Forum Klix.ba

ismica wrote: Imam 29, dečko 30 godina, i zaručeni smo nešto jače od godine dana. Umalo je došlo i do braka...Međutim, on se promijenio i prolongirao to.

Kad razgovaramo kaže da su problem finansije i materijalno stanje. Nekada pomislim da uticu i njegovi na njega, mozda drustvo... Davala sam hiljadu prijedloga kako je to izvodivo ipak izvodivo.

Kaze da treba biti racionalan i ne srljati, dok ja mislim da u ljubavi racija nema i dvoje kad hoce da budu zajedno trebaju im minimalni uslovi. I ja sam mu zaista te minimalne uslove i trazila. Trazim samo ljubav i volju koju imam i ja. Nisam od onih cura koje padaju na materijalno. Čak on meni govori da probam naći bolji posao, pa onda. Inače on zivi u jednom, ja u drugom mjestu dakle. I teški su uslovi zabavljanja svo ovo vrijeme. Patili smo se dugo... I bas kad sam mislila da je tome kraj...

Imamo super vezu, ali znate kad vas to vise ne zadovoljava. Potreban vam je taj neki slijedeci nivo, potrebno vam je vise njega. Uvijek je bilo, ali eto cekala sam ga jer ga bas volim. I sve me ovo pogodilo sto se desavalo. I cesto sam u depresiji. Brat mi cak predlagao da me vodi nekom svom prijatelju koji može vidjet kad je neko pod uticajem nekih "visih sila". Mama je primijetila da me sve ovo jako muci, pa je rekla da nece biti druge nego da i ona razgovara s njim. Ali ne zelim da budem toliko nesposobna da mi neko mora se mijesat u vezu, ali ja zaista ne znam sta vise da radim. Isto me strah da ce se on naljutiti, da cu samo gore postici tako. Tatu ne mijesam, jer radi u inozemstvu svakako. Možda je njega jednostavno strah i ne zuri mu se onako, a mene je strah i samoce i tog da ce me ostaviti i povrijediti kasnije kad ce sve biti i gore. Mislim da je ova moja priča česta, pa bi htjela čuti neko objektivno mišljenje?

JThomas wrote:ti pričaš o sreći, dva posta iznad.

JThomas wrote:znači opet se vraćamo na to da je brak za ženu sam sebi cilj i da ona stoga mora i treba "pogurati" muškarca na isti. pošto sreće nema ni ovako ni onako.

Big Ang wrote:

bella_ciao wrote:Ako te neko moze nogirati nakon 6 godina bez i jedne rijeci a da ti nista nisi znala il naslutila onda nesto nije u dure sa tobom.

A znala sam da i ovo slijedi. Jest, do mene je, haj sad

ismica wrote:Imam 29, dečko 30 godina, i zaručeni smo nešto jače od godine dana. Umalo je došlo i do braka...Međutim, on se promijenio i prolongirao to.

Kad razgovaramo kaže da su problem finansije i materijalno stanje. Nekada pomislim da uticu i njegovi na njega, mozda drustvo... Davala sam hiljadu prijedloga kako je to izvodivo ipak izvodivo.

Kaze da treba biti racionalan i ne srljati, dok ja mislim da u ljubavi racija nema i dvoje kad hoce da budu zajedno trebaju im minimalni uslovi. I ja sam mu zaista te minimalne uslove i trazila. Trazim samo ljubav i volju koju imam i ja. Nisam od onih cura koje padaju na materijalno. Čak on meni govori da probam naći bolji posao, pa onda. Inače on zivi u jednom, ja u drugom mjestu dakle. I teški su uslovi zabavljanja svo ovo vrijeme. Patili smo se dugo... I bas kad sam mislila da je tome kraj...

Imamo super vezu, ali znate kad vas to vise ne zadovoljava. Potreban vam je taj neki slijedeci nivo, potrebno vam je vise njega. Uvijek je bilo, ali eto cekala sam ga jer ga bas volim. I sve me ovo pogodilo sto se desavalo. I cesto sam u depresiji. Brat mi cak predlagao da me vodi nekom svom prijatelju koji može vidjet kad je neko pod uticajem nekih "visih sila". Mama je primijetila da me sve ovo jako muci, pa je rekla da nece biti druge nego da i ona razgovara s njim. Ali ne zelim da budem toliko nesposobna da mi neko mora se mijesat u vezu, ali ja zaista ne znam sta vise da radim. Isto me strah da ce se on naljutiti, da cu samo gore postici tako. Tatu ne mijesam, jer radi u inozemstvu svakako. Možda je njega jednostavno strah i ne zuri mu se onako, a mene je strah i samoce i tog da ce me ostaviti i povrijediti kasnije kad ce sve biti i gore. Mislim da je ova moja priča česta, pa bi htjela čuti neko objektivno mišljenje?

