Forum Klix.ba

_thedude wrote:
Stvarno mi je zao sto si tako odrastao.
Nadam se da shvatas jednu stvar, sve sto se nalazi unutar tvoga oca - i u tebi je.
Mislim da ces oca shvatiti tek kada budes ima svoje, i ono se sukobljavalo sa problemom.

Ne znam sta je bilo izmedju tvojih roditelja, ali jedno mogu kazati -da se sve moze rjestiti razgovorom.
Otici od nekog samo iz tog razloga sto su emocije nestale je neukusno.

Ako pogledas malo vise problem i procistas malo vise knjiga, i shvatis da se ne moramo rastatit ako je nestalo ljubavi.
Za ljubav se treba truditi, kao sto se trudis da zaradis novac, ili kao sto se trudis ubilo kojem drugom poslu.

Brak je tegla puna meda, sa svrha onako slatko fino (livadski med), a onda dodjes oko sredine i naletis na kestenov med, koji nije sladak.
Sada ces malo gorcije, a kada prodjes kestenov onda dodje kadulja koja dusu odmara.

Lijep pozdrav,

Razumijem ja svog oca i donekle vidim da imam nekih osobina nalik na njega. Znam da je moja majka u ulozi majke i odgajateljice sjajna, ali da je kao supruga mozda sasvim druga prica.

Razveli su se kada je meni bilo svega 2 godine, tako da ih se i ne sjecam kao bracni par. Otac se nije htio odreci sjedeljki sa rajom i kafane, a mama je ganjala napredovanje u karijeri.

Inace su njih dvoje iz dva razlicita svijeta.

Ona najstarije dijete u porodici srednjoskolskog profesora, koji je odrastao u sirotistu i zbog toga sve cinio da mu porodica bude na okupu. Gradsko dijete, odrasla u toplom domu punom ljubavi, kojeg su obiljezila kampovanja na moru i puno ljubavi i topline.

On najmladje, neplanirano, dijete u porodici bivseg trgovca, a poslije agrarne reforme-običnog težaka, koji je umro kada je njemu bilo 7 godina. Odrastao je sa nepismenom majkom, braca su mu se pozenila kada je bio jos osnovac (daleko najmladji je bio). Bio je vrijedan i kao đak i majku upoznao u gimnaziji, kasnije zavrsio elektrotehniku. Ali nikada nije nadvladao provincijski stil zivota svoje brace, kojima su zene sluskinje i ikebane.

Iz moje vizure kao djeteta, uvijek sam se osjecao kao autsajder zbog cinjenice da otac nije u kuci. Prikrivao sam to na svakojake nacine, najcesce sam lagao. Djeca ko djeca, nemilosrdna kakva jesu, nisu imali puno razumijevanja. Bilo je tu svega, patio sam, ali sve je to zivot. Sve me to oblikovalo da budem danas ovo sto jesam. Moja patnja je nula naspram necije i ne treba covjek biti djubre. Svjestan sam da bi se mnogi mijenjali sa mnom.

Hvala puno za komentar i lijep pozdrav

_thedude wrote:

_BataZiv_0809 wrote:.

Stvarno mi je zao sto si tako odrastao.
Nadam se da shvatas jednu stvar, sve sto se nalazi unutar tvoga oca - i u tebi je.
Mislim da ces oca shvatiti tek kada budes ima svoje, i ono se sukobljavalo sa problemom.

Ne znam sta je bilo izmedju tvojih roditelja, ali jedno mogu kazati -da se sve moze rjestiti razgovorom.
Otici od nekog samo iz tog razloga sto su emocije nestale je neukusno.

Ako pogledas malo vise problem i procistas malo vise knjiga, i shvatis da se ne moramo rastatit ako je nestalo ljubavi.
Za ljubav se treba truditi, kao sto se trudis da zaradis novac, ili kao sto se trudis ubilo kojem drugom poslu.

Brak je tegla puna meda, sa svrha onako slatko fino (livadski med), a onda dodjes oko sredine i naletis na kestenov med, koji nije sladak.
Sada ces malo gorcije, a kada prodjes kestenov onda dodje kadulja koja dusu odmara.

Lijep pozdrav,

da se sve moze rijesiti razgovorom bilo bi daleko manje razvoda

Thedude, ne znam na koju tacno zenu iz svog zivota si kivan, ali rijesi se mrznje. Nikada nikome nista dobro nije donijela.

Može se sve riješiti razgovorom kada u odnosu ima još uvijek ljubavi, poštovanja, privlačnosti....bez toga možeš razgovarati danonoćno, ali ćeš i dalje htjeti da ti se ta osoba ne obraća.
Eh sad, kako i zašto nestaju te emocije, to je druga stvar i vrlo je individualna.

