Forum Klix.ba

edu jel to i ti hos u raju nas cheta koji mlatimo pedere

dzaba nam se ulizujes, prebicemo te

uvijek su ovi iz avaza znali izvuci dobar zakljucak..

hos nam postat koju sa karadzic.com

GIBONNI O SVOJEM ALBUMU I SKLADBAMA NA NJEMU

Vrime je da se pomirim sa svitom

Izvor: Slobodna Dalmacija

Anđeo u tebi otpjevali smo Bare, Maya Azucena - soul i hip-hop pjevačica iz New Yorka - i ja. Pjesma govori o drami žene koja nosi dijete čovjeka kojega ne voli. Bare i ja kroz tekst pjesme govorimo o žensko-muškom odnosu, dok je Maya onaj ženski glas koji joj poručuje “ne odustani, izdrži sestro” i bori se za sebe i svoje dijete...

Vrime da se pomirim sa svitom je na albumu u dvije verzije. Zbog jakog teksta, ulogu sjajnih gitarista Vlatka i Tommyja morao sam donekle reducirati i minimalizirati kako bi pjesma prodisala. Ona je, naime, izrazito osobna, odnosno govori o mojoj naravi i mome temperamentu jer, kada se s nekim posvadim i prestanem mu se javljati, uvrijeđenost traje čak i kada više ni ne pamtim razloge svađe.

Zašto dvije verzije? Tommy je naprosto tako dobar gitarist da je njegova verzija, za koju je sam napisao aranžman, dala skladbi drugu dimenziju i naprosto smo je morali također uvrstiti na album.

Kad sam nasamo s njom govori o odnosu muškarca i žene, odnosno o onome trenu kada ljubav umre i kada se, ni ne sluteći, probudiš pokraj potpunog stranca. Mislim da je to jedna od mojih boljih pjesama i užasno mi puno znači...

Gitaru je svirao Tommy Emmanuel, bas i kontrabas Levin, bubnjeve - i to samo metlicama - Manu Katche, klavir Matija Dedić, dok je Nikša Bratoš, po običaju, dodao tome još pet-šest svojih sitnih intervencija klavijatura i gitara.

Zavezanih očiju (evo me doma) prisjećanje je na dane kada sam se šuljao oko cvjećarnice u kojoj je tada radila moja supruga Sanja. Kako je tu bio i štekat, u susjedstvu su bili uvijek isti “likovi”, pravi anđeli čuvari naše veze. Taj stvarni događaj sam dogradio i smjestio ga na križanje nepostojećih ulica Smojine i Tome Bebića. Doduše, Smoje je u međuvremenu dobio svoju ulicu, ali, eto, htio sam iskazati počast ljudima koji su utjelovili duh moga grada, koji polako, ali sigurno, nestaje... T.B.F. su svakako, uz Bana, njegovi glavni čuvari i zato u pjesmi gostuje sjajni Mladen Badovinac.

Šta će meni moja dica reć govori da su djeca taoci u braku i moneta za potkusurivanje u složenim odnosima između dvaju partnera. Pjesma je snimljena u dvije verzije: bogatu ili “comfort” verziju koja ima, kao i auto, full dodatnu opremu jer su tu svirali Vlatko, Manu Katche, Levin... te “bistru” verziju koja je posve jednostavna nastojeći naglasiti samo tekst i melodiju...

Hodaj ima svojevrsni light-motiv u stihu “naučila si živit, ptico lijepa, od svakoga ne primit ruku pomirenja”. I u ovoj pjesmi, ali i na još dosta mjesta na albumu, želio sam sučeliti dva tipa vokala: “anđeoske” vokale i one “nebrušene” koje pjevaju ljudi koji nikada nisu u prvome planu. Želio sam dobiti dinamiku pozadinskih vokala i atmosferu, i mislim da sam uspio.

Mi svijetlimo je, pak, neobičan rokerski broj s neobičnom superstar ekipom koja ju je snimila: gitaristi su Vlatko Stefanovski i Tonči Radić iz Urbanova banda, “stick-bass” svira Tony Levin, a bubnjeve Dado Marinković, pozadinske vokale su odradili Mlađi iz T.B.F.-a i klapa “Iskon”, a Hammond orgulje sjajno svira Oliver Dragojević... Zadovoljan sam ovim brojem jer sam dobio spoj retrozvuka i suvremenosti.

