japin_mutapi wrote:
najavljivao si - promociju turskog pijuna u skakača, u globalnoj partiji šaha zapada protiv rusije
ta promocija bi se ogledala u zaoštravanju odnosa turske i rusije, ulaskom turske vojske u siriju i vrlo vjerovatnom ratu između turske i rusije na tlu sirije(ovo je po mom shvatanju, ne sjećam se sada tačno)
šta znači ova situacija sada - definitivno ništa od promocije skakača i je li moguć neki dogovor turske i rusije oko sirije bez zapada, koji bi smirio situaciju i doveo do pregovora
Ne najavljivao nego od samoga početka ukazivao na veliku opasnost instrumentalizacije Turske, na njenu i regionalnu štetu. Pitanje iz zadnje rečenice zahtijeva mnogo širi osvrt za koga nisam baš raspoložen po ovoj vrućini, ali ukratko, ovako...
- Znatno prije Krimskog rata (1853. - 1856.) kada su se sile Zapada (GB, Fra, Kraljevina Sardinija) borile sa Turskom (Osmanlijama) na istoj strani protiv Rusije - TURSKA JE BILA POD INDIREKTNIM PATRONATOM ZAPADA. To je, više-manje ostala sve do danas a motivacija političkog zapada je bila u želji da se uz pomoć Turske limitira ruski prodor na Mediteranski bazen. Dakle, iz perspektive GB i Francuske, pa potom USA (i Izraela), osnovna funkcija Turske je uloga mostobrana prema Rusiji, kao što je Jugoslavija bila (britanski) mostobran između njemačkog faktora i toplih mora (Jadrana).
- AKP i Erdodagn su naslijedili tu poziciju i bilo je vrlo teško lavirati između težnji zapadnih patrona i regionalnih ruskih interesa (zaštita saveznika). Puč je, u konačnici, posljedica konflikta tih dijametralno suprotnih interesa (USA, GB i Izrael vs Rusija).
- Jedan sjajan turski analitičar koji nije pristalica AKP ali ni pristalica propalog puča je rekao da je sada situacija sljedeća: Erdogan ima priliku da zakopa unutarturske sukobe, da objedini i poziciju (AKP) i opoziciju, čak i da uđe u fazu relaksacije odnosa sa Kurdima. Pa onda kaže,
"ja ne znam da li će u tome uspjeti, ali želim da vjerujem da ide u tom pravcu".
Dakle, osnovno je pitanje "da li će Erdogan iskoristiti priliku da ujedini podjeljeno tursko društvo" i da li će, ako u tome uspije, krenuti u pravcu pomirenja u regiji ili će ući u neku novu konfrontaciju.
Sada je sve do njega: Eliminacijom paralelnih struktura sva odgovornost je na njemu ukoliko ponovo pogriješi, kao što će glavninu zasluga imati upravo on, ukoliko Tursku bude vodio putem unutarturskog pomirenja, saradnje u regiji i eventualnog oporavka i prosperiteta.
UKRATKO: dogovor je definitivno moguć, a on uključuje i Iran koji je posredovao u izmirenju između Ankare i Moskve. Da li će do njega doći zavisi prije svega od kursa današnje Turske.