Bambi_na_kofeinu wrote:Može se sve riješiti razgovorom kada u odnosu ima još uvijek ljubavi, poštovanja, privlačnosti....bez toga možeš razgovarati danonoćno, ali ćeš i dalje htjeti da ti se ta osoba ne obraća.
Eh sad, kako i zašto nestaju te emocije, to je druga stvar i vrlo je individualna.

bambi
alkalna

batko necu pjesmu lijepiti da zeni ne kvarim temu

za lounge samo da pozelim da se sve dobro zavrsi

_BataZiv_0809 wrote:
Razumijem ja svog oca i donekle vidim da imam nekih osobina nalik na njega. Znam da je moja majka u ulozi majke i odgajateljice sjajna, ali da je kao supruga mozda sasvim druga prica.

Razveli su se kada je meni bilo svega 2 godine, tako da ih se i ne sjecam kao bracni par. Otac se nije htio odreci sjedeljki sa rajom i kafane, a mama je ganjala napredovanje u karijeri.

Inace su njih dvoje iz dva razlicita svijeta.

Ona najstarije dijete u porodici srednjoskolskog profesora, koji je odrastao u sirotistu i zbog toga sve cinio da mu porodica bude na okupu. Gradsko dijete, odrasla u toplom domu punom ljubavi, kojeg su obiljezila kampovanja na moru i puno ljubavi i topline.

On najmladje, neplanirano, dijete u porodici bivseg trgovca, a poslije agrarne reforme-običnog težaka, koji je umro kada je njemu bilo 7 godina. Odrastao je sa nepismenom majkom, braca su mu se pozenila kada je bio jos osnovac (daleko najmladji je bio). Bio je vrijedan i kao đak i majku upoznao u gimnaziji, kasnije zavrsio elektrotehniku. Ali nikada nije nadvladao provincijski stil zivota svoje brace, kojima su zene sluskinje i ikebane.

Iz moje vizure kao djeteta, uvijek sam se osjecao kao autsajder zbog cinjenice da otac nije u kuci. Prikrivao sam to na svakojake nacine, najcesce sam lagao. Djeca ko djeca, nemilosrdna kakva jesu, nisu imali puno razumijevanja. Bilo je tu svega, patio sam, ali sve je to zivot. Sve me to oblikovalo da budem danas ovo sto jesam. Moja patnja je nula naspram necije i ne treba covjek biti djubre. Svjestan sam da bi se mnogi mijenjali sa mnom.

Hvala puno za komentar i lijep pozdrav

Ja moram tebi zahvaliti mnogo vise, na strpljenju i na opisu.
Ja samo pisem ono sto sam procitao u mnogo knjiga na temu prastanja, i kako cini cuda.
Potpuno ja razumijem tvoj stav, odrastao si covjek.

Lijep pozdrav, i uvijek sretan bio.

alkalna_baterija wrote:Thedude, ne znam na koju tacno zenu iz svog zivota si kivan, ali rijesi se mrznje. Nikada nikome nista dobro nije donijela.

Hvala na divnom savjetu, ali ja stvarno u prsima nemam nesto sto ne treba biti tu.

Lijep pozdrav,

Za autoricu teme, pogledaj ovaj video

http://www.hrt.hr/enz/svaki-dan-dobar-dan/240145/

Lijep pozdrav,

@lounge act: Ja sam mislila da mogu ostati u braku radi djece. Cinilo mi se da mi je dovoljno i prijateljstvo sa, sad vec bivsim muzem. Ucinila sam sve, ama bas SVE sto je bilo u mojoj mogucnosti da spasim taj truhli brak, samo zbog djece. Sto sam se ja vise trudila, to je on uzimao vise furseta. Kako sam bila glupa i naivna... I, s vremenom, prestala i ja da se trudim, i ono malo "prijateljstva" sto je bilo izmedju nas se pretvorilo u nepodnosljivu mrznju, izbjegavanje jedno drugog u kuci, komunikacija nula... Zbog djece sam se razvela, jer sam shvatila, ako tako nastavimo da ce moja djeca postati hendikepirani ljudi, kojima ce nas odnos, nas "brak" biti nesto normalno, da ce jednog dana isto tako maltretirati svoje partnere, jer su to ponijeli iz kuce. Moje misljenje, zbog djece: bolje i razvod, i dva zdrava roditelja u dva doma, nego onaj dzehennem koji smo im pruzili pod jednim krovom. (Isto sam se i ja nadala da ce se moj bivsi "osvijestiti", da ce shvatiti vrijednost porodice; ni sumnjala nisam da me vara, a na kraju, naravno da sam zadnja saznala da je bas to radio) Zelim ti puno srece i snage da doneses pravu odluku. Pozdrav.

