salik79 wrote: ↑24/03/2020 23:01
Mister__No wrote: ↑24/03/2020 22:59
salik79 wrote: ↑24/03/2020 22:48
Da, u prosjeku 81-godisnjacima, koji imaju historiju bolesti, je skracen zivotni vijek za 5,10,20 godina... Tamam.
ljudi su svojim radom, trudom, standardom ulagali u medicinu, zdravatvo, preglede, lijekove., svijest o očuvanju zdravlja...
da bi ZASLUŽENO produžavali svoj životni vijek
i onda treba da ih pokosi neki virus nastao negdje tamo u Kini u podrućju za koje niko nije ranije čuo jer kinezi imaju običaj da jedu žive životinje u totalno nehigijensko-sanitarnim uslovima na mokrim pijacama stvaraju idealne uslove za nastanak virusa
jel ?
Sta jel?! Usput, odakle dokaz da je virus nastao tamo? Hiljadama godina bastine tu tradiciju i ima ih milijarda i po, al', eto, virus bas sada nasao da se pojavi i sve ih pobije...
Geneticari su bez ikakve sumnje dokazali gdje je i kako nastao
https://www.nature.com/articles/s41591- ... Ot3FNrrCtA
A evo i odgovora zasto bas sada (autor Igor Rudan)
Kada o virusima razmišljamo isključivo iz naše vlastite perspektive, tj. antropocentrički, mi ih se bojimo. Kako i ne bismo? Radi se o nevidljivom neprijatelju, koji nam može ući u stanice i hakirati naš genom. Naš vlastiti imunološki odgovor na njegovu podlu invaziju može ubiti nas same, iako smo inače relativno mladi i zdravi. Međutim, zadnje što virus želi jest učiniti nam neku veliku štetu. Dapače, čim nauči kako skočiti na neku novu vrstu i širiti se u njoj, on nastavlja mutirati, nadajući se da će time domaćinima činiti što manju štetu, ostati neprimijećen, te čitavu tu novu vrstu koristiti dugoročno kao svoj novi rezervoar – piše akademik Rudan. Jer virusi vole svoje rezervoare.
Jako ih vole, jer u čitavom svemiru, rezervoari su jedina mjesta gdje se osjećaju sigurnima, barem do daljnjega. Baš kao što se i mi, ljudi, osjećamo sigurnima samo na dovoljno toplim kopnenim površinama Zemlje. Naime, nigdje drugdje u Svemiru ni ne možemo preživjeti, rasti i razmnožavati se.
Virusi, dakle, ne samo da vole svoje rezervoare, nego stalno nastoje stvarati nove. Naime, oni se prilagođavaju drugim vrstama kako bi preživljavali u njima. Ali te vrste stalno izumiru, ne zaboravimo ni to. Zato virusima rezervoara, zapravo, nikad dosta. Pritom, kada mi, ljudi, uništavamo okoliš i smanjujemo broj jedinki drugih vrsta, dok mi sami rastemo u broju, treba znati da postajemo sve zanimljiviji svim mogućim virusima kao rezervoar. Virusi biraju pobjedničke vrste na Zemlji, jer parazitiraju u njihovim stanicama i u njihovu genomu, pa onda i oni opstaju – stoji u tekstu.