IMA LI ŽIVOTA VAN SARAJEVA?

[OldMayor]

Zivim u Sarajevu, rodjen tu, odrastao, srecom sam imao priliku da malo putujem i vidim ostale glavne gradove po Evropi i mogu samo uporediti to tako da ono sto je npr Vares za Sarajevo, to je Sarajevo za te gradove. Dakle, sadrzajno, infrastrukturalno, urbanisticki gledano.

Treba putovati i otvoriti vidike. Volim i ja ovaj grad, ali brate treba biti malo realan i ne zadovoljiti se uvijek situacijom, te ici linijom manjeg otpora. To sad radimo i evo u sta nam se grad pretvara.

[filozofija]

Zivim u Sarajevu, rodjen tu, odrastao, srecom sam imao priliku da malo putujem i vidim ostale glavne gradove po Evropi i mogu samo uporediti to tako da ono sto je npr Vares za Sarajevo, to je Sarajevo za te gradove. Dakle, sadrzajno, infrastrukturalno, urbanisticki gledano.

Treba putovati i otvoriti vidike. Volim i ja ovaj grad, ali brate treba biti malo realan i ne zadovoljiti se uvijek situacijom, te ici linijom manjeg otpora. To sad radimo i evo u sta nam se grad pretvara.

Potpisujem. Iz Sarajeva sam, ali imam srece da ne zivim tu, nego u malo manjem gradu u Austriji. Razlika, nebo i zemlja. U svemu.

[plain vanilla]

Ako nema zivota izvan Sarajeva, onda vam se javljam s drugog svijeta

Sarajevo, predivan grad, meni jako drag. Ali, u tom gradu su mi najbitniji dragi ljudi koji tamo zive i s kojima se druzim. Kad dodjem, mene kao pravu provincijalku (da nekazem seljace) vodaju po gradu jer se apsolutno ne snalazim u prostoru
Neki dan sam primijetila da nemam sliku 'tam 'dje guma gori' i s golubovima sto je zadatak za moj naredni posjet ovom gradu.

Elem, predivan grad, super ljudi (bar oni koje ja poznajem), uvijek se lijepo provedem, ali kad krenem kuci, pa vidim one dimnjake termolektrane, srce k'o Amerika

[REALISTA77]

Jako glup i prepotentan naslov teme,i pokazuje da ju je postavio neki balavac koji nije mnogo putovao...Moje sarajevo je jedan jako lijep grad,koji obzirom sta je sve prosao,jako fino izgleda,ovdje ima jako mnogo ljudi koji pate od velicina,po njima lijep grad je samo veliki grad sto je jedna glupost i kompleks...Npr jedan bec je jedan od najljepsih gradova evrope i svijeta po meni,a u svjetskim okvirima je kao sarajevo i neke metropole...Sarajevo je jedinstveno po tome sto je spoj razlicitih kultura,religija,(ma koliko nas bosance i hercegovce to mnogo ne impresionira,jer zivimo tu,strance impresionira itekako,barem one edukovane,profinjinije),jer nema bas mnogo takvih gradova na svijetu,i smjesten je medju brdima sto je isto jedna po meni lijepa stvar(na stranu to sto se nekima to ne svidja),imas mnogo lijepih mjesta sa kojih mozes gledati panoramu grada i uzivati,sto se ne moze reci za mnoge (ravne)gradove,a obisao sam ih mnogo,i sada boravim trenutno u jednom takvom...Ovdje ima mnogo ljudi koji su dosli u sarajevo od 90 ih godina i jedno sto sam primjetio da svima njima smetaju iste stvari,brdo,uske ulice itd,(a vecina njih je dosla iz pretezno nekih vukojebina al eto,istocna bosna,sandzak)a to je zato jer nisu SARAJLIJE,i uporno se podsmjevaju SARAJEVSKOM DUHU,jer jednostavno oni ne znaju sta je to,i zato se i smiju,samo sarajlije znaju sta je to,ja licno obozavam sarajevo,njegova brda,njegove uske brdovite ulice,jer svaka njegova ulica-mahala ima svoju istoriju,pricu,ljude po kojima se pamti,i to sve cini taj njegov SARAJEVSKI DUH,ali kao sto rekoh samo prave SARAJLIJE znaju sta je to,jer to se srcem osjeca,to se ne vidi!!!U bih ima jako mnogo manjih i vecih gradova i mjesta i svako od tih gradova ima nesto svoje lijepo sto moze ponuditi,svako ima svoju istoriju,na zalost ekonomska situacija je takva da se sigurno svugdje ne zivi jednako kvalitetno... Bosna i hercegovina je prilicno ujednacena po razvoju (nije sarajevo bas toliko napred u odnosu na druge vece gradove u bih)za razliku od srbije ili hrvatske,makedonije,kosova,bugarske,kojima je glavni grad drzava,sve je u njemu,a kada izadjes nema nista drugo,to je moze se reci dobra strana nase uzasne istorije,jer smo podjeljeni,pa se ulaze i u druge gradove,tipa,banjaluka,mostar,zenica,tuzla...

[realna do boli]

IMA .

