Cerić novi predstavnik Bošnjaka.

[Hajvan]

tema nepovratno ide prema:


http://www.klix.ba/forum/kutak-za-fanov ... vep9790917

[madner]

Zakaj je panbosnjastvno, a ne samo bosnjastvo?

zato što Bošnjaka ima širom svijeta, ne misliš valjda da će Srbija, Slovenija ili Hrvatska brinuti o Bošnjacima ?

Ti ocito ne znas sta znaci pan- nesto.

Ili ti koje su to podgrupe kojima je bosnjastvo zajednicko?

[jahhjer]

pa tebe je lako prepoznati

kako ? tako što si me ti pratio godinama sa drugih profila, jer si se zadnji put registrovao prije 15 dana ?

Brat moj pa godinama skaces po forumu ja mislim da nema covjeka koji te se ne sjeca, taman da je samo jednom bio na forumu.

[madner]

Vjerski lideri muslimana kao graditelji nacije Bože sačuvaj i sakloni.
Ako se uzmu u obzir stajališta vjerskih lidera BH muslimana spram ideji nacije kroz historiju pogotovo s početkom prošlog stoljeća, zatim ako se uzme sama vjera - Islam koji ovdje prikazani predstavljaju i pojam nacije kroz Islam, shvatanje iste te odnos prema istoj onda je ova slika smiješna.

ne nego ćemo čekati opet nekog ljevičara, komunistu, socijalistu, globalistu da nam vrati Muslimani.

i vjerski lideri, i Bošnjaci obični gradjani, obični ljudi muslimani su upravo ti koji su ime Bošnjak ponovo uzdigli i povratili kao i podigli Bošnjcima nacionalnu svijest a ne neki ljevičari, komunisti, današnji SDP-ovci i slični. oni su ti koji se uglavnom izjašnjavaju Bosancima i propagiraju neko bosanstvo.

Sto jest jest, sve zasluge za ime pripada njima.
Dok ovim komunjarama idu zasluge za ostalo.

[jahhjer]

kako ? tako što si me ti pratio godinama sa drugih profila, jer si se zadnji put registrovao prije 15 dana ?

Brat moj pa godinama skaces po forumu ja mislim da nema covjeka koji te se ne sjeca, taman da je samo jednom bio na forumu.

znači i tebe stalno banuju ali se vraćaš

E tu si se zajebo


i cuj gulazi

[hellue]

čovjek koji uživa ugled kao nijedan političar na Balkanu a možda ni u Europi. samo još Turska ima ljude koji uživaju sličan ugled.

Jel ovo ti ljubis rukicu

[Korisničkoime]

Ne vidim sta je sporno u kandidaturi samog Reisa.Sirom Evrope se kandiduju bivsi crkveni zvanicnici pa je i sadasnji predsjednik njemacke bivsi crkveni poglavar.

Sto se tice samog Cerica,u potpunosti odobravam kandidaturu i nakon sto ispratim cijelu kampanju nije iskljuceno da i glasam za njega.Razlog mog glasanja nece biti sto sam "balija"(sto nam domaci salonci poturaju),niti sto sam neki vjerski fundamentalista nego bi mogao biti iz cisto ekonomskih razloga zato sto je Ceric daleko najutjecajniji i daleko najmanje kompromitovaniji od svih ostalih kandidata.Razlog zbog kojeg ne iskljucujem mogucnost glasanja za njega je i to sto je covjek daleko najutjecajniji i najpoznatiji od svih Bosnjackih kandidata i mogao bi donijeti daleko vise koristi i sa istoka i sa zapada za ovu drzavu.Utjecaj koji doticni ima u Islamskom svijetu je jako ogroman i tu vidim njegovu sansu.

Isto tako mu u prilog ide i sto se kandiduje kao nezavisni kandidat i ne mora odgovarati interesima ni jedne stranke te bi svoje vrijeme mogao u potpunosti posvetiti mjestu clana predsjednika,obrazovan,utjecajan i bez oraha u dzepu.Jedino sto mu se moze prigovoriti je nesto izgovoreno u nekom intervju i slicno al ako mu je to najveca mana to dovoljno govori koliko je odlican kandidat.

Radoncicevu kampanju cu takodje maksimalno ispratiti jer sam namjeravao njemu dati glas i sacekat cu do oktobra da vidim gdje ce prevagnuti,njemu ili Cericu.

Bakir u ovom odnosu snaga ne dolazi kao opcija da glasam za njega,jer osim dobrog odnosa sa Turskom nista vise od njega nemamo.Ono sto on moze doprinjeti,Ceric moze jos 3 puta vise jer ima sigurno bolju komunikaciju i sa Turskom i sa cijelim Islamskim svijetom.

Kebo-Tu je vjerovatno da otkine glasova Bakiru,ali je izvjesno da ce njegov procenat glasova biti jako nizak.

Koliko smo mi jadan narod,kad vidim da neko krivi Aliju za ovaj rat,pozelim da su nas nekad i istrijebili.
Mozemo biti stoka ali tolika ne mozemo i ne smijemo.

Za ime milog Boga kojih ekonomskih razloga. oprosti ali morao sam reagovati samo zbog gore boldiranog. Šta bivši reis zna i može u privredi, čovjek nikada za vrijeme cijelog svog školovanja i radnog vijeka nije imao doticaja za makro ili mikro ekonomijom. Nema obrazovanje niti iskustvo koje bi ga moglo kvalificirati kao nekoga ko bi mogao da uradi nešto krupno na planu privrede i ekonomije.
Sad nagađam ali pretpostavljam da si onda glasao za Harisa Silajdžića i SzBiH
Zašto to kažem.
NIKO NAM NEĆE DATI PARE ILI INVESTICIJE ZBOG POZNANSTVA.
Molim vas ovo je veoma važno da svi shvate, vaš glas odlučuje između ostalog i o mojoj sudbini kao i vašoj. Bilo bi loše kada bi se isti davao na osnovu pogrešnih pretpostavki.
Pogrešno je misliti XY ima dobre odnose sa XY zemljom zato će ona nama dati para ili investirat će u BiH.
Investicije se čine samo iz jednog razloga zato što investitor želi da zaradi. Mi ako želimo da neko investira moramo da mu stvorimo takvo okruženje u kojem on može da zaradi, mi njega na osnovu činjenica, ekonomskih i drugih pokazatelja moramo ubjediti da ako nama donese 100 miliona Eura da će za 20 godina imati povrat od 150 miliona Eura.
Zašto braća Arapi investiraju u Srbiju. Vala njihovoj braći Bošnjacima niko nije bio veći dušman nego istočni susjedi pa opet milijarde Eura idu u Srbiju.
Reće neko Arapi su ovakvi ili onakvi, ok ali isto vrijedi i za Ruse, Amerikance, Evropljane. Svi koji imaju pare zaobilaze nas u širokom luku.
Arapi su investirali u Srbiju zato što su ih isti uspjeli ubijediti da se to za njih isplati, napravili su im poslovno okruženje kroz zakonsku regulativu na osnovu kojeg mogu očekivati povrat uloženog i zaradu.
To je iznimno težak i kompleksan posao u jednom kompleksnom makroekonomskom sistemu kao što je država i ničim u svom životnom vijeku Cerić ne ukazuje da je za tako nešto spreman.
Oraha na žalost i spomenuti Cerić ima a ima i stranku on je sve samo nije bez stranke.
Jedino gori izbor od Cerića bi bio spomenuti Radončić.
Zapravo teško nama Bošnjacima sa ovakvim kandidatima.

