Pismo hafiza Imam ez-Zehebija njegovom bivšem šejhu Ibn Tejmijji
(En-Nasihah ez-Zehebia li Ibn Tejmijja)
U ime Allaha - Svemilosnog - Samilosnog
Hvala Allahu na mojoj poniznosti, Gospodaru smiluj mi se, obriši mi grijehe, i sačuvaj mi iman. Kakva žalost radi nedostatka moje žalosti; kakva tuga radi sunne i odlaska njenih sljedbenika; kakva čežnja za braćom vjernicima da podjele sa mnom jecanje; kakva žalost zbog gubitka ljudi koji su bili lampe Svetog Znanja (šeri'ah), pobožnika (muttekun), i riznica svakog dobra; žalost radi nemogućnosti da se nađe halal dinar ili vjernik koji voli. Blago onome koga njegove vlastite mahane odvraćaju od tuđih, i teško onome koga tuđe mahane odvraćaju od vlastitih.
Koliko dugo ćeš gledati u trunku u oku tvoga brata a ignorisati kladu u vlastitom? Koliko dugo ćeš hvaliti sebe, svoje brbljanje, svoj stil, dok istovremeneo kriviš učenjake i istražuješ ljudske sramote, znajući dok to činiš da je Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) to zabranio rekavši: "Ne spominjite svoje umrle osim po dobru, jer oni su otišli k onom što su ispred sebe poslali."
Naravno, ja znam da ćeš ti sebe odbraniti odgovarajući mi da su napadi samo na one koji nikad nisu omirisali aromu islama i ne znaju šta je Muhammed (sallallahu alejhi ve sellem) donio i da je to (omalovažavanje učenjaka) tvoj džihad. Nije tako, tako mi Allaha, oni koje ti napadaš znaju više od onoga što je dovoljno ako osoba praktikuje isto da postigne uspjeh. Štaviše, oni su ignorantni mnogim stvarima koje ih se ne tiču. A "savršenstvo nečijeg islama uključuje ignorisanje ili napuštanje onoga što ga se ne tiče."
Allaha ti, daj nam predaha od sebe, jer ti si elokventan polemičar koji niti se odmara niti spava. Pazi se od stvaranja zbunjujućih vjerskih pitanja. Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je bio ozlojeđen prekomjernim zapitkivanjima, smatrao ih pogrešnim, i zabranio je suvišno zapitkivanje. On je takođe rekao: "Najviše se plašim za moj ummet od elokventna dvoličnjaka." Previše pričanja, i ako je bez griješenja, otvrdnjuje srce kada se odnosi na halal i haram. Pa kako ga onda efektuje kada se priča o riječima sektaša, filozofa, izraza kufra, koje prave srcem slijepim?
Tako mi Allaha, mi smo postali predmet ismijavanja. Koliko dugo ćeš otkopavati detalje filozofskih fraza kufra za nas da ih iznova pobijemo svojim umovima? Ti si, čovječe, progutao otrov filozofa i njihovih radova više nego jednom; i sa prekomjernim korištenjem otrova osoba postane ovisna. On se skuplja, Allaha mi, u tijelu.
O, kakva čežnja je za grupom u kojoj se Kur'an recituje s razmišljanjem, gdje se osjeća strahopoštovanje kroz njegovu meditaciju, gdje se uvukla tišina od njegova promišljanja. O, kakva je čežnja za okupom gdje se pobožni spominju, jer milost se spušta tamo gdje se pobožni ljudi spominju, a ne gdje se pobožni spominju s prezirom i kletvama. Sablja Hadžadža i jezik Ibn Hazma su bili braća u zlu, i sada si se i ti pridružio toj familiji. Allaha ti, poštedi nas govora o "bid'a o četvrtku" i "jedenju sjemenki", nego se potrudi da upamtiš bid'ate koje smo smatrali izvorom svake zablude a koja je sada postala "autentična sunna" i "osnova tevhida", i ko god ne smatra njih kafirima, ili magarcima, i ko god ne naziva njega kafirom – veći je kafir od faraona. Ti smatraš nas kao kršćane.
Allaha mi, postoje strepnje u srcima. Ti si sretan ako ti je vjera u dvije fraze šehadeta ostala netaknuta. Kakvo razočarenje za onog koji te slijedi jer je izložen pokvarenosti osnovnih vjerovanja. Osobito ako je nedovoljno naučen i religiozan, i egocentrični besposličar koji čini tebi dobro boreći se za tebe svojom rukom i jezikom, dok ti je ustvari neprijatelj u svom srcu. Šta su tvoji sljedbenici osim bestijalni besposlenici s malo inteligencije, obični lažovi s pomračenim umovima, tihi stranci ogrezli u podmuklosti, ili suhoparni pobožnici bez razumijevanja? Ako meni ne vjeruješ, samo ih pogledaj i objektivno razmotri.
Magarac svojih strasti je istupio da aplaudira sam sebi. Dokle ćeš biti zaljubljen u svoj ego i napadati najfinije ljude? Dokle ćeš davati svom egu kredit a prezirati pobožne? Dokle ćeš uzdizati sebe a omalovažavati predane vjernike? Dokle ćeš biti najbolji prijatelj svog ega a gnušati se na zahide? Dokle ćeš hvaliti svoje vlastite riječi na način kako ne hvališ riječi Buharije i Muslima? Da su srećom hadisi dva Sahiha bili bezbjedni od tebe, kako si ih konstantno napadao, sugerirajući im slabost, smatrajući ih vašarskom igrom, ili tretirao s figurativnim objašnjenjima i pobijanjem.
Zar nije došlo vrijeme da odustaneš? Zar nije vrijeme da se pokaješ i iskupiš? Zar nisi u dobu ljudskog života kada se dosegne sedamdeseta godina i finalni odlazak približi? Allaha mi, ja se ne sjećam da si ti pomišljao na smrt često. Ti se ismijavaš sa svakim ko se sjeća smrti. Stoga ja ne mislim da ćeš ti obratiti pažnju na moje riječi ili se odazvati na moj poziv. Ti ćeš, umjesto toga, vjerovatno pokazati veliku energiju i pažnju da uništiš ovaj komad papira sa svojim teškim knjigama, odsijecajući krajeve mojih rečenica dok ne postigneš nadmoć i zatvoriš argumentiranje s rečenicom – "On je u zabludi".
Pazi, ako ovako stojiš u mojim očima, a ja sam te simpatisao i prema tebi bio saosjećajan i dobronamjeran, kako onda stojiš u očima svojih neprijatelja? Allaha mi među tvojim neprijateljima ima pravednih, inteligentnih i pobožnih ljudi, isto kao što među tvojim prijateljima ima pokvarenih, lažova, ignoranata, zlobnika i hajvana. Ja mogu prihvatit da me javno diskredituješ, dok se tajno okoristiš s onim što sam rekao.
Neka se Allah smiluje osobi koja mi ukaže na moje greške. Jer ja imam mnoge grijehe i mahane, i teško se meni ako se ne pokajem, i kako veliko je moje poniženje od Njega koji poznaje Skriveno. Jedini lijek za mene je u Allahovom oprostu i Njegovoj samilosti, Njegovom darivanju uspjeha i Njegovoj uputi. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. O Allah, blagoslovi Muhammeda, zadnjeg od poslanika, njegovu porodicu i njegove vjerne drugove.