[REALISTA77]

Ja uvjek imam obicaj reci,da je ex jugoslavija jako lijepa zemlja bila,pa u vrlo relativno malom geografskom prostoru,ima jaaako mnogo stvari za vidjeti i ponuditi,u roka 1,2 sata odes iz grada u grad,od kojih svaki ima svoje nesto za ponuditi,zemlje preeepune istorije,sto se ne moze reci za neke vece zemlje,u kojima moras avionom preletiti stotine i hiljade kilometara da bi nesto posjetio,vidio,ali kod nas je takav mentalitet (na zalost) ljudi da je sve tudje ljepse,i bolje,i to mene recimo jako nervira kod nasih ljudi,ne cjene sebe niti svoje....

[BISCANIN2]

Po meni pravo pitanje bi bilo imali života u Sarajevu ?

Jeli konačno riješeno snabdijevanje vodom, često sam u Sarajevu što privatno što službeno ali ono što moja rodbina tamo prolazi se ne može zvati životom.
Ja sa djecom na dvije zebre otprilike na trećini, ma lole ne jebu živu silu niti slučajno da uspori a kamoli da stane,još me jedan pogleda drsko, da sam imao kakav gun puco bi mu u vugla. Za auto parkirati u dvorištu sa rasvjetom ali mi rodjo blokira svojim autom izlaz moga auta, neka zlu ne trebalo.
Djeca svaki dan imaju survival od škole do kuće, stim da je sve pod ključem sa jasnim pravilima ponašanja šta, kako, itd.
Sarajevo odlično doći službeno u hotel i naveče se ispaliti po klubovima, ili sa familijom kad dobro osiguraš auto prošetati po Čaršiji i SPUCAT VAPAĆE ostalo ne do bog . Od klime, zraka pa sveg ostalog bože sačuvaj. Neka meni provincije i moje udžerice. Došle mi moje Sandže is Sarajeva u posjetu te parkiramo u centru kod Kule ljudi ponijeli jakne iz auta, reko vruće je ne treba, njih dvojica uglas ne smiješ ostavit jaknu ništa se ne ostavlja, ja se vratim ostavim torbu na sic izvadim novčanik i mobitel ostavim otključano auto.
Kad smo se vratili sve ko što je i bilo.

[CoCoLoCo]

Alaselamet, tobejarabi tobestakvirla, pa zar se jos prica o ovome, apsolvirali smo vec, nejma, KLJUCAJ TEMU NAMAH

[bato99]

Ja uvjek imam obicaj reci,da je ex jugoslavija jako lijepa zemlja bila,pa u vrlo relativno malom geografskom prostoru,ima jaaako mnogo stvari za vidjeti i ponuditi,u roka 1,2 sata odes iz grada u grad,od kojih svaki ima svoje nesto za ponuditi,zemlje preeepune istorije,sto se ne moze reci za neke vece zemlje,u kojima moras avionom preletiti stotine i hiljade kilometara da bi nesto posjetio,vidio,ali kod nas je takav mentalitet (na zalost) ljudi da je sve tudje ljepse,i bolje,i to mene recimo jako nervira kod nasih ljudi,ne cjene sebe niti svoje....

Potpis

Sent from my LG-E400 using Tapatalk 2

[REALISTA77]

E upravo ovo sto napisa biscanin,TOGA PRIJE NIJE bilo u sarajevu,vec je tako postalo u sarajevu otkada su dosli ljudi sa strane u sarajevo.istocna bosna,sandzaklije,i onda cijela bosna ogorcena na sarajevo i takve stvari i ljude u njemu nazivajuci nas sarajlijama takvim,a ne znajuci,ili znajuci da SARAJLIJA u sarajevu ima 20%...Ovime ne zelim nedo bog da uvrijedim koga finog,edukovanog,kulturnog iz drugih manjih ili vecih gradova ili mjesta,ali kulturnih,edukovanih,PRISTOJNIH takvih sto su dosli u sarajevo je MALO,i ti takvi sto su dosli u sarajevo su se svi iskolovali,fakultetirali,na OVAJ ILI ONAJ nacin,ali kucnog odgoja NEMA...Skola te ne moze uciniti gospodinom ili damom,to radi kucni odgoj....Zna se sta je sarajevo bilo prije rata,centar pop rock scene,filma,kulture,sporta,a sta je sada????I zasto pitam,sta se PROMJENILO OD TADA,osim ljudi!!!

[Objektivni navijac]

Po meni pravo pitanje bi bilo imali života u Sarajevu ?