[japin_mutapi]

Ako on pobijedi, Bosnjaci su dali jasan signal da ih cjelovita BiH ne interesuje. Puka potvrda licemjerstva.

kako

[madner]

ne nego ćemo čekati opet nekog ljevičara, komunistu, socijalistu, globalistu da nam vrati Muslimani.

i vjerski lideri, i Bošnjaci obični gradjani, obični ljudi muslimani su upravo ti koji su ime Bošnjak ponovo uzdigli i povratili kao i podigli Bošnjcima nacionalnu svijest a ne neki ljevičari, komunisti, današnji SDP-ovci i slični. oni su ti koji se uglavnom izjašnjavaju Bosancima i propagiraju neko bosanstvo.

Sto jest jest, sve zasluge za ime pripada njima.
Dok ovim komunjarama idu zasluge za ostalo.

gulazi, montirani procesi, utušivanje svakog nacionalnog, vjerskog i jezičkog osvješćavanja Bošnjaka, zavlačenje strašno duboko velikosrbima i velikohrvatima u guz, a sve poradi bratstva i jedinstva u kojem smo svi bili jednaki a neki jednakiji, a neki pak malo nejednakiji.
doduše metnuli su našeg Sirotanovića na novčanicu od 20 000 dinara, Alija Sirotanović je sigurno bio ponosan u svom selu u taj vakat. no znalo se i na šegu i šalu okrenuti kad mu dođe komšije na sijelo pa kažu da u brzini kad ih uhvati sraćka a ne ponesu u halu papira ili vode, obrišu dupe sa njegovim likom.

SRBiH
UNSA
MC Kosovo

Kme kme.

[jahhjer]

čovjek koji uživa ugled kao nijedan političar na Balkanu a možda ni u Europi. samo još Turska ima ljude koji uživaju sličan ugled.

Jel ovo ti ljubis rukicu

nažalost, nisam imao tako veliku čast da ga upoznam tako izbliza.


znanje, obrazovanje, škole, fakulteti, univerziteti, naučna istraživanja. dosta je bilo velikohrvatskog, velikosrpskog gušenja bošnjaštva. kad se sjetim koja se buka digla samo oko osnivanja BANU-a
možda jedini način koji preostaje neprijateljima Bošnjaka jesu opet neki montirani procesi, recimo optužiti Cerića da je vehabija, ili još bolje, da hoće definitivno ukinuti đed Mraza

[imghttp://--- NO LINKS ---/upload/images/HARD_BiH/banu_ceric_tunjo_muhic_zukorlic_pesnice_iz_org.JPG][/img]

To sad nije ni udbas jelde, sve mu montirano.

[aktivacija]

Alija Izetbegović: Odgajamo li muslimane ili poltrone?

Dok je neprijatelj, obrazovan i nemilosrdan, pokoravao jednu po jednu muslimansku zemlju, mi smo našu mladež učili da bude fina, da “muhi zla ne misli”, da se miri sa sudbinom, da bude poslušna, da se pokorava svakoj vlasti “jer svaka vlast je od Boga”.
Zamišljam ovaj članak kao mali razgovor s našim roditeljima i vjerskim pedagozima. Nedavno sam zatekao svog bliskog prijatelja, inače dobrog i oduševljenog muslimana, kako piše članak o odgoju muslimanske omladine. Pročitao sam članak koji još nije bio dovršen, ali čije su glavne misli bile već izložene. Insistirajući na odgoju u duhu vjere, moj prijatelj poziva roditelje da kod djece njeguju vrline finoće, dobrog ophođenja, skromnosti, neisticanja, milosrđa, praštanja, pomirenja sa sudbinom, strpljenja itd. On naročito upozorava odgajatelje da čuvaju djecu od ulice, kaubojskih i kriminalističkih filmova, nekorisne štampe, nekih sportova koji podstječu agresivnost i duh nadmetanja itd. Ipak, najčešća riječ u članku mog prijatelja bila je poslušnost. Kod kuće se dijete treba pokoravati roditeljima, u mektebu hodži, u školi učitelju i nastavniku, na ulici čuvaru reda, a sutra na poslu direktoru, šefu, starješini.

Da bi ilustrovao svoj “ideal”, pisac prikazuje dječaka koji se kloni svega lošeg, koji se nikada ne tuče na ulici, ne gleda kaubojske filmove (umjesto toga ide na časove klavira u muzičku školu), ne igra fudbal, ne nosi dugu kosu, ne hoda s djevojkama (njega će roditelji oženiti “kada za to bude vrijeme”). On nikada ne viče, njegov glas se nigdje ne čuje (“kao da nije živ”), on se svugdje zahvaljuje i izvinjava. Pisac to ne kaže, ali možemo nastaviti: njega zakidaju – on šuti. Udare mu čušku – on ne uzvraća nego dokazuje da to nije lijepo. Jednom riječju, on je od onih “što ni mrava ne bi zgazili”.

Čitajući ovaj članak potpuno sam shvatio smisao one izreke koja kaže da je put do pakla popločan dobrim namjerama. I ne samo to, mislim da sam dokučio barem jedan od uzroka našeg nazadovanja posljednjih stoljeća: pogrešan odgoj ljudi. Ustvari, već vijekovima, kao posljedica neshvatanja izvorne islamske misli, mi našu omladinu pogrešno odgajamo. Dok je neprijatelj, obrazovan i nemilosrdan, pokoravao jednu po jednu muslimansku zemlju, mi smo našu mladež učili da bude fina, da “muhi zla ne misli”, da se miri sa sudbinom, da bude poslušna, da se pokorava svakoj vlasti “jer svaka vlast je od Boga”.