...čuj zbog kindera pobogu pa valjda ću biti u braku jer mi je ugodno u datom odnosu sa tom osobom ( i kad smo nadrndani i bez love u svim turbulencijama i satisfakcijama koje čine život, kad želimo jednostavno sve to da dotičnim/om) bez toga da li imamo ili nemamo kindere, nikakvo trpljenje ni zbog čega ne dolazi u obzir...

... nema to veze ni sa ljubavlju, ni odličnim seksom niti sa kinderima, kad u dvoje ne postoji zadovoljština, a samoća u dvoje na kub uzme maha, vala đenja, pa pa, adio... samo na nove pašnjake, svako svojim tokom, kakvi kinderi kakve trice!

Brak radi djece .... hmmm .... i jeste i nije .... ali .... uvijek ima ono ali jebem li ga ......

Brak kao institucija, ako si našao nekog s kim možeš živjet, dijelit i dobro i loše (pogotovo ovo zadnje jer svi mi pojedinačno znamo uživati u dobru, al kad zagusti potreban ti je neko kome ćeš dušu otvorit, a da ti nije babo, mama, brat/sestra, jaran itd itd), s kim sem ože lijepa riječ progovorit, ko će ti praštat što nisi čarape u korpu ostavio, i kome ćeš oprostit ako je supa prvi put ispala ko da su u njoj čarape oprane, jednostavno neko ko te nadopunjuje u svakom smislu.... e u tom slučaju bi djeca došla kao šlag na tortu .... ali budimo realni, takvih brakova je sve manje i manje, iako ih je i u prošlosti bilo relativno malo.

Brak radi djece .... NULA BODOVA ... ako ćeš se ti ženit samo da djecu s nekim imaš nemoj vala brate jer tu upravo ta DJECA zbog kojih se vežeš u brak najviše ispaštaju, a u principu su ni kriva ni dužna .... samim tim činom osuđuješ ta nedužna stvorenja na vječitu patnju, bol, traume i sve ostalo što ide u zajednici u kojoj nema sloge, a da ne pominjemo da im se nameću pogrešne vrijednosti u životu i totalno iskrivljena slika svega onog što ih čeka u životu....

Što kaže hopka ... ako ima sloge sve u dure ... u nekoj fazi i kinderi dođu kao vrhunac te sloge i zadovoljstva .... a ako nema sloge ... ćao zdravo, svako sebi i to je to .... ohne kinder natürlich ...

Brak radi kahve OK ... ali brak radi djece nikako. Bolje djeca mimo braka.
Ili dobar brak bez djece.
Ili ništa od to dvoje.

ho oponopono wrote:...čuj zbog kindera pobogu pa valjda ću biti u braku jer mi je ugodno u datom odnosu sa tom osobom ( i kad smo nadrndani i bez love u svim turbulencijama i satisfakcijama koje čine život, kad želimo jednostavno sve to da dotičnim/om) bez toga da li imamo ili nemamo kindere, nikakvo trpljenje ni zbog čega ne dolazi u obzir...

... nema to veze ni sa ljubavlju, ni odličnim seksom niti sa kinderima, kad u dvoje ne postoji zadovoljština, a samoća u dvoje na kub uzme maha, vala đenja, pa pa, adio... samo na nove pašnjake, svako svojim tokom, kakvi kinderi kakve trice!

Kad zasnujes tu zajednicu i na svijet doneses jedno( ili vise) malo bice, kojemu ste vas DVOJE SVE NA SVIJETU- imas veliku odgovornost MAJKE.
To je da svojoj djeci pruzis PORODICU. Radi neke melanholije u braku , ne smijes razrusiti svojoj djeci dom.
Ima opravdanih razloga za razvod, ali ti ih nemas.
Tvoj razlog je druga osoba u tvom zivotu.
To je tvoja istina i tvoja velika greska.

bab ja se bas i ne bi slozila sa tobom....

Na stranu što ako je brak neizdrživ i nepopravljiv za sve, pa i djecu, je bolji dobar razvod od lošeg braka.

Ali ljudi koji se svjesno razmnožavaju i smatraju da to dijete nije vrijedno i zadnjeg atoma truda da se ta porodica održi bolje da nikada i nisu postali roditelji. Jebote, nije odgovornost prema djetetu samo mu obezbijediti hranu i školu.