Jeli konačno riješeno snabdijevanje vodom, često sam u Sarajevu što privatno što službeno ali ono što moja rodbina tamo prolazi se ne može zvati životom.
Ja sa djecom na dvije zebre otprilike na trećini, ma lole ne jebu živu silu niti slučajno da uspori a kamoli da stane,još me jedan pogleda drsko, da sam imao kakav gun puco bi mu u vugla. Za auto parkirati u dvorištu sa rasvjetom ali mi rodjo blokira svojim autom izlaz moga auta, neka zlu ne trebalo.
Djeca svaki dan imaju survival od škole do kuće, stim da je sve pod ključem sa jasnim pravilima ponašanja šta, kako, itd.
Sarajevo odlično doći službeno u hotel i naveče se ispaliti po klubovima, ili sa familijom kad dobro osiguraš auto prošetati po Čaršiji i SPUCAT VAPAĆE ostalo ne do bog . Od klime, zraka pa sveg ostalog bože sačuvaj. Neka meni provincije i moje udžerice. Došle mi moje Sandže is Sarajeva u posjetu te parkiramo u centru kod Kule ljudi ponijeli jakne iz auta, reko vruće je ne treba, njih dvojica uglas ne smiješ ostavit jaknu ništa se ne ostavlja, ja se vratim ostavim torbu na sic izvadim novčanik i mobitel ostavim otključano auto.
Kad smo se vratili sve ko što je i bilo.

Ovako se mislim osjeca vjeverica kada upadne u grad sa drveta Zbunjeno-uplasena varijanta
WELCOME TO SARAJEVO
Svugdje podji,kuci dodji,nigdje nema SARAJEVA

[realna do boli]

Nije mi se dalo ulaziti u vec milijoniti put prezvakanu temu ali....

Mrdne li iko od vas sarajlijica iz Sarajeva..onako..pokadkada.

U manjim gradovima ima zivota, ljudi znaju bonton, fino se pozdravljaju kada se sretnu, biraju najljepsi balkon, dvoriste, znaju koristiti kontejnere i kante za smece, imaju koncerte i pozorisne predstave, sporstke klubove, shoping centre...

U selima ljudi imaju, mozes misliti, kante za smece u dvoristu, organski otpad koriste za kompost...imaju cak tv i kablovsku i znaju sta je internet...imaju i mobitele...mos mislit...

I samo ne znam sta nam bude kada dodzemo u Sarajevo..pa se naprasno pocnemo ponasati kao krkani...

Volim svoj mali grad..ima sve....a u Sarajevo bas i nemam razloga dolaziti..osim za vize.
Nije da ga ne volim..i sama ova tema mi je iritantna...

[REALISTA77]

Tema jeste debilna,ali isto vi iz ostatka nase lijepe bih,zar ne shvatate da nas vrijedjate izrazom "sarajlijice" ,mi nismo sarajlijice vec SARAJLIJE... Druga stvar koja smeta je pitanje od sviju vas,da li mi IZLAZIMO VAN SARAJEVA I BIH,zar nije logicno da sarajlije koje po vama imaju veci standard od ostatka bih,imaju i vecu mogucnost da putuju,i putuju .......Tako da,ljudi popustite malo sarajlije i sarajevo,svakome je njegov grad najljepsi,tako i nama nase sarajevo najjjjjjljepse i najdraze Kome se ne svidja ne mora niti dolaziti u njega!!!

[BISCANIN2]

Vjeverica koja studirala u Sa svojevremeno, koja je osjetila Sa dernečenje, i Sa klubove. Vrh nema šta, ali život nije samo dernek niti boemisanje. Valja živit i djecu odgajat a to je u Sa klimi i Sa havi pravo zajebano, a trebalo bi biti bolje.
Žena Banjalučanka, često u Tuzli, ostatak familije širom eu meni je do wiene ko da sarajeva 6 ura vožnje.Do brata u Švici je malo dalje .U glavnom ko u Sa odgaja djecu i živi kapa dole .

[sumirprimus]

pitanje je ima li zivota van suncevog sistema,a ne van sarajeva.

[x_lecter]

Za mene, koji u Sarajevu zivim citav zivot, Sarajevo je centar svijeta ... Vidim ovi iz Vareša, Foče, Jajca, Zavidovića, gluhe Bukovice svi pljuju na Sarajeve, a svima je jedini cilj u životu studirati u Sarajevu i zaposliti se tu. Još nisam čuo da neko iz Sarajeva teži životu u Miljevini ili Rogatici, vec u je uvijek suprotno. I onda papan dodje i pljuje po gradu. Najlakše je sa planine doci u Sarajevo, studirati i zaposlit se tu i onda biti bijesan i na sebe i na sve jer mu je sarajevo selendra.

[sheilak]

hajd sve...ali sto ih sarajlijicama zovete? sto deminutiv?

[muha_sa]

hajd sve...ali sto ih sarajlijicama zovete? sto deminutiv?

vrijedi procitat i sve ce ti se samo rec. nadam se da ce se tema žurno zakljucat onda ce opet neko otvorit pljuvaonu.
jebene neke frustracije



Sarajlijice

Piše: Zvonimir Nikolić

Zaista ne mogu da se sjetim kada sam prvi put čuo taj izraz. Mislim neke 1993. godine, od jednog vojnika iz moje jedinice. Možda zbog načina na koji je to izgovorio, možda zbog izraza njegovog lica tog trenutka, taj izraz sam doživio kao jako uvredljiv. Poslije sam isti taj izraz čuo nebrojeno puta. I uvijek ga jednako doživljavao. Kao ubod iglom u oko. I uvijek su ga izgovarali oni „sa strane“. “Vjerovatno pokušavajući u ratu naglasiti veličinu njihove borbe u odnosu na našu i kao pokušaj naglaska, da bez njihove podrške mi ne bi opstali. Ili kao pokušaj nametanja važnosti svoje uloge u jednoj sasvim novoj sredini i nametanja svoje „hrabrosti“ kao jedine prisutne, usput bezrazložno nipodaštavajući našu.. Ili kao pokušaj srozavanja naših muka u odnosu na njihove?