Ova tužna filozofija pokornosti, čije pravo porijeklo ne znam, ali koja, sigurno, ne potiče od islama, vrši dvije funkcije koje se savršeno i nesretno dopunjuju: s jedne strane, ona umrtvljuje žive, a s druge strane, ističući u ime vjere pogrešne ideale, ona oko islama okuplja one koji su umrli prije nego su počeli da žive. Od normalnih ljudskih stvorenja ona stvara nesigurne ljude, progonjene osjećajem grijeha i krivnji, postaje istovremeno vrlo privlačna za ona promašena stvorenja što bježe od stvarnosti i traže utočište u pasivnosti i utjehi. Samo na ovaj način može se objasniti činjenica da i u današnjem vijeku buđenja, upravo nosioci islamske misli, ili oni koji sebe tako nazivaju, u svakoj konfrontaciji redovno gube bitku. Spleteni ovom filozofijom zabrana i dilema, ovi ljudi, inače visokog morala, pokazuju se inferiorni i nedorasli u sukobu s manje čestitim, s manje kulturnim, zato odlučnim i bezobzirnim protivnicima, koji znaju šta hoće i koji ne biraju sredstva da postignu svoje ciljeve.

Šta bi bilo normalnije nego da muslimanske narode vode ljudi odgojeni u islamu i nadahnuti islamskom mišlju? Ali oni to ne uspijevaju iz jednostavnog razloga: odgajali su ih ne da vode, nego da budu vođeni. Šta bi bilo prirodnije nego da upravo muslimani u muslimanskoj sredini budu nosioci bunta protiv tuđinske vlasti, tuđinskih ideja i političkog i ekonomskog nasilja? Ali oni to ne mogu, opet iz istog osnovnog razloga: nisu ih učili da dižu glas, nego da se pokoravaju. Odgajali smo (ili okupljali), dakle, ne muslimane nego poltrone, skoro sluge. U jednom svijetu koji je bio pun poroka, ropstva i nepravde, propovijedati mladeži da se kloni, da bude mirna, da se pokorava – nije li to saučesništvo u porobljavanju i tlačenju svog vlastitog naroda?

Psihologija, o kojoj je riječ, ima više aspekata. Jedan od njih je uvijek ponovna priča o prošlosti. Našem mladiću ne govore šta islam treba biti, nego šta je nekada bio. On zna za Alhambru i davna osvajanja, za grad iz “hiljadu i jedne noći”, biblioteke u Samarkandu i Kordovi. Njegov duh stalno okreće slavnoj prošlosti i on počinje živjeti od nje. Prošlost je, naravno, važna. Ali danas je korisnije popraviti dotrajali krov skromne džamije u svojoj mahali, nego znati nabrojati sve veleljepne džamije što ih sagradiše naši davni preci. Čini se da bi trebalo spaliti svu tu slavnu historiju, ako ona postaje utočište za uzdisanje i život od uspomena. Bilo bi bolje porušiti sve te velebne spomenike, ako je to uslov da konačno shvatimo da se ne može živjeti od prošlosti i da je potrebno da i sami nešto uradimo. Paradoksalno je da se ova pogubna pedagogija pokornosti i neprotivljenja poziva na Kur’an, u kojem je princip borbe i otpora spomenut na barem pedeset mjesta. Kao zakonik, Kur’an je ukinuo pokoravanje. Umjesto pokoravanja mnoštvu lažnih autoriteta i veličina, Kur’an je uspostavio jednu jedinu pokornost – pokornost Bogu. Ali, u ovoj pokornosti prema Bogu, Kur’an je izgradio slobodu za čovjeka, njegovo oslobođenje od svih drugih pokoravanja i strahova.

ŠTA MOŽEMO, DAKLE, SAVJETOVATI NAŠIM RODITELJIMA I PEDAGOZIMA?

Prije svega, možemo im poručiti da ne ubijaju sile u mladom stvorenju. Neka ih radije oblikuju i usmjere. Njihov uškopljenik nije musliman, niti ima načina da se mrtav čovjek “prevede” u islam. Da bi odgajali muslimana, neka odgajaju ljude, i to što kompletnije i potpunije. Neka im više govore o ponosu nego o skromnosti, više o hrabrosti nego pokornosti, više o pravednosti nego o milosrđu. Neka podižu dostojanstvenu generaciju koja će znati da ne treba tražiti ničije dopuštenje da živi i da bude ono što jeste. Jer zapamtimo: progres islama – kao i svaki drugi progres uostalom – neće doći od mirnih i pokornih, nego od hrabrih i buntovnih.

Autor: Alija Izetbegović
Oktobar 1971. godine
Izvor: Preporod

[zbsn]

koji si ti klovn...
prvo napise ovo:

ID i svi koji je podržavaju je jasan dokaz da ta političko/vjerska kasta i svi koji glasaju za nju ne želi "građansku" BiH, već BiH koja će biti bošnjačka..

pa samo par stranica kasnije kaze ovako:

A ti ne shvaćaš da ja ne govorim o ID kao temeljima za stvaranje BiH, već o djelu gdje se neke od teza mogu provući kroz politiku A. I.

opet i iskreno: bog da ti da dobro zdravlje...

I šta nije jasno.

"Kao sinteza ovih komponenata, islamski poredak ima dvije temeljne pretpostavke: islamsko društvo i islamsku vlast. Prva je sadržina a druga forma islamskog poretka. Islamsko društvo bez islamske vlasti je nedovršeno i nemoćno; islamska vlast bez islamskog društva je ili utopija ili nasilje."
"Prvi i najvažniji takav zaključak svakako je zaključak o nespojivosti Islama i neislamskih sistema. Nema mira ni koegzistencije između “islamske vjere” i neislamskih društvenih i političkih institucija. Nefunkcioniranje ovih institucija i nestabilnost režima u muslimanskim zemljama, koja se manifestira u čestima promjenama i državnim udarima, najčešće je posljedica njihove apriorne opozicije prema Islamu, kao fundamentalnom i vodećem osjećaju naroda u ovim zemljama. Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, Islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom području. Nema, dakle, laičkog principa, a država treba da bude izraz i da podržava moralne koncepte religije."


Muslimanska puška na muslimanskom ramenu, BiH je sredstvo, a ne cilj, oslobađati Grude od Hrvata...i td. i td.
Sve to su 1993. izrekli Bošnjački vojni, politički i vjerski prvaci.

[Objektivni navijac]

Alija Izetbegović: Odgajamo li muslimane ili poltrone?