Eurosa wrote:Suzama,placem, guranjem doci do cilja je apsolutno pogresno i to moze raditi samo onaj ko nema ni truni samopostovanja. A da ne spominjem koliko je to maliciozno.

Eurosa wrote:Upecati ga na dijete? Dno dna.

Banksy wrote:

ismica wrote: Imam 29, dečko 30 godina, i zaručeni smo nešto jače od godine dana. Umalo je došlo i do braka...Međutim, on se promijenio i prolongirao to.

Kad razgovaramo kaže da su problem finansije i materijalno stanje. Nekada pomislim da uticu i njegovi na njega, mozda drustvo... Davala sam hiljadu prijedloga kako je to izvodivo ipak izvodivo.

Kaze da treba biti racionalan i ne srljati, dok ja mislim da u ljubavi racija nema i dvoje kad hoce da budu zajedno trebaju im minimalni uslovi. I ja sam mu zaista te minimalne uslove i trazila. Trazim samo ljubav i volju koju imam i ja. Nisam od onih cura koje padaju na materijalno. Čak on meni govori da probam naći bolji posao, pa onda. Inače on zivi u jednom, ja u drugom mjestu dakle. I teški su uslovi zabavljanja svo ovo vrijeme. Patili smo se dugo... I bas kad sam mislila da je tome kraj...

Imamo super vezu, ali znate kad vas to vise ne zadovoljava. Potreban vam je taj neki slijedeci nivo, potrebno vam je vise njega. Uvijek je bilo, ali eto cekala sam ga jer ga bas volim. I sve me ovo pogodilo sto se desavalo. I cesto sam u depresiji. Brat mi cak predlagao da me vodi nekom svom prijatelju koji može vidjet kad je neko pod uticajem nekih "visih sila". Mama je primijetila da me sve ovo jako muci, pa je rekla da nece biti druge nego da i ona razgovara s njim. Ali ne zelim da budem toliko nesposobna da mi neko mora se mijesat u vezu, ali ja zaista ne znam sta vise da radim. Isto me strah da ce se on naljutiti, da cu samo gore postici tako. Tatu ne mijesam, jer radi u inozemstvu svakako. Možda je njega jednostavno strah i ne zuri mu se onako, a mene je strah i samoce i tog da ce me ostaviti i povrijediti kasnije kad ce sve biti i gore. Mislim da je ova moja priča česta, pa bi htjela čuti neko objektivno mišljenje?

Boldano je vrlo važno.
Ne postoji umalo. Da je trebalo, desilo bi se.
Ako ste oboje zaposleni, otac u inozemstvu, obostrana ljubav postoji, u tim godinama brak nije ''srljanje''.
Daljina je uvijek opasan problem + ako je patnja potrajala, logično je očekivati zamor materijala.
Očito je da te situacija jako iscrpljuje. Otvoreno reci svoje želje i očekivanja, pa ako odgovor bude razočaravajući, pozdravi se i kreni u novi život. Bolje s 29, nego s 35.

Eurosa wrote:

Ramzess Veliki wrote:

Eurosa wrote:Upecati ga na dijete? Dno dna.

Da ... kako jadno ... jedan naš frend je tako nadrapao, pa smo ga toliko zadirkivali da je odselio sa ženom i bebom u Emirate. Eto šta mu je napravila ...

Nikad se ja necu udati, jelde?

Eurosa wrote:

Ramzess Veliki wrote:

Eurosa wrote:Upecati ga na dijete? Dno dna.

Da ... kako jadno ... jedan naš frend je tako nadrapao, pa smo ga toliko zadirkivali da je odselio sa ženom i bebom u Emirate. Eto šta mu je napravila ...

Nikad se ja necu udati, jelde?

Eurosa wrote:

Ramzess Veliki wrote:

Eurosa wrote:Upecati ga na dijete? Dno dna.

Da ... kako jadno ... jedan naš frend je tako nadrapao, pa smo ga toliko zadirkivali da je odselio sa ženom i bebom u Emirate. Eto šta mu je napravila ...

Nikad se ja necu udati, jelde?

dječak sa šibicama wrote: Ima stara mudrost, vjeruj da je fantasticna, kaze ako zelis da vidis voli li te neko zaista, pusti ga da ide... ako se vrati, voli te, ako se ne vrati, ne voli te. Onda i nije neka steta.

Prosto ko pasulj.

Eurosa wrote:

Nikad se ja necu udati, jelde?

Bloo wrote:

Eurosa wrote:

Nikad se ja necu udati, jelde?

cim nas legaliziraju, ja te zenim

Capajebo wrote:Znaci ti upravo opravdavas kurvanje, ili ne?