Tija bi te zaboravit sam prvi put čuo prije puno godina na splitskoj Rivi, pred “Bobisom”, u izvedbi nekih “slučajnih” pjevača. Oduševila me čudnim spojem Dalmacije i sevdalinke. Ništa čudno jer i otac (Ljubo Stipišić - op. Z.G.) mi je rekao da je svojataju i u dijelu Bosne i u Dalmaciji iako je podrijetlom, najvjerojatnije, iz Češke.

Skladbu sam snimao s mojim susjedom Duškom Ivelićem, negdašnjim klavijaturistom Black Coffeeja i ocem Pelea, bubnjara T.B.F.-a, i - po mojemu mišljenju - uz Matiju najboljim našim klavijaturistom. Levin je svirao bas koji je, zanimljivo je, prigušio kederom za prozore, a u pjesmi su i Bregovićeve harmonije kao poseban melodijski umetak koji se sjajno priljubio uz osnovni ton pjesme. Umjesto profesionalne uigrane klape, pozadinske “klapske vokale” su, pak, otpjevali Špiro Jurić, najbolji klapski tenor i bivši član Cambija, bas iz Vokalista Salone, Zvone iz Iskona te Teo Brajčić, moj stalni partner za back-vokale.

Sebi dovoljna je već znana kao singl, ali na albumu se nalaze dvije verzije: jedna raskošna, a druga - na samome kraju, u novom lepršavom remiksu Cokija (Muratovića) iz Jinxa. Gibonni i prijatelji muzičariKad je izišla kao singl, shvatio sam da je jedan od “problema” koji se pojavio na albumu - višak informacija. Imali smo naprosto previše odsviranih sjajnih dionica, previše dobrih informacija. Konkretno i slide gitaru, akustičnu i električnu gitaru, klavijature, usnu haremoniku, sopran saksofon... pa se na kraju valjalo nečega odreći, nešto odbaciti, pročistiti temu. To mi je najteže, jer ja sam muzički gurman, možda sam i “proždrljiv” jer mi je teško odbaciti neki sjajno odsviran dio.

Oslobodi me (ako znaš o čemu govorim) moja je “najklasičnija” pjesma. Želio sam da Bregović tu ubaci neki svoj gitarski sitni vez, no kad je on čuo Vlatka kako svira, kazao je da ne treba dodavati ama baš ništa.

Bez imena (The End) je posljednja i “skrivena” pjesma... kao neka moja, možda, posveta Zeppelinima.

INTERVJU: GIBONNI

Sam biram što ću, kada ću i s kim ću

Splitskom kantautoru (36) nakon gotovo pet godina stanke početkom svibnja izlazi novi album 'Unca fibre': u međuvremenu je, kaže, napunio stvaralačke baterije i opet je spreman suočiti se s teretom estradne slave - na svoj, inatljiv način



Razgovarala Dubravka Tomeković Aralica
Snimili: Mario Kučera i Saša Burić



Vokal hrapav i opor poput glasa kakvog bluesmana, iskrzana gitara u pozadini, hammond orgulje u maniri ranih snimaka grupe Deep Purple, gitarski solo na tragu Claptonovih "brzaca" s kraja šezdesetih - posve sigurno nisu nešto što biste očekivali od Gibonnija. No, s druge strane, skladba "Mi svijetlimo", od uvodnog takta do velikog finala, ima tipičan otisak Gibonnijevog autorstva.

- U ovoj su se skladbi, kao i na mnogima drugima na albumu, zajedno našle četiri generacije glazbenika. U onu najstariju pripadaju Tony Levin, koji u ovoj pjesmi svira stick bass, te - nećete vjerovati - Oliver Dragojević. On, kao u svojim zvjezdanim danima splitskih Batala, svira hammond orgulje. I to - sjajno. Vlatko Stefanovski pripada srednjoj generaciji, ja sam neka međugeneracija, a gitarist Tonči Radić, kojeg mnogi znaju po suradnji s Damirom Urbanom, bubnjar Dado Marinković, klapa Iskon i Mlađo iz T.B.F.-a, su četvrta i najmlađa generacija, uključena i u ovu pjesmu i u cijeli album - veli Gibonni.