Poslije rata pokazati da su njihovi navijači hrabriji i srčaniji od naših. Ili kako oni i dan danas imaju veće ono među nogama od nas? Vremenom sam čini mi se shvatio da je to nekako pandan izrazu papak. A u Sarajevu (bar tamo gdje sam ja rastao) nikada papak nije bilo mjesto rođenja. Nego način života. Ponašanja. Moj stric koji i dan danas živi u Trebinju, Pero Nikolić, je vjerovatno veći gospodin, veći džentlmen i veći Džek od 90% rođenih Sarajlija. Tako da ta teorija o mjestu rođenja nekako pada u vodu. Ali…postala je jedini odbrambeni mehanizam nas koji smo tu rođeni. I tu ostali. Kad me neko nazove Sarajlijicom i uz to u brk mi iskezi zube, šta da mu odgovorim? Kad moj komšija frljakne punu kesu smeća dva metra pored kontejnera i kaže: Đe si Sarajlijice? Šta da mu kazem nego: Gdje si papčino?

Još jedna stvar mi diže ovo malo kose na glavi. Mi koji smo došli smo vas odbranili? Ko je bolan nas odbranio? Ko vas je zvao da nam pomažete? Pa kažu: Potjeralo nas. Pa „potjeralo je i mene“ pa sam samo prešao Miljacku na drugu stranu. Nisam otišao u veći grad. Niti sam se uvalio u nečiji stan. Ispade da se mi sami ne bi odbranili? Eto, da nisu ovi „sa strane“ potjerani, da nisu nama došli da nas brane, mi bi sada živjeli u Velikoj Srbiji? Vjerovatno se istim „herojstvima“ diče i oni koji su odlazili iz ovog grada na drugu stranu. Ostavljali svoje stanove u Centru, nove, tek napravljene stanove u vojnim zgradama. Vjerovatno su i oni bili puno veći „borci“ neko oni lokalci u Foči ili Banja Luci. Vjerovatno je njihova borba bila puno teža. Pa mi čak ni u ratu nismo bili ravnopravni. Iako smo i mi pobjegli sa najlon kesom, kao i većina protjeranih, mi smo u svom gradu bili „raseljena lica“ a oni „izbjeglice“. Samim tim i njihova prava su bila veća. E sad, ja sam imao gdje da se vratim. U svoj totalno uništeni stan na Grbavici. 65 kvadrata renovirati 2,5 godine znači da si renovirao sam. Popravljao sam. Bez donacija. Bez pomoći države. Jer mi nismo bili povratnici. Mi smo bili samo „raseljena lica“. Da, to raseljeno lice je moralo ispočetka kupiti prvi komplet escajga, prve šerpe, prve tanjure, prvi kauč…da ne nabrajam dalje. Još ako imaš „sreću“ pa si u miješanom braku, u startu halali pomoć neke humanitarne organizacije. Naročito vjerske. Jer „takvi“ nikome nisu valjali. Mislim, ne valjaju ni sada, ali eto je tema za drugu priču. I šta sad? Treba da se stidim što sam tu rođen? Treba da se izvinjavam kada me neko uvrijedi sa Sarajlijicom? Koju reakciju trebam imati kada me neko tako nazove? A Sarajlijica je zapravo SARAJLIJA, osoba, lice, koje treba pisati velikim slovima. Zasluženo. Radi samog ostanka u svom gradu kada je bilo najteže…ne bježeći od zla, već mu se suprotstavljajući.

Ovaj grad su gradom napravili ljudi, I starosjedioci. A i došljaci. I moj otac je trbuhom za kruhom pedesetih godina došao u Sarajevo iz Trebinja. Imao je sreću da je upoznao moju majku, rođenu Bistričanku. I odgajali su nas da budemo ljudi. Da se ne razlikujemo. Ni po imenima ni imovinskom stanju. Oni koji će se kroz ovaj tekst sjetiti mog oca, znaju da je i u garažu išao u bijeloj košulji i kravati. Dakle, prihvatio je stil života grada. Postao u svakom pogledu Sarajlija. Možda bih tridesetak godina kasnije ja trebao biti više ogorčen, jer nisam svojevremeno mogao upisati željeni fakultet. Nedostajalo mi je nekoliko bodova. Uprkos savršeno urađenom prijemnom ispitu. Tih nekoliko bodova su otišli nekome „sa strane“. Jer on je imao prednost. Da ne spominjem um ljudi koji izlaze u grad sa nožem ili pištoljem u džepu. Mi smo se svojevremeno takmičili ko će imati ljepšu hemijsku olovku ili upaljač. Kakav nož? Ne pamtim da je u mojoj mladosti ikad iko bio izboden? Ubijen iz pištolja? Sjeo na bombu?