Bambi_na_kofeinu wrote:Na stranu što ako je brak neizdrživ i nepopravljiv za sve, pa i djecu, je bolji dobar razvod od lošeg braka.

Ali ljudi koji se svjesno razmnožavaju i smatraju da to dijete nije vrijedno i zadnjeg atoma truda da se ta porodica održi bolje da nikada i nisu postali roditelji. Jebote, nije odgovornost prema djetetu samo mu obezbijediti hranu i školu.

sha_ba wrote:bab ja se bas i ne bi slozila sa tobom....

Sabo, iako se ne slazes sa ovim sto ja napisah,
ide jedna pusa za tebe

Norm wrote:

Lounge Act wrote:Nema nepostivanja, nema nasilja, gledajuci sve je savrseno, medjutim, izmedju nas nema nikakve fizicke bliskosti. Ostali smo veoma dobri prijatelji koji zive zajedno bez posebnog dogovora o tome kao da odrzavamo nekakav privid ljubavi i sami sebi. Takvo stanje nije doslo odjednom nego se postepeno uvuklo izmedju nas. Ponekad mi to strasno zasmeta i pomislim na razvod, ali onaj djeciji osmijeh koji Norm spomenu i jos mnogo takvih situacija odvuku misli na drugu stranu...

hej nije da te nagovaram na bilo sta...Norm je bio u nezavidnoj situaciji, brak,odnosi u braku ma ono bas ko brat i sestra...cimeri...nista...crnjak, razvod? troje malih andjelaka, koji te docekaju osmjehom na licu kada dodjes s posla umoran ko cuko...ali ih vidis i zagrlis, doneses kinder jaje i oni najsretniji na svijetu...Onda je Norm malo popustio, malo pomalo, niz dlaku, vidim topi se i druga strana, i eto nas kao porodica, zajedno, jos uvijek nije idealno, ali, hej pa gdje jest osim na filmovima...

Mišljenja sam da ni u brak a pogotovo zasnivanje porodice ne treba srljati. Zabavljanje je nešto poput rekreacije. Vidjenje s vremena na vrijeme, izlasci i sl.
Svakodnevnica je nešto suprotno od toga. Pa zato svi mladi bračni parovi prije osnutka porodice trebali bi provesti neku fazu prilagodbe jedno drugom.

Djeca su velika odgovornost. Njihova sreća direktno je povezana sa stabilnim i uredjenim bračnim odnosno porodičnim zivotom.

sha_ba wrote:bambi
alkalna

batko necu pjesmu lijepiti da zeni ne kvarim temu

za lounge samo da pozelim da se sve dobro zavrsi

Ocekivao sam barem "Bato bre" u skladu sa novogodisnjim raspolezenjem

_BataZiv_0809 wrote:

sha_ba wrote:bambi
alkalna

batko necu pjesmu lijepiti da zeni ne kvarim temu

za lounge samo da pozelim da se sve dobro zavrsi

Ocekivao sam barem "Bato bre" u skladu sa novogodisnjim raspolezenjem

a gDe zuris??

Eurosa wrote:

direktni wrote:

Eurosa wrote:Sve u svemu: lakse je pisati po forumu nego pricati s muzem.

Piše već četiri godine.
Napisat ću nešto, što nije direktno vezano za temu, ali budućim bračnim drugovima može biti neki nauk: "Žena koja se uda, jer je ostala u drugom stanju, a ne voli, je obična kurvetina i obrnuto - podrazumijeva se".

Mozda sam ja naivna i mozda je meni lahko s ove tacke i situacije u kojoj jesam, filozofirati,ali nikad mi nije jasno kako ljudi dozvole da uopce dodju u situaciju da su jedno drugom stranci? Pa ne ide to nabrzinu,odjednom.To je proces...i ne vjerujem da ne vide i ne prepoznaju znakove i upozorenja.
Sta ih sprjecava da se bore protiv toga?

Hormoni.

Al fakat: hormoni i to ne oni standardni. Nego oni novi koji dodju kasnije, nakon poroda. Covjek udje u pubertet boreci se sa testosteronom (muskarci) i estrogenom (zene) i sve sto zna o suprotnom spolu dolazi od ta dva hormona koja su poprilicno zaduzena samo za jednu stvar: produzenje vrste. No kada se vrsta produzi dodje do problema jer zena naglo izgubi volju za seksom, dok se kod muskarca nista ne promijeni. Zena dobije novi set hormona koji kontrolisu dojenje i brigu o djetetu a sluznica u unutrasnjosti zenskog spolnog organa dobije novi sloj koji seks ucini bolnim cinom. Zena sve manje uziva u seksu a i to je evolutivni faktor jer kao sto su oni hormoni bili zaduzeni da naprave "klik" tj privlacnost izmedju muskarca i zene kako bi produzili vrstu, zena sada dobija novi set hormona kako bi odrzala vrstu. Seks znaci mogucnost radjanja novog djeteta a to odmah znaci nemogucnost brige za prvo djete. Kako bi se smanjila sansa za novo dijete, hormoni ucine da je zenama seks manje privlacan sve dok doje prvo dijete.

