Spomenuo je još neke bendove, ali interesantan je ovaj kontrast između Metallice i Ramonesa, zbog "životnih okolnosti". Kirk Hammett je govorio o direktnom utjecaju Ramonesa na njega kao muzičara, pogotovo o načinu na koji je Johnny Ramone svirao na koncertima. Nebitno je, pretpostavljam, za priču da je Hammett poslije bio i odličan prijatelj sa Johnny Ramoneom, jer prijateljske veze možeš stvarati na raznim osnovama.
Samo ide u prilog mojoj tvrdnji da muzičari kupe inspiraciju sa raznih strana bez obzira na žanrove, a fanovi su ti koji su ekstremniji. Kreativan muzičar jednostavno ne može priuštiti nikakve pretjerano radikalne stavove oko muzičkih žanrova. Rani punk je ponekad insistirao na tome, ali, i to je bila samo jedna od manifestacija šok terapije.
"Standing on the shoulders of giants"
Ne nastaje Black Album kao grom iz vedra neba, niti je bilo koji drugi značajan album popularne muzike nastao tako. Utjecaji na kreativce u popularnoj muzici dolaze sa raznih strana i na razne načine. Nije to samo muzički utjecaj, nego i lirički, vizualni, pa i oni manje očigledni utjecaji kao što su način na koji se obraćaš publici, posture (ne znam našu riječ za to), itd.
Ali, kad smo već kod Ramones, evo još par podataka o utjecajima na njih i utjecajima koje oni imaju na druge. Inspiracija za ime benda dolazi od činjenice da se je Paul McCartney u najranijoj karijeri u hotele prijavljivao pod prezimenom Ramone. Joey Ramone je pričao da su Beatles nepresušna inspiracija. Ali, o tome možda poslije, jer teško da postoji žanr, ili čak bilo koji pojedinačni bend, koji ne vuče utjecaj od Beatles. I to ne samo od njihove "ozbiljne faze", kada su Revolverom promjenili razmišljanje čitave muzičke industrije, pa je to i značajna društvena pojava, a ne samo muzička, nego bukvalno od Love love me do, pa do Across the Universe.
Da se vratimo Ramonesima. Recimo, Bono priča o tome kako su se svi članovi U2 provukli bez karte na koncert Ramonesa u Dublinu i da je to jedan od značajnijih tranzicionih momenata njihovih života, dakle, nije samo uticao na njihovu muziku nego i na formiranje njihovih ličnosti. Bez obzira koliko neko imao problema da tu pronađe poveznicu. Poslije se ta priča nastavlja (u neočekivanom pravcu), jer postoje izjave svjedoka da je Joey Ramone na samrtničkoj postelji, par minuta prije nego što će izdahnuti posljednji dah na ovoj planeti, tražio od brata da mu pusti In a Little While od U2. Na kraju, Bono je napisao pjesmu (tribute) o Joey Ramoneu, da zatvori krug.
Razni drugi autori pričaju o utjecaju Ramonesa na njih. Eddie Vedder, recimo. Ovu sam rečenicu napisao samo da spomenem Veddera, because he's a fuckin' genius.
Bio sam u iskušenju da pišem dalje o raznim utjecajima, ali, možda kasnije. Poenta je da muzičari često vuku inspiraciju iz izvora koji njihovim zagriženim fanovima mogu biti krajnje čudni, neprihvatljivi, ili čak i gadni.
