Ne spominji mi mater, ne sjecam se ni ja tvoje, hvala.MJAU - da wrote:@topcam, ti pojma nemaš šta je feminizam. Ne vezuj ga za takve žene, jer baš takve pojma nemaju o istom, a hoće kao neka prava. Ne vrijeđaj svoju mater prije svega, a kad saznaš više o feminizmu u pravom smislu riječ, skontaćeš o čemu govorim.
Ivini paša, ne znam ti mater, moja je meni vazda primjer žene bez muža, pa volim spomenuti. Ne vidim da sam je negativno spomenula, niti bi, i da imam priliku. Ako tako razmišljaš i lično shvataš, kraj diskusije.topcam wrote:Ne spominji mi mater, ne sjecam se ni ja tvoje, hvala.MJAU - da wrote:@topcam, ti pojma nemaš šta je feminizam. Ne vezuj ga za takve žene, jer baš takve pojma nemaju o istom, a hoće kao neka prava. Ne vrijeđaj svoju mater prije svega, a kad saznaš više o feminizmu u pravom smislu riječ, skontaćeš o čemu govorim.
Uostalom ne vidim da nam se misljenje razlikuje, bas suprotno, cemu onda toliko blizak pristup. Mozda skontas sta ti govorim.
Loše je ljubav i brigu prema djeci žrtvovati zbog para, pogotovo ako nije nevolja.MJAU - da wrote:A što misliš da je tako? Zato što su žene loše majke? Zato što moraju raditi da bi doprinjele domu, kao i muškarac? Da bi djeci obezbjedile po današnjem vaktu kakav jeste, kao i otac? Da bi bile sposobne djeci obezbjediti koliko mogu, ako oca ne bude? To je loše nešto?S4mpion wrote:Hiljade i hiljade djece po vrtićima i na produženim boravcima, po cijeli Božiji dan, od jutra do sutra, kući samo prespava. Žene sve manje vremena imaju za djecu. Odgoj njihove djece obavlja neko drugi, jer one moraju ganjati jednakost.
Odgajati sopstvenu djecu i brinuti o sopstvenoj kući je ponižavajuće. Neka to obavljaju neke druge žene.
Imaju oceve itekako,.. ali u pitanju je prestiz i bolest potrosackog drustva gdje se mora imati puno vise od osnovnog, i naravno glupi stereotipi gdje majke misle da ce ispasti zaguljene, glupe i slabe ako se posvete djeci. Zato zene radije rintaju od jutra do mraka da imaju vise love i budu "modernije", negoli da provedu vrijeme sa svojom djecom vise od dva sata dnevno.SaraFina wrote:S4mpion wrote:Hiljade i hiljade djece po vrtićima i na produženim boravcima, po cijeli Božiji dan, od jutra do sutra, kući samo prespava. Žene sve manje vremena imaju za djecu. Odgoj njihove djece obavlja neko drugi, jer one moraju ganjati jednakost.
Odgajati sopstvenu djecu i brinuti o sopstvenoj kući je ponižavajuće. Neka to obavljaju neke druge žene.
Imaju li hiljade te djece očeve ili su nastali bez muškog učešća?
Ako nemaju onda neka majke preuzmu punu brigu, a ako imaju očeve zašto njih ne okrivljuješ?
Licemjerje na n-tu.
Alice Schwarzer, nisam te prepoznao. U pravom smislu rijeci, pises pretpostavke bez osnove.MJAU - da wrote:Ivini paša, ne znam ti mater, moja je meni vazda primjer žene bez muža, pa volim spomenuti. Ne vidim da sam je negativno spomenula, niti bi, i da imam priliku. Ako tako razmišljaš i lično shvataš, kraj diskusije.topcam wrote:Ne spominji mi mater, ne sjecam se ni ja tvoje, hvala.MJAU - da wrote:@topcam, ti pojma nemaš šta je feminizam. Ne vezuj ga za takve žene, jer baš takve pojma nemaju o istom, a hoće kao neka prava. Ne vrijeđaj svoju mater prije svega, a kad saznaš više o feminizmu u pravom smislu riječ, skontaćeš o čemu govorim.
Uostalom ne vidim da nam se misljenje razlikuje, bas suprotno, cemu onda toliko blizak pristup. Mozda skontas sta ti govorim.
Svaka cast. Dosta dobro receno.Stoner wrote:Ključno u mom postu je bilo "igra i njena pravila".SaraFina wrote:
Ključno u tvom upisu jeste " svijet su skrojili muškarci" po svojim sopstvenim pravilima i na neravnopravnosti zena.
To bi dodala..
