radostan dan wrote:onaj što je pomenuo alisu, nije je pomenuo u kontektu da treba biti na listi, nego se dotakao tog vremena i pravca, pa je uzeta kao primjer istog...da mu ne budem ja avokat, javiće se on već.
što se tiče josipe, sve stoji, samo otkud ideja da josipa nije furala hipi imidž...ono, vjerovatno se nije bola u venu i šetala okolo sa flašom džeka povazdan, ali bar rdanas je lako, postoji you tube, pa pogledajte malo rane radove ove, zaista dive ex yu muzike...teško se to može nazvati imidžom dostojnim bakingemske palate npr, ali folcvagenovom kombiju i kvalitetnoj -petardi - ,svakako da...

Hvala ti, prvom rečenicom si mi uštedio mnogo objašnjavanja
Za Bou koju si pomenuo nemam bogzna šta reći iz vlastitog iskustva, jer nisam aktivno slušao nijednu grupu druge generacije novog talasa (tu ubrajam bendove kao što je Boa, U Škripcu, Piloti-prvi album je čisti ska, dok me nisu napali opet

, već pominjani Petar i zli vuci-nažalost bez LP-a, Patrola). Vidim iz tadašnje štampe da u bili mnogo hvaljeni.
A sad još jedan kvalitetan album da pomenem, a to je prvi album grupe S vremena na vreme iz 1975. Za ove druge, koji ne znaju, to je bila četveročlana beogradska akustičarska grupa, koja je gajila višeglasno pjevanje, sa dvije-tri akustične gitare i primom. Iako su svi ravnopravno dijelili autorstvo i individualnosti podređivali grupi, ipak su nešto više istaknuti bili dvojica članova, Ljuba Ninković i Asim Sarvan, dok su braća Đukić bili više samozatajni, iako je stariji, Miomir, napisao najveći hit u karijeri grupe, "Sunčanu stranu ulice", baladu kao stvorenu za ekskurzijske večeri uz gitaru.
Ovaj prvi album izdali su nakon niza uspješnih singlova, karakteriše ga masa prije svega tekstualno jakih pjesama, od kojih bih izdvojio "Biblijsku temu" (vrlo slušljiva stvar, iako po naslovu se možda ne bi reklo), "Utočište", "Traži mene" (mnogo godina kasnije obradio je Štulić, jedina njegova obrada domaće pop pjesme u vrijeme dok je još imao nešto nalik na karijeru, što je vrlo znakovito)"Dalek sprema se put", ali ipak pjesma koja odskače od svih je predivna "Tema classica", bajkovitog teksta koji slušaoca nosi u neko drugo vrijeme i dimenziju, i sasvim odgovarajuće melodije. Odgovorno tvrdim da je ova ploča, uz prve albume Korni grupe, Yu grupe, Pop mašine i Riblje čorbe, jedini VRHUNSKI album beogradskog pop rocka 70-ih.
Sasvim je dobar bio i drugi im album, čehovljevskog naziva "Paviljon G", brži i žanrovski raznolikiji, ali je prošao uglavnom nezapaženo, jer se pojavio u vrijeme kad je na vrata kucao novi talas.