Dok je neprijatelj, obrazovan i nemilosrdan, pokoravao jednu po jednu muslimansku zemlju, mi smo našu mladež učili da bude fina, da “muhi zla ne misli”, da se miri sa sudbinom, da bude poslušna, da se pokorava svakoj vlasti “jer svaka vlast je od Boga”.
Zamišljam ovaj članak kao mali razgovor s našim roditeljima i vjerskim pedagozima. Nedavno sam zatekao svog bliskog prijatelja, inače dobrog i oduševljenog muslimana, kako piše članak o odgoju muslimanske omladine. Pročitao sam članak koji još nije bio dovršen, ali čije su glavne misli bile već izložene. Insistirajući na odgoju u duhu vjere, moj prijatelj poziva roditelje da kod djece njeguju vrline finoće, dobrog ophođenja, skromnosti, neisticanja, milosrđa, praštanja, pomirenja sa sudbinom, strpljenja itd. On naročito upozorava odgajatelje da čuvaju djecu od ulice, kaubojskih i kriminalističkih filmova, nekorisne štampe, nekih sportova koji podstječu agresivnost i duh nadmetanja itd. Ipak, najčešća riječ u članku mog prijatelja bila je poslušnost. Kod kuće se dijete treba pokoravati roditeljima, u mektebu hodži, u školi učitelju i nastavniku, na ulici čuvaru reda, a sutra na poslu direktoru, šefu, starješini.

Da bi ilustrovao svoj “ideal”, pisac prikazuje dječaka koji se kloni svega lošeg, koji se nikada ne tuče na ulici, ne gleda kaubojske filmove (umjesto toga ide na časove klavira u muzičku školu), ne igra fudbal, ne nosi dugu kosu, ne hoda s djevojkama (njega će roditelji oženiti “kada za to bude vrijeme”). On nikada ne viče, njegov glas se nigdje ne čuje (“kao da nije živ”), on se svugdje zahvaljuje i izvinjava. Pisac to ne kaže, ali možemo nastaviti: njega zakidaju – on šuti. Udare mu čušku – on ne uzvraća nego dokazuje da to nije lijepo. Jednom riječju, on je od onih “što ni mrava ne bi zgazili”.

Čitajući ovaj članak potpuno sam shvatio smisao one izreke koja kaže da je put do pakla popločan dobrim namjerama. I ne samo to, mislim da sam dokučio barem jedan od uzroka našeg nazadovanja posljednjih stoljeća: pogrešan odgoj ljudi. Ustvari, već vijekovima, kao posljedica neshvatanja izvorne islamske misli, mi našu omladinu pogrešno odgajamo. Dok je neprijatelj, obrazovan i nemilosrdan, pokoravao jednu po jednu muslimansku zemlju, mi smo našu mladež učili da bude fina, da “muhi zla ne misli”, da se miri sa sudbinom, da bude poslušna, da se pokorava svakoj vlasti “jer svaka vlast je od Boga”.

Ova tužna filozofija pokornosti, čije pravo porijeklo ne znam, ali koja, sigurno, ne potiče od islama, vrši dvije funkcije koje se savršeno i nesretno dopunjuju: s jedne strane, ona umrtvljuje žive, a s druge strane, ističući u ime vjere pogrešne ideale, ona oko islama okuplja one koji su umrli prije nego su počeli da žive. Od normalnih ljudskih stvorenja ona stvara nesigurne ljude, progonjene osjećajem grijeha i krivnji, postaje istovremeno vrlo privlačna za ona promašena stvorenja što bježe od stvarnosti i traže utočište u pasivnosti i utjehi. Samo na ovaj način može se objasniti činjenica da i u današnjem vijeku buđenja, upravo nosioci islamske misli, ili oni koji sebe tako nazivaju, u svakoj konfrontaciji redovno gube bitku. Spleteni ovom filozofijom zabrana i dilema, ovi ljudi, inače visokog morala, pokazuju se inferiorni i nedorasli u sukobu s manje čestitim, s manje kulturnim, zato odlučnim i bezobzirnim protivnicima, koji znaju šta hoće i koji ne biraju sredstva da postignu svoje ciljeve.

Šta bi bilo normalnije nego da muslimanske narode vode ljudi odgojeni u islamu i nadahnuti islamskom mišlju? Ali oni to ne uspijevaju iz jednostavnog razloga: odgajali su ih ne da vode, nego da budu vođeni. Šta bi bilo prirodnije nego da upravo muslimani u muslimanskoj sredini budu nosioci bunta protiv tuđinske vlasti, tuđinskih ideja i političkog i ekonomskog nasilja? Ali oni to ne mogu, opet iz istog osnovnog razloga: nisu ih učili da dižu glas, nego da se pokoravaju. Odgajali smo (ili okupljali), dakle, ne muslimane nego poltrone, skoro sluge. U jednom svijetu koji je bio pun poroka, ropstva i nepravde, propovijedati mladeži da se kloni, da bude mirna, da se pokorava – nije li to saučesništvo u porobljavanju i tlačenju svog vlastitog naroda?

Psihologija, o kojoj je riječ, ima više aspekata. Jedan od njih je uvijek ponovna priča o prošlosti. Našem mladiću ne govore šta islam treba biti, nego šta je nekada bio. On zna za Alhambru i davna osvajanja, za grad iz “hiljadu i jedne noći”, biblioteke u Samarkandu i Kordovi. Njegov duh stalno okreće slavnoj prošlosti i on počinje živjeti od nje. Prošlost je, naravno, važna. Ali danas je korisnije popraviti dotrajali krov skromne džamije u svojoj mahali, nego znati nabrojati sve veleljepne džamije što ih sagradiše naši davni preci. Čini se da bi trebalo spaliti svu tu slavnu historiju, ako ona postaje utočište za uzdisanje i život od uspomena. Bilo bi bolje porušiti sve te velebne spomenike, ako je to uslov da konačno shvatimo da se ne može živjeti od prošlosti i da je potrebno da i sami nešto uradimo. Paradoksalno je da se ova pogubna pedagogija pokornosti i neprotivljenja poziva na Kur’an, u kojem je princip borbe i otpora spomenut na barem pedeset mjesta. Kao zakonik, Kur’an je ukinuo pokoravanje. Umjesto pokoravanja mnoštvu lažnih autoriteta i veličina, Kur’an je uspostavio jednu jedinu pokornost – pokornost Bogu. Ali, u ovoj pokornosti prema Bogu, Kur’an je izgradio slobodu za čovjeka, njegovo oslobođenje od svih drugih pokoravanja i strahova.

ŠTA MOŽEMO, DAKLE, SAVJETOVATI NAŠIM RODITELJIMA I PEDAGOZIMA?

Prije svega, možemo im poručiti da ne ubijaju sile u mladom stvorenju. Neka ih radije oblikuju i usmjere. Njihov uškopljenik nije musliman, niti ima načina da se mrtav čovjek “prevede” u islam. Da bi odgajali muslimana, neka odgajaju ljude, i to što kompletnije i potpunije. Neka im više govore o ponosu nego o skromnosti, više o hrabrosti nego pokornosti, više o pravednosti nego o milosrđu. Neka podižu dostojanstvenu generaciju koja će znati da ne treba tražiti ničije dopuštenje da živi i da bude ono što jeste. Jer zapamtimo: progres islama – kao i svaki drugi progres uostalom – neće doći od mirnih i pokornih, nego od hrabrih i buntovnih.