Dobrom dijelu ljudi je dolazak u Sarajevo bio veći kulturološko-urbanistički šok, nego odlazak bilo kojeg sarajlije u New York ili Paris. Gospodo, vi koji nas nazivate Sarajlijicama, mi nemamo „ranč“ koji ćemo posjećivati vikendima. Mi sve ono što vi donesete nedjeljom naveče u vrećema „sa ranča“ (obično po mraku), moramo kupiti ponedjeljkom na pijaci. Otkud ta nesretna potreba vrijeđanja i pokušaj ponižavanja svega što su, uslovno rečeno, starosjedioci Sarajeva? Otkud potreba psovanja svetinje Sarajeva Markala? Otkud uopšte te priče da sve ide u Sarajevo, da je Sarajevo povlašteno, da je ovdje predivno a kod vas sve zapušteno? Pare i pomoć koje uporno spominjete nisu dobile Sarajlije. Dobili su ih oni za koje ćete glasati na izborima. Oni koji su vam omogućili „američki san“ u Sarajevu. Zato i pobjeđuju uvijek jedni te isti. Jer vama je dobro. Ali ono „baš dobro“.

A nekad je bilo drugačije. Poštovalo se starije. Takmičili smo se ko će se prije ustati u tramvaju? Ko će pomoći komšinici iznijeti cekere sa pijace? Ko će pomoći starijim da pređu ulicu? Nismo čak ni igrali lopte u mom dvorištu od 2-4 da pustimo komšije da se odmore sa posla. A takav je i bio kućni red. Koji nije bio napisan, potpisan, ovjeren i okačen u svakom haustoru kao sada. Tom redu su nas prvenstveno učili roditelji. Tom redu su nas odgajali u školama. Čuvali smo tramvaje kao da su naši. Za 50 godina u Sarajevu nikad nisam ni inicijal zapisao flomasterom u nekom autobusu. A kamo li isjekao sjedište nožem, razvalio vrata ili prebio revizora? Nekad se moji roditelji nisu brinuli kada uđem u tramvaj, jer šta mi se to moglo dogoditi u tramvaju??? Od opštine centar me je dijelio samo Koševski potok. A sada u toj istoj opštini znam samo jednog čovjeka. Senada. I šta treba? Da budem ogorčen što svako „sa strane“ ima nekoga koji radi tamo? I što svaki od njih može puno prije nego ja završiti potrebne papire kod „zemljaka“? Nisam. I neću biti.

Ali nemojte ni Vi nas vrijeđati. Nismo zaslužili. Dobili ste naše gostoprimstvo, poslove, stanove, fabrike, parkove, škole, tramvaje, autobuse, ulice….Sve to su naši djedovi, naši roditelji, pa i mi plaćali. Bar nismo zaslužili uvrede.

1. maj

Bolest u kući nas je spriječila da odemo negdje. Kao što smo uvijek praktikovali za prvi maj. Obično je to bio odlazak u Dubrovnik. Simbolično otvaranje sezone mora. Proveli smo ga u Sarajevu. Koje je u vrijeme praznika uvijek nekako tiho, lijepo, svečano…

Nema otvorenih prozora na automobilima i zvuka guljenje kože s leđa neke novokomponovane pjevaljke, niko se ne ubacuje ispred tebe na bočnom semaforu, svaki vozač uspori kada vidi lokvu pored pješaka, niko ne razvaljuje vrata na tramvajima, nema onih što leže dok voze turirani golf 2 sa auspuhom širim od solunara, nema parkiranih džipova na trotoarima, nema izbodenih u hitnoj pomoći…

E sad, ima li to kakve veze sa praznikom? Sa odlascima na „rančeve“? Ili sa odlascima u Dubrovnik, nije na meni da sudim.

Samo, nemojte nas vrijeđati. Jer ne vrijeđamo ni mi vas. Iako bi možda i imali dovoljno razloga.

[REALISTA77]

Upravo tako,vrlo rijetko ces cuti rodjene sarajlije da pljuju po svom gradu,iako danas oni imaju najvise za to razloga,jer ih nigdje nema,uvjek ces cuti ONE kojima je ovo danasnje sarajevo dalo SVE,i oni i dalje pljuju na njega ,meni neshvatljivo...primjer je vijecnica,meni srce ko kuca na dan otvaranja,kao da je nesto moje privatno,jer ja volim sarajevo i osjecam se njegovim dijelom kao sto je i sarajevo dio mene,a seljacine sa strane pljuju i ne shvacaju sta to znaci covjeku ciji je ovo grad, i to JEDINI(nema rezerve) grad koji ima i u kojem se osjeca kako treba!!! Pljuju na njega,a hvale svoje kao da je pariz (plav,gusinje,novi pazar,foca,gorazde,visegrad,itddd)a sto je zanimljivo rijetko ko se vraca tom svom parizu!!!! Brate dragi ako si vec dosao u sarajevo svojom voljom,onda ga prihvati i voli,brani,kao sto je sarajevo prihvatilo tebe... PS molim dobre i postene ljude iz svih krajeva nase lijepe bih da se ne uvrijede,ja samo spominjem one koji nisu dostojni ovoga niti bilo kojeg drugog grada....

