Albanija All about

[stotka12]

Pashko Vasa



Pashko Vasa (alb. Vaso Pasha, Vaso Pashë Shkodrani) (Skadar, 30. srpnja/17. rujna 1825. - 29. lipnja 1892. Bejrut), bio je albanski pisac, pjesnik, publicist, rilindas, političar i diplomat.

Rodio se u katoličkoj obitelji u albanskom gradu Skadru koji je u ono vrijeme bio dijelom Osmanskog Carstva.

Od 1842. do 1847. godine obnašao je dužnost tajnika britanskog konzulata u Skadru. 1879. godine boravio je u bugarskom crnomorskom lučkom gradu Varni u upravi Drinopoljskog vilajeta zajedno s Ismailom Qemalijem. Tad je dobio naslov paše.

1847. se godine zaputio na Apeninski poluotok, užežin turbulentnih događaja revolucionarne 1848. diljem Europe. Dva je pisma napisao ljeta 1848. u kojima se je postavio otvoreno republikanski i antiklerikalno. Poslije je otišao u Veneciju gdje je sudjelovao u borbama u Margheri 4. svibnja 1849., dio mletačkog ustanka protiv Austrijanaca. Nakon što su austrijske postrojbe došle onamo 28. kolovoza te iste godine, Pashko Vasa je morao izbjeći u Anconu, otkamo je kao osmanski državljanin bio izgnan u Carigrad. O svom iskustvu u Italiji iduće je godine u Carigradu objavio djelo na talijanskom La mia prigionia, episodio storico dell'assedio di Venezia.

1863. je postavljen na mjesto tajnika i prevoditelja Ahmeta Dževdeta-paše, osmanskog državnika i povjesničara, na misiji u potrazi za činjenicama u BiH. Misija je trajala dvanaest mjeseci, od proljeća 1863. do listopada 1864. godine. Događaje s te misije zapisao je u djelu La Bosnie et l'Herzégovine pendant la mission de Djevdet Efendi, objavljeno u Carigradu 1865. godine. 7 godina poslije objavio je u Carigradu jedan rijetki rad, povijesno zanimljiv, Esquisse historique sur le Monténégro d'après les traditions de l'Albanie.

Jedan je od suosnivača Središnjeg odbora za zaštitu prava albanskog naroda u Carigradu, osnovanog jeseni 1877. godine. Preko svojih veza u Carigradu sudjelovao je u organiziranju Prizrenske lige 1878. godine. Nedvojbeno je autorom Memoranduma o albanskom autonomiji koji je predan britanskom veleposlanstvu u Carigradu.

Obnašao je dužnost glavnog guvernera Libanona od 9. svibnja 1882. godine. To je mjesto na osnovi međunarodnog sporazuma bilo rezervirano za katolika državljanina Osmanskog Carstva. Dužnost je obnašao do svoje smrti.

1978. su godine na stotu godišnjicu Prizrenske lige njegovi posmrtni ostatci prebačeni iz Libanona u skromni grob u Skadru.

Objavio je djela:

Rose e spine (1873.)
Grammaire albanaise à l'usage de ceux qui désirent apprendre cette langue sans l'aide d'un maître, London, 1887.)
L'alphabet Latin appliqué à la langue albanaise, (Carigrad, 1878.)
Bosnie et Hercegovine pendant la mission de Djevdet Effendi, (Carigrad, 1865.)
La vérité sur l'Albanie et les Albanais, (Pariz, 1879.)
Esquisse historique sur le Monténégro d'après les traditions de l'Albanie, (Carigrad, 1872.)
O moj Shqypni (1880.)
Barda de Témal, (Pariz, 1890.)

Uvijek se je borio za jedinstvo svog naroda. Nije dopuštao da vjeroispovijed dijeli narod, a njegove riječi koje je uputio svom narodu najbolje opisuju kolektivno stanje albanskog duha: “Mos shikoni kisha e xhamia / Feja e shqyptarit âsht shqyptaria” (“Ne mari za crkve i džamije/ Vjeroispovijest Albanaca jest Albanizam”). Ovakav pristup spasio je albanski narod od asimiliranja, usitnjavanja, podjela i gubitka identiteta.

[Helikopter]

http://www.skyscrapercity.com/showthrea ... 4&page=167

Skenderbeg standing strong over Kruja
http://farm2.static.flickr.com/1271/470 ... d69c_b.jpg


Spisak poznatih Albanaca sastoji se od ljudi koji su Albanci ili imaju albansko poreklo:

Đurađ Kastriot Skenderbeg (1405-1468), nacionalni heroj iz vremena otpora turskim osvajanjima.

Leka Dukađin (1410–1481), albanski knez koji se borio protiv Osmanskog carstva, poznat po svom zakoniku (kanunu).

Petar Bogdani (1630-1689), najoriginalniji autor rane albanske književnosti.

Ali-paša Janjinski (1740-1822) paša Janjinskog pašaluka Osmanskog carstva.

Muhamed Ali Paša (1769-1849), valija Egipta i Sudana, smatra se osnivačem modernog Egipta.[1]

Aleksandar Moisiu (1879—1935), veliki nemački i austrijski glumac albanskog porekla.

Teofan Noli, poznatiji kao Fan Noli (1882–1965), osnivač Albanske pravoslavne crkve.

Enver Hodža (1908—1985), vođa Narodne Republike Albanije.

Majka Tereza (1910 – 1997), dobitnica Nobelove nagrade i beatifikovana časna sestra

Ramiz Sadiku (1915-1943), narodni heroj Jugoslavije.

Muhamed Nasirudin al-Albani (1914–1999) uticajni islamski teolog.

Sterjo Spase (1914-1989), makedonski pisac albanskog porekla,

Abdurahman Šalja (1922 – 1994), glumac i reditelj,

Fehmi Agani (1932 – 1999), kosovski sociolog i političar,

Ilinden Spase (1934), makedonski pisac albanskog porekla

Ferid Murad (1936), američki doktor i farmakolog, albanskog porekla, dobitnik nobelove nagrade.

Bekim Fehmiju (1936-2010), poznati jugoslovenski glumac albanske narodnosti

Džozef Diogardi (1940), američki senator albansko-italijanskog porekla i vođa Albansko-američke građanske lige.

Ibrahim Rugova (1944-2006), intelektualac i političar, prvi predsednik Demokratske lige Kosova.

Azem Vlasi (1948), kosovski političar i nekadašnji vođa Saveza komunista Kosova.

Džon (1949) i Džejms Beluši (1954), američki glumci albanskog porekla.

Fatmir Sejdiju (1951), predsednik Kosova.

Ana Oksa (1961), italijanska pevačica albanskog porekla.