Autor: Alija Izetbegović
Oktobar 1971. godine
Izvor: Preporod

I odgoji nam Aljo sina: Buntovnika,heroja,borca. Bakira Princa Neonku u tami trezora NB

[Korisničkoime]

Vjerski lideri muslimana kao graditelji nacije Bože sačuvaj i sakloni.
Ako se uzmu u obzir stajališta vjerskih lidera BH muslimana spram ideji nacije kroz historiju pogotovo s početkom prošlog stoljeća, zatim ako se uzme sama vjera - Islam koji ovdje prikazani predstavljaju i pojam nacije kroz Islam, shvatanje iste te odnos prema istoj onda je ova slika smiješna.

ne nego ćemo čekati opet nekog ljevičara, komunistu, socijalistu, globalistu da nam vrati Muslimani.

i vjerski lideri, i Bošnjaci obični gradjani, obični ljudi muslimani su upravo ti koji su ime Bošnjak ponovo uzdigli i povratili kao i podigli Bošnjcima nacionalnu svijest a ne neki ljevičari, komunisti, današnji SDP-ovci i slični. oni su ti koji se uglavnom izjašnjavaju Bosancima i propagiraju neko bosanstvo.

Pazi ja ne sumnjam da si patriota i da voliš BiH. Međutim prijatelju to i nije baš dovoljno. Mi građani ove države koji je volimo i cijenimo trebali bi da znamo nešto i o njezinoj historiji. Historija BiH ili Bosne je puno opširnija od prošlog rata i perioda komunista. Moraš više o našoj historiji da znaš, moraš se vratiti u vrijeme Osmanlija i u vrijeme Austro-Ugarske. Najmanji doprinos gubitku nacionalnog imena dali su komunisti, dali su i oni svoj doprinos ali je on znatno manji. Naši vjerski lideri su dali veći doprinos gubitku nacionalnog imena i identiteta nego svi komunisti skupa a nije da se komunisti nisu trudili. Najveću grešku su počinili za vrijeme Austro - Ugraske odbijajući bilo kakvo raspravu o nekim nacijama ili nacionalnim imenima a tada su Bošnjaci imali historijsku priliku koju su propustili zahvajuljući tadašnjem vodstvu koje se uglavnom sastojalo od vjerske uleme. Što i nije neko čudo imajući u vidu šta Islam po pitanju pojma nacija uči.
Koji crni obični građani, pa obični građani se i dan danas znaju očitovati kao Musliman sa velikim "M", pogledaj rezultate popisa iz 92 koliko se crnih običnih građana izjasnilo kao Bošnjak a koliko kao Musliman.
Ime Bošnjak forsirala je skupina akademika okružena oko pokreta i ideje koju je tada zastupala SDA. Ime Muslima sa velikim "M" pored toga što nije naše i što nema veze sa našim identitetom i što je manje više nametnuto ima također i veoma zbunjujuće značenje. Nekolicini ljudi je bilo jasno da ne možeš graditi nezavisnu i samostalnu suverenu državu a da nemaš ni vlastitog imena kako treba.
Međutim većini ni tada kao ni sada nije došlo iz guzice u glavu.
Nadalje muslimani bi trebali nešto znati i o Islamu ipak je to naša vjera. Da si možda malo bolje upoznat sa našom vjerom bilo bi ti jasno zašto ideju muslimanskih vjerskih poglavara kao graditelja nacije smatram smješnom.

[sandokann]

Ako nam iko moze napraviti drzavu po mjeri , Nasu bosnjacku , onda je to uvazeni gospodin Mustafa Ceric. Ne obracajte paznju na postove ovih komunjara, jugonostalgicara i mjesanaca koji vise ne znaju ni ko su ni sta su.

Sada te ja kao neBosnjak ne kontam nista!
Zar vam nije Alija napravio drzavu???

[aktivacija]

Alija Izetbegović: Odgajamo li muslimane ili poltrone?

Dok je neprijatelj, obrazovan i nemilosrdan, pokoravao jednu po jednu muslimansku zemlju, mi smo našu mladež učili da bude fina, da “muhi zla ne misli”, da se miri sa sudbinom, da bude poslušna, da se pokorava svakoj vlasti “jer svaka vlast je od Boga”.
Zamišljam ovaj članak kao mali razgovor s našim roditeljima i vjerskim pedagozima. Nedavno sam zatekao svog bliskog prijatelja, inače dobrog i oduševljenog muslimana, kako piše članak o odgoju muslimanske omladine. Pročitao sam članak koji još nije bio dovršen, ali čije su glavne misli bile već izložene. Insistirajući na odgoju u duhu vjere, moj prijatelj poziva roditelje da kod djece njeguju vrline finoće, dobrog ophođenja, skromnosti, neisticanja, milosrđa, praštanja, pomirenja sa sudbinom, strpljenja itd. On naročito upozorava odgajatelje da čuvaju djecu od ulice, kaubojskih i kriminalističkih filmova, nekorisne štampe, nekih sportova koji podstječu agresivnost i duh nadmetanja itd. Ipak, najčešća riječ u članku mog prijatelja bila je poslušnost. Kod kuće se dijete treba pokoravati roditeljima, u mektebu hodži, u školi učitelju i nastavniku, na ulici čuvaru reda, a sutra na poslu direktoru, šefu, starješini.

Da bi ilustrovao svoj “ideal”, pisac prikazuje dječaka koji se kloni svega lošeg, koji se nikada ne tuče na ulici, ne gleda kaubojske filmove (umjesto toga ide na časove klavira u muzičku školu), ne igra fudbal, ne nosi dugu kosu, ne hoda s djevojkama (njega će roditelji oženiti “kada za to bude vrijeme”). On nikada ne viče, njegov glas se nigdje ne čuje (“kao da nije živ”), on se svugdje zahvaljuje i izvinjava. Pisac to ne kaže, ali možemo nastaviti: njega zakidaju – on šuti. Udare mu čušku – on ne uzvraća nego dokazuje da to nije lijepo. Jednom riječju, on je od onih “što ni mrava ne bi zgazili”.