Muskarac se moze poselamit sa redovnim seksom nakon prvog djeteta sve dok zena doji, a mi htjeli priznati sebi to ili ne, seks je veoma bitna stavka u zivotu muskarca. Ako nije u stanju da se nosi s tim taj brak se se raspasti ili ce on svoj testosteron ispazniti negdje drugdje. Kod muskarca to izgleda kao izdaja a njegova prva reakcija je povlacenje. Zena je svakako preokupirana bebicom tako da i ne primjeri ovo musko povlacenje. Ja sam svjedok da se moja zena zaljubila u nase djete iste sekunde kada se rodilo i to na isti nacin na koji se zaljubila u mene kada smo izlazili. Ja ni nakon sest mjeseci nisam bio svjestan da imam dijete. Ono, znam da je fizicki tu, al dok nije pocelo komunicirati sa mnom i davati mi respons ja sam vise bio prepadnut nego ocaran. Posto je zena svo svoje vrijeme i ljubav poklanjala djetetu, ja sam se zaista osjecao izdanim, a to se desilo iznenada. Kao da je neko okrenuo neki prekidac. Ne mogu ti opisati razocarenje u zeninim ocima kada je dijete naucilo pricati pa usljed elektrinog kompleksa kada se curice pocnu vise priblizavati ocu, sve vise pocela mamu ignorisati. Kad trebamo negdje ici, ona mene drzi za ruku umjesto mamu. Kada idemo sa dva auta ona hoce u ono koje ja vozim i sl.

Da se vratim na tvoju konstataciju o procesu i tome kako ljudi ne primjete znakove. Ja sam ih primjetio jer vec sam ranije citao da je ovo normalna pojava pa sam stvar pravdao prirodom a rjesenje je bilo da se ceka i prica sa zenom. Od price nije bilo mnogo fajde sve dok nije prestala dojiti ali tada je doslo drugo dijete pa se moralo jos malo cekati za povratkom u "normalu". U te tri cetiri godine, nakon prvobitnog soka, ja sam nasao drugu zanimaciju. Vise sam se posvetio poslu i karijeri, kao i nekim licnim razmisljanjima. U te tri godine, njoj se nivo hormona izjednacio i vratio u prvobitno stanje ali tada sam ja usao u tridesete kada (opet nauka) muskarcima naglo pada nivo testosterona i dzaba ti sto ti to sve znas kada to moras i prezivjeti te se nositi s istim.

Sad je samo pitanje kako ce neko reagovati na te stvari. Ja licno smatram da imam srecu jer sam pronasao zenu koja je na istoj talasnoj duzini kao i ja kada je usmjeravanje porodice u pitanju. Oboje smo vjernici i oboje smo svjesni koliko je porodica sveta u nasoj vjeri i nismo poput ovih materijalista koji gledaju samo sebe i misle da je zivot jedan i da ce svaki dan proveden sa pogresnom osobom biti izgubljen dan. Ja sam 100% ubijedjen da moja zena nije pogresna osoba nego naprotiv, da je prava osoba s tim da nam hormoni u pojedinim periodima zivota nisu na istoj talasnoj duzini te da treba porodicu sacuvati po svaku cijenu. Cak sta vise, svjestan sam da u ovim godinama (30te) hormoni nisu na istoj talasnoj duzini ni kod jednog bracnog para tako da od pronalazenja druge, bolje, zene nema nista jer nije problem u zeni. Problem je mnogo siri i ukljucuje kompletnu evoluciju i razvoj hormona kroz milenije.

Postavljacici teme preporucujem sabur i da vise inicira intimnost sa muzem a ako je on izbjegava onda... ili je covjek promijenio svjetonazor pa ga sada interesuju muskarci ili je pronasao drugu zenu u medjuvremenu.

edit: ili ima zdravstvenih problema.

sha_ba wrote: a gDe zuris??

A eto da ne zatrolamo temu skroz, pjesma "Bato bre" otprilike otkriva sta ja ocekujem od braka

Meni treba zena kao jug,
da me ugreje, da me nasmeje

Da mi bude zena i drug

U takvoj atmosferi odgajati djecu bila bi bajka. Ali zivot je pocesto drukciji