja, dakle, promjenu srca ljudi; od vjernosti njegovih pristalica ovisi da li će se postupno taj dolazak ostvariti, samim činom njihova opstojanja.
Velika razlika je između izraza "biti nevidljivi" i "biti nepoznat". Imam Sadik a.s. je rekao: "Ljudi će izgubiti svoga Imama [i neće ga moći prepoznati]. [Svake godine će] bit će prisutan na Hadžu, gledat će ljude, ali ga oni neće vidjeti.
Imam Mehdi a.s. je u poruci koju je, posredstvom Muhammeda ibn Osmana, poslao Ishaku ibn Jakubu, napisao: "A što se tiče koristi ljudima od mene, to je slično koristi koju imaju od Sunca kad je pokriveno oblacima."
________
Francuski filozof Henry Corbin, profesor sa Sorbone i čuveni svjetski orijentalist, kaže:
"Držim kako su sljedbenici škole Ehli bejta jedini koji putem vilajeta uspješno čuvaju vezu između Božanske upute i stvorenja. Židovska religija, koja je predstavljala stvarnu vezu između Boga i ljudskog svijeta okončana je Musaom a.s..Svojim neprihvatanjem Mesiha i Muhammeda oni su prekinuli tu vezu. Kod muslimana, neki su se zaustavili na Muhammedovom poslanstvu, poričući da poslije njega postoji iko ko bi bio veza između Stvoritelja i stvorenja. Jedino se za školu Ehli bejta poslanstvo okončava sa Muhammedom, ali vilajet, predstavljen osobama na koje je on ukazao kao nastavak između Boga i ljudi, ostaje živjeti i nakon njega, dapače zauvijek."
Henry Corbin (14. April, 1903.– 7. Oktobar, 1978.)
I treći upis. To je to.