Čitajući ovaj članak potpuno sam shvatio smisao one izreke koja kaže da je put do pakla popločan dobrim namjerama. I ne samo to, mislim da sam dokučio barem jedan od uzroka našeg nazadovanja posljednjih stoljeća: pogrešan odgoj ljudi. Ustvari, već vijekovima, kao posljedica neshvatanja izvorne islamske misli, mi našu omladinu pogrešno odgajamo. Dok je neprijatelj, obrazovan i nemilosrdan, pokoravao jednu po jednu muslimansku zemlju, mi smo našu mladež učili da bude fina, da “muhi zla ne misli”, da se miri sa sudbinom, da bude poslušna, da se pokorava svakoj vlasti “jer svaka vlast je od Boga”.

Ova tužna filozofija pokornosti, čije pravo porijeklo ne znam, ali koja, sigurno, ne potiče od islama, vrši dvije funkcije koje se savršeno i nesretno dopunjuju: s jedne strane, ona umrtvljuje žive, a s druge strane, ističući u ime vjere pogrešne ideale, ona oko islama okuplja one koji su umrli prije nego su počeli da žive. Od normalnih ljudskih stvorenja ona stvara nesigurne ljude, progonjene osjećajem grijeha i krivnji, postaje istovremeno vrlo privlačna za ona promašena stvorenja što bježe od stvarnosti i traže utočište u pasivnosti i utjehi. Samo na ovaj način može se objasniti činjenica da i u današnjem vijeku buđenja, upravo nosioci islamske misli, ili oni koji sebe tako nazivaju, u svakoj konfrontaciji redovno gube bitku. Spleteni ovom filozofijom zabrana i dilema, ovi ljudi, inače visokog morala, pokazuju se inferiorni i nedorasli u sukobu s manje čestitim, s manje kulturnim, zato odlučnim i bezobzirnim protivnicima, koji znaju šta hoće i koji ne biraju sredstva da postignu svoje ciljeve.

Šta bi bilo normalnije nego da muslimanske narode vode ljudi odgojeni u islamu i nadahnuti islamskom mišlju? Ali oni to ne uspijevaju iz jednostavnog razloga: odgajali su ih ne da vode, nego da budu vođeni. Šta bi bilo prirodnije nego da upravo muslimani u muslimanskoj sredini budu nosioci bunta protiv tuđinske vlasti, tuđinskih ideja i političkog i ekonomskog nasilja? Ali oni to ne mogu, opet iz istog osnovnog razloga: nisu ih učili da dižu glas, nego da se pokoravaju. Odgajali smo (ili okupljali), dakle, ne muslimane nego poltrone, skoro sluge. U jednom svijetu koji je bio pun poroka, ropstva i nepravde, propovijedati mladeži da se kloni, da bude mirna, da se pokorava – nije li to saučesništvo u porobljavanju i tlačenju svog vlastitog naroda?

Psihologija, o kojoj je riječ, ima više aspekata. Jedan od njih je uvijek ponovna priča o prošlosti. Našem mladiću ne govore šta islam treba biti, nego šta je nekada bio. On zna za Alhambru i davna osvajanja, za grad iz “hiljadu i jedne noći”, biblioteke u Samarkandu i Kordovi. Njegov duh stalno okreće slavnoj prošlosti i on počinje živjeti od nje. Prošlost je, naravno, važna. Ali danas je korisnije popraviti dotrajali krov skromne džamije u svojoj mahali, nego znati nabrojati sve veleljepne džamije što ih sagradiše naši davni preci. Čini se da bi trebalo spaliti svu tu slavnu historiju, ako ona postaje utočište za uzdisanje i život od uspomena. Bilo bi bolje porušiti sve te velebne spomenike, ako je to uslov da konačno shvatimo da se ne može živjeti od prošlosti i da je potrebno da i sami nešto uradimo. Paradoksalno je da se ova pogubna pedagogija pokornosti i neprotivljenja poziva na Kur’an, u kojem je princip borbe i otpora spomenut na barem pedeset mjesta. Kao zakonik, Kur’an je ukinuo pokoravanje. Umjesto pokoravanja mnoštvu lažnih autoriteta i veličina, Kur’an je uspostavio jednu jedinu pokornost – pokornost Bogu. Ali, u ovoj pokornosti prema Bogu, Kur’an je izgradio slobodu za čovjeka, njegovo oslobođenje od svih drugih pokoravanja i strahova.

ŠTA MOŽEMO, DAKLE, SAVJETOVATI NAŠIM RODITELJIMA I PEDAGOZIMA?

Prije svega, možemo im poručiti da ne ubijaju sile u mladom stvorenju. Neka ih radije oblikuju i usmjere. Njihov uškopljenik nije musliman, niti ima načina da se mrtav čovjek “prevede” u islam. Da bi odgajali muslimana, neka odgajaju ljude, i to što kompletnije i potpunije. Neka im više govore o ponosu nego o skromnosti, više o hrabrosti nego pokornosti, više o pravednosti nego o milosrđu. Neka podižu dostojanstvenu generaciju koja će znati da ne treba tražiti ničije dopuštenje da živi i da bude ono što jeste. Jer zapamtimo: progres islama – kao i svaki drugi progres uostalom – neće doći od mirnih i pokornih, nego od hrabrih i buntovnih.

Autor: Alija Izetbegović
Oktobar 1971. godine
Izvor: Preporod

I odgoji nam Aljo sina: Buntovnika,heroja,borca. Bakira Princa Neonku u tami trezora NB

Kroz historiju imamo puno primjera iz kojih se moze uzeti pouka...npr, sin poslanika Nuha a.s. Njegov otac poslanik bio, pa sin opet zavrsi kako je zavrsio. Meni se svidja poenta koju text nosi, a ne ko je napisao, iako mi je draze da je od rahmetli predsjednika nego nekog nemuslimana.

[Korisničkoime]

Alija Izetbegović: Odgajamo li muslimane ili poltrone?

Dok je neprijatelj, obrazovan i nemilosrdan, pokoravao jednu po jednu muslimansku zemlju, mi smo našu mladež učili da bude fina, da “muhi zla ne misli”, da se miri sa sudbinom, da bude poslušna, da se pokorava svakoj vlasti “jer svaka vlast je od Boga”.
Zamišljam ovaj članak kao mali razgovor s našim roditeljima i vjerskim pedagozima. Nedavno sam zatekao svog bliskog prijatelja, inače dobrog i oduševljenog muslimana, kako piše članak o odgoju muslimanske omladine. Pročitao sam članak koji još nije bio dovršen, ali čije su glavne misli bile već izložene. Insistirajući na odgoju u duhu vjere, moj prijatelj poziva roditelje da kod djece njeguju vrline finoće, dobrog ophođenja, skromnosti, neisticanja, milosrđa, praštanja, pomirenja sa sudbinom, strpljenja itd. On naročito upozorava odgajatelje da čuvaju djecu od ulice, kaubojskih i kriminalističkih filmova, nekorisne štampe, nekih sportova koji podstječu agresivnost i duh nadmetanja itd. Ipak, najčešća riječ u članku mog prijatelja bila je poslušnost. Kod kuće se dijete treba pokoravati roditeljima, u mektebu hodži, u školi učitelju i nastavniku, na ulici čuvaru reda, a sutra na poslu direktoru, šefu, starješini.