Ramiz Hajdelji (1943), srbijanski trubač albanske narodnosti

http://sh.wikipedia.org/wiki/Spisak_poznatih_Albanaca

---------------------------------------------------
Ovo je jedan dio poznatih Albanaca. Ima ih jos vjerovatno dosta iz oblasti muzike, filma, sporta itd pa ako znate za jos kakve poznate Albance mozete ih dopisati u prilozenu listu

[stotka12]

Ismail Kadare


Ismail Kadare (rođen 1936.) albanski je pisac svjetskoga glasa. Prvi je dobitnik nagrade Man Booker International (2005. godine). Premda su mu djela objavljena na četrdesetak jezika, hrvatskoj je široj javnosti gotovo potpuno nepoznat: na hrvatski je prevedeno samo nekoliko njegovih djela, i to uglavnom s jezikâ posrednikâ.


Kadare je rođen 28. siječnja 1936. u gradu Gjirokastru (Gjirokastër / Gjirokastra) na jugu Albanije, u obitelji skromnog sudskog službenika. Majka mu potječe iz imućne porodice pa odrasta u liberalnoj i obrazovanoj građanskoj sredini. Djetinjstvo i rodni grad (pod naizmjeničnom talijanskom odnosno grčkom okupacijom tijekom Drugog svjetskog rata) opisuje u romanu Kronikë në gur (Kronika u kamenu).

Studira na Sveučilištu u Tirani i na Zavodu za književnost Maksim Gorki u Moskvi.

Šezdesetih godina XX. stoljeća radi kao novinar i urednik te počinje objavljivati poeziju. Godine 1963. objavljuje prvi roman, Gjenerali i ushtrisë së vdekur (General mrtve vojske), koji doživljava uspjeh i u zemlji i u inozemstvu. Po romanu je 1983. snimljen istoimeni film s Marcellom Mastroiannijem u glavnoj ulozi.

Otad redovno objavljuje brojna djela koja su ga učinila jednim od najvažnijih europskih pisaca XX. stoljeća. Među njima se posebno ističe Pallati i ëndrrave (Palača snova, 1981.), politička alegorija čija je radnja smještena u osmanski Istanbul, ali kojom Kadare na suptilan način kritizira komunistički režim Envera Hoxhe.

Sedamdesetih godina XX. stoljeća bio je zastupnik u albanskoj Narodnoj skupštini.

Godine 1990., pred sam pad komunizma u Albaniji, dobiva azil u Francuskoj. Azil je zatražio zbog, kako kaže, nepomirljivosti istinskog književnog stvaralaštva i diktature; "Pisac je prirodni neprijatelj diktature". Kadare ostaje u Francuskoj do 1999., kad se vraća u Albaniju. Trenutačno živi u objema zemljama, na relaciji Tirana-Pariz.
Odabrana djela [uredi]

• Gjenerali i ushtrisë së vdekur (General mrtve vojske, 1963.);
• Kështjella (Tvrđava, 1970.);
• Kronikë në gur (Kronika u kamenu, 1971.);
• Dimri i madh (Velika zima, 1977.);
• Ura me tri harqe (Most na tri luka, 1978.);
• Pallati i ëndrrave (Palača snova, 1981.);
• Koncert në fund të dimrit (Koncert na kraju zime, 1988.);
• Piramida (1992.)
Nagrade, priznanja, članstva [uredi]

• Dopisni član Akademije moralnih i političkih znanosti u Parizu;
• Dobitnik odličjâ francuske Legije časti;
• Dobitnik nagrade Prix mondial Cino Del Duca 1992.;
• Dobitnik nagrade Man Booker International 2005.;
• Dobitnik nagrade Princ od Asturije 2009.

Prije pada komunističkog režima u Albaniji početkom devedesetih godina XX. stoljeća kritičari su Kadarea slavili kao pisca koji se uspješno odupro književnosti nametanim pravilima socijalističkog realizma. Neka su mu djela i zabranjivana jer su prikazivala totalitarnost komunističkog režima. Međutim, u međuvremenu mu mnogi predbacuju navodni konformizam: Kadare nikad nije iskoristio svoju međurnarodnu reputaciju da javno i oštro napadne režim već je, naprotiv, kao član vladajuće stranke i zastupnik u Skupštini bio dijelom sustava.

Kadare je aktivno uljučen u polemike oko albanskog nacionalnog pitanja (a samim time i oko pitanja sudbine Kosova). Svojim esejom o kulturnom identitetu Albanaca ("Identiteti evropian i shqiptarëve") iz 2006. Kadare je izazvao burne reakcije u albanskoj javnosti. Njegova je teza da Albanci pripadaju isključivo zapadnjačko-kršćanskom civilizacijskom krugu i da je preuzimanje islama od jednog dijela Albanaca u vrijeme turske vladavine imalo samo negativne posljedice za albanski narod.

[Helikopter]

http://www.skyscrapercity.com/showthrea ... 4&page=169

Albanija Tomorri Mountain
http://farm3.static.flickr.com/2354/217 ... z.jpg?zz=1

Muhamed Ali Egipatski


Valija: Egipta, Sudana, Palestine, Sirije, Hidžaza, Moreje, Tasosa i Krete



Muhamed Ali Paša (arapski: محمد علي باش, Muhammad Ali Pasha al-Mas'ud ibn Agha, albanski: Mehmet Ali Pasha, Turski: Kavalalı Mehmet Ali Paşa)[1] (Kavala, 4. ožujka 1769 – Aleksandrija, 2. kolovoza 1849.) bio je Albanac koji se uspeo do pozicije valije, i samoproglasio kedivom Egipta i Sudana u prvoj polovici 19. stoljeća.

Iako nije bio nikakav nacionalist u modernom smislu te riječi, drži ga se za osnivača modernog Egipta, jer je proveo velike reforme u vojsci, privredi i kulturi. Muhamed Ali Paša osnovao je vlastitu dinastiju koja je vladala Egiptom i Sudanom sve do 1952.

Muhamed Ali rođen je u Kavali, u otomanskoj provinciji Makedoniji (u dijelu koji je danas u Grčkoj) u Albanskoj obitelji.

Kako su zabilježili mnogi francuski i engleski novinari, ali i brojni ljudi koji su s njim bili u kontaktu, jedini jezik koji je znao tečno govoriti, bio je albanski, [7]i nešto slabije turski.[8]

Njegov otac Ibrahim Aga, bio je trgovac duhanom i dostavljač, dok je njegova majka Zainaba bila kći Husein Age, moćnog otomanskog časnika čorbadžije Kavale. Nakon smrti oca, koji je umro kad je Muhamed bio još mali, podigao ga je njegov ujak Husein Aga uz svoju djecu. Ujak mu je dodijelio čin buljukbaše i privilegij da prikuplja porez u Kavali i okolici. Zbog dobre službe, promaknut je u čin drugog komandanta svog rođaka Sarečesme Halil age, i poslan s Dobrovoljačkim odredom iz Kavale u Egipat 1801, koji je nakon Napoleonova odlaska, pao u bezvlašće. Oženio se sa Ali Aginom kćerkom, Eminom Nosratli, bogatom udovicom Ali bega Al-Kabira.

