Upoznao se covjek na netu ili u disku ili u birtiji ili na livadi, sve je to ista stvar...Jednostavno se osjeca kad te netko vise privlaci od ostalih, kad su ti necije rijeci zanimljivije od rijeci nekog drugog, kad tome nekome posvecujes vise paznje i obrnuto... I daljina uopce ne mora biti prepreka...Mene ni 1300 km (tisucu tristo, on u Hrvatskoj, a ja u Njemackoj), nije sprijecilo da se zeljubim u njega i shvatim da je on covjek mog zivota...
Ja iz iskustva mogu reci da je ljubav preko neta itekako moguca, jer sam ja svog buduceg muza i oca mog djeteta upoznala tako...Isto na jednom forumu...Sve je pocelo sa zadirkivanjima, zezanjima, smijehom, ali malo po malo oboje smo skuzili da nas kontakt postaje puno vise od toga... Izmjenili smo fotke, mailove, msn i sve ostale stvari preko kojih mozemo intenzivnije i privatnije komunicirati i jednostavno se desilo...
Da sama shvatim da sam se ja u njega ustvari zaljubila, desila se jedna pomalo ruzna stvar tj. nesporazum i tada sam shvatila da ga jednostavno ne zelim izguviti i ne zelim prekinuti taj kontakt... Nakon toga sam mu rekla da zelim doci u Hrvatsku da se napokon upoznamo, da napokon i tako vidimo jedno drugo, a ne samo preko neta... Nisam se nimalo razocarala, a ni on, jer smo bili potpuno iskreni jedno prema drugom...Punih 8 mjeseci smo bili na relaciji Njemacka~Hrvatska, bilo je tesko, ali smo se svaki mjesec vidjeli i nekako smo izdrzali sve to...
Kada je od naseg prvog susreta proslo 8 mjeseci ja sam odlucila definitivno se vratiti u Hrvatsku, da nasdvoje zapocnemo zajednicki zivot... Sad zivimo skupa vec 9 mjeseci skupa i predivno nam je...Na ljeto je vjencanje, a nasa prva bebica je vec na putu
Nikad nisam mislila da ljubav ne poznaje granice, ali sam se srecom sama u to uvjerila
ponekad se kuckamo... 