Da bi ilustrovao svoj “ideal”, pisac prikazuje dječaka koji se kloni svega lošeg, koji se nikada ne tuče na ulici, ne gleda kaubojske filmove (umjesto toga ide na časove klavira u muzičku školu), ne igra fudbal, ne nosi dugu kosu, ne hoda s djevojkama (njega će roditelji oženiti “kada za to bude vrijeme”). On nikada ne viče, njegov glas se nigdje ne čuje (“kao da nije živ”), on se svugdje zahvaljuje i izvinjava. Pisac to ne kaže, ali možemo nastaviti: njega zakidaju – on šuti. Udare mu čušku – on ne uzvraća nego dokazuje da to nije lijepo. Jednom riječju, on je od onih “što ni mrava ne bi zgazili”.

Čitajući ovaj članak potpuno sam shvatio smisao one izreke koja kaže da je put do pakla popločan dobrim namjerama. I ne samo to, mislim da sam dokučio barem jedan od uzroka našeg nazadovanja posljednjih stoljeća: pogrešan odgoj ljudi. Ustvari, već vijekovima, kao posljedica neshvatanja izvorne islamske misli, mi našu omladinu pogrešno odgajamo. Dok je neprijatelj, obrazovan i nemilosrdan, pokoravao jednu po jednu muslimansku zemlju, mi smo našu mladež učili da bude fina, da “muhi zla ne misli”, da se miri sa sudbinom, da bude poslušna, da se pokorava svakoj vlasti “jer svaka vlast je od Boga”.

Ova tužna filozofija pokornosti, čije pravo porijeklo ne znam, ali koja, sigurno, ne potiče od islama, vrši dvije funkcije koje se savršeno i nesretno dopunjuju: s jedne strane, ona umrtvljuje žive, a s druge strane, ističući u ime vjere pogrešne ideale, ona oko islama okuplja one koji su umrli prije nego su počeli da žive. Od normalnih ljudskih stvorenja ona stvara nesigurne ljude, progonjene osjećajem grijeha i krivnji, postaje istovremeno vrlo privlačna za ona promašena stvorenja što bježe od stvarnosti i traže utočište u pasivnosti i utjehi. Samo na ovaj način može se objasniti činjenica da i u današnjem vijeku buđenja, upravo nosioci islamske misli, ili oni koji sebe tako nazivaju, u svakoj konfrontaciji redovno gube bitku. Spleteni ovom filozofijom zabrana i dilema, ovi ljudi, inače visokog morala, pokazuju se inferiorni i nedorasli u sukobu s manje čestitim, s manje kulturnim, zato odlučnim i bezobzirnim protivnicima, koji znaju šta hoće i koji ne biraju sredstva da postignu svoje ciljeve.

Šta bi bilo normalnije nego da muslimanske narode vode ljudi odgojeni u islamu i nadahnuti islamskom mišlju? Ali oni to ne uspijevaju iz jednostavnog razloga: odgajali su ih ne da vode, nego da budu vođeni. Šta bi bilo prirodnije nego da upravo muslimani u muslimanskoj sredini budu nosioci bunta protiv tuđinske vlasti, tuđinskih ideja i političkog i ekonomskog nasilja? Ali oni to ne mogu, opet iz istog osnovnog razloga: nisu ih učili da dižu glas, nego da se pokoravaju. Odgajali smo (ili okupljali), dakle, ne muslimane nego poltrone, skoro sluge. U jednom svijetu koji je bio pun poroka, ropstva i nepravde, propovijedati mladeži da se kloni, da bude mirna, da se pokorava – nije li to saučesništvo u porobljavanju i tlačenju svog vlastitog naroda?

Psihologija, o kojoj je riječ, ima više aspekata. Jedan od njih je uvijek ponovna priča o prošlosti. Našem mladiću ne govore šta islam treba biti, nego šta je nekada bio. On zna za Alhambru i davna osvajanja, za grad iz “hiljadu i jedne noći”, biblioteke u Samarkandu i Kordovi. Njegov duh stalno okreće slavnoj prošlosti i on počinje živjeti od nje. Prošlost je, naravno, važna. Ali danas je korisnije popraviti dotrajali krov skromne džamije u svojoj mahali, nego znati nabrojati sve veleljepne džamije što ih sagradiše naši davni preci. Čini se da bi trebalo spaliti svu tu slavnu historiju, ako ona postaje utočište za uzdisanje i život od uspomena. Bilo bi bolje porušiti sve te velebne spomenike, ako je to uslov da konačno shvatimo da se ne može živjeti od prošlosti i da je potrebno da i sami nešto uradimo. Paradoksalno je da se ova pogubna pedagogija pokornosti i neprotivljenja poziva na Kur’an, u kojem je princip borbe i otpora spomenut na barem pedeset mjesta. Kao zakonik, Kur’an je ukinuo pokoravanje. Umjesto pokoravanja mnoštvu lažnih autoriteta i veličina, Kur’an je uspostavio jednu jedinu pokornost – pokornost Bogu. Ali, u ovoj pokornosti prema Bogu, Kur’an je izgradio slobodu za čovjeka, njegovo oslobođenje od svih drugih pokoravanja i strahova.

ŠTA MOŽEMO, DAKLE, SAVJETOVATI NAŠIM RODITELJIMA I PEDAGOZIMA?

Prije svega, možemo im poručiti da ne ubijaju sile u mladom stvorenju. Neka ih radije oblikuju i usmjere. Njihov uškopljenik nije musliman, niti ima načina da se mrtav čovjek “prevede” u islam. Da bi odgajali muslimana, neka odgajaju ljude, i to što kompletnije i potpunije. Neka im više govore o ponosu nego o skromnosti, više o hrabrosti nego pokornosti, više o pravednosti nego o milosrđu. Neka podižu dostojanstvenu generaciju koja će znati da ne treba tražiti ničije dopuštenje da živi i da bude ono što jeste. Jer zapamtimo: progres islama – kao i svaki drugi progres uostalom – neće doći od mirnih i pokornih, nego od hrabrih i buntovnih.

Autor: Alija Izetbegović
Oktobar 1971. godine
Izvor: Preporod

Odličan tekst koji bi se uz neke promjene mogao primijeniti i na sadašnja vremena.