Kad je Muhamed Ali stigao u otomanski Egipat, u njemu su se za prevlast, borili su se Mamaluci (čija je moć znatno oslabila za Napoleona) i Turci.[9] U to anarhično vrijeme Muhamed Ali, koristio se svojim odanim albanskom dobrovoljcima igrajući na obe dvije strane, ali pazivši pritom da to bude najviše njemu na korist.[10] Na kraju su lokalni egipatski vjerski vođe(ulema), sami zatražili da se dotadašnji valija, Ahmed Kuršid Paša, smjeni a na njegovo mjesto postavi Muhamed Ali, što je i napravljeno1805.[10] Isprva je Muhamed Ali vladao oprezno, nastojaći učvrstiti svoju vlast, - no s vremenom se htio rješiti Mamaluka, koji su vladali Egiptom preko 600 godina i imali još uvijek veliki uticaj i posrednu vlast. Zbog tog je Ali odlučio pobiti njihove vođe, -zato ih je pozvao na svečanost u Kairo 1811, povodom ispraćaja njegova sina Tusuna u pohod na Arabiju, - one koji su došli uhapsio je i ubio. Koliki je bio broj ubijenih, ni danas nije jasno, po jednima to je bilo 74, po drugima čak 500 pobijenih mamalučkih vođa.[11]Nakon što im je pobio vođe, poslao je vojnike po cijelom Egiptu da unište sve preostale mamalučke snage. Muhamed Ali pretvorio je Egipat u regionalnu silu, i nastupio kao prirodni nastavljač onemoćalog Otomanskog carstva čiji je vazalni podanik i nadalje formalno bio, no u stvarnosti provodio je vlastitu politiku.

Reforma uprave Egipta

Muhamed Ali je želio modernizirati Egipat po uzoru na europske zemlje, isto to želio je provesti i otomanski sultan Selim III. ali je zbog velikog otpora u vlastitoj vojsci i vjerskoj ulemi, -nakraju svrgnut i ubijen. Ali nije htio ponoviti njegove greške. Njegov prvi zadatak je bio da se osigura sigurne i stalne državne prihode. Da postigne taj cilj Muhamed Ali nacionalizirao je svu zemlju u Egiptu. To je napravio tako što je enormno povisio poreze, i kako većina nije to mogla podmiriti, on im je konficirao zemlju.[12]U praksi je to značilo uvođenje državnog monopola na svu zemlju i trgovinu u Egiptu. Nakon sređivanja stanja u poljoprivredi i financijama, bacio se na izgradnju i opremanje moderne vojske. U Kairu je organizirao manufakture za proizvodnju mušketa i topova. Podigao je brodogradilište u Aleksandriji, pri kraju 1830te Egipat je proizveo devet brodova sa po 100 topova i izbacivao 1 600 mušketa na mjesec. [13]Ali je također osnovao prve tvornice tekstila u Egiptu.

No najviše ga je zanimala izgradnja moderne uprave i vojske. Zbog tog je poslao puno mladih u Europu na studij. Isto tako uveo je puno europskih stručnjaka, koji su mu trebali za podizanje škola i bolnica, i za obuku vojske. Reformirao je upravu u Egiptu, i podijelio ga na deset provincija, za guvernere je postavio vlastite sinove, koji su za svoj rad odgovarali njemu osobno. Alijeva vlast je 1835, osnovala prvu modernu tiskarnu u arapskom svijetu Bulak, koja je štampala službene novine njegove vlade.

Vojni pohodi

Prvi vojni pohod poduzeo je na Arapski poluotok, - gdje su se pobunili i otrgli od otomanske vlasti članovi plemenskog klana Saud (buduća saudijska dinastija Saud). Taj zadatak mu je povjerio sultan Mahmud II., jer su Saudijci zauzeli muslimanske svete gradove. Na taj zadatak poslao je sina Tusun Pašu 1811 ., on u prvom pohodu nije uspio, ali je u drugom 1812 uspio povratiti Hidžaz.[14] No ni nakon tog pohoda saudijska pobuna nije bila slomljena, oni su nastavili osporavati otomansku vlast u Nedždu. Zato je Ali poslao svog prvog sina Ibrahim Pašu u novi vojni pohod za potpuno slamanje Sauda. Nakon pohoda koji je trajao dvije godine većina članova plemenskog klana Saud je uhićena, a uhićeni vođa klana Abdulah ibn Saud, poslan je u Istanbul, gdje je pogubljen.[15]

Drugi vojni pohod koji je poduzeo Muhamed Ali bio je potpuno nezavisan od Visoke Porte, to je bio pohod na Sudan 1820. Tamo je poslao vojsku od 5000 vojnika, koji su trebali proširiti njegovu vlast što dalje na jug do Ugande i Etiopije, taj pohod vodio je njegov treći sin Ismail. Pohod protiv slabo naoružanih plemena, bio je uspješan. Ali je uspostavio svoju upravu po Sudanu, koja je ostala zapamćena po velikoj brutalnosti prema lokalnom stanovništvu.

Treći Alijev pohod bio je na Europu, u Moreju (Peloponez) gdje je buknuo ustanak protiv otomanske vlasti (Grčki rat za nezavisnost) koju sultan Mahmud II. nije mogao ugušiti. Zato je postavio Muhameda Aliju za valiju Moreje i Kandije (Kreta) 1824. Na taj pohod Ali je poslao svog sina provjerenog ratnika Ibrahim Pašu. On je krenuo za Moreju 4. srpnja 1824. sa 17.000 ljudi, ali je u Moreju stigao tek nakon nekoliko mjeseci plovidbe, i brojnih poteškoća 26. veljače 1825. Ibrahim je ostao u Moreji tri godine, sve do svoje kapitulacije 1. listopada 1828. na koju ga je natjerala intervencija evropskih sila.