[Big Ang]

hajd sve...ali sto ih sarajlijicama zovete? sto deminutiv?

vrijedi procitat i sve ce ti se samo rec. nadam se da ce se tema žurno zakljucat onda ce opet neko otvorit pljuvaonu.
jebene neke frustracije



Sarajlijice

Piše: Zvonimir Nikolić

Zaista ne mogu da se sjetim kada sam prvi put čuo taj izraz. Mislim neke 1993. godine, od jednog vojnika iz moje jedinice. Možda zbog načina na koji je to izgovorio, možda zbog izraza njegovog lica tog trenutka, taj izraz sam doživio kao jako uvredljiv. Poslije sam isti taj izraz čuo nebrojeno puta. I uvijek ga jednako doživljavao. Kao ubod iglom u oko. I uvijek su ga izgovarali oni „sa strane“. “Vjerovatno pokušavajući u ratu naglasiti veličinu njihove borbe u odnosu na našu i kao pokušaj naglaska, da bez njihove podrške mi ne bi opstali. Ili kao pokušaj nametanja važnosti svoje uloge u jednoj sasvim novoj sredini i nametanja svoje „hrabrosti“ kao jedine prisutne, usput bezrazložno nipodaštavajući našu.. Ili kao pokušaj srozavanja naših muka u odnosu na njihove?

Poslije rata pokazati da su njihovi navijači hrabriji i srčaniji od naših. Ili kako oni i dan danas imaju veće ono među nogama od nas? Vremenom sam čini mi se shvatio da je to nekako pandan izrazu papak. A u Sarajevu (bar tamo gdje sam ja rastao) nikada papak nije bilo mjesto rođenja. Nego način života. Ponašanja. Moj stric koji i dan danas živi u Trebinju, Pero Nikolić, je vjerovatno veći gospodin, veći džentlmen i veći Džek od 90% rođenih Sarajlija. Tako da ta teorija o mjestu rođenja nekako pada u vodu. Ali…postala je jedini odbrambeni mehanizam nas koji smo tu rođeni. I tu ostali. Kad me neko nazove Sarajlijicom i uz to u brk mi iskezi zube, šta da mu odgovorim? Kad moj komšija frljakne punu kesu smeća dva metra pored kontejnera i kaže: Đe si Sarajlijice? Šta da mu kazem nego: Gdje si papčino?

Još jedna stvar mi diže ovo malo kose na glavi. Mi koji smo došli smo vas odbranili? Ko je bolan nas odbranio? Ko vas je zvao da nam pomažete? Pa kažu: Potjeralo nas. Pa „potjeralo je i mene“ pa sam samo prešao Miljacku na drugu stranu. Nisam otišao u veći grad. Niti sam se uvalio u nečiji stan. Ispade da se mi sami ne bi odbranili? Eto, da nisu ovi „sa strane“ potjerani, da nisu nama došli da nas brane, mi bi sada živjeli u Velikoj Srbiji? Vjerovatno se istim „herojstvima“ diče i oni koji su odlazili iz ovog grada na drugu stranu. Ostavljali svoje stanove u Centru, nove, tek napravljene stanove u vojnim zgradama. Vjerovatno su i oni bili puno veći „borci“ neko oni lokalci u Foči ili Banja Luci. Vjerovatno je njihova borba bila puno teža. Pa mi čak ni u ratu nismo bili ravnopravni. Iako smo i mi pobjegli sa najlon kesom, kao i većina protjeranih, mi smo u svom gradu bili „raseljena lica“ a oni „izbjeglice“. Samim tim i njihova prava su bila veća. E sad, ja sam imao gdje da se vratim. U svoj totalno uništeni stan na Grbavici. 65 kvadrata renovirati 2,5 godine znači da si renovirao sam. Popravljao sam. Bez donacija. Bez pomoći države. Jer mi nismo bili povratnici. Mi smo bili samo „raseljena lica“. Da, to raseljeno lice je moralo ispočetka kupiti prvi komplet escajga, prve šerpe, prve tanjure, prvi kauč…da ne nabrajam dalje. Još ako imaš „sreću“ pa si u miješanom braku, u startu halali pomoć neke humanitarne organizacije. Naročito vjerske. Jer „takvi“ nikome nisu valjali. Mislim, ne valjaju ni sada, ali eto je tema za drugu priču. I šta sad? Treba da se stidim što sam tu rođen? Treba da se izvinjavam kada me neko uvrijedi sa Sarajlijicom? Koju reakciju trebam imati kada me neko tako nazove? A Sarajlijica je zapravo SARAJLIJA, osoba, lice, koje treba pisati velikim slovima. Zasluženo. Radi samog ostanka u svom gradu kada je bilo najteže…ne bježeći od zla, već mu se suprotstavljajući.

