rexandroid wrote:haha ko bi reko evo me nakon 6 godina opet
nesanica je potrajala nekoliko godina nakon objavljivanja posta. al sam na kraju nekako uspio unormalisat san hvala Bogu.
citao sam negdje na netu kada legnete, a nespavate, vi ustvari navikavate tijelo da u polozaju - u kojem bi trebali spavati (prirodni polozaj), nespavate.
tako sam radio godinama, samo lezao a nisam spavao. treba lezeci polozaj iskljucivo cuvati samo za spavanje ako me razumijete
sta trebate uraditi je ustati jednostavno, sjesti na stolicu ili krevet i cekati. nemojte uzimati mobitel, gledat tv i sl.
znao sam tako citave noci presjediti ali se isplatilo na kraju, umor se jednostavno nabesa tako da utonete u san negdje 7,8 noc. najveca je borba sa mislima u tim nocima kad sjedite i gledate u prazno, padaju vam misli po glavi kao vodopad, al nadite neko rjesenje npr. brojati unazad od 100. najbolje pokusat ovo kad ste na godisnjem odmoru lol.
kada legnete dajte sebi 15 minuta, ako ne ide - ustati pa kad osjetite da biste kao mogli zaspati pokusajte opet.
sta je jos pomoglo je magnezij, ima u dm-u kupit one direkt vrecice. pola u toku dana pola navece.
legendo , toliko sam puta pročitao tvoj post u zadnjih mjesec-dva dana i iznimno mi je dragoi da si se javio i da je sve ok sa tobom.
ja ti imam problem već 3 mjeseca iz čista mira se to desilo ...
Naime, krajem januara ove godine sam imao tešku gripu sa jako visokom temperaturom koja je trajala 4-5 dana. Nakon što sam jednu noć konačno uspio pobijediti temperaturu ustao sam sav veseo i razdragan jer mi je već bila strašno mučno što sam 4-5 dana proveo u kući preznojavajući se.
Počinjem hodati po kući i odjednom osjetim da ustvari imam neki do tada nikad u životu doživljeni nemir, odnosno da se ne mogu smiriti i sjesti na jedno mjesto . Nešto poput nekog živčanog napada. Odlazim panično u ambulantu gdje mi daju injekciju apaurina i nekad u toku popodneva se smirujem malo .No, predveče se ponovo isto nastavlja, odlazim na spavanje i spoznajem da ne mogu leći već samo se nasloniti uz podignuti jastuk visoko.
Doživljavam potpuno besanu noć , sutra ponovo nemiran , ne mogu mirovati na jednom mjestu, dolazi druga noć takođe potpuno besana.
Treću noć uz lexilium koji sam popio uspijevam zaspati 3-4 sata , a već sutra dan se vraćam u normalan ritam. Umirujem se i nastavljam spavati kao da se ništa nije desilo.
Iako je izgledalo strašno kao nešto s čime se prvi put susrećem ne opterećujem se previše tada jer povezujem to sa gripom u smislu da sam možda izgubio neke dragocjene minerale i sl. zbog velikog preznojavanja pa je to otud došlo.
Inače sam pušač bio i do tada bi mi se često zadnjih godina znalo desiti da imam kratak dah, kao da ne mogu udahnuti dovoljno zraka pa sam podsvjesno bio opterećen i s tim sumnjajući da možda nešto nije ok sa plućima i srcem ali nisam imao hrabrosti otići doktoru. Tipično balkanski pristup, bolje da ne znam ako imam problem
Takođe sam dosta emotivan i osjetljiv ali kao osoba vrlo pozitivna , druželjubiva i nasmijana uvijek bio.
Mjesec dana poslije ovog već zaboravljenog problema , odnosno krajem februara , liježem u krevet , usnivam bez problema kao i uvijek sem što mi je san već duže vremena istrzan zato što spavam sa sinom koji se često okreće i vrti pa me budi mnogo puta u noći , gledam jel pokriven , pokrivam ga ako nije i sl.
Nakon što me budi u momentu osjetim ovaj spomenuti gore iznad kratak dah, obično se tada podignem iz ležećeg položaja u sjedeći , udahnem jednom dvaput i nastavim spavati ..no, ovaj put mi u momentu pade na pamet nesanica od prije mjesec dana i probudi mi nervozu.
Ustanem, predjem u dnevni boravak , pokušavao zaspati tamo, pa opet u sobi s malim ali badava ...ponovo besana noć .
Ujutru osjetim na poslu da mi stalno fali zraka i naprasno prestajem pušiti nakon 20 godina pušenja obično 15-ak cigareta dnevno.
Nakon 3 noći ponovne uzastopnne nesanice odlučujem se potražiti pomoć doktora. Kako ne znam kome da se obratim i da što prije dođem do nekoga uspijevam preko prijatelja dogovoriti termin kod dr. koji kotira u gradu kao jedan od najboljih dijagnostičara za ˝˝sve i svašta˝.
Obzirom da sam o njemu čuo da je vrlo direktan i da ne okoliša odmah reći ako se radi i o najgoroj diganozi hvata me panika jer nisam pregledan još od sistematskog i osnovne škole jer nisam imao hvala Bogu problema sa zdravljem.