[Korisničkoime]

Ako nam iko moze napraviti drzavu po mjeri , Nasu bosnjacku , onda je to uvazeni gospodin Mustafa Ceric. Ne obracajte paznju na postove ovih komunjara, jugonostalgicara i mjesanaca koji vise ne znaju ni ko su ni sta su.

Sada te ja kao neBosnjak ne kontam nista!
Zar vam nije Alija napravio drzavu???

Ne kontam ni ja kao Bošnjak. Od kada mi to želimo bošnjačku državu i kakve koristi nekom iz Njemačke ili gdje god se ne koristi BHS tastatura od BiH kao Bošnjačke države.

[ElDzidziIbnDzo]

čovjek koji uživa ugled kao nijedan političar na Balkanu a možda ni u Europi. samo još Turska ima ljude koji uživaju sličan ugled.

Alija i kompanija su htjeli od Bosne da naprave upravo ovo.
-Poljubi mi mali rukicu,evo dadne čiko 2 marke.
-Faja,beže,faja(veli mali)
I tako...

Dok je bio na vrhu IZ,ja ga nisam smatrao svojim vjerskim liderom.Sada kada se kandidovao da mi bude još jedan od glavonja foteljaša u državi,pogotovo ga ne podržavam i javno ga se odričem.
Pa nije mogao da izabere bolju raju od one iz Sandžaka,kao da ovim našim napaćenim istinskim Bošnjacima,ili Bosancima,Ili Hercegovcima,uzmite kako vam volja,nije i previše najezde šošona i njihovog ''a da bugami''.

Ali kad sve i pogledaš ko se kandidovao,mi zaista ne zaslužujemo ništa dobro.Ko nas predstavlja-Bože sačuvaj.
Veli da hoće od nas da napravi,da budemo i da imamo sve mogućnosti kao ostali narodi u Evropi? Pa upravo on i Alija su nam kao narodu zapečatili sudbinu,pa ovako i kotiramo u Evropi.Naravno uz njih dvojicu ima još zaslužnih:Bičakčić,Branković itd.

[becho2150]

samo nam je ceric falio ,ali hajde igre bez granica se nastavljaju

[aktivacija]

čovjek koji uživa ugled kao nijedan političar na Balkanu a možda ni u Europi. samo još Turska ima ljude koji uživaju sličan ugled.

Alija i kompanija su htjeli od Bosne da naprave upravo ovo.
-Poljubi mi mali rukicu,evo dadne čiko 2 marke.
-Faja,beže,faja(veli mali)
I tako...

Dok je bio na vrhu IZ,ja ga nisam smatrao svojim vjerskim liderom.Sada kada se kandidovao da mi bude još jedan od glavonja foteljaša u državi,pogotovo ga ne podržavam i javno ga se odričem.
Pa nije mogao da izabere bolju raju od one iz Sandžaka,kao da ovim našim napaćenim istinskim Bošnjacima,ili Bosancima,Ili Hercegovcima,uzmite kako vam volja,nije i previše najezde šošona i njihovog ''a da bugami''.

Ali kad sve i pogledaš ko se kandidovao,mi zaista ne zaslužujemo ništa dobro.Ko nas predstavlja-Bože sačuvaj.
Veli da hoće od nas da napravi,da budemo i da imamo sve mogućnosti kao ostali narodi u Evropi? Pa upravo on i Alija su nam kao narodu zapečatili sudbinu,pa ovako i kotiramo u Evropi.Naravno uz njih dvojicu ima još zaslužnih:Bičakčić,Branković itd.

Ovakvi problemi kod Bosnjaka muslimana se javljaju iz jednog prostog razloga.
Biti srbin ili pravoslavac je jedno te isto. (osjecali se oni vjernicima ili ne)
Biti hrvat ili katolik isto tako.
Oni svi u istu tikvu pusu.
Samo Bosnjaci muslimani imaju i domace i "anamone" kao neprijatelje. Ovi domaci su gori, jer se prodaju kao muslimani, a od Islama imaju samo ime. Tako da ga je nekad tesko prepoznati, jer medju njima ima i dosta onih koji bi i da su muslimani, a i da zive mimo pravila Islama. Muslimani ih se ne mogu odreci, a ni prihvatiti ih, jer svojim djelovanjem petokolonasa, prave vecu stetu muslimanima od otvorenih neprijatelja - anamonih.

[notsure]

po cemu je on gori od bakira ili fahre?

po licemjerstvu

kako

Tako što kaže "ne može se naša ekonomija zasnivati na milostinji zapada i sadaci istoka", a čitav život ugrađuje prosjački mentalitet u glave bh muslimana.
Nikad nije propustio priliku da prosi, moli, išće, traži, kamče,...

[SmokingMan]

panbošnjaštvo kao ideja, vjera je neodvojivi segment bošnjačkog identiteta

Zar nacionalna ideologija može biti sastavni dio vjere,pitam one koji prakticiraju Islam.

[Korisničkoime]

panbošnjaštvo kao ideja, vjera je neodvojivi segment bošnjačkog identiteta

Zar nacionalna ideologija može biti sastavni dio vjere,pitam one koji prakticiraju Islam.

Strogo gledajući ne može ali hajd ti to dokaži prosječnom BH muslimanu koji ode na džumu pa onda stuče dvije tri rakije naveče i busa se u prsa kao veliki musliman.

[hizo ramidovic]

I šta nije jasno.

"Kao sinteza ovih komponenata, islamski poredak ima dvije temeljne pretpostavke: islamsko društvo i islamsku vlast. Prva je sadržina a druga forma islamskog poretka. Islamsko društvo bez islamske vlasti je nedovršeno i nemoćno; islamska vlast bez islamskog društva je ili utopija ili nasilje."
"Prvi i najvažniji takav zaključak svakako je zaključak o nespojivosti Islama i neislamskih sistema. Nema mira ni koegzistencije između “islamske vjere” i neislamskih društvenih i političkih institucija. Nefunkcioniranje ovih institucija i nestabilnost režima u muslimanskim zemljama, koja se manifestira u čestima promjenama i državnim udarima, najčešće je posljedica njihove apriorne opozicije prema Islamu, kao fundamentalnom i vodećem osjećaju naroda u ovim zemljama. Polažući pravo da sam uređuje svoj svijet, Islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom području. Nema, dakle, laičkog principa, a država treba da bude izraz i da podržava moralne koncepte religije."


Muslimanska puška na muslimanskom ramenu, BiH je sredstvo, a ne cilj, oslobađati Grude od Hrvata...i td. i td.
Sve to su 1993. izrekli Bošnjački vojni, politički i vjerski prvaci.

nama je sve jasno...tebi izgleda nije.
no, mlad si, zelen, svo vrijeme ovoga svijeta je pred tobom...u zdravlje.