Kao kompenzaciju za taj gubitak Ali je od Porte zatražio Siriju, no na taj njegov zahtjev Porta se pravila gluha. Zbog tog je Ali 1831 poslao sina Ibrahim Pašu da silom otme Siriju. On je to i uspio, nakon zauzeća Akoa 27. svibnjaa 1832, zauzeo je i Damask. Zatim je navalio na Malu Aziju i natjerao velikog vezira Rešid Mehmet Pašu na povlačenje u Bitci kod Konije 21. studenog 1832.
Primanje kod Mehmeda Alije u njegovoj palači u Aleksandriji (1839) slika Davida Robertsa

Mahmud II. i Porta osjetili su se dovoljno osnaženi te su 1838., poslali svoju vojsku na Siriju da je povrate pod svoju vlast. Nju je Ibrahim je uspio pobjediti u Bitci kod Neziba 24. srpnjaa 1839. Na to su uskočile Velika Britanija i Austrijsko Carstvo i intervenirale nastojavši očuvati integritet Otomanskog carstva. Njihovi brodovi blokirali su deltu Nila i onemogućili Ibrahimu komunikaciju s Egiptom, a opća pobuna po cijeloj Arabiji, izolirala ga je u Siriji, i on konačno bio prisiljen napustiti Siriju u februaru 1841. Prije tog su evropske sile zatražile od Alija da se odrekne pretenzija na Kretu i Hidžaz, smanji flotu, i ograniči broj svojih vojnika na 18,000, ali mu je obećano da će on i njegovi nasljednici i nadalje moći vladati Egiptom i Sudanom kao kedivi.[16]


Nakon gubitka Sirije i vrlo nepovoljnog Ugovora iz Balta Limana kojeg je Otomansko carstvo bilo prisiljeno potpisati pod pritiskom evropskih sila 1838. I Egipat je kao dio carstva bio primoran sniziti uvozne carine i odreći se državnog monopola, zbog čeg su ozbiljno pali državni prihodi. Nakon svih tih nedaća Muhamed Ali počeo je ozbiljno poboljevati. Naročito ga je izdavao um, slabo je pamtio i bio je sklon paranoji. Bili su to prvi znaci senilnosti ali možda i posljedica dugog uzimanja srebrnog nitrata zbog liječenja od dizenterije.[17] Teško ga je pogođala i bolest sina Ibrahima, koji se sve manje mogao kretati zbog kronične reume i uznapredovale tuberkoloze. Na kraju je toliko posenilio i onemoćao da nije više mogao vladati, te je morao tražio Portu da postavi njegova bolesna sina Ibrahima za valiju, on je kao regent vladao uz živog oca, od jula do 10. studenog 1848. Ibrahima je naslijedio njegov nećak Abas Hilmi sin njegova brata Tusuna.
Grob Muhameda Alija u alabasterskoj džamiji u Kairu

Muhamed Ali, umro je 2. kolovoza 1849, u svojoj palači Ras el-Tin u Aleksandriji, pokopan je u džamiji Muhamed Ali (alabasterska džamija) koju je osobno izgradio u centru Kaira.
Muhamed ili Mehmed [uredi]

Arapski i egipatski izvori ga navode uvijek kao Muhameda, a turski i albanski kao Mehmeda ili Mehmeta, ta razlika postoji samo u transliteraciji na evropska pisma, no u arapskom pismu ne postoji, ono se piše: محمد .[18]
Medalje i titule

Orden Augustova lika Otomanskog carstva
Orden Slave, 1reda Otomanskog carstva
Orden Velikog križa (Legija časti) Francuske

[stotka12]

Carl Ritter von Ghega


Carl Ritter von Ghega, drawn by Joseph Kriehuber, 1851
Born Carlo Ghega
January 10, 1802
Venice, Republic of Venice (now Italy)
Died March 14, 1860 (aged 58)
Vienna, Austrian Empire (now Austria)
Ethnicity Albanian
Known for designer of Semmering Railway

Carl Ritter von Ghega or Karl von Ghega (10 January 1802 – 14 March 1860) was the designer of the Semmering Railway from Gloggnitz to Mürzzuschlag.

Born in Venice as Carlo Ghega in an Albanian family, he studied in Padua, where he took the examination for doctor of mathematics at the age of 18. He began his engineering career with road and hydraulic engineering in Venice. Among other things he contributed to the building of the road over Cortina d'Ampezzo to Toblach. From 1836 to 1840 he was a construction supervisor for the railway track from Brno to Břeclav, the so-called Emperor Ferdinand North Railway. During this time, in 1836 and 37 he studied also the railways in England and other European countries. In 1842, entrusted with the entire planning of the future state railway, he made a study trip to North America.

After his return to the state railway he began with the planning of the railway line to the south, from Mürzzuschlag to Graz and Trieste. The crossing of the Semmering was not believed possible, but as early as 1844 he submitted a plan for the crossing of the Semmering, with locomotives without an extra rail for gear wheels. Before the building was fully decided, he began to enforce the construction of locomotives which could overcome such upward gradients. Construction of the Semmeringbahn was begun in 1848, and in 1851, before its completion in 1854, he became a knight (Ritter).

Carl von Ghega was next assigned to the building of a railway in Transylvania, but he could not see this project to its end because of his death in Vienna from tuberculosis.
Notes

Carl von Ghega on the 1967 Austrian 20 Schilling note
Grave


Regarding personal names: Ritter is a title, translated approximately as Knight, not a first or middle name. There is no equivalent female form.

[OpusDei]

Zamolio bih ako je ikako moguce da se drzite teme,da se mozda odreknete etiketiranja i generalizovanja na bazi rekla kazala ili nedaj boze da pojedine nebuloze ne Diagnosticirate kao bogom date iz nekih licnih i pojedinacnih susreta ili Kompleksa usadjenih.
Ne znam za neki narod koji je Homogen u svemu sta radi ili pak ne radi.


Hvala Unaprijed.

Nisam zaista mislio nista lose. I moram da kazem da mislim da Bosnjaci i Srbi pretjeruju kada govore o animozitetu izmedju krscana i muslimana u Albaniji. Nisu odnosi bas tako bajni kako Albanci to zele predstaviti, pogotovo ne na sjeveru zemlje gdje zive najpobozniji krscani, ali mjesoviti brakovi u gradovima kao Tirana i Drac se sklapaju svakodnevno.

I prije nego sto opletite po albanskim krscanima, trebali bi znati da su u Albaniji najzesci protivnici islama oni koji su sami muslimani porijeklom. Ismail Kadare je predlozio da Albanci svi kolektivno predju na katolicanstvo, Ibrahim Rugova je navodno presao na katolicanstvo prije smrti, a i ovaj najekstremniji Kastriot Myftari (o kojem je "stotka" govorio nedavno na forumu) je vjerovatno musliman po porijeklu.

[stotka12]

Kao sto sam rekao nije crno bijelo,svako za sebe zna,dal ce predstavljati Istinu ili ono koje Istinom smatra ili ce se baviti stereotipima. ,ili ce siriti propagandu,tj izrazavati simptome velikosrpskog Programiranja.
Kastriot Myftaraj je po prezimenu Musliman ali kako kaze Myftaraj mu kao znaci neki ratnik sta li i ne opisuje da je njegova Porodica primila Islam,nego da su eto od Osmanlija prozvani Myftaraj,i smatra to nekim ekstra ordenjem .
Nije da nema prepirki izmedju konfesija,al kao sto sam napisao radi se ó prepirkama i daj Boze da na tome ostane.
U toku Islamofobije koja je umjetno proizvedena poslije 9/11 su neki Kriscani/Albanci pohitili,al eto samo na rijecima.
Ima se jos stosta dodati ali polako.