Dakle, nema tu nikakvih razlika izmedju muške i zenske zelje za natjecanjima i zeljom za uspjesima, ona je jednaka...
Problem je u tome što muškarci čak i danas ubiru plodove iskorištavanja zenske neravnopravnosti koju su forsirali u prošlosti.
Zato je Feminizam odlična pojava.
Ima i svojih nedostataka, ali ja lično bi radila upravo na ispravljaju povjesnih grešaka gdje su zene zakinute.
Pa im omugućila danas na Konto toga povlastice u nauci, kulturi, općenito svim segmentima obrazovanja, gurala poduzetništvo i sl.
Što se tiče želje za natjecanjem razlika je drastična, pa u žena se natjecanje svodi na kupnju najboljih štiklica i klepetanje po komšiluku da je kone čuju. I naravno, da budu žene/djevojke uspješnog muškarca. To je doduše privilegije zgodnijih ženki pa ne čudi pojava feminizma i kmečanja o patrijarhatu i brijanja glavurdi na ćelavo u fazonu kao "nekad sam bila lijepa a sad sam namjerno ružna".
Hvala zdrao
hAZNADAR wrote:Imaju oceve itekako,.. ali u pitanju je prestiz i bolest potrosackog drustva gdje se mora imati puno vise od osnovnog, i naravno glupi stereotipi gdje majke misle da ce ispasti zaguljene, glupe i slabe ako se posvete djeci. Zato zene radije rintaju od jutra do mraka da imaju vise love i budu "modernije", negoli da provedu vrijeme sa svojom djecom vise od dva sata dnevno.SaraFina wrote:S4mpion wrote:Hiljade i hiljade djece po vrtićima i na produženim boravcima, po cijeli Božiji dan, od jutra do sutra, kući samo prespava. Žene sve manje vremena imaju za djecu. Odgoj njihove djece obavlja neko drugi, jer one moraju ganjati jednakost.
Odgajati sopstvenu djecu i brinuti o sopstvenoj kući je ponižavajuće. Neka to obavljaju neke druge žene.
Imaju li hiljade te djece očeve ili su nastali bez muškog učešća?
Ako nemaju onda neka majke preuzmu punu brigu, a ako imaju očeve zašto njih ne okrivljuješ?
Licemjerje na n-tu.
Ne postoje muski i zenski poslovi ali postoji razlicit afinitet, sklonost i na kraju - biologija. Djeca, odgoj djece spada vise u zonu zenine odgovornosti - otac nije niti bi trebao biti iskljucen - ali uloga oca u porodici je davno i naucno definirana. Na stranu krute tradicije, vjeru, historiju,... na najvisim pedagoskim skolama u savremenom svijetu ces nauciti da je uloga oca i majke ipak razlicita i da je odgoj djece ipak vise u majcinoj zoni. Zasto bi inace djeca po defaultu pripala majci prilikom razvoda bez obzira na kakva je majka.
Savremen muskarac ipak aktivno sudjeluje u obavljanju kucanskih poslova, kuhanju, brizi oko djece,.. ali postoje ipak poslovi koje vecina zena radije prepusti njemu. Poput tehnickih kvarova na uredjajima u kuci, tezih fizickih poslova, instaliranju audio/video i racunara plus funkcionisanje, briga o autu,.. itd. I tu se najbolje dokazuje ufurana feminiskinja koja nastoji nesto dokazati. Glatko preskoci mnogo obaveza i poslova na koje i podsjeti muza da treba uraditi - a istovremeno prigovori zajednicku brigu oko djece svaki put kada joj se spomene karijera.
Sve i jedna, i to bez izuzetka sve i jedna feminiskinja koju poznajem dolazi ili iz porodice gdje je otac bio strog i glava kuce, ili iz mahale gdje nisi smio biti drugaciji. Feminizam im je samo lijecenje kompleksa i dokazivanje.
Evo banalan primjer - vozi se porodica zajedno, pukne guma na autu a imate u kolima dvoje male djece. Dali tu stupa na snagu tvoja teorija o podjednakoj brizi o djeci?
navika..
Stoner wrote:Mozda nekad docekate i da se pjane kuci vratite pa nas dobro izdegenecite.
artime wrote:Predlažem "curici" da u guglu ukuca pokret feminizma, valove f., pokret sifražetkinja za početak. Pokrete u V. Britaniji pa poslije u Americi. Nisu loše ni statistike. One u brojkama govore o neravnopravnosti prije svega u zdravstvu, u kojem žene nemaju pravo nad svojim tijelom (trudnoća, abortus, brak).