Intervju s tridesetšestgodišnjim splitskim kantautorom dogovarao se i odgađao tjednima. Uostalom, kao i sam izlazak novog mu albuma, koji se zove "Unca fibre", a u prodavaonicama bi se trebao pojaviti početkom svibnja. Prethodni studijski album "Mirakul" objavio je još 17. listopada 2001., no podulja diskografska stanka iskorištena je za ponovno objavljivanje svih ranijih snimaka. Tako je Croatia Records objavila paket svih njegovih albuma do "Judi, zviri i beštimje", a Dallas - sadašnja Gibonnijeva diskografska kuća - lansirala je svoja reizdanja, garnirana s dva DVD-a koncertnih snimaka. Zato je "Unca fibre", uistinu jedan od najdulje očekivanih novih albuma nekog domaćeg izvođača.

Zašto tako dugačka stanka između nastanka studijskih albuma?
- Šta ću kad mi vrag ne da mira, kad stalno imam osjećaj da mogu još nešto promijeniti, poboljšati, dosnimiti ili - još češće - ponovno snimiti na posve drugi način. Kad god završim album, uvijek imam osjećaj da sam još nešto imao za reć'! To, naravno, nije drago mojoj publici koja bi htjela nove snimke, a još manje diskografskoj kući Dallas.
Što ste radili sve ove godine nakon objave "Mirakula"?
- Priznajem, prve dvije godine bio sam autorski iscijeđen i posve prazan. Doslovno kao stara kanta, a bilo je to ujedno vrijeme koncertne promocije "Mirakula". Kako nisam od onih koji rade rutinske koncerte, nakon niza velikih nastupa, poput onoga u Domu sportova, bio sam posve iscrpljen. Čak sam i raspustio bend. U to me vrijeme više zanimalo ima li koja dobra knjiga ili film koje sam propustio, nego karijera. Znao sam, naime, da se ponovno moram "napuniti".
No, svirke ipak nisu prestale. Jer, radili ste dočeke novih godina, ekskluzivne nastupe za biranu publiku u Sloveniji i Hrvatskoj, svirali ste u Milanu, Ženovi...
- Točno, ali želio sam da to ne budu koncerti ili tezge u klasičnom smislu riječi. Nastupima sam nastojao osvajati za sebe barem malo nove slobode. U Milanu je to bila neka vrsta unplugged izdanja gdje smo Nikša Bratoš i ja svirali gitare što je bio mali skroman eksperiment, a prošle sam godine često nastupao i s Matijom Dedićem, njegovim triom i klapom Iskon.
Je li taj tip odmjerenosti i kontroliranog pojavljivanja na koncertima pravi način za opstanak na sceni zagušenoj instantnim zvijezdama i sezonskim atrakcijama?
- Za mene - da. Imao sam sreću pa sam surađivao i surađujem s glazbenicima kod kojih nije bilo dileme bi li radije nastupili dva puta mjesečno u kazalištu ili nekom drugom prostoru pred odabranom publikom - ili pak, s druge strane - nastupati i po dvadeset puta na mjesec na tezgama iza ponoći u kakvoj diskoteci. Od početka smo dakle bili svjesni da je to privilegij i svojevrstan komfor, no također smo znali da zato nikada nećemo biti uspješni kao Colonia.
Ali, vi jeste i komercijalno uspješna zvijezda, "kapitalac" u svojoj diskografskoj kući i atrakcija za publiku i medije...
- Možda, no i dalje ostajemo na pitanju izbora. Ja za to nisam bio spreman - a danas to ne želim - žrtvovati taj komfor o kojem govorim; žrtvovati svoju autorsku osobnost, slobodu i privatnost. Naravno, posve razumijem i sve one koji su izabrali drugačije, pa i neke moje bivše glazbenike koji su otišli surađivati s nekim komercijalnijim i radišnijim pjevačima. No, moram reći da su se znali i vraćati tvrdeći da je bolje svirati manje, a guštati.
Jednom ste rekli da sebi priželjkujete budućnost daleko od pažnje medija i scene, da budete ćelav i debeo i da se nikoga ne tiče što je tome tako?
- Naravno, jer to bi značilo da mogu živjeti kao autor, "na daljinu". Možda i u nekoj hvarskoj uvali, ili na brodu, ili u izolaciji s obitelji... Znate što, zapravo, želim? Želim jesti bez opterećenja, guštati u spizi, a da ne mislim na kilograme. Posljednji put to se dogodilo u siječnju 2002. kad sam kod mog kuma Tome Muse "tamanio" hobotnicu s krumpirima. Zar nije pomalo frustrirajuće da četiri godine nisam sebi priuštio da se najedem bez grižnje savjesti, da na kraju večere s užitkom zapalim cigaru i raskopčam remen i da ne mislim hoće li mi se sutra na nekoj svirci ili na slikanju za neke novine ispod košulje ukazati "izdajnički" trbuščić.