Ovaj grad su gradom napravili ljudi, I starosjedioci. A i došljaci. I moj otac je trbuhom za kruhom pedesetih godina došao u Sarajevo iz Trebinja. Imao je sreću da je upoznao moju majku, rođenu Bistričanku. I odgajali su nas da budemo ljudi. Da se ne razlikujemo. Ni po imenima ni imovinskom stanju. Oni koji će se kroz ovaj tekst sjetiti mog oca, znaju da je i u garažu išao u bijeloj košulji i kravati. Dakle, prihvatio je stil života grada. Postao u svakom pogledu Sarajlija. Možda bih tridesetak godina kasnije ja trebao biti više ogorčen, jer nisam svojevremeno mogao upisati željeni fakultet. Nedostajalo mi je nekoliko bodova. Uprkos savršeno urađenom prijemnom ispitu. Tih nekoliko bodova su otišli nekome „sa strane“. Jer on je imao prednost. Da ne spominjem um ljudi koji izlaze u grad sa nožem ili pištoljem u džepu. Mi smo se svojevremeno takmičili ko će imati ljepšu hemijsku olovku ili upaljač. Kakav nož? Ne pamtim da je u mojoj mladosti ikad iko bio izboden? Ubijen iz pištolja? Sjeo na bombu?

Dobrom dijelu ljudi je dolazak u Sarajevo bio veći kulturološko-urbanistički šok, nego odlazak bilo kojeg sarajlije u New York ili Paris. Gospodo, vi koji nas nazivate Sarajlijicama, mi nemamo „ranč“ koji ćemo posjećivati vikendima. Mi sve ono što vi donesete nedjeljom naveče u vrećema „sa ranča“ (obično po mraku), moramo kupiti ponedjeljkom na pijaci. Otkud ta nesretna potreba vrijeđanja i pokušaj ponižavanja svega što su, uslovno rečeno, starosjedioci Sarajeva? Otkud potreba psovanja svetinje Sarajeva Markala? Otkud uopšte te priče da sve ide u Sarajevo, da je Sarajevo povlašteno, da je ovdje predivno a kod vas sve zapušteno? Pare i pomoć koje uporno spominjete nisu dobile Sarajlije. Dobili su ih oni za koje ćete glasati na izborima. Oni koji su vam omogućili „američki san“ u Sarajevu. Zato i pobjeđuju uvijek jedni te isti. Jer vama je dobro. Ali ono „baš dobro“.

A nekad je bilo drugačije. Poštovalo se starije. Takmičili smo se ko će se prije ustati u tramvaju? Ko će pomoći komšinici iznijeti cekere sa pijace? Ko će pomoći starijim da pređu ulicu? Nismo čak ni igrali lopte u mom dvorištu od 2-4 da pustimo komšije da se odmore sa posla. A takav je i bio kućni red. Koji nije bio napisan, potpisan, ovjeren i okačen u svakom haustoru kao sada. Tom redu su nas prvenstveno učili roditelji. Tom redu su nas odgajali u školama. Čuvali smo tramvaje kao da su naši. Za 50 godina u Sarajevu nikad nisam ni inicijal zapisao flomasterom u nekom autobusu. A kamo li isjekao sjedište nožem, razvalio vrata ili prebio revizora? Nekad se moji roditelji nisu brinuli kada uđem u tramvaj, jer šta mi se to moglo dogoditi u tramvaju??? Od opštine centar me je dijelio samo Koševski potok. A sada u toj istoj opštini znam samo jednog čovjeka. Senada. I šta treba? Da budem ogorčen što svako „sa strane“ ima nekoga koji radi tamo? I što svaki od njih može puno prije nego ja završiti potrebne papire kod „zemljaka“? Nisam. I neću biti.

Ali nemojte ni Vi nas vrijeđati. Nismo zaslužili. Dobili ste naše gostoprimstvo, poslove, stanove, fabrike, parkove, škole, tramvaje, autobuse, ulice….Sve to su naši djedovi, naši roditelji, pa i mi plaćali. Bar nismo zaslužili uvrede.

1. maj

Bolest u kući nas je spriječila da odemo negdje. Kao što smo uvijek praktikovali za prvi maj. Obično je to bio odlazak u Dubrovnik. Simbolično otvaranje sezone mora. Proveli smo ga u Sarajevu. Koje je u vrijeme praznika uvijek nekako tiho, lijepo, svečano…

Nema otvorenih prozora na automobilima i zvuka guljenje kože s leđa neke novokomponovane pjevaljke, niko se ne ubacuje ispred tebe na bočnom semaforu, svaki vozač uspori kada vidi lokvu pored pješaka, niko ne razvaljuje vrata na tramvajima, nema onih što leže dok voze turirani golf 2 sa auspuhom širim od solunara, nema parkiranih džipova na trotoarima, nema izbodenih u hitnoj pomoći…

E sad, ima li to kakve veze sa praznikom? Sa odlascima na „rančeve“? Ili sa odlascima u Dubrovnik, nije na meni da sudim.

Samo, nemojte nas vrijeđati. Jer ne vrijeđamo ni mi vas. Iako bi možda i imali dovoljno razloga.

