Martinez_ wrote:Banksy wrote:Još jedan tobože naivna salonska tema ... Ne, nismo ''isti kulturni prostor''.
Ako takav prostor uopće i postoji, to je prostor bivše Jugoslavije gdje se govorio srpsko-hrvatsko-bosanski jezik. A i to, ovisno o lokalnim geografijama. Istočna Bosna je više naginjala Srbiji, Bihać i Banja Luka Zagrebu, itd.
Nije celi prostor SFRJ jer realno, prosečan Sarajlija blage veze nema o društvenim i kulturnim gibanjima u Sloveniji. Ne gleda njihove kanale, slabo ih i razume. Sa Hrvatskom je već druga priča, hrvatsko se prati i gleda ali zbog političko-povijesnih razloga, Hrvatska baš i ne uzvraća. Tamo je aktuelan sveopšti beg sa Balkana. Prelazak u EU tabor im i daje za pravo. Takođe samo more i Mediteran daje određenoj kulturi sasvim drugi pečat od one u zaleđu. Ne prodaje se riba uz zvuk gitare po BiH restoranima već jagnjetina uz najtvrđu cajku.
Ostalo je pusto tursko. Koliko je Srbima teško suočiti se sa činjenicom da su Osmanlije ostavile trajni kulturološki pečat, toliko je i mnogima na forumu, eto i tebi npr. teško se pomiriti sa činjenicom da mu dete sluša Seku Aleksić. Sudbina, šta ćeš.
Koja hrpa budalaština ...
Redom,
''Dete'' sluša ono što mu slušaju u kući. Ako slušaju Seku, slušaće je i on.
Ne mjeri svaku kuću prema svojoj. Ako se kod tebe sluša Seka, ne mora značiti da se sluša u mojoj ili nečijoj tuđoj.
Ako moje dijete sluša američki rock'n'roll, ne znači da s Amerikom dijeli ''isti kulturni prostor''.
Vidi se da o BiH ne znaš ništa. BiH je velika i široka zemlja, različitih podneblja i ukusa, pa se tako u ''BH restoranima prodaje'' i riba i jagnjetina i svinjetina i Mc Donald's, ne samo, kako plitko konstatuješ, 'jagnjetina uz cajke''. Nismo svi i nije sve Srbija i ne živi cijeli svijet prema srbijanskim običajima i navikama.
Poenta ove preglupe teme je da se frustrirana veliksorpska politika i dan danas teško miri s činjenicom da su bivše jugoslovenske republike danas samostalne države, svoje i posebne svaka na svoj način, konačno neovisne o beogradskoj centrali, stoga se smišljeno lansiraju mitovi o kulturološki i civilizacijski istom prostoru, o ''našoj'' Seki Aleksić i zajedničkom seljakluku, koji, eto makar on ako ništa drugo, izvire iz majčice Srbije kao vrela i legla svih nas na Balkanu. Ko biva, ako i nismo ista država, jesmo ''isti kulturni prostor'', a ako vas nismo pokorili tenkovima pokorićemo srbijanskom kulturom Seke Aleksić.
Ta nevješta konstrukcija, ta slaboumna teorija o Seki Aleksić kao majci svih papana Balkana, naravno nema veze s mozgom jer identiteti su na ovim prostorima uglavnom regionalni, svaki sa svojim karakteristikima, nijansama i specifičnostima, i nikakve veze oni nemaju s republičkim i državnim granicama, ili s jednim, zajedničkim izvorom.
Istina je da ćemo se svi mi koji govorimo bosansko-srpsko-hrvatski lakše sporazumjeti, no tu ta bliskost otrpilike i počinje i završava.
Regionalno, Istra govori i sluša Italiju, Dalmacija klapama puni stadione, Hercegovina voli svoje papane Joleta i Bulića, Varaždin slovenačku i mađarsku tradicionalnu, Slavonija sluša Žigu, južna Srbija makedonsku muziku, Vojvođani mađarsku narodnu, Sjever Bosne kalesijske zvuke, i tako, svako sluša i voli svoje, i narodne i tradicionalne i svoj turboflok i pop, i svoje krkane i svoj krkanluk. I tako, svako eventualno zna ponešto o ovom drugom, ali svako voli i drži samo do svog.
Razumijem frustraciju kad vas nakon stoljetne dominacije svi otkače i kad više nikome ni za šta niste važni, i kad se prostor nametnutog utjecaja s 25 miliona stanovnika spusti na 10 miliona, a tih 10 miliona budu Seka Aleksić i njene kopije, ali mora vam biti jasno da nametanjem ovakvih iskontruiranih tema sebi ne olakšavate niti popravljate život, a realnost, ni svoju ni našu, ne mijenjate. Samo dalje pravite budale od sebe, a forum zatrpavate salonski providnim, besmislenim temama. Ali hajde, ako hoćete,
ćeraćemo se dalje ... 
Tako neko ko živi u Bosni koja je uvijek bila multikulti zemlja, ne bi trebao tako pričati. To jednostavno nije uredu. To nema nikave veze sa kompleksima već mi živimo u istoj zemlji. Znati dobro ko si i šta si ali poštovati i uvažavati druge.