Plaše li vas napori turneja koje slijede, promocije i intervjui - sve što ide u paketu s novim albumom?
- Ne, jer ja ću opet birati što ću, za koga ću i kako ću! Osim toga, sumnjam da ću imati promociju.
Ne volim ih odveć, kao ni slikanja, medijski pritisak... i na njima se, u pravilu, ne pojavljujem. Dođem tek tu i tamo, kad je riječ o Oliveru ili nekoj knjizi i autoru koji mi mnogo znači. Sjećam se da sam jednom Oliveru trebao doći na promociju, ali sam se tako užasnuo toga da sam mu umjesto dolaska darovao vršu u koju sam stavio pjesmu koju sam napisao za njega.
Znači li to da će turneja proći bez diskoteka?
- Kad god je to moguće, no, na žalost, mnogo je gradova i mjesta u kojima su diskoteke jedini prostori gdje se može svirati. Brojke i rekordi me ne zanimaju i ne mislim koncerte pretvoriti u rutinu. Dakle, vjerojatno ću u Hrvatskoj odsvirati nekih dvadesetak, a zajedno s inozemstvima, možda oko četrdeset koncerata. Odnos koji, srećom, imam s publikom ne bih mijenjao nizašto, a najmanje za novac koji bi mi donijele rutinske tezge. Probao sam ja mnogo toga, pa i biti dio te, nazovimo je estradne mašinerije, koja je tražila sve više i više. I nije mi prijalo. Povukao sam ručnu, duboko uvjeren da je ovako mnogo bolje. I za mene i za publiku.
Razdoblje između dva studijska albuma donijelo je i brojne humanitarne projekte. Nije li u malim zemljama poput Hrvatske riskantno toliko se trošiti u javnosti, a da to nije u osobne komercijalne svrhe?
- Nisam o tome razmišljao jer da jesam, nikada se ne bih uključio niti u jedan humanitarni projekt. Čini mi se da mogu biti ponosan na ono što smo svi zajedno učinili na suzbijanju nasilja u školama, odnosno na senzibiliziranju javnosti koja je, možda i prvi put, postala svjesna tog problema.
Ne čini li vam se da je cijelo društvo postalo cinično? Recimo, drži se posve normalnim da samozvane zvjezdice kupuju luksuzne jahte, prestižne automobile, vile ili umjetnine dok se na gotovo svaki humanitarni projekt i angažman gleda sa sumnjom, tražeći skriveni interes?
- To je istina. Zbog toga sam mnogo puta bez kamera i novinara, nakon "normalnih" komercijalnih koncerata od vlastitog prihoda izravno pomagao tamo gdje sam mogao i gdje mi se činilo da je pomoć najpotrebnija. Glupo mi je sada o tome govoriti ali, nekako mi je to i - najčišće. Niti me tko vidi, niti slika, niti je igdje oglašen humanitarni projekt, niti se itko od sveprisutnih političara gura u prvi plan, a neko dobro je učinjeno. Prvenstveno zbog mojeg osobnog zadovoljstva i neponovljivog osjećaja. No, ima još nešto: nisam želio to oglašavati i iz sebičnog razloga, da se ne dogodi da mi se svi potrebiti u ovoj zemlji - a na žalost ima ih mnogo - jave kao jedinom dobročinitelju! Jer nisam svetac koji dobročinstva čini s lakoćom, za svaku akciju ili pomoć dobrano sam se namučio.
U kojem smislu?
- Pa nije lako nagovoriti 14 članova mojeg benda da pristanu sudjelovati u nekom humanitarnom projektu. Ako i imam neku privilegiju od toga jer, za očekivati je da će me kad mi treba liječnička pomoć netko prepoznati i preko reda ugurati u ambulantu ili mi bez čekanja omogućiti magnetsku rezonancu - to se neće dogoditi i mojemu bubnjaru ili basistu. Dakle, ja se osjećam obveznim ljudima koji sviraju sa mnom platiti njihov rad i onda kad prihod od koncerta ide u humanitarne svrhe. Tako stvari naprosto stoje i kod drugih humanitarnih projekata. Netko uvijek mora platiti osiguranje, vatrogasce, portire i sve one koje nitko nije ni pitao, žele li i mogu li donirati svoj rad i svoje vrijeme.
Netko je zgodno rekao da je život nepravedan jer da velike i bogate tvrtke svoje skupe proizvode ne daruju onima kojima su nedostižni i kojima trebaju, već onima koji si ih ionako mogu priuštiti. Kako je to dobiti na korištenje skupi auto poput novog peugeota?