Nek svako bude sretan u svojim odlukama kako zeli da zivi,to je moja poenta,i uspjevalo je velikim dijelom,ali.......strani neprijatelj ubaceni elementi i petokolonasi ugrozavaju nasu Jugoslaviju ,promasio krivinu khm khm khm .

Koga stvarno Interesuje ova tema donijece svoje sopstvene odluke tako sto ce mu odluka bit sve bliza stvarnosti u zavisnosti od Inforrmacija pristupacnih,tj ovdje prilozenih.

[abortus]

Spada li Prizren pod ovu temu?

[Helikopter]

Albanian Alps
http://farm4.static.flickr.com/3157/237 ... z.jpg?zz=1

Spada li Prizren pod ovu temu?

Ovo je tema o Albaniji!
Imas temu o Kosovu ovdje:
http://www.klix.ba/forum/kosovo-all-abo ... l#p8205893

[stotka12]

Avni Rustemi

Born 1895
Libohovë, Gjirokastër, Albania, then Ottoman Empire
Died June 10, 1924 (aged 29)
Tirana, Albania

Nationality Albanian
Period 1930-1938
Genres Realism

Avni Rustemi (born September 22, 1895, Libohovë, Gjirokastër, Albania, then Ottoman Empire – June 10, 1924) was an Albanian teacher, activist and member of the Albanian parliament. Rustemi was the leader of the democratic organisation "Bashkimi", and member of the democratic opposition in the Albanian National Assembly preceding the Revolution of June 1924.

Early life

Rustemi was born in Libohovë, in a family of patriotic values. He followed the primary education in his homeland, continuing with high-school in Elbasan and later in San Demetrio Corone (Italy) – a town populated with arberesh. He graduated at the University of Rome La Sapienza with a major as a middle school teacher. He started his teaching career at his birthplace, Libohovë (in 1910), in Tragjas of Vlorë (1913), Tepelenë (1916–1917) and Vlorë (1917–1918).

Grown and educated in a patriotic environment, Avni Rustemi was known as a freedom fighter for the independence of Albania. In 1908, only 13 years old, he abandoned school to join the guerrilla group of Çerçiz Topulli and in 1910 he attempted the assassination of the Ottoman army general of expedition, Shefqet Turgut Pasha in Shkodër. In 1914 he joined the expeditionary forces of Southern Albania against the Greek occupation forces during the Occupation of Albania (1912–1913). In 1918, with his initiative, a patriotic organisation known as The Youth of Vlorë (Albanian: Djalëria e Vlorës) was formed in Vlorë. As the president of the organisation, on November 28, 1918 Rustemi organised a demonstration against Italian occupation forces. In the spring of 1919 in San Demetrio Corone, he formed the League of the Albanian Youth (Albanian: Lidhja e Rinisë Shqiptare) for the defence of the Albanians Nation.[1]

Essad Pasha assassination

On June 13, 1920, he assassinated Essad Pasha in Paris. Essad Pasha, a political figure in Albania but in exile, had already managed a coup d'etat to overthrow Wilhelm of Wied, the then Prince of Albania. Although living in Paris and away from legislative governing of Albania, Essad Pasha claimed to still be the ruler of the state and attempted to represent Albania in the Paris Peace Conference. The governmental delegation didn't permit him to do so as they were going to represent Albania themselves.The assassination was largely seen as a heroic act as it has historically been seen as a signal of a new bourgeois revolution against the feudal traditions of Albania and a crossing bridge in the newly democratic-bourgeois values.

Upon his return in Albania, in December 1920, Rustemi worked towards uniting all the democratic organisations there. A congress held in Vlora on April 25, 1921 lead to the new formation "Atdheu" (en. Fatherland). Avni Rustemi was chosen as honorary president. His further initiatives resulted in new creations of professional teachers' associations. After "Atdheu" was shut down, in August 1922, again with his initiative, the democratic national organisation "Bashkimi" (en. Unity) was created on October 13, 1922 in Tirana.[3]

Ideology

Avni Rustemi was an eminent democratic ideologist. His ideology, expressed through different forms of speeches and journalism, became a strong weapon for the democratic Albanian youth. In his speeches he claimed that when the government does not fulfill the needs of the people, then this need must be fulfilled with the organised interest of people to push government to do so. For the solution to the country's crisis, Avni Rustemi pointed at the development of the independent national economy. He is quoted saying that without an independent economy, there can be no independent politics. His ideology was further enforced in the National Assembly of 1924, where he was chosen as a deputy of the people from ex-prefecture of Kosovo. He bravely criticized the bureaucratic system of that time and the ignorance of the governing classes while fiercely defending traditional values and the human rights of the Albanians living in ethnic Albania.


In time of turmoil and intense class contradictions in the country, anti-Rustemi forces led by Ahmet Zogu organised the assassination of Avni Rustemi on June 10, 1924, aiming to strike at the democratic-bourgeois revolution. The assassination of the eminent democratic leader sparked the Noli Revolution on June 10, 1924.

[MMM1977]

Jel' ima neko od Bosanaca u Albaniji na ovom forumu? Potrebne su mi neke informacije pa bih molio da mi se javi na PP. Pozdrav.

[iz zadnje klupe]

Albanija grabi velikim koracima, izvoz raste po stopi 30% godišnje (jest da je to najviše zahvaljujući novootkrivenih poljima gasa ali ipak), prije dvije godina bio milijarda, prosle godine preko 2 milijarde dolara, GDP je već veči od našeg, uskoro čemo slušati šale u Albaniji, kad za nekoga hoce treći kako je zaostao, nije ti ovo Bosna, ili nije ti ovo Sarajevo

[Helikopter]

Berat


Albanija je najveće gradilište u Evropi i šansa za bh. kompanije

Izgradnja: http://www.europeanproperty.com

http://www.europeanproperty.com/prop-se ... earch.y=20

http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/teme/2 ... anije.html

Autor Fahir KARALIĆ 2011-03-20 16:06:00

Tirana: BiH nema ambasadu u Albaniji

Zemlja se tako brzo razvija da nas je davno pretekla, kaže bh. ambasador Čančar • U prošloj godini zabilježili privredni rast od 3,5 posto • Mnogo bolja poslovna klima, kaže bh. biznismen Harun Ališah

Albanija, zemlja za koju su vezane brojne predrasude, nije ono što je nekad bila. Čak i Albanci, koji su godinama izbivali van zemlje pri povratku ne mogu prepoznati svoju državu, koja je danas jedno od najvećih gradilišta u Evropi, privlačno kako zapadnim tako i investitorima iz arapskog svijeta. Svima osim bh. kompanijama.

