Bodkin wrote:radostan dan wrote:
i stalno mu govorim - daleko vrednija je 4-ka sa trudom, nego 5 -ca bez truda.
...ali moram se osvrnuti na boldano. meni je stara uvijek govorila nema veze ako okines ispit za koji si ucio. isto tako, isto tako i kad sam polozio nesto bez ucenja nikad nije bila zadovoljna. otprilike je nesto na tom tvon fonu ja mislim.
na kraju sam ja skontao u zivotu da je rezultat bitan i da se sve prema tome mjeri 

kampanjcu jedan...tako su se u moje vrijeme zvali ovakvi kao ti.
jeste, tvoja mati i ja imamo otprilike iste svjetonazore...pokušaću da objasnim -
koliko talentovanih igrača fudbalera,košarkaša znaš da nabrojiš, koji ništa nisu uradili tokom svoje karijere?
sigurno mnogo, primjetio sam da pratiš sport.
koliko si sreo ljudi koji su sa 15 godina razbijali veneovu zbirku zadataka iz matematike, momke koji su sa 17-18 godina igrali naslijepo šah i dobijali...a koji ništa u životu nisu stigli. ni školu da završe, ni da se ožene, ni da se snađu u životu, da prepoznaju neki cilj ni da streme ostvarenju istog.
ja ih znam baš puno.
ono u čemu su oni bili najbolji, nije bio rezultat želje ili truda, uloženog napora da se postigne određeni nivo ( sve jedno koliki će taj nivo dostignuća biti -srednji, viši srednji, visoki, izrazito visok...) već stvar ili talenta ili interesovanja za taj samo jedan segment života, koji je obično ili periferan ili izrazito uzak (ok, igraš super šah, inteligentan si...čime se još baviš, koja si znanja, norme i vrijednosti usvojio, čemu težiš i zašto? težiš da igraš šah još bolje. odlično. ali da bi živio i bio čovjek u i iz društva, ti moraš da savladaš i druge vještine, tačnije da - uložiš napor ili trud i prema nekim drugim stvarima, oblastima, sferama koje ti se ne sviđaju, koje ti ne leže, prema kojima nemaš afiniteta).
time dokazuješ želju, svjesnost i savjesnost, pravilan odnos prema obavezama i normama. dokazuješ da si svjestan Ž I V O T A.
to što si super u šahu je samo sreća, talenat, božije davanje, i u krajnjoj liniji samo igra u kojoj si ti shvatio da si dobar, i autistično je ponavljaš iz dana u dan jer si ili lijen ili nesposoban da se upustiš neki novi izazovili avanturu, ili te je iste strah zbog eventualnog neuspjeha.
tako je to i sa tvojim ispitom koji položiš na foru - sreća, talenat, božije davanje...
ulaganje truda kada teško ide i kada se nešto teško osvaja pokazuje želju i razvijenu svijest o ostvarenju nekog cilja. trenutni rezultat tog napora nije uopšte bitan, jer on će doći svakako sam po sebi.
bitno je da se pokazala odgovornost prema sebi a i prema drugima.
zato je sirota majka govorila - moj bodkine, možeš dok te fortuna prati, šta ćemo kada sinan/kemal zapjeva -
okreće se kolo sreće, pođe napred pa se vrati... 