Današnji "feminizam" je napravio par pozitivnih i progresivnih koraka da se ženi vrati pravo nad prije svega vlastitim tijelom i da može ostvariti i raditi ono što je u domenu ljudskih prava. A to je i pravo na rad. Danas ima dosta debati da se i nije nesto stanje promjenilo. Međutim obzirom da je obrazovanje (po nekim jedina karta slobode) omogućeno svim ženama (trend raste, pogledati UN-ovu brošuru o postotcima i statistikama na planu obrazovanja - po polnoj podjeli) u gotovo svim razvijenim državama, onda se nameće zaključak da se stvari ipak mijenjaju na bolje.
Zadatke feminizma treba ozbiljno. Prije svega na planu aktivizma. Boriti se protiv diskriminacije i seksizma. Drustvo treba da shvati poruku da kao po pitanju rasne podijele, ne treba da se gradi svijet na muškoj i ženskoj podijeli, kojem će jedno uvijek dominirati nad drugim. A "curice" ako malo pogledaš hijerarhiju moći shvatit ćeš da svijetom vladaju isključivo muškarci. Šta takav poredak govori o svijetu u kojem ti živiš? Ili ćemo se svi praviti kako je to sasvim prirodno
Niemand wrote: Smatram da feminizam kao pokret realno ne postoji odavno vise.
hAZNADAR wrote:Feminizam u zapadnoj hemisferi u zemljama koje smatramo najrazvijenijim i fenimizam kod nas su dva razlicita pojma.
Feminizam u svijetu je umro, ne postoji vise,.. to je bio pokret kada je bilo vrijeme za to - danas nema vise potrebe. Prava zena ne samo da su izjednacena sa muskarcima - vec ima i odredjenih prednosti poput starateljstva nad djecom u slucaju razvoda koje po defaultu ide u zeninu korist. Onda postoje i programi, budzeti, stambeni prostori za zene koje odluce da napuste muza - dok se muskarac mora snazalizit sam. A da ne govorim o muzevom kapitalu gdje ga sistem odere bez obzira sto je sam zaradio. Razlika postoji samo u platama gdje statistika pokazuje da i dalje muski zaradjuju malo vise i tu se jedino jos vodi borba. Na trzistu zene jednostavno svojom voljom i svojim izborom izabiraju uglavnom poslove pedagogije, administracije, njege,... malo koja zeli da vozi viljuskar, ili programira, radi u fabrici kao cnc operater,...
Zene na zapadu su uglavnom prihvatile muskarce kakvi jesu i ne nastoje od njih napraviti nesto drugo. Isto kao sto su muskarci prihvatili mnogo toga kod zena sto im je totalno nerazumljivo i nelogicno.Moderna zena danas ima slobodu a dozvoljava je i svom partneru. Rado prihvata ulogu domacice i da vise vremena i paznje posvecuje djeci - bez ikakvih predrasuda, stidova,.. i sl. Ja licno znam visokoobrazovanih zena koje su imale periode od vise godina gdje su odgajale djecu kod kuce i ispijale kafe sa jaranicama, isle na tecaje jezika, keramike,.. - stvar izbora u drustvu gdje ne postoje standardi naseg tipa.
E kod nas prava zena nisu na istom nivou kao na zapadu - ali nije iskreno receno ni prevelika razlika. Feminizam je postao tek jedan malogradjanski atavizam proslog sistema. Otuda i stereotipi kako je domacica glupa, zaostala, ugnjetavana, slabog samopouzdanja i ponosa,.... i domace fenimistinje najcesce pod krinkom jednakosti izmedju polova i istih prava - ustvari traze privilegije i da se tretiraju kao mala djeca. Eto da im se oprosti mnogo toga sto se muskima nebi ni u snu oprostilo. Do te mjere ide taj glupi stareotip da muski moraju lagati o sitnicama koju hranu vole, koje filmove, koje sportove(ako mogu uopce).. i 24 sata na dan paziti na ne ispadnu papci.
Zato domace feminiskinje - malo se spustite na zemlju i ako vec tezite necemu - imate samo dvije stvari a to su nasilje u porodici gdje je drzava odgovorna da takvim zenama pomogne i prosjecna plata. A demone ne nalazite gdje ih nema.
Feminizam je pojava koja se javlja u mnogo sirem spektru a ne samo porodici.SaraFina wrote:
Ne mislim ja da ću ispasti zaguljena ili glupa ako ne radim i ne privredjujem. Ako sebi uskratim obrazovanje zbog formiranja porodice i sl..