[muha_sa]

rupa ko i sve balkanske rupe, al što ja volim ovu rupu ne znaci da nekog mrzim il-ne do bog-imam protiv nekog ko je rodjen u miljevini il šta ti ja znam gdje
ova rupa je kako znam za sebe raširenih ruku svakog živog docekivala i docekuje a vracaju mu zna se, jedni jedva docekali da se na brda popnu i poruše obdaništa i škole u koje su i oni i njihove djeca išli, jedva docekali da se popnu na brda i uživo ostvare onaj slogan--idemo na gradove da bijemo gadove
mnogi današnji jedva docekali pa i na ovom forumu da hraknu koliko god mogu-punim ustima i nicim izazvani na oaj grad iliti rupcagu živite svoj život, uživajte u njem koliko god možete jer je jako kratak i zato ga ne treba trošit na budalaštine
vjerujte meni djuturumu, nikad za nikad nikog pito nisam odakle je i gdje je rodjen a tako i sva moja raja.
koji vam je kurac više--jebalo vas Sarajevo.

[BarbaDue]

ima u BL al' nece niko u BL iz FBiH

http://i821.photobucket.com/albums/zz13 ... MG2190.jpg

http://i821.photobucket.com/albums/zz13 ... MG1091.jpg

http://farm3.static.flickr.com/2504/382 ... 9790_o.jpg

http://farm3.static.flickr.com/2572/380 ... f3e8_o.jpg

http://i27.klix.com/2rcplar.jpg

http://i28.klix.com/2gvq3ol.jpg

priznajem da sam se u proslih mjesec dana ozbiljno igrala mislju da se vratim rodnom kraju, prije svega zbog blizine civilizacije, a i zg. ali ne mogu, zbog posla.

a inace, van sarajeva, u BiH, osim djelomicno banja luke, nema zivota.

edit: hvala za slike.

zavisi pod čim neko podrazumjeva da je život...ja pak mislim da ima, i to na neke načine i boljeg!

[Big Ang]

rupa ko i sve balkanske rupe, al što ja volim ovu rupu ne znaci da nekog mrzim il-ne do bog-imam protiv nekog ko je rodjen u miljevini il šta ti ja znam gdje
ova rupa je kako znam za sebe raširenih ruku svakog živog docekivala i docekuje a vracaju mu zna se, jedni jedva docekali da se na brda popnu i poruše obdaništa i škole u koje su i oni i njihove djeca išli, jedva docekali da se popnu na brda i uživo ostvare onaj slogan--idemo na gradove da bijemo gadove
mnogi današnji jedva docekali pa i na ovom forumu da hraknu koliko god mogu-punim ustima i nicim izazvani na oaj grad iliti rupcagu živite svoj život, uživajte u njem koliko god možete jer je jako kratak i zato ga ne treba trošit na budalaštine
vjerujte meni djuturumu, nikad za nikad nikog pito nisam odakle je i gdje je rodjen a tako i sva moja raja.
koji vam je kurac više--jebalo vas Sarajevo.

tako je muha

[muha_sa]

ima u BL al' nece niko u BL iz FBiH

http://i821.photobucket.com/albums/zz13 ... MG2190.jpg

http://i821.photobucket.com/albums/zz13 ... MG1091.jpg

http://farm3.static.flickr.com/2504/382 ... 9790_o.jpg

http://farm3.static.flickr.com/2572/380 ... f3e8_o.jpg

http://i27.klix.com/2rcplar.jpg

http://i28.klix.com/2gvq3ol.jpg

priznajem da sam se u proslih mjesec dana ozbiljno igrala mislju da se vratim rodnom kraju, prije svega zbog blizine civilizacije, a i zg. ali ne mogu, zbog posla.

a inace, van sarajeva, u BiH, osim djelomicno banja luke, nema zivota.

edit: hvala za slike.

zavisi pod čim neko podrazumjeva da je život...ja pak mislim da ima, i to na neke načine i boljeg!

deder ti nahrani onog bekana jer cemo ti ubrzo baHnut, nosim vrecu cumura

[Objektivni navijac]

Vjeverica koja studirala u Sa svojevremeno, koja je osjetila Sa dernečenje, i Sa klubove. Vrh nema šta, ali život nije samo dernek niti boemisanje. Valja živit i djecu odgajat a to je u Sa klimi i Sa havi pravo zajebano, a trebalo bi biti bolje.
Žena Banjalučanka, često u Tuzli, ostatak familije širom eu meni je do wiene ko da sarajeva 6 ura vožnje.Do brata u Švici je malo dalje .U glavnom ko u Sa odgaja djecu i živi kapa dole .

To je ono sto se meni najvise dopada Cvrsto,grubo,muski Jos danasnje Sarajevo je 100x mekse od Sarajeva prije rata. Nema danas ni kvalitetne domace jalije,mahale su postale nake gej,prodjes kroz nju a batina ne fasujes a i ovi novi doseljenici : Istocnjaci,Sandzaklije,Arapi su 100x meksi,otesaniji i manje surovine od prijeratnih doseljenika Srba sa Romanije/Hercegovine i Crnogoraca
Jedino taxisti drze korak