jazzer wrote:Kako vam zavidim ljudi...
@ radostan dan
A i svi ostali bivsi pusaci
lafe, tenks na pohvalama.
pošto sam dio ove komune, osjećam potrebu da ti pomognem, kao što je i ona meni, na način da ti ispričam svoje iskustvo, koje je otprilike kao i tvoje.
27 g. pušačkog staža, od čega sigurno polovina sa prosjekom od 1,5 do dvije kutije dnevno, a ako su neka slavlja ili izlasci sa dobrom šupljom, i više...
tačno se sjećam dana (dana kao množina) kako je sve počelo...
svi imamo najboiljeg druga kome pravimo društvo na velikom odmoru, dok -izdiminja- jednu.
haj malo i ti, pa fućkanje iz zajebancije, pa iz dosade, pa počinje uvlačenje dima, jedna, dvije, tri, kraj.
iako je prošlo skoro tri decenije, još uvjek dobro pamtim svoje zaprepašćenje spoznajom da bez cigareta više ne mogu.
i tako, dok dlanom o dlan, prođe 27 godina svjesnog sistematskog samouništavanja.
sada ću da ti ih obrazložim.
20-22 godine sam uživao u njima.
ne opijam se, ne kockam, nikada se nisam drogirao, tako da sam cigaretu doživljavao kao ventil, svoj svjesni a jedini porok.
i uživao sam zaista.
poslednjih 5-7 godina sam shvatio da to ne vodi nikuda. da počinju da mi prave problem, a ne zadovoljstvo. da sam postao njihov rob i da one upravljaju samnom.
nisam pokušavao da ih ostavim, iz dva razloga. i dalje su mi predstavljale jedini porok, a u isto vrijeme ne volim poraze. ubjedio sam sebe da ne mogu bez njih i da je besmisleno da pokušavam da ih ostavim i da se blamiram pred ljudima.
ni smrt jednog roditelja od karcinoma pluća nije promjenila moje mišljenje.
ni činjenica da imam dva mala miša(djecu), nije promjenila moje navike.
pušači su jako sebični, vjerujem da si toga svjestan.
ako te do sada nisam udavio sa pričom, u nastavku hoću...
godinu dana se nosim mišlju da ih ostavim, tačnije od prošle nove godine, kada sam pokušao pa hajde da kažem da ih ostavim, i taj pokušaj je trajao nekih 3 sata, dok me nije uhvatila kriza, ja zbrisao na ulicu, na ulici me dočekao drug - đe si, sretna nova hoćemo li na po jednu, nego šta ćemo, gdje ćemo, gdje god hoćeš, pa kad sam ih brate počeo ne da pušim nego da ih jedem, potresen samom idejom da bih mogao živiti bez cigareta.
ali slušaj sad...
taj unutrašnji dijalog koji sam vodio sam sa sobom, po pitanju cigareta nije prestao, i razvukao se sve do ove nove godine.
česta razmišljanja na temu - da li možeš, da li si u stanju, šta su one tebi, da li uživaš u njima, vidiš li da ni sam ne znaš što si je sada zapalio i slično, trajala su 365 dana.
par dana pred novu godinu i dalje sam bio bez odgovora.
a onda slučajno, sumirajući 2012. obaveze i probleme koje sam ima, pa se to razvuklo do 1990., skontao sam da sam u principu uvijek znao da se nosim sa nevoljama i problemima, i ma kako mi u nekom trenutku teško bilo, uvijek sam ostajao na nogama, i dobijao, pa makara na poene.
samo jedna stvar u životu me je bacala u nokaut redovno. cigareta.
ta mala jebena smrdljiva stvarčica.
pa je li moguće da je ona jača od svega sa čim sam se susretao u životu?
je li moguće da je jača od mene?
je li moguće da je toliko jača da nikad nisam (ili nisam smio) ni probao da je ostavim?
počeo sam da se inatim...
ni strah od bolesti, smrti, ni ekonomski, ni društveni, porodični razlozi, ništa...
samo inat i spoznaja - ti jača od mene? tebi robujem a ne porodici i djeci? zbog tebe da se ponižavam i ispadam bez karaktera?
ok, moguće, ali to ću ti priznati tek kada se ja i ti suočimo, da odigramo jedan meč, pa da vidimo gdje smo.
tu sam borbu najavio na jednoj drugoj temi...