Ja smatram da je ovisnost pogubna za obitelj. Bilo gdje u svijetu, ako je zena finansijski ovisna u podredjenom je polozaju. To ne moze niko osporiti. Ne postoje argumenti za to.
Bilo kakva porodična idila koju zamišljamo u uvjetima ovisnosti zene je iluzija.
Ako zena ne radi, prvo što joj pod " normalnim " slijedi je obavljanje apsolutno svih kućanskih poslova. Jer cijeli dan je u odnosu na zaposlenog muza slobodna i takve stvari nekako se prirodno " vremenom nametnu" te postaju praksa.
Kuhanje i briga o školi i djeci takodje.. Roditeljski sastanci i vanškolske aktivnosti.. Opet obavlja ...najvećim dijelom zena..
I to se jednostavno htio ti ili ne priznati uloga oca gubi.. Zbog komotiteta, nedostatka vremena i sl izlika.
Majka preuzima sve na sebe, da olakša zaposlenom muzu.
Na kraju taj brak se svede na podjelu. Muz finansijski pridonosi, a zena obavlja sve drugo u zamjenu za finansijsku potporu.
Zar nisam u pravu?
Mene takva veza ne bi mogla ispuniti nikada. Jednostavno zelim SVO slobodno vrijeme da provodimo skupa i svi podjednako i ravnopravno kao clanovi porodice ucestvujemo kako u kućnim tako i u aktivnostima van naseg doma.
Uloga majke u odgoju djece dok su mala je od većeg značaja, no kako djeca rastu ja bi lično svog sina više uvijek uputila da uspostavi bliskost i partnerski odnos sa ocem.
To mi je prirodno kao majci i zeni.
Otac treba prestavljati i uzor i autoritet.
Ja bi sa svoje strane gledala da takvu zadaću ispunim prema kćerima.
Ako je moje promišljanje temelj nekog novog feminizma, onda ok..
Mislim da i taj novi feminizam ima zdrave temelje.
Na kraju, uzmi situaciju da dodje do razlaza ili smrti muškog supruznika, kakvu ti budućnost predvidjaš zeni iz tvog scenarija?
Ja znam da bi zena iz mog promišljanja opstala, za tvoju nisam sigurna.
artime wrote:Predlažem "curici" da u guglu ukuca pokret feminizma, valove f., pokret sifražetkinja za početak. Pokrete u V. Britaniji pa poslije u Americi. Nisu loše ni statistike. One u brojkama govore o neravnopravnosti prije svega u zdravstvu, u kojem žene nemaju pravo nad svojim tijelom (trudnoća, abortus, brak).
Današnji "feminizam" je napravio par pozitivnih i progresivnih koraka da se ženi vrati pravo nad prije svega vlastitim tijelom i da može ostvariti i raditi ono što je u domenu ljudskih prava. A to je i pravo na rad. Danas ima dosta debati da se i nije nesto stanje promjenilo. Međutim obzirom da je obrazovanje (po nekim jedina karta slobode) omogućeno svim ženama (trend raste, pogledati UN-ovu brošuru o postotcima i statistikama na planu obrazovanja - po polnoj podjeli) u gotovo svim razvijenim državama, onda se nameće zaključak da se stvari ipak mijenjaju na bolje.
Zadatke feminizma treba ozbiljno. Prije svega na planu aktivizma. Boriti se protiv diskriminacije i seksizma. Drustvo treba da shvati poruku da kao po pitanju rasne podijele, ne treba da se gradi svijet na muškoj i ženskoj podijeli, kojem će jedno uvijek dominirati nad drugim. A "curice" ako malo pogledaš hijerarhiju moći shvatit ćeš da svijetom vladaju isključivo muškarci. Šta takav poredak govori o svijetu u kojem ti živiš? Ili ćemo se svi praviti kako je to sasvim prirodno
„Genitalno sakaćenje najčešće djevojčica u vrlo ranoj dobi predstavlja namjerno izazvanu patnju čije posljedice su vrlo teške. Sama trenutna ekstremna bol i šok prilikom sakaćenja, infekcije, komplikacije kod zarastanja rana, komplikacije pri trudnoći i porođaju te česti slučajevi smrti samo su neke od posljedica ovog brutalnog i neljudskog čina“, rekla je Marijana Petir na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta.
Praksa genitalnog sakaćenja ozbiljno vrijeđa dostojanstvo i život žena širom svijeta a kako je riječ uglavnom o djevojčicama, predstavlja i grubo kršenje ljudskih i dječjih prava. Prema podacima UNICEF-a više od 125 milijuna žena diljem svijeta trenutačno živi s posljedicama genitalnog sakaćenja. „Zabrinuta sam jer zbog manjkavih zakona i nedorečenih provedbenih mjera djevojčice bivaju sakaćene u našim zemljama unutar granica EU ili su odvođene u matične zemlje roditelja“, rekla je Petir.