Kapitalne investicije

Sa oko 3,5 miliona stanovnika, Albanija bilježi kontinuirani privredni rast, o čemu govore statistike, prema kojima je Albaniju u prošloj godini posjetilo oko 2,5 miliona turista. U 2004. ta brojka iznosila je oko 400.000 turista.

Razvoj turizma pratio je i razvoj privrede i infrastrukture. U posljednje četiri godine izgrađeno je više od 320 kilometara autoputa, a najzahtjevniji je put za Kosovo, Tirana - Prizren, na kojem je probijen tunel dužine oko pet kilometara. Grade se i putevi u tri smjera, prema Kosovu, Grčkoj i Makedoniji.

Da je Albanija jedno veliko gradilište, potvrdio je u razgovoru za "Avaz" i nerezidentni bh. ambasador u Albaniji Nusret Čančar.

On nam je pojasnio da je ova zemlja usvojila vrlo ambiciozan razvojni plan, prema kojem se svake godine iz ukupnog bruto društvenog proizvoda izdvaja deset posto sredstava za kapitalne razvojne investicije. S obzirom na to da on iznosi oko 23 milijarde dolara, znači da se godišnje izdvoji oko 2,3 milijarde dolara za kapitalne investicije.

- Na taj način zaposlili su svu svoju građevinsku operativu u recesijskim vremenima. Za tri-četiri godine Albanija će u potpunosti uspostaviti putnu mrežu koja će moći odgovoriti potrebama razvoja. Drugi segment razvoja je turizam, a treći je energetika. Albanija se tako brzo razvija da nas je davno pretekla. Izvještaj Svjetske banke kaže da je Albanija prošle godine ostvarila bruto društveni proizvod po glavi stanovnika od 8.000 dolara. U BiH on iznosi 6.600 dolara. Ona je u prošloj godini, u vrijeme recesije, zabilježila privredni rast od 3,5 posto, što je najviše u jugoistočnoj Evropi - kaže Čančar.

Iako BiH s Albanijom ima izvanredne bilateralne političke i ekonomske odnose, malo je bh. firmi koje posluju u Albaniji. Firme koje su etablirane su "Lijanovići", koji imaju kompaniju u Albaniji sa oko 50 zaposlenih, "Meggle", "Milkos", preduzeća koja proizvode građevinske materijale, "Arcelor Mittal", "Bira", "Elker" iz Prijedora...

Čak je i obim privredne razmjene s Albanijom vrlo mali, tek nešto oko 16 miliona eura godišnje, a BiH bilježi suficit veći od 600 posto. No, posljednja dešavanja u Libiji, prema mišljenju stručnjaka, mogla bi bh. firme okrenuti Albaniji.

- Albanska privredna struktura prilično je nerazvijena i njihove kompanije su mnogo manje nego naše. Najveće poslove uzimaju multinacionalne kompanije. Postoje velike mogućnosti za zapošljavanje naše, prvenstveno građevinske operative u Albaniji. Treba se samo malo potruditi. Vrata su nam širom otvorena. Naše kompanije su veoma poznate. Mi smo dobrodošli i oni se pomalo čude zašto mi nismo robusnije ušli na to tržište - kaže Čančar.

No, za sve je potrebna strategija, koju naša zemlja, očito, nema. Albanija je još jedina zemlja u susjedstvu u kojoj BiH nema ambasadu. Čančar je nerezidentni ambasador, što znači da zemlju prati iz Sarajeva.

Povremeno ide u Albaniju i uređuje poslove. Kako kaže, mnogo bi lakše bilo kada bismo imali ambasadu u Albaniji. Poređenja radi, Hrvatska u Tirani ima ambasadu i šest diplomata. Tako Hrvati imaju četiri puta veću robnu razmjenu s Albanijom.

Jedan od rijetkih koji je prepoznao u Albaniji novu šansu u regionalnom širenju i stjecanju novih iskustava je Harun Ališah, bivši savjetnik premijera Adnana Terzića i Nikole Špirića za pitanja informacionih tehnologija. Prije godinu dobio je angažman u najjačoj hrvatskoj firmi "Recro net", koja se bavi sistemskim integracijama i kompleksnim IT solucijama.

Zanimljivo tržište

Ališah kaže da su susjedi, za razliku od BiH, prepoznali važnost nastupa na tržištu Albanije, angažirali su bh. stručnjake i otvorili vrata svojim firmama na veoma zanimljivom tržištu.

- Postavlja se pitanje da li bh. privrednici još spavaju i da li će prespavati i u cijelosti prepustiti "albanski kolač" susjedima? Albanija je idealno mjesto za svaki početak regionalnog širenja, zbog slabe konkurencije u svim oblastima poslovanja, neiskustva i nedostatka znanja. Poslovni ambijent u Albaniji je daleko ispred bh. poslovnog ambijenta i Albanija je nova balkanska šansa koju trebamo iskoristiti - kaže Ališah.

On dodaje da ova hrvatska firma trenutno radi tri velika IT projekta na području Albanije, u kojima isključivo koriste bh. inžinjersko znanje. Nakon velikog uspjeha u BiH, po prvi put rade na uvođenju jedinstvenog "e-commerce" rješenja ili plaćanja putem interneta za područje Albanije, Kosova i Makedonije s regionalnim centrom u Tirani, a u saradnji s domaćom firmom "PikPay Grupacijom".

Ove godine očekivani promet će preći milion eura, a za samo godinu djelovanja svrstali su se u pet najjačih kompanija na području IT rješenja i solucija. Na ovaj način iz BiH izvoze znanje i rješenja, a "uvoze" novac.

Nemiri drugačiji od onih u arapskom svijetu

Ambasador Čančar kaže da nedavni nemiri u Albaniji nemaju nikakve veze s protestima u arapskom svijetu te nema bojazni da bi se mogla dogoditi Libija.

- Oni nemaju taj povod, jer je Albanija parlamentarna demokratija. Vlast već drugi mandat obnaša koalicija predvođena premijerom Salijem Berišom i Demokratskom strankom. Do nemira je došlo zbog protesta opozicije, koja je tražila prijevremene izbore zbog korupcijske afere, u kojoj su zamjenici premijera, navodno, snimljeni kako namještaju tender. Oni su podnijeli ostavke, a u toku je istraga - kaže Čančar.

Fikret Klarić adresa za bh. biznismene

Malo je poznato da u Albaniji živi mala bošnjačka zajednica. Grupa Bošnjaka je 1875., kada su padala carstva, sjela u lađu i pošla za Tursku. No, lađa se razbila o albanske stijene, a Bošnjaci su se iskrcali na jednom brežuljku između Drača i Tirane.

