FreedomUSA wrote:Ovo pitanje je za vjernike, nebitno o kojoj religiji je riječ.
Kako objašnjavate zašto Bog dozvoljava ogromnu patnju djece? Ipak veliki broj djece svake godine oboljeva i umire od npr. leukemije, a neki se čak rode slijepi, gluhi, ili bez noge ili ruke. Kako objašnjavate ovo i kako se to uklapa sa vašim vjerovanjem i vašom svetom knjigom?
Nije ovo pitanje samo za vjernike, nego je to glavno pitanje koje muči ljude od postanka svijeta. Misterij zla i patnje u svijetu.
Lako je o tome teoretski pričati i plesti neke svoje teorije, ali kad dođe u životu patnja i kada se čovjek suoči sa misterijem zla, onda malo tko ostane na nogama i najčešće lijepe teorije padnu u vodu.
Kršćani vjeruju da je prvim (istočnim) grijehom patnja i zlo ušlo u svijet i u Božije stvorenje. To je posljedica slobode koju je Bog dao čovjeku da izabere između dobra i zla. Tim prvim padom je sve stvorenje "oštećeno" i postalo "nesavršeno" , slikovito rečeno "istjerano iz zemaljskog raja". Sve stvorenje je kao posljedicu te prve zloupotrebe slobode postalo podložno patnji i grijehu. To nije lako prihvatiti, pogotovo kada se nevin čovjek susretne sa nepravednom patnjom i zlom. Zato to sve zovemo misterijem jer je nedokučivo u potpunosti ljudskom umu.
Međutim, kršćani vjeruju da Bog nije ostavio čovjeka sama napuštena u patnji, grijehu, bijedi, smrti, nevjeri i udaljenosti od Boga. Najrevolucionarnija kršćanska poruka je da je Bog odlučio ući u ljudsku patnju, bijedu i smrt tako da ne ostavi čovjeka sama nego da ga opet otkupi i podigne Sebi.
Negdje piše u Bibliji, neznam točno gdje, da nismo mi tražili Boga, nego je Bog tražio čovjeka dok smo mi još bili udaljeni, buntovni, griješni, slabi i zli. Bog je ušao u povijest svoga stvorenja ponizivši samoga sebe "postavši u svemi sličan nama osim u grijehu". Po tome je Isus obnovio onu prvu vjernost koja je prekinuta slobodnim izborom grijega, pokazao je pravi naum ljubavi Božije za spasenje svakog stvorenja.
Isus na jednom mjestu kaže, parafraziram: "Nisam došao slomiti napuknutu trsku" i dalje "ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni". Pokazao je neizmjernu ljubav i milosrđe Božije opraštajući grijehe, ozdravljajući i uskrišavajući mrtve. Pokazao je da je Božija logika drugačija od ljudske logike, te da tko ga želi slijediti i tko želi biti prvi i naiveći, da taj mora biti zadnji, mora se poniziti i svima biti poslužitelj.
Isus svojim životom, smrću i uskrnućem nije ukinuo slobodu ljudi, niti je uništio patnju na svijetu i očitovanje zla i grijeha. On je obnovio pokidane veze između Boga i čovjeka, otvorio vrata vječnog zajedništva sa Bogom i pokazao Put do Neba i Istinu o Bogu kao o milosrdnom Ocu svakog čovjeka.
Međutim, grijeh, patnja i smrt kao posljedice izvornog grijeha ostaju u svijetu. Isus napominje da učenik nije veći od učitelja i da onoga tko ga želi slijediti ne može mimoići ono što je zapalo i Isusa.
Patnju kršćani vide kao posljedicu nesavršenosti zbog prvog grijeha, kada je zlo ušlo u svijet. Nije lako gledati ili doživiti patnju nevinog bića, ali Bog nam garantira da nismo sami i da je on sa nama baš u patnjama. On nas nije poslao negdje gdje on nije bio, on je prvi prošao kroz patnju i pobijedio grijeh i smrt, te pokazao svima put kojim ga treba slijediti.
Ovo što su neke kolege gore pisale da je patnja i bolest "test" , to je na neki način točno, ali isto tako nije. Jer da je bolest nevinog djeteta nekakav test, onda bi Vječni Bog ispao nekakav sadist koji uživa u mučenju ljudi, što je blasfemija prve kategorije. Vjerojatno ne postoji ništa gore što se može reći za Boga od toga.
Test, u smislu da je Bog dao svakome čovjeku slobodu da bira između dobra i zla, između pravde i nepravde, mira i rata, istine i laži, života i smrti, ljubavi i mržnje... Bog je svemoćan ali ne želi i ne može prekršiti ljudsku slobodu.
Ljudsko srce su vrata koja se mogu otvoriti samo iznutra. Bog može kucati, ali ne može i neće na silu ući jer poštuje ljudsku slobodu. Ta sloboda je možda najveći Božiji dar čovjeku.
Jer, može li biti dobar i pravedan, čovjek koji nema mogućnosti sagriješiti? Može li se reći za nekoga da je dobar ako je nesposoban da bude zao?
Kršćani vjeruju da ne može. Ne možeš biti svet, pravedan, dobar, istinit, ako uopće nemaš mogućnosti ili nisi sposobam da uradiš suprotno. Zato Bog daje slobodu svakome covjeku da bira, nikoga ne sili u Raj.
Patnja sama po sebi nije ni dobra ni zla, patnja je posljedica prvog ljudskog grijeha, ali patnju je Bog sam prihvatio i time posvetio. Svaki čovjek koji prihvaća patnju pa bile to neke male nepravde ili velike nedokučive, ako prihvati tu patnju i nepravdu, postaje sličan Isusu prihvaćajući tu Božiju logiku dobra. I time posvećuje i sebe i sve oko sebe.
Za kršćanina patnja može biti i blagoslov i prokletstvo. Zavisi kako se uzme. Ako se prihvati uz vjernost Bogu , onda se patnja očituje kao veliko sredstvo posvećenja.
Samo ljudskim očima gledajući, bez ikakva transcendentalna pogleda, sve to naravno postaje besmisleno i preteško za ponijeti.
Nisam nikakav teolog pa vjerojatno ima grešaka u mom komentaru, ali ovo je moje vjerovanje bazirano na onome što znam.