Pitanje genitalnog sakaćenja zapravo je pitanje duboko ukorijenjenih kulturoloških normi kojim se na roditelje vrši pritisak od strane zajednice čiji su članovi. Marijana Petir je upozorila da mjere za podizanje svijesti treba razvijati uz pomoć i unutar zajednica u kojima se sakaćenje izvodi ali treba pronaći način kako djevojčice genitalnog sakaćenja ne bi postale i po drugi puta žrtve kada ostanu bez roditeljske skrbi nakon kaznenog progona njihovih roditelja jer je genitalno sakaćenje kazneno djelo. “Zato najvažnijim smatram provedbu preventivnih mjera odvraćanja roditelja od sakaćenja svojih kćeri“, zaključila je Petir.
Zašto toleriramo ulazak djece u prisilne brakove?
Posted by nmis
Autor: Irena Dujmušić
Matrix World
Ujedinjeni narodi izvještavaju da će više od 140 milijuna djevojčica postati dječje nevjeste do 2020., ukoliko stope ranog stupanja u brak i dalje ostanu kao i do sada. Od tog broja djevojčica u dobi ispod 18 godina, 50 milijuna će biti mlađe od 15 godina. Dječji prisilni brakovi, u kojima su ne rijetko i slučajevi gdje se izuzetno male djevojčice udaju za višestruko starije muškarce, su i u 21. stoljeću jednako zastupljeni, a predstavljaju strašnu štetu za psiho-fizičko zdravlje djece.
Činjenice su zastrašujuće:
14 milijuna djevojaka mlađih od 18 godina uda se svake godine.
To je oko:
1.166.666 mjesečno
269.230 tjedno
38.461 dnevno
27 svake minute
Ili, oko jedna djevojka svake dvije sekunde….
Svake godine u prisilne i rane brakove uđe 14 milijuna djevojčica, u zemljama južne Azije uđe gotovo polovica svih maloljetnih djevojaka.
Prisilni brakovi djece su najčešći u ruralnim djelovima subsaharske Afrike, gdje se do 18. godine uda više od 1/3 djevojčica i u južnoj Aziji, gdje prislino u brak uđe gotovo polovica svih maloljetnih djevojčica.
Najviše stope prisilnih i ranih brakova ima Nigerija – 75%, a slijede je Čad i Srednjoafrička Republika – 68%, Bangladeš -66%, Gvineja – 63%, Mozambik – 56%, Mali – 55%, Burkina Faso i Južni Sudan – 52%, Malavi – 50%.
Zemlje s najvišim stopama prisilnog braka u Europi uključuju Gruziju -17%, Tursku -14% i Ukrajinu -10%. Najmanje 10% adolescenata ulazi u brak u dobi manjoj od 18 godina u Velikoj Britaniji i Francuskoj. Gotovo svakodnevna pojava ranih i prisilnih ulazaka u brak je i u SAD-u.
Prisilni i dogovoreni brakovi za djevojčice predstavljaju čisto kršenje ljudskih prava, oni znače prestanak školovanja, zdravstvene rizike u vezi maloljetničkih trudnoća i materinstva, te razne ozljede zbog seksualnog nasilja u braku. Visoke su stope smrtnosti djevojčica i djevojaka i zbog prisilnog seksualnog odnosa kao i zbog komplikacija u trudnoći i porođaja. Osim toga, dječja ranjiva psiha ovim je činom nepovratno ozlijeđena. Prisilni brakovi su zapravo isto što i pedofilija, samo su skriveni pod krinkom socijalno – ekonomskih povoda i tradicionalnih običaja.
Mapa prikazuje stravične postotke ulazaka u rane i prisilne brakove u raznim zemljama svijeta.
Gadljivo je kako psihopate na vlasti i vodećim pozicijama pedofiliju vide kao respektabilnu formu civilizacijskog izričaja te neki od njih izjavljuju javno kako se djeci zapravo ne nanosi nikakva fizička i psihička bol, te da jedinu bol proživljavaju oni koji se zbog pedofilije prijavljuju policiji. Kada se na to osvrnemo, onda nam je možda razumljivije no ne i prihvatljivije kako to da se u današnje doba bez većih problema gleda kroz prste svim mogućim silovateljima, pedofilima, svodnicima te i roditeljima koji prisiljavaju djecu na brak. O tome smo opširno pisali u članku “PEDOFILSKA CIVILIZACIJA: Tko će zaštititi našu djecu?”
