avicena wrote:kojeime wrote:
Pa uporedite kako je bilo ljudima u BiH dok je Tito bio predsjednik, sa onim kako je bilo ljudima u BiH dok je Alija bio predsjednik. Zaposlenost, broj mrtvih i tako dalje.
Aleksandar-Leka Ranković, desna ruka Josipa Broza-Tita, izjavio je još 1951. u beogradskoj saveznoj skupštini da je u poratnom razdoblju „likvidirano 568.000 narodnih neprijatelja i kroz logore propušteno 3. 777.776 zatvorenika“.
Znači da je Tito pobio u miru do '51. duplo više nego što je izginulo u krvavom raspadu Jugoslavije koji nije Alija pokrenuo. Preskačeš komentare. Alija nije htio iz Jugoslavije, on je bježao od Velike Srbije.
A ja sam u skoli ucio da je u Jasenovcu ubijeno 1.700.000 ljudi, pa je na kraju ispalo da to ipak nije blo toliko. Ali sve i da jesu tacni ti brojevi, to je za cijelu Jugoslaviju, ja sam govorio o BiH.
Tada si znao, ne diraj Tita i partiju. Ostalo ti po volji. Danas kazes u kafani da ti kafa ne valja, gazda te upuca. Karikiram, ali shvatas poentu. Tada si se plasio samo partije i da ne uradis nesto sto nije partiji po volji, danas i ne znas ko ce te sacekati u mraku jer si ugrozio neciji interes. Ne bih se zacudio da radnici jedne firme ostanu bez posla jer ih je gazda vidio da su u nekoj radnji dok su kupovali kupili proizvod konkurenta.
Alija nije uspio u svom naumu, Tito jeste. Alija bjezao od Velike Srbije, Tito bjezao od SSSR-a. I ko je bio sposoban pobjeci? Tito je znao balansirati, da ostane "diktator", a da pri tome dobije podrsku Zapada, da (vecina) ljudi ipak pristojno zivi, da se ne bune puno jer moglo se putovati, moglo se provoditi, imalo se posla, moglo se sve ono sto u svim drugim komunistickim zemljama nije moglo. A usput se razvijala privreda, pa i nauka. Alija nista od toga nije uspio. Ne znam da li je bjezao prema Saudijskoj Arabiji, meni se ipak cini da ni on nije znao sta ce i kuda ce.
Elem, nema veze. Tada je zivot bio ljepsi i bolji, ali toga vise nema. Nama se valja nositi sa svim blagodatima ovih danasnjih sloboda i demokratije. Kao sto Balasevic rece jednom: U ratu (misli na 2. sv. rat) su poginuli najbolji sinovi i kceri ove zemlje. A mi smo za roditelje, vodje, itd. dobili one sto su preostali.