detroit-mercy wrote:
Prosjek u drzavi je 880kmova, koliko ljudi ima 3 milje, govoris o veoma malom broju ljudi realno gledajuci. Da ne ulazim u neku dublju polemiku ali nas rapidan gubitak stanovnistva ti ipak dovoljno govori o svemu. Ako po tvojoj teoriji samo kokuzi odlaze onda ispada da smo kokuzna drzava, sto i nije neka novost ali zbog necega se ljudi ljute kada se ista cinjenica pomene.
Od supruge rodica sa familijom odlazi u Julu, nisu elita ali nisu bas ni kokuzi, kaze licno njima nije lose ali ne vidi buducnost za svoju djecu.
Od prijatelja, kcerka, elektrotehnika, jako dobar posao u RajvuSa, mislim da je ona sama imala preko dvije milje, radila za stranu kompaniju evo vec par mjeseci u Svabiji, pitam sto nije joj bilo lose, kaze sredina.
Neki dan upozano lika iz Zenice, doktor.
U dosta slucajeva koje ja znam novac nije bio bas neki veliki problem ali kod svih je uglavnom prica ista, projekcija buducnosti i vjera u sistem.
I na kraju, moji sestrici, daleko od toga da su kokuzi, rijeseno stambeno, zavrsavaju jace (jedno ovu godinu, drugo za tri) fakultete, hoce vani i bog.
Ja ih pitam zasto, znajuci cjelokupnu njihovu situaciju (od imovine na moru, do stana u RajvuSa, vikendice u planinu), sto su navalili da idu vani. Isti odgovor, sredina i projekcija buducnosti.
Znaci ne mozemo bas sve svesti na onu idu samo kokuzi, zalosno je ali ide i dosta raje koja je daleko od toga da su kokuzi.
Meni nekako te priče o projekciji budućnosti nikako ne piju vode. Posebno me nervira priča kako je sve bilo bolje odmah nakon rata, a ljudi zaborave da je država bila razrušena, ništa nije bilo obnovljeno, radilo se normalno za 100-150 KM mjesečno itd. Cijene jesu bile niže, ali ni blizu nisu bile sedam - osam puta niže, kao što su bile plate.
Problem je taj da je naš rast mnogima prespor, i ja to razumijem. Ljudi nemaju vremena čekati na bolje, ali u tom čekanju baš i leži problem, jer svi samo ČEKAJU. Čekaju posao, čekaju da se otvori dobra kafana, čekaju da neko organizuje dobar festival, čekaju da u kina dođe dobar film, čekaju ovo, čekaju ono... I neće ništa da urade. Štaviše, spremni su popljuvati ljude koji nešto rade. Eno Počko organizuje Beer Fest, i sad ga pljuju jer će dovesti Harisa Džinovića zadnji dan, nema veze što je Haris institucija. Negativne priče o SFF-u sam čuo milion puta, a SFF uradio više na imidžu grada nego svi političari zajedno.
Itakodalje.
Samo se čeka, a posebno se čeka na posao, umjesto da se posao NAĐE ili STVORI. Ja poznajem ljude kojima je na kraju biro našao posao, pa to je zadnje što sam očekivao, a i taj bi posao sjebali jer su jednostavno nesposobni i ne žele da rade na sebi.
Projekcija budućnosti je takva kakvu sami oko sebe stvorimo. Boli me kurac šta Bakir Izmet. kaže, ili ko je izabran za člana Predsjedništva, ne utječe mi to na svakodnevni život. Bitno mi je u kakvu mi školu dijete ide, imam li dovoljno da mogu platiti zubara kad mi je potrebno, kakav mi je društveni život i sl., a to je u Sarajevu više nego dobro uređeno.
Razumijem i da nema svako za platiti zubara, ali to se plaća i na Zapadu, skoro nigdje to ne pokriva osiguranje, osim ako uzmeš neki fensi šmensi paket.
Kad svi mi postanemo promjena, a posebno tu mislim na ljude unutar BiH, pa i nas u dijaspori, tada ćemo moći srati na državu i na sistem. Dotad nam država ništa nije dužna jer svi smo mi država. Kada Vlada Kantona ne bude morala organizovati akciju čišćenja, tada ćemo moći nešto reći, ali ja sam siguran da jednako idu ovi koji bacaju smeće u prirodu, kao i oni koji to ne rade. I jednako seru na državu, a nisu je jednako sjebali.