Koliko je za djecu opasan rani i prisilan ulazak u brak govore i brojni medijski popraćeni tužni slučajevi nastradalih djevojčica. Među najstrašnijima je i stravičan kraj života malene djevojčice iz Jemena, Rawan, stare samo 8 godina, koja je 2008. umrla od unutrašnjih ozljeda tijekom svoje prve bračne noći. Smatra se da je djevojčica umrla od napuknuća na genitalijama i teškog krvarenja zbog rupture maternice. Ovo nije usamljen slučaj, poznato je i da je 2010. umrla od unutrašnjeg krvarenja i 13-to godišnja djevojčica nakon 5 dana braka sa starijim muškarcem. Plašimo se da postoji još veliki broj takvih slučajeva za koje se nikada ne dozna.
Prenosimo još potresnih priča, jednu od njih priča i Alemtsahye Gebrekidan iz Etiopije koja je stupila u brak s 10 godina. Danas ona ima 38 godina i bolno se sjeća traumatskog prekida svog bezbrižnog djetinjstva. Roditelji su odlučili da će se udati za dječaka od 16 godina kojeg nije niti poznavala, bila je nesretna zbog toga, baš kao i on. S 13 godina je rodila sina, trudnoća i porod su joj bili traumatični, budući da se s dječjim tijelom teško nosila s fizičkim zahtjevima trudnoće. U to doba je vladao i Vijetnamski civilni rat, u kojem je njezin muž poginuo, tako je postala udovica s 14 godina i sama s jednogodišnjim djetetom, a i sama je bila dijete. Nakon toga je završila kao žrtva krijumčara, te je odvedena obećanjima o boljem životu u London. Sada u Londonu ima dobrotvornu udrugu koja pomaže bivšim dječjim nevjestama iz Etiopije i iako je njena priča završila sretno, ona kaže da osjeća kao da joj je djetinjstvo opljačakano i poručuje svim roditeljima da ne otimaju djeci djetinjstvo jer nemaju pojma kakve su sve posljedice.
I Noora Al Shami iz Jemena je jedna od onih koja su prošle pakao ranog udavanja. S 11 godina se prisilno udala za čovjeka u 30-tim godinama i njeni roditelji su za to dobili 150 dolara. Tijekom braka je imala dva spontana pobačaja, a rodila je troje djece u dobi od 13, 14 i 15 godina. Sve su joj trudnoće bile problematične. Njezin muž je bio izrazito nasilan i prema njoj i prema djeci. Nakon 10 godina terora, uz pomoć udruga za pomoć ženama u prisilnim i ranim brakovima uspjela je predati zahtjev za razvod. Danas je razvedena, bori se skrbništvo nad djecom te je aktivna na strogom provođenju zakona koji bi rezultirao krajem dječjih brakova.
Sahar Gul, 15-to godišnja djevojčica iz Afganistana prodana je kao nevjesta, a obitelj mladoženje ju je sustavno maltretirala i držala zatvorenu u toaletu čak 6 mjeseci jer je odbijala biti prostitutka. Tukli su je, čupali joj nokte i gasili cigarete na njoj.
Teško je i zamisliti kako se osjećaju ta mala bića u tim stravičnim trenucima čistog seksualnog iživljavanja, to su sve redom zapravo silovanja – ako nazovemo stavri pravim imenom, a koje su sve posljedice trudnoća koje nastaju prije punoljetnosti smo detaljno objasnili u članku “Apel liječnika: Preopasno je za desetogodišnjakinje da rađaju djecu!”
Zapanjujuća je i hrabrost malih djevojčica koje su se uspjele oduprijeti i pobjeći od prisilnih ranih brakova, jedna od njih je i mala Nada al-Ahdal iz Jemena, koja ima 10 godina i koja je rekla svojim roditeljima ne. Ona je imala sreće jer je uspjela pobjeći, a utočište joj je pružio njen ujak koji je imao razumijevanja za nju i nije htio dozvoliti da njezin život bude uništen. Njezin video uradak u kojem ona svojim roditeljima poručuje: “Udajte me – i ubit ću se!” objavljen je na youtubeu, a možete ga pogledati ovdje. Pojavile su se i špekulacije o istinitosti njene tvrdnje, no teško je zamisliti da bi dijete sve to izmislilo budući da je pojava ranog stupanja u brak tako uobičajena u Jemenu.
Hrabra Nada al-Ahda koje je rekla ne prisilnom braku i imala je sreće u bijegu jer je dobila podršku svog ujaka.