Re: NEPUŠAČI versus PUŠAČI
Postao/la radostan dan dana 30/12/2012 22:52
e ovako...
da vas malo zloupotrijebim.
riješio sutra da se fino provedem sa porodicom, ako bude dobra spika und atmosfera da se naroljam i sve ostalo pride.
nakon toga, ujutro ili već kad ustanem, da bacim cigrete.
što vam ovo pišem?
pa da saznate,a i ja sam, sa kim imate posla, sa nindžom ili mindžom...
čujemo se.
03.01. sam počeo.
onako, sam od sebe.
nikom nisam rekao niti najavio, niti busao u prsa.
imao sam samo onaj unutrašnji dijalog sa sobom.
a onda, imao sam veliku sreću da slučajno naletim na ovu temu i ove ljude...
mislim, znači ti, kada iznenadiš pozitivno ljude koje ne znaš, niti oni tebe znaju, i uživaš njihovu podršku, ili se interesuju za tebe.
svi su sličnih iskustava, znaju kako ti je, i dobrovoljno ti i od srca pružaju ruku i pomoć.
zbog toga i ja tebi pišem ovako i ovoliko.
sad osim sebe, u ovoj borbi, na vratu vučem i njih
, jer smo zajedno u ovome.
peti, šesti, i deveti dan, da ih nije bilo, poklekao bih.
šta htjede dosadni pjesnik reći? ako slučajno staneš u ring, računaj na našu podršku.
i još nešto za kraj (ah, napokon kraj
)
danas je 14 dan bez cigarete.
još se ne smatram bivšim smokerom. biće ovo duga borba.
ali bitno je da je počela.
sinoć sam ih sanjao prvi put. kao ja u prodavnici, i po navici ih kupim, i po navici u kafe na jedan espreso, i po navici nonšalantno je palim zipom, i u pola popušene cigarete bacam je u pikslu - heeej, jesi li normalan, pa jesi li zaboravio da više ne pušiš...
druže...
da je lijepo smokati, jeste.
ali isto tako, da je lijepo ujutro udahnuti novi dan, jeste.
bitka traje. idemo dalje.
pozdrav. (ako si preživio ovo pisanje)
PS. TI TO MOŽEŠ.
POPRIČAJ SA SOBOM, A NE SA NJOM.
Samo masu rukama, mirisu, otpuhuju, otresaju glavom, traze pogledom izvor svih zala (pepeljaru) itd. Nisam imao nekih problema kao aktivni pusac, niti zdravstevnih, niti materijalnih, niti bilo kakvih drugih. A ipak sam, nakon 20 godina i 2 kutije Marlbora dnevno, prestao da pusim prije 5 i po godina. Cisto onako. To je bio moj "stoti" pokusaj 
Prestao sam pusiti uz pomoc antidepresiva (osnovna namjena su antidepresivi ali su otkrili da smanjuju zelju za cigaretom). U prva 4 mjeseca sam dobio 10 kg "zahvaljujuci" zamjeni za cigarete, raznoraznim keksima 
i tih 7-10 kg nisam uspio vise da izgubim. Nakon ta 4 mjeseca sam poceo da se bavim fitnisom i nisam jos prestao, niti mislim. Nakon prestanka pusenja sam imao problema sa kozom (raznorazne bubuljice po kozi glave), depresijama i sl 
i dobio sam astmu 
Bubuljice sam izlijecio nekim sapunima, depresiju gitarom a astma mi je ostala za uspomenu i dugo sjecanje.Novac koji "stedim" nepuseci sam odmah na pocetku podijelio jedan dio za hobije a jedan za povecanje iznosa koji sam vec slao roditeljima. (Ne)pusacke krize sam rjesavao, tj problem "sta cu sa rukama" na taj nacin sto sam setao sa po jednim kljucem u svakoj saci i bio sam jako, jako nervozan. Cigarete su mi se trazile do godinu i po a poslije toga nikad vise. Intenzitet ""trazenja"je naravno u pocetku bio cesci a poslije sve rjedje i rjedje ali ipak do godinu i po. U pocetku me je zena molila da ponovo pocnem pusiti 
Tegobe pri disanju i bolovi u plucima nakon trcanja su vec nestali 
Kad sam skontao da od srednje skole nisam kupio sportske patike (a to je vec 15tak godina) i da nisam imao neke napornije fizicke vjezbe, pravo sam se ucrnjacio. 
Samo ostani nepokolebiv.