I onda je došlo proljeće nakon zime koja je bila malo sniježna, malo vlažna (k'o napaljena šiparica), malo hladna, a ponajviše tmurna. Došla je i nedjelja 27-og Marta proljeća gospodnjeg 2006-og, lijep dan počeo suncem što se iskezilo preko Trebevića.
Dan je bio savršen za odlazak u planinu...biciklom naravno!!! Šta ste mislili...S-paketom?
Dogovor od prethodnog dana precizirao je mjesto i vrijeme okupljanja, kao i uvijek pred Ciklocentrom u 9 sati. No, u zakazano vrijeme samo se Slaviša ukazao na licetu mjesceta. Ja sam stigao sa satom zakašnjenja zbog vraćanja kazaljki koje sam previdio uglavnom zbog previše hmeljnog napitka ispijenog prethodno veče. I to je bilo to. Bogo je zaboravio, Ćusta je presp'o, Sale takođe, Dženo je imao posla, a Laki je zaboravio brojeve (m)obilnih telefona sve raje.
Uglavom Slaviša i ja zaputili smo se cestom preko krupca ka Babinom dolu...tek da nagovijestimo da sezona skijanja prestaje i da lagano pocinje sezona biciklanja.
Umrtvljen zimom, kondicije dooobro utanjile, uspon od Krupca prema Babinom dolu (kojega je izvjesni Amerikanac nazvao 'ten mile killer'), cak i u niskoj brzini stavio je na ogroman test sve moje misice od pasa na dole...dobro ne bas sve. No kad smo se ispeli malo više od pola, pa kad nam je pogled puk'o na Tresakvicu prekrivenu snijegom koja se presijavala na suncu tamo negdje u daljini, prema Trnovu...skontali smo, barem ja sam skont'o zasto volim ovaj sport. Slaviša je nešto rond'o o šticni koja mu škripi, hljebu, eurokremu i nekim XTR mjenjačima. Da ga ne slušam aktivirao sam Elemental spakovan u mom vjernom saputniku...mp3 playeru.
Vožnja cestom iliti prometnicom nikad mi nije bila najdrazi aspekt brdskog biciklizma, pogotovo na nasim cestama punim razlicitih idiota za volanima razlicitih krntija. Jedan od jako upecatljivih momenata vezanih za nedeljni uspon bila je situacija u kojoj je lik preticao automobil koji je preticao mene, dok mu je istovremeno u susret dolazio treci automobil. I tako sva četvorica paralelno na cesti. Sreća pa je trajalo samo pola sekunde. Da je bilo duže srce bi me sastavilo garant!
Na Babinom dolu standardna priča, parada skijaša, šminkera, pijanstva i kiča. Nakon 25 km vožnje od čega je 15 bilo teškog uspona stali smo malo kod trosjeda, na mokrom snijegu koji se topio. Stojeći smo sreli neke poznate face, raju koju zanimaju drugačiji sportovi, razmijenili pozdrave i prigodnu kurtoaziju.
U tih pola sata koliko smo odmarali ohladio sam se taman toliko da osjetim bol u preponama i trtici, što je danak koji dugi usponi redovno uzimaju. Pogotovo nakon zime i pauze od skoro dva mjeseca. Jebi ga!
Elem, s Babinog dola spržili smo do Velikog i Malog polja, popapali ponesene zalihe, tražili šumske puteve neprekrivene snijegom i nismo ih našli, malo se slikali, a onda...spetakl.
Posljednji pogled na panoramu Bjjelasnice, pa...
Isti onaj uspon koji smo s mukom savladali sada je postao prejebeni, odlični, zajebani, adrenalnopumpajući, gravitacijom pogonjeni, 15 km dugačak, tobogan. Dok smo se uz njega penjali više od sat vremena, spustili smo se za nekih petnaest-dvadeset minuta koje su otplatile sav znoj i bol od uspona. Na momente smo navlacili do 70 kmh, pa smo cak preticali auta. Je-beno!
A onda opet ravnica, Hrasnica, Ilidža, Stup, Otoka......tuš, supa, zeljanica i prva ovogodišnja upala mišića!
@zovem_se_ernest:
http://rapidshare.de/files/12117065/buk ... n.WMV.html
evo ti filmic, kad otvoris stranicu klikni na free puljku u dnu tabele, a onda kad te prebaci na slijedecu sacekaj odbrojavanje i slijedi uputstva.