- Nemojmo se lagati, sjajno. Posebno ako voliš automobile kao što ih volim ja.
Često ih mijenjate?
- Ovaj novi peugeot je moj 29 automobil! Kad sam bio mali, mog oca uopće nije zanimao automobil. Vozački je položio tek u četrdesetim godinama, a ja sam kao klinac strašno želio imati automobil i sebi sam obećao da ću si ga kupiti čim zaradim neke novce. Automobil za mene nije statusni simbol već radost. Uopće me ne zanima vidi li me tko u novom automobilu. Dapače, bio bih najsretniji kad bih se mogao vozati i guštati u njemu, a da me nitko ne vidi, ne snimi i ništa ne pita. No, sponzorima to baš ne bi bilo drago.
Mogu li se sponzori usmjeriti i u humanitarne projekte?
- Mogu ali, mnogo lakše ako si Bono Vox nego ako si Gibonni. Ne samo zbog toga što on može otići na kavu s Billom Gatesom koji će nakon toga darovati dvadesetak milijuna dolara nekom humanitarnom projektu, već prvenstveno zato što nitko ne brka njegovo zanimanje i njegovo dobročinstvo. Od njega se ne traži da prikuplja novce i s U2 radi humanitarne koncerte ili da bude kasica-prasica već da svojim autoritetom i popularnošću senzibilizira javnost i one koji imaju novac da ga upotrijebe i za dobročinstva. Veseli me da sam, recimo, s Gorenjem uspio dogovoriti njihovo sudjelovanje u humanitarnim projektima u Hrvatskoj, te da sam ovaj put - kao Bono Vox - u ulozi prometnika koji će posredovati između onih koji daju novac i onih kojima je pomoć potrebna.
Mislite li da ste tijekom svih ovih godina uspjeli poštedjeti obitelj medijskog pritiska?
- Koliko je to bilo moguće - da. Ma, moram pojasniti taj odnos prema medijima i javnosti. Ima u meni dva posve različita tipa: jedan dio mene uživa da se moje pjesme vrte na radiju jer to znači da sam s njima dospio do ljudi, da im one nešto znače. No, s druge strane, ako se ja sam nađem u kafiću dok na radiju svira moja pjesma, užasno mi je neugodno. Znam da to, možda, zvuči dvolično ali, tako se osjećam. Kad iziđem na scenu i vidim punu dvoranu, kad ljudi pjevaju tokom koncerta ili mi čestitaju nakon svirke - osjećam se sjajno, ali se užasavam i same pomisli da me netko čeka pred ulazom kuće zbog autograma, da za mnom trče fotografi dok šetam s klincem ili dok pijem kavu u ACI marini!
Koliko je dolazak na svijet novog člana obitelji Stipišić, malog Lorenza, utjecao na stvaranje ovog albuma?
- Super! Istina, prvo sam shvatio da oko mene ima više gladnih usta, jer mali nije mogao prestati jesti. No, šalu nastranu, rođenje Lorenza bilo je vrlo inspirativno: cijelo sam vrijeme bio uz Sanju u rodilištu i nisam se onesvijestio. Svoju dicu obožavam, njihova je ljubav bezuvjetna i vrlo pozitivno djeluju na mene. Uvijek sam želio imati puno dice, no zasad smo stali na troje. Meni je super kako američki i britanski rokeri imaju puno dice. Vidi Jaggera: ima ih sedmero, a možda ih bude još. Kod nas svi nešto jedno ili dvoje, jer kao - nemaju vremena, a na turneji su od subote do ponedjeljka.
Da, Jagger i Rod Stewart imaju mnogo djece, ali s više žena.
- Istina. Meni je onda bolje manje dice, a jedna žena.
Unatoč želji da što više budete s obitelji, novi će album ipak zahtijevati vaš medijski angažman?
- Naravno da hoće, ali dio posla će odraditi i videospotovi. Žare Batinović, moj prijatelj i redatelj spotova, već radi na ideji za "Vrime je da se pomirim sa svitom", a odmah za njim slijedi "Šta će meni moja dica reć". U prvi plan se za spot nametnula i pjesma "Zavezanih očiju" koja je, u suradnji s Mladenom Badovincem iz T.B.F.-a ispala sjajno, tako da se, možda, dogodi da odmah iziđem s čak tri spota.
Na prošloj turneji nosili ste odijelo što je bila cijena sponzorskog ugovora s Murom. Hoće li i "Unca fibre" donijeti neko iznenađenje tog tipa, primjerice, ružičastu boju sponzora T-ht?
- Neće. Bit' ću onakav kakvog me obično svi vide i na ulici. Gibo u casual izdanju!
(objavljeno u izdanju od 27.04.2006.)