Oni danas žive u varošicama Borak i Šijak, koje broje oko 3.000 Bošnjaka. Ukupno je u Albaniji oko 10.000 Bošnjaka, koji su sačuvali svoj identitet i jezik. Iz te zajednice imenovan je i počasni bh. konzul za Albaniju Fikret Klarić, koji je adresa za bh. biznismene koji žele praviti poslove u Albaniji.

Kuvajćani uložili više od pola milijarde dolara

Recept pomoću kojeg Albanci obaraju sve rekorde u privrednom razvoju jeste privlačenje stranih investicija. Veliko je prisustvo skandinavskih i austrijskih ulagača, privučenih dobrim poslovnim okruženjem, prilagođenom investitorima.

No, Albanija je rekorder i u privlačenju investicija iz arapskog svijeta te je punopravna članica Organizacije islamske konferencije. Samo su kuvajtske investicije u ovoj zemlji premašile pola milijarde dolara.

Jel' ima neko od Bosanaca u Albaniji na ovom forumu? Potrebne su mi neke informacije pa bih molio da mi se javi na PP. Pozdrav.

Imas ovoga: Počasni bh. konzul za Albaniju Fikret Klarić, koji je adresa za bh. biznismene koji žele praviti poslove u Albaniji. Nadji njegov telefon konzulata i email adresu pa ga kontaktiraj, imas Ambasadu Albanije i u Zagrebu?

[stotka12]

No, Albanija je rekorder i u privlačenju investicija iz arapskog svijeta te je punopravna članica Organizacije islamske konferencije. Samo su kuvajtske investicije u ovoj zemlji premašile pola milijarde dolara.

[stotka12]

[theTruePath]

Amerika upozorila Albaniju "Da se ne mjesa u posla Srbije i ne podize nacionalizam jeftinim parolama"


dosta je vise i albanskih nacionalista,nisu nista bolji od srpskih

[stotka12]

Nece ih valjda izbacit iz NATO-a .

[theTruePath]

Nece ih valjda izbacit iz NATO-a .

Ako nastave hoce

[stotka12]

Muhammad Nasiruddin al-Albani




Mujaddid
Muhammad Naasiruddeen al-Albani
Born 1914
Shkodër, Albania
Died October 4, 1999 (aged 85)
Amman, Jordan
Nationality Albania, then Syria
Ethnicity Albanian
Occupation Historiographer, bibliographer, watch repairman
Denomination Sunni
Creed Athari
Movement Salafi
Main interest(s) Hadith studies

Website Albani's website (Arabic language)
http://www.alalbany.net/

Muhammad Nasiruddin al-Albani (Arabic: محمد ناصر الدين الألباني‎) (1914 – October 2, 1999) was an Albanian Islamic scholar of the 20th Century; he specialised in the fields of hadith and fiqh. He was also a prolific writer and speaker, in addition to an artisan.
Contents

Early life

Albani was born into a poor family in the city of Shkodër in northwestern Albania. During the reign of the secularist Albanian leader Ahmet Zogu, al-Albani's family migrated to Damascus, Syria, due to their displeasure with the Western-influenced views of the Albanian government. In Damascus, Albani completed his early education - initially taught by his father - in the Quran, Tajwid, Arabic linguistic sciences, Hanafi Fiqh and further branches of the Islamic faith with the help of native Syrian scholars.[1][2] In the meantime, he earned a modest living as a carpenter before joining his father as a watchmaker, a trade he was to master.[2]

Beginning of hadith studies

By the age of twenty Al-Albani began specializing in the field of hadith and its related sciences, becoming influenced by articles in Al-Manaar magazine. He began work in this field by transcribing Abd al-Rahim ibn al-Husain al-'Iraqi's monumental Al-Mughnee 'an-hamlil-Asfar fil-Asfar fee takhrej maa fil-lhyaa min al-Akhbar.[2]
Scholastic career

Becoming famous for his knowledhe of Hadith studies, Albani began delivering informal weekly lessons starting in 1954. By 1960, his popularity began to worry the government of Syria despite Albani's apolitical nature, and he was placed under surveillance.[3] After a number of his works appeared in print, he was invited to teach Hadith at the Islamic University of Madinah by the University's then-vice president, Bin Baz. Shortly upon his arrival, Albani's anti-traditionalist stances in Muslim jurisprudence angered the Wahhabi elite in Saudi Arabia, who were alarmed at Albani's intellectual challenges to the ruling Hanbali school of law but unable to challenge him openly due to his popularity.[4] When Albani authored a book in support of his view that the Niqab, or full face-veil, was not a binding obligation upon Muslim women, he caused a minor uproar in the country and gave his opponents justification for allowing his contract with the university to lapse without renewal.[4] In 1963, he left Saudi Arabia and returned to his studies and work in the Az-Zahiriyah library, leaving his watch shop in the hands of one of his brothers.[2]

In 1967, Albani was seized by Syrian government authorities in a sweep of Sunni clerics and spent a month in prison before they were all released. After Bin Baz's intervention with Saudi educational management, Albani was invited to Saudi Arabia a second time in order to serve as the head of higher education in Islamic law in Mecca.[5] This did not last due to controversy among the Saudi establishment regarding Albani's views; he returned to Syria where he was again jailed briefly in 1979, at which point he moved to Jordan.

He visited various countries for preaching and lectures – amongst them Qatar, Egypt, Kuwait, the United Arab Emirates, Spain and the United Kingdom. He was forced to emigrate a number of times moving from Syria to Jordan, then Syria again, then Beirut, then the UAE, then again to Amman, Jordan.[2]


Albani was a well-known proponent of Salafism, and is considered one of the movements primary figureheads in the 20th century. He was critical of what he viewed as the stagnation of Muslim civilization, blaming blind fanaticism to old traditions and the stifling of free thought and inquiry. This led Albani to criticism of the four mainstream schools of Islamic law, in addition to the spread of Sufism and the Tariqa system. Despite Salafism's frequent association with Wahhabism, Albani was a critic of the latter while a proponent of the former, and held a complex relationship with both movements.

Albani's own views on jurisprudence and dogma are a matter of some discussion. During a 1989 visit to Saudi Arabia, Albani was asked if he adhered to the lesser-known Zahiri school of Islamic law, to which he replied in the affirmative.[9] Albani's opponents among the mainstream have affirmed this as a point of criticism, though a number of Albani's students have denied his Zahirism, claiming instead that his juristic views are according to those of the Ahl al-Hadith movement.