Zašto se događaju rani i prisilni ulasci u brak?
Neravnopravnost spolova – žene i djevojke često zauzimaju niži status u društvu, kao rezultat socijalne i kulturne tradicije, stavova, vjerovanja koja im uskraćuju njihova prava i guše njihovu sposobnost da igraju jednaku ulogu u svojim domovima i zajednicama.
Siromaštvo – u obitelji s niskim prihodima, djevojke se mogu promatrati kao ekonomski teret. Percepcija slabe sposobnosti djevojaka za zaradom prihoda ih gura iz njihovih domova u brakove.
Negativna vjerska ili tradicijska praksa – u mnogim zemljama je važnost očuvanja obiteljske časti i djevojačke nevinosti ono zbog čega roditelji prisiljavaju svoju djecu u brak prije nego li su spremne. Postoji uvjerenje da je brak zaštita protiv nemoralnog ili neprimjerenog ponašanja.
Ne provođenje zakona – ponekad obitelji nisu ni svjesne da su prekršile zakon. U nekim zemljama rani ulazak u brak je vrlo rasprostranjen, kazneni progoni se rijetko provode.
Sukobi, katastrofe i izvanredna stanja – katastrofe i izvanredna stanja povećavaju ekonomske pritiske na kućanstva i mnoge obitelji koje prethodno nisu razmatrale rane ulaske u brak tada gledaju na njega kao posljednje utočište.
Smatra se da su žene općenito niža bića sposobna samo za rađanje i podizanje djece i to je česti razlog ulaska u rane brakove. Na slici je mlada majka od svega 14 godina, Asia, sa svoje dvoje djece.
Slika je vlasništvo Stephanie Sinclair – http://tooyoungtowed.org/
Koja je uloga edukacije u prevenciji ranih prisilnih ulazaka u brak?
Jedno od rješenja za zaustavljanje običaja prisilnih brakova je i edukacija, naime, kada bi osnovno školovanje bilo besplatno u svim siromašnijim zemljama, puno bi se postiglo, međutim, većina država nema novaca za financiranje besplatnog osnovnog školovanja, a kamo li i za srednjoškolsko obrazovanje. No, na osobnoj razini, putem sponzorstva, moguće je pomoći, dobar primjer za to je i predsjednica države Malavi, koja ulaže velike napore da se zaustave ovi brakovi; kako razgovorima s lokalnim plemenskim glavešinama, tako i financiranjem školovanja nekih djevojčica te potiče i svoje ministre da učine isto budući da sama zemlja nema novaca za financiranje srednjoškolskog obrazovanja. Naravno, dalo bi se pričati i o tome koliko razvijeni i bogati svijet ulaže u pomaganje razvoja besplatnog školovanja.
Nkosazana Dlamini-Zuma, predsjednica Afričke unije (AU), poziva na okončavanje prisilnih ulazaka u brak:
“Mi moramo završiti s dječjim brakovima, djevojke koje se nađu kao mladenke u mladoj dobi su prisiljene imati djecu, dok su i same djeca.”
Izvršni direktor UN Population Funda (UNFPA), Babatunde Osotimehin, rekao je da je važno da mladi ljudi imaju koristi od ponovnog oživljavanja interesa i sredstava za planiranje obitelji:
“Afrika treba odgajati svoje mlade ljude, i graditi svoje ljudske kapacitete. Dokle god imamo tinejdžerske trudnoće, u vrsti epidemije koju imamo na ovom kontinentu … nećemo do toga doći.”
Osotimehin naglašava da dječji brakovi sputavaju napredak u nekim područjima i bez obzira što je situacija kritična, to nije bilo dovoljno da vlade donesu zakone protiv njega.
Loši uvjeti školovanja su česti razlog odustajanja od edukacije i ulaska u rane i prisilne brakove.
Čak i tamo gdje je obrazovanje dostupno, cijene, količina, kvaliteta i sadržaj obrazovanja ima utjecaj na to hoće li djevojke odustati i rano ući u brak. Utvrđeno je da je nekvalitetno školovanje često u pozadini odustajanja od školovanja, poput prenatrpanosti škole, nekvalificiranih nastavnika i povećanje rodno uvjetovanog nasilja. Očekivanja da će se djevojčice ionako udati i da neće raditi ima utjecaja na standard obrazovanja koje primaju, primjerice, učitelji im mogu poklanjati manje pažnje i mogu imati lošiji pristup materijalima za učenje nego dječaci. Trošak koji stvara obrazovanje može se promatrati kao uzaludna investicija.
Što je rješenje?