Skinuo sam obje verzije "Sta ce meni moja dica rec'" i mogu reci da je "bistra" mnogo bolja za pocetak, i mogu slobodno konstatovati da je poprilicno ultimativna stvar!

Kada je u pitanju prvo slusanje stvari, i konstatacija da je pjesma ultimativnog karaktera, onda je definitivno da je uradak iskreno obecavajuci! Nemam rijeci, nisam se prije ubacivao u ovo iscekivanje Gibinnog novog DJELA, ali definitivno meni NAJMOCNIJI kantautor svih vremena na ovom nam usranom Balkanu!!!

The_Fluid,
HVALA po ko zna koji put!!!

Pozdrav...

Za one koje zanima, intervju sa Gibonni-em, o novom albumu i pjesmama na njemu, objavljen je na Radio Vukovar frekvencijama. 18 minuta traje intervju

jos malo ekskluzive:

„Unca fibre-priručnik za brodolomce i anđele čuvare“.


Album izlazi 19.svibnja.(Prvo u t-comu i Konzumu)
Samo tisuću primjeraka albuma izaći će u LP izdanju i sadržavati će samo 7 skladbi sa albuma.
U petak(05. svibnja) u večernjem listu izaći će singl“Vrime je da se pomirin sa svitom“ kao poklon svim slušateljima.
Caver je mrak, dominira njegova ruka a on se samo u sjeni vidi pri kraju omota.



Evo malo i tekstova sa novog albuma:

Kad sam nasamo sa njom
To više nije moja muzika.
Već neki daleki ton, hladan.
Kad sam nasamo sa njom
Ja nisam siguran što osjećam.
Kako bih nazvao to, ne znam
Možda –bezdan.

Znači ovo je tren kada čovjeku postane malo,
Kad u svemu što volim na njoj nešto pofali.
Znači ovo je tren kad sve tuđe mi izgleda slatko.
Kad sve ono što volim na njoj više ne volim.
Kad sam nasamo sa njom to više nije moja muzika.
Kako smo došli do tog zida,
Kad sam na samo sa njom
Nema ničega u jedrima
Polako napuštam brod bez vitra,bez vidra...