Sav uznemiren odlazim kod njega, bukvalno se tresem od straha i panike ubjeđen da mi nisu u redu ni srce , ni pluća no on nakon pregleda ustanovljava da je to sve ok ali da nije dobro jer sam LABILAN odnosno ANKSIOZAN ali da će biti to dobro.
Propisuje mi antidepresiv ASENTRA 50 mg i apaurin od 5 mg pred spavanje i kontrolu nakon mjesec dana,
Nakon što još 7 noći od panike nisam uspio zaspati (ukupno 10 zaredom ) odlazim kod neuropsihijatrice koja mi na tu njegovu terapiju dodaje :
u 21h naveče CALIXTA 15 MG
u 22.00 h apaurin od 5 mg koji mi je i ovaj prvi dr propisao
i pola sata pred spavanje TRAZEM OD 5 MG
Prvih 3 sedmice spavao kao preporođen, bolje nego prije problema jer inače nisam neka spavalica (obično od 00.00 do 6.30 H bi spavao ali bi se budio zbog malog često, te jel pokriven te me udari u snu, počne pričati itd.)
Nakon otprilike mjesec korištenja ove terapije počinjemo izbacivati TRAZEM i spavanje počinje biti promjenljivo, zaspem od apaurina do 2h ..do 3h i onda budan do ujutru.
Nakon mjeseca natezanja i više nespavanja odnosno spavanja po par sati doktorica konstatuje da je očito da mi apaurin ne može održati strukturu sna i prekida mi kompletnu večernju terapiju (calixta 15 mg, apaurin od 5 mg i Trazem koji sam prvi mjesec uzimao stalno , a onda povremeno u 5-6 dana .
Ostavlja samo ASENTRU ujutru , a naveče mi propisuje neke skandinavske tablete MIANSERIN MYLAN od 30 mg koje bi me prema opisu trebale zakovati za krevet jer mi je rekla da budem spreman u pidzami kad ih popijem.
No, na moje opšte iznenadjenje te tablete postaju nešto najgore što sam u životu iskusio, bukvalno me zalede u stanju u kojem ih popijem i drže do ujutru takvim. Čak više ne osjetim niti pospanost kada padne veče.
Nakon što sam doktoricu obavijestio o tome ona mi hladno kaže da probam još par dana pa ćemo vidjeti i ja zbog poprilično indolentnog pristupa prema pacijentu koji ide privatno i plaća preglede te izgubljenog povjerenja samovoljno prekidam tu terapiju koju sam koristio samo 4 noći.
Odlučujem da ponovo uzmem calixtu, apaurin i trazem da se naspavam te da ponovo ujutru odem ovom prvom doktoru , ispričam mu sve , izvinem mu se što ga nisam slušao i da mi da savjet što dalje.
On me je iskritikovao što sam miješao te sve tablete i kazao mi da sam samo trebao na početku povećati dozu apaurina na 10 mg ako mi 5 mg nije djelovalo i da to sada uradim, a da izbacim tu Calixtu postepeno jer je najgore miješati tablete.
Uglavnom , to je bilo 26.4. povećavam dozu apaurina na 10 mg i pijem calixtu od 15 mg naveče ...legnem oko 23 h i spavam do 4h , do 5 h...kako kad ...poslije nekad neki polusan , a nekad baš budnost ,,,
Lagano smanjujem calixtu na pola odnosno 7,5 mg i ne osjetim nikakve promjene...spavanje otprilike isto i dižem se psihološki jako jer računam da je to to i da će biti sve bolje.
U prošli ponedeljak izbacujem calixtu skroz i spavam do 4 h s nekim budjenima ranije , dakle malo lošije ...idućih par noći probudim se u 3, pa u 2:30 h , onda jedna noć maltene skroz neprospavana ..pa onda opet 2,5-3 h sna ...rano budjenje što me psihički opet opterećuje da bi sinoć nakon što sam više postao crven u licu i deformiran od neispavanosti uz apaurin od 10 mg popio i Trazem od 10 mg i spavao od 23 do 8 h jutros uz jedno budjenje negdje oko 5 h gdje sam se samo prevrnuo i nastavio spavati.
Ne znam sta da radim živ, bojim se da ću se navući na ove apaurine, i da ću samo pogoršati stanje...čitao sam da ovi antidepresivi znaju tek djelovati nakon 5-6 mjeseci kod dosta ljudi sa sličnim problemom.
moj je problem što ja recimo zaspem sa apaurinom od 10 mg koji pijem ima mjesec dana ali kad se probudim oko 3 h rijetko kad se uspijem oduprijeti panici da više nema sna i uglavnom to tako bude.
svi mi kažu da je moj problem u glavi , da ja nemam nesanicu u smislu da mi fali melatonina (hormona za spavanje) već da jednostavno strahom razbijam san.
ne znam živ šta da radim ...neki mi preporučuju psihoterapiju i da zna mnogo pomoći upravo ona...
šta me snađe odjednom brate mili