The scholar Zayd Ibn Fayad said about him:

Indeed, Sheikh Muhammad Nasiruddin Al-Albani is from the most prominent and distinguished personalities of this era. He had great concern for the Hadith – its paths of transmission, its reporters and its levels of authenticity or weakness. This is an honorable task from the best things in which hours can be spent and efforts can be made. And he was like any other of the scholars – those who are correct in some matters and err in other matters. However, his devotion to this great science is from that which requires that his prestige be acknowledged and his endeavors in it be appreciated.

Another scholar and teacher, Muhibb-ud-Deen Al-Khatib, said:

And from the callers to the Sunnah who devoted their lives to reviving it was our brother Muhammad Nasiruddin Nooh Najati Al-Albani.

Albani was not without detractors, either. Fellow hadith scholars Ahmad al-Ghumari and Abdullah al-Ghumari, though acknowledging Albani's status as a scholar of the field, engaged in a heated debate with Albani regarding the issue of building mosques over the Mausoleums of Muslim religious figures.[12]
Works

His works, mainly in the field of Hadith and its sciences, number over 100 and include:[2]

At-Targhib wa't-Tarhib (Volumes 1–4)
At-Tasfiyah wa't-Tarbiya
At-Tawassulu: Anwa'uhu wa Ahkamuhu (Tawassul: Its Types & Its Rulings) (link to english translation)
Irwa al-Ghalil (Volumes 1–9)
Talkhis Ahkam al-Jana'iz
Sahih wa Da'if Sunan Abu Dawood (Volumes 1–4)
Sahih wa Da'if Sunan at-Tirmidhi (Volumes 1–4)
Sahih wa Da'if Sunan ibn Majah (Volumes 1–4)
Al-Aqidah at-Tahawiyyah Sharh wa Ta'liq
Sifatu Salati An-Nabiyy (link to English translation)
Silsalat al-Hadith ad-Da'ifa (Volumes 1–14)
Silsalat al-Hadith as-Sahiha (Volumes 1–11)
Salat ut-Tarawih (later an abridgement of this book was published by al-Albani – Qiyamu Ramadhan)
Salat an-Nabawi (the prayer of the prophet in the light of authentic hadiths) (link to english translation)

See also
Portal icon Albania portal
Portal icon Biography portal
Portal icon Islam portal

Ibn Taymiyyah
Ibn al-Qayyim al-Jawziyya
Abd al-Aziz ibn Abd Allah ibn Baaz
Muhammad ibn al Uthaymeen
Salafism

References

^ Roel Meijer, Global Salafism: Islam's New Religious Movement, pg. 63. New York: Columbia University Press, 2009.
A Brief Biography of Ash-Shaikh Al-Muhaddith Abu 'Abdir-Rahmaan Muhammad Naasir-ud-Deen Al-Albaani by Dr. 'Aasim 'Abdullaah al-Qaryooti
^ Meijer, Global Salafism, pg. 65.
^ a b Meijer, Global Salafism, pg. 66.
^ Meijer, Global Salafism, pg. 67.
^ Stephane Lacroix, Awakening Islam, pg. 220. Trns. George Holoch. Cambridge: President and Fellows of Harvard College, 2011.
^ Stephane Lacroix, Al-Albani's Revolutionary Approach to Hadith. Leiden University's ISIM Review, Spring 2008, #21.
^ Meijer, Global Salafism, pg. 68.
^ al-Albani, "Shareet al-Khobar," tape #4, 1989: Khobar, Saudi Arabia.
^ a b al-Asalaah, Issue #23, Pg. 76–77
^ Biography of Shaikh Muhammad Naasiruddin al-Albaani by Shaykh 'Ali Hasan al-Halabi
^ Muhammad Moin, "Ahmed Al-Ghumari on Al-Albani". Al-Sunnah: 8 March, 2011.

External links

Jewels of Guidance (selected words and incidents from the life of Shaykh al-Albani)
Imam Al-Albani's Subjugation Of Al-Buti
Comprehensive collection of al-Albani articles and books in English
The Authoratative Guide to Shaikh al-Albaani, Updated Regularly
Refutation of the book 'Al-Albani Unveiled'
An Albanian fervent scholar of Prophetic Tradition
Collected English Translations from the Works of Sh al-Albaanee
Precious Gems from the Works of Sh al-Albaanee - in English

[stotka12]

Nece ih valjda izbacit iz NATO-a .

Ako nastave hoce

....ono kao sto su htjeli Bombardovati Armiju BiH kad je bila nadomak BL jel

[Maverick78]

Amerika cesto upozorava Izrael zbog postupaka koje pravi, pa im je i dalje najveci saveznik. Ne mjenja Amerika svoju globalnu politiku tako jednostavno i lako, tako da bi Albanija morala nesto mnogo mnogo da zabrlja da bi se Amerika okrenula protiv nje, a Srbiju uzela kao saveznika. Btw. eno Barak Obama cestitao 5. godisnjicu nezavisnoti Kosova.

[theTruePath]

Amerika cesto upozorava Izrael zbog postupaka koje pravi, pa im je i dalje najveci saveznik. Ne mjenja Amerika svoju globalnu politiku tako jednostavno i lako, tako da bi Albanija morala nesto mnogo mnogo da zabrlja da bi se Amerika okrenula protiv nje, a Srbiju uzela kao saveznika. Btw. eno Barak Obama cestitao 5. godisnjicu nezavisnoti Kosova.

Ali ova opomena dolazi s razlogom,Amerima ne pase da Albanija siri nacionalizam medju Kosovarima,hajde budi frajer stisni pa idi mimo volje amerikanca a od njih zive

[stotka12]

Ako se udruze sa Musolinijem opet Bombardovat ce ih

[Maverick78]

Sigurno malo da spuste loptu, sto ce Albanci ne sumnjam uraditi, jer su uvjek bili pragmaticni kad su njihovi nacionalni interesi u pitanju, a uz to da ne dodju u konflikt sa najvecim saveznikom. Oni laganini i ostvaruju ono sto su zacrtali . Uglavnom, mnoooogo bi se toga moralo desiti da se Ameri okrenu protiv Albanije i Kosova.

[theTruePath]

Sigurno malo da spuste loptu, sto ce Albanci ne sumnjam uraditi, jer su uvjek bili pragmaticni kad su njihovi nacionalni interesi u pitanju, a uz to da ne dodju u konflikt sa najvecim saveznikom. Oni laganini i ostvaruju ono sto su zacrtali . Uglavnom, mnoooogo bi se toga moralo desiti da se Ameri okrenu protiv Albanije i Kosova.

Ako mislis velika Albanija od toga nema nista ,to Evropa,Rusija,Amerika nece dozvoliti..ne samo da bi se s srbijom zamjerili vec i sa makedonijom,grckom

albanci su gori od srba,srbi bar imaju neke svoje ideale ,a albanci su prodali vjeru za ono sto imaju....njihov ibrahim rugova nije htio dzenaze da se nebi naskodio odnos izmedju albanije i zapada