"Zavezanih očiju (evo me doma)"

djelic iz pjesme:

»Ljudi evo me doma i ko da vuče me i noge me same nose, ko če živog čovika prisadit.
A sjećanje ka i šibice kad se smoče, jedna mora na kraju upaliti, hej
Evo me doma, ne dam se ovi put, nigdi od ovoga stola.
Sve moje želje i grijesi, najbolje godine još su na istoj adresi tu kraj nje»

VRIME DA SE POMIRIM SA SVITOM

Među ljudima za koje ne pitam
Odavno ne`ko postoji
Kome ne praštam a trebao bi...
Otkad stavljam križ kraj njenog imena
Vodi me bis kroz godine
A jedva se sićan zbog čega je...
Već je vrime da se pomirim sa svitom
I tiho k`o da zaronim na dah
U svemu sad mogu naći nešto lipo, lipo
I reći "Živote, dobar ti dan!" Dobar!
Jer već je vrime da se pomirim sa svitom
I tiho k`o da zaronim na dah
U svemu sad mogu naći nešto lipo, lipo
I reći "Živote, dobar ti dan!"
Na te grane ja više ne smi`n past
Na njenu dušu prišiti, sve što nismo dospili
Koliko krivih riči pobigne kroz zube
A `ko će ih stić`?
Ka` i perje bačeno u vjetar
Ne mo`š pokupit...
A mučim se kupit (tiho k`o da zaronim na dah)
U svemu sad moram naći nešto lipo, lipo
I reći "Živote, dobar ti dan!" Dobar!
Jer već je vrime da se pomirim sa svitom
I tiho k`o da zaronim na dah
U svemu sad mogu naći nešto lipo, lipo
I reći "Živote, dobar ti dan!"
U svemu sad mogu naći nešto lipo, lipo
I reći "Živote, dobar ti dan!"
(Među ljudima o tome ne pričam
Al znaju mi s lica čitati
Kome ne praštam a trebao bi...)

Dame i Gospodo, jos jedan singl od Gibonni-a je pred vama:

Vrime je da se pomirim sa svitom, i to u dvije verzije, acoustic i electric. Ugodno slusanje.

Svaka cast Tecni!

Ne bih da me pogresno shvatite i napadnete Nesto bih vas pitala
A sto je Gibo legenda

ja sam ga voljela (ali sam tada bila i premlada) dok je svirao u bendu Osmi putnik, ali sad mi nije nista posebno ... A svi ga hvale.
Cak sam ga i licno upoznala, ali...

vedderedi wrote:Svaka cast Tecni!

Hvala gasni

GLAZBA Na 30 radijskih stanica splitski pjevač je predstavio novi CD "Unca fibre" i goste koji na njemu sviraju
Gibonni: Svi će me razumit

SPLIT - Gibonni ima status hrvatske superzvijezde, pa nije neočekivano što su poklonici četiri i pol godine čekali nasljednika superuspješnog albuma "Mirakul". Nova "longplejka" - "Unca fibre" konačno će se naći u prodaji 19. svibnja, a Gibonni je, da zadovolji silnu medijsku pozornost, na valovima Radio Dalmacije, te još 30-ak radiopostaja diljem Hrvatske, u čevrtak između 18 i 20 sati predstavio pjesme u restauraciji "Jugo" kuma i direktora Splitskog festivala Tome Mrduljaša, te porazgovarao o mnogo čemu s voditeljima Tonijem Kesićem, Majom Matas i Gorjanom Kurjakom.

Najbolji album dosad
Rađanje albuma bila je slatka muka. Nisam se htio žuriti jer se od mene očekivao vrhunski odrađen posao. Mislim da mi je ovo najbolji album u životu. Zaželija sam da ga nazovem fibra, ali nisam tija samo jednu rič, da ispadne ka Mirakul, pa sam doda i uncu. Unca fibre - to vam je 37 sa jedan. Šta više unci, manje boli. Prvi put na albumu nisam objašnjava riči, jer je sleng živ. Svi će razumit kazao je Gibonni.

Tek što je emitiran uvodni jingle stiglo je 150 SMS-ova - i napravilo blokadu! Tijekom nacionalnog radijskog predstavljanja pušteni su i razgovori s uglednim zvijezdama koje su gostovale na Gibinu novom projektu - Tonyjem Levinom iz King Crimsona, Vlatkom Stefanovskim...

