ActionWoman wrote:
Moj savjet roditeljima jeste da motivisu (milom po mogucnosti) djecu da sto vise citaju, da im ukinu crtane filmove koje mogu gledati u programu nasih tv stanica, da im ukinu gledanje sapunica i "Lud, zbunjen, normalan", da ni pod razno ne propuste s njima na vrijeme usavrsiti tablicu mnozenja, dijeljenja, sabiranja i oduzimanja, da ih nauce lijepom ponasanju.
Savjet nastavnom osoblju jeste da prosire vidike i da probaju otkriti kakvi tipovi licnosti postoje, kako uce razliciti tipovi licnosti, kako pribliziti gradivo razlicitim tipovima licnosti, kako ih zainteresovati, kako ih disciplinovati. Bice i vama i djeci lakse i ljepse u toku nastave. Meni je vise pateticno kada vidim da neki profesori forsiraju stari sistem nastave ili kada insistiraju npr. da djeca koja su rodjena i zive u ovom vremenu analiziraju pjesme i price (iz vremena prije posljednjeg rata) kao sto smo ih mi koji smo rodjeni u tom vremenu analizirali (mislim u smislu da djeca ovog vremena izvuku iste zakljucke kao mi djeca iz onog vremena). Djeca izlaze nepismena jer ne citaju. Tacka.
Imamo spoj izmedju 1. idiotskog plana i programa i 2. zastarjelog nacina ucenja i poucavanja. Potrebno je da djeca budu samostalna, a roditelj mora (na vrijeme, znaci u septembru, a ne u maju na kraju skolske godine) provjeriti kakvo je znanje koje dijete usvaja u skoli i uvesti djetetu radne navike (ucenje na odredjenom mjestu, u tacno odredjeno vrijeme, svaki dan), pomoci djetetu da nauci kako se uci.
U procesu obrazovanja nema iskljucivosti. Sva tri elementa moraju dati svoj doprinos (i nastavnici, i djeca, i roditelji).
I konačno jedan smislen post, sa naglaskom na boldirano, s tim da se ono prvo uči na fakultetu a usavršava praksom.
Pa ljudi moji - da li je ikom jasno da je biti roditelj najteža profesija u životu za koju na postoji ni škola, ni kurs, ni instruktivna nastava. Roditelji i pored najbolje volje, truda i zalaganja, jednostavno nisu kompetentni da odgajaju djecu. Naše aktivnosti su utemeljene na bezuslovnoj ljubavi, dobrim namjerama i instinktu a to nije dovoljno. Zato postoje prosvjetno-pedagoške ustanove u kojoj rade osobe školovane za taj posao. Pa pobogu, postoji nešto što se zove metodologija rada i metodika nastave, postoji psihologija djece - te stvari se izučavaju na fakultetu a usavršavaju kroz praksu. Sa druge strane, ti profesionalci, i kada imaju najbolje namjere, jednostavno nemaju mogućnost individualnog rada sa djetetom. Zato je tu neophodna dobra komunikacija učitelj-roditelj (a izblamirati roditelja u javnosti to nije). I onda pozitivna reakcija neće izostati.
Evo konkretno moj primjer. Posjedujem dokumente koji kažu da sam vrlo obrazovana osoba i u svojoj struci sam "neko i nešto" ali sam totalno nesposobna da svoje dijete naučim elementarne vještine kao što su čitanje i pisanje. Od učiteljice nisam očekivala da ona vježba sa njim ali sam očekivala savjet kako da ja vježbam sa njim. Smislen savjet nisam dobila (pa eto, uzmite neki jednostavan tekst i vježbajte - neeeee, ja sam mislila uzeti Dnevni avaz). Ali zato svaki dan u svesci poruka - vježbati čitanje, vježbati pisanje ..... i nastojeći da udovoljim učiteljici tlačim prvačića i u njemu izazivam otpor. Tražim savjete po internetu i grebem pedagošku literaturu od poznanika. Konačno odem do pedagoga škole i tek od nje dobijem savjete koji su se pokazali korisnim.
Kažete da je kućni odgoj temelj - naravno, slažem se. Ali osnovna škola je odgojno-obrazovna ustanova - dakle, primarno odgojna pa tek onda obrazovna. I učitelji su prije svega odgajatelji - školovani odgajatelji, za razliku od roditelja. Dakle, dijete se ne odgaja samo kući. Mnoga djeca, do dolaska u školu, nisu bila u prilici usvojiti norme ponašanja u grupi. Naravno, različite porodice imaju različite norme ponašanja - što je za neke nedopustivo, nekima je potpuno normalno. Postoje metode da se to izbalansira ali je i za to potrebno vrijeme pa je iluzorno očekivati fino odgojenu djecu u prvom razredu.
Moje dijete nije cvjećka i toga sam svjesna. Veći dio vremena je OK i surađuje ali tu i tamo ima problema sa kontrolom emocija. Evo, večeras je napravio krajnje nepotreban eksces u produženom boravku s namjerom da me kazni jer sam nekoliko dana bila na putu. Prvi impuls mi je napravti od njega flekicu na zidu ali ne ide .... Kako postupiti? Otkulirati i reagovati nakon izlaska iz škole? Ne valja - ostavljam dojam da mu je to dopušteno i da se može ponašati kako on želi. Reagovati odmah i natjerati ga da popravi urađeno? Stavljam ga u podređen položaj pred drugarima i rizikujem još gori eksces sutradan ako ga djeca budu provocirala. Ne znam - nisam pametna. A sigurna sam da postoji adekvatan metod da se i ti njegovi ispadi stave pod kontrolu. Ja ne znam - trenutno sam u potrazi za dobrim dječijim psihologom. Ako neko zna takvog .......
.
-pa imenica muškog roda na A