Sigurno nije rješenje u nekim pokušajima uvođenja dugotrajne kontracepcije, jer radi se o djeci, koja osim što će biti seksualno iskorištavana sada trebaju biti i kemijski trovana. Primarni cilj treba biti edukacija, a to znači:
Osigurati dostupnost – besplatno školovanje, bilo na državnoj razini ili putem spozorstva, škole trebaju biti građene u blizini zajednica, trebaju postojati zasebne sanitarije, roditelji i lokalne zajednice trebaju biti uključene u vođenje škole i trebaju postojati komunikacijske kampanje o važnosti obrazovanja djevojaka
Osigurati sigurnost – da djevojke mogu dolaziti i odlaziti iz škole sigurno, u sigurnom okruženju, da su njihove specifične potrebe zadovoljene kao i da se provode kazne za nastavnike koji seksualno zlostavljaju učenice
Osigurati predavače koji nadahnjuju – djevojčice trebaju učiti kvalificirani nastavnici (pogotovo oni ženskog spola), nastavnici trebaju biti obučeni da razumiju prava djevojčica i ravnopravnost spolova, trebaju postojati planovi i programi za djevojčice koji su relevantni njihovim potrebama, uključujući tu i učenje o seksualnom i reproduktivnom zdravlju.
Svi možemo i trebamo pomoći, prvo preispitujući svoje stavove, mišljenje da nas se to ne tiče jer su u pitanju nečija tuđa djeca daleko od nas pokazuje manjak osjećaja. Sva djeca na svijetu bi trebala imati mirno i sretno djetinjstvo.
Što mi ostali možemo učiniti?
Trebamo podizati svijest o postojanju ovog problema. Kao što je vidljivo na primjeru iskorištavanju djece kao roblja u prostituciji, ključnu ulogu u započinjanju rješavanja ovog problema je odigrao upravo proboj u medije. O tome više možete čitati ovdje. Sve dok se o postojanju djece u prostituciji nije govorilo, do tada se ništa i nije poduzimalo da se problem počinje sprječavati i rješavati. Stoga ne treba okretati glavu od pojave ranog ulaska u brak, to se događa svakodnevno, i moguće je i ovaj problem riješiti. Također, to se ne događa nekoj drugoj djeci, to se događa našoj djeci, sva djeca svijeta su naša budućnost i konačno ih treba početi gledati kako treba, a to znači da ne smijemo žmiriti na seksualna, radna ili vojna iskorištavanja. Samo glasnim medijskim i aktivističkim akcijama treba prisiliti vlade svijeta da se konačno uhvate u koštac s ovim problemom.
Osnovno je pravo svakog djeteta da odrasta u sigurnosti i ljubavi tijekom svog djetinjstva, kako bi odraslo u odgovornu, empatičnu i zdravu osobu. Naša je odgovornost da im to osiguramo.
Reference:
140 million klix will become child brides by 2020 at current rates
African Union head calls for end to child marriage
Early and forced marriage – facts, figures and what you can do
8-year-old bride dies from internal injuries because of 40-year-old husband
Ethiopian child bride, forced into marriage at 10, pregnant at 13 and widowed by 14, on the moment her world changed forever
‘After the wedding, fear set in': a Yemeni child bride’s story
Brave Yemeni Girl Who Rejects Forced Marriage, Would ‘Rather Die’ Than Get Married (VIDEO)
Tortured Afghan child bride to go to India for treatment
The terrifying world of child brides: Devastating images show klix young enough to be in pre-school who are married off to older men
a sta to??prog321 wrote:Ne smeta meni sto je feministkinja,, ali smeta sto hoce nesto vise od seksa.
E ne'sh !
prog321 wrote:Da popijemo fuka poslije. Da pricamo o drugim stvarima osim gdje joj je najdublja tacka,
mO k3 wrote:
ja se sa svim postulatima no maam grupe slazem. kad vidim ko su im zene. u biti sam prikriveni muski sovinista. tvoji postovi su mi kao spam. i ne ne citam ih, pokusala, al ne ide. i zato i odem sa teme jer se nista drugo ni ne moze procitati. jer ne das. cek malo sam konfjuzed .. zar ti nisi seka???sheilak wrote:mO k3 wrote:
a draga sara fina, pa svaku temu unistis, sorry. je li bas nuzno na svaki post replicirati traktatom? hajde da su barem duhoviti ti postovi, u onom witty smislu, vec su suhoparni, dugacki, u stilu jedne lise simpson. mozda i imas sta reci, al ne moze se doci do toga od silnih rijeci koje utrosis. na haman svakoj temi...