Moram imati vrhunske instrumentaliste. Ti ljudi su autoriteti, učio sam od njih. Radije radim s rockerima, a ne zabavnjacima. Oni se više bave stylingom, dok su rockeri okrenuti sebi i svojim idejama. Kao Bare. On je sjajan tip, žao mi je što se i ranije nismo družili kazao je Gibonni, koji s Barom ima duet u pjesmi koja otvara album "Anđeo u tebi".
Gibonni misli da nema šanse napraviti nešto vani sa svojom glazbom.

Želja - filmska glazba
Prestar sam. Želim biti popularan dokle u jedan dan mogu stić autom. Ma, šalim se. Volija bi da se moja glazba sluša i vani, a htio bi se oprobati i u filmskoj glazbi. Glazbena industrija živi od vrhunskih autora. Svi će rado pogledati spot Britney Spears, ali neće i potrčati kupiti njezin album zaključio je Gibonni, kojem su u restauraciji pripremili i palačinke, ako mu usred razgovora padne šećer.

Gibonni - Unca fibre


1. Anđeo u tebi (feat. Goran Bare i Maja Azucena)
2. Vrime da se pomirim sa svitom (Electric)
3. Kad sam nasamo sa njom
4. Zavezanih očiju (evo me doma) - feat. Mladen ...
5. Šta će meni moja dica reć (Comfort verzija)
6. Hodaj
7. Mi svijetlimo
8. Tija bi te zaboravit - feat. Goran Bregović
9. Sebi dovoljna
10. Oslobodi me (ako znaš o čemu govorim)
11. Vrime da se pomirim sa svitom (Acoustic)
12. Šta će meni moja dica reć (Bistra verzija)
13. ....
14. Sebi dovoljna (bonus track mixed by Coco Mosquito)

bombonchita wrote:

vedderedi wrote:Svaka cast Tecni!

Hvala gasni

A to ti je znači 'alternativni nik'.Flu, Flu.

Evo ga jos jedna pjesma sa novog albuma je tu:

Gibonni - Kad sam nasamo s njom (single sa Unca fibre)

snimak uzivo!!
link1
ili
link2
ili
link3
(3.5MB)(napomena: 128kbps)

mama29 wrote:Ne bih da me pogresno shvatite i napadnete Nesto bih vas pitala
A sto je Gibo legenda

ja sam ga voljela (ali sam tada bila i premlada) dok je svirao u bendu Osmi putnik, ali sad mi nije nista posebno ... A svi ga hvale.
Cak sam ga i licno upoznala, ali...

i mene to zanima mislim ok je ono, nemam nista lose rec ali...nista posebno

Ukusi su razliciti, zar ne?

heheh ja znam sto je i da je najbolji... tebi fluid jedno veliko HVALA za sve ove pjesme tekstove clanke..., i sta rec... jedva cekam sutra!!! nadam se da ce i nama stic odmah ali ako ne valja se pritrpit'...

stardust_rnr wrote:heheh ja znam sto je i da je najbolji... tebi fluid jedno veliko HVALA za sve ove pjesme tekstove clanke..., i sta rec... jedva cekam sutra!!! nadam se da ce i nama stic odmah ali ako ne valja se pritrpit'...

I ja kažem hvala Fluidu za sve! Sinoć je bio koncert u Mostaru! Samo mogu reći da je bilo fantastično! Ne može se opisat riječima. Ljudi koji ga vole i koji su sinoć bili tamo su samo mogli osjetit savršenstvo njegovih pjesama i uživati u svakom trenutku! Nadam se njegovom brzom koncertu negdje u bilzini Evo jedna slikica sa sinoćnjeg koncerta [/img][/url]

cuj bio koncert u mostaru??? pa nisam vidjela nikakvu najavu... blago tebi Night-Angelu... hocu i ja....... smrc. al hajd nek si bar ti uzivao/la...
de mi reci koja je bila postava? sta su svirali, je l izlazi album danas i sve ostalo... heheh nadam se da ne gnjavim previse... r'n'r

btw, pozdrav Fluid-u

cuj koja je bila postava.. ..bili su kompletni samo je ramljak odmar'o..zbog parnih zutih..

napisite unapred, ako znate, kad ce i gde imati koncert da bi i mi ,koji nismo tako blizu,mogli doc'.....nisam znala za mostar, rado bih.....ako saznate ista za koncerte- objavite!