idemo dalje, ovi iz bosnjackih udruzenja prejaki, citajte, kao da je neko iz mostarskog Job forumas, lazi i zataskavanja,neki liska u pokusaju ko fol segaci se, dosao zenu da stavi na spisak, npr hr. zarobljenici dobrovoljno krv davali ,a onaj jedan sirotan na optuznici jer je krao hranu od logorasa lol.
Prejako je da je upravnik Slobo zavrsio u hrvatskom zatvoru,, karma...
Najjace je ko je pisac clanka u Danima lol
https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67- ... t17621.htm znaku Haaga
Nakon odluke donesene u Haagu, u Kantonalnom sudu u Mostaru otpecacena je optuznica protiv 23 Bosnjaka koji se terete za ratne zlocine pocinjene 1993. u zgradi Cetvrte osnovne skole u Mostaru, u zgradi Osnovne skole "Bratstvo i jedinstvo" u Bijelom Polju te za zlocin u Gnojnici. Istocna obala suti, zapadna likuje: Dani su pronasli optuznicu i potom razgovarali sa hrvatskim logorasima i osumnjicenim Bosnjacima
Pise: Emir Suljagic
Zapadna sestorka
U zadimljenu kancelariju mostarskog JOB-a oprezno ulazi muskarac tri desetih godina, zastajkujuci na pra gu, kao da viri, a onda se konacno odvazi da udje i zatvori vrata za sobom.
- Otkud ti?
- Ma, evo, dos'o da upisem zenu na ovaj spisak.
Svi su se na to nasmijali, da bi potom zavladao tajac, koji ce morati biti prekinut jos jednom "salvom" usiljenog smijeha. Mostar najvecim dijelom suti ovih dana. Suti o listama imena, o optuznicama, suti o procesima koji predstoje... I dok istocni dio grada, pored zavjerenicke sutnje, prozima i osjecaj jos jednog pretrpljenog poraza, zapadna obala likuje.
Podsjetimo, radi se o optuznicama podignutim protiv 23 Bosnjaka za zlocine navodno pocinjene 1993. u zgradi Cetvrte osnovne skole u Mostaru, zatim u zgradi Osnovne skole "Bratstvo i jedinstvo" u Bijelom Polju te zlocin u Gnojnici. Svi se oni u takvom ozracju moraju suociti sa svojim prijateljima, susjedima, familijama... Nasuprot njih su prezivjeli hrvatski logorasi (terminologija Medjunarodnog Crvenog kriza) cija su svjedocenja i bila temelj za pokretanje postupka.
Prica potencijalnog svjedoka
Jedna od njih je pristala da govori za Dane, pod uvjetom da ostane anonimna, jer se radi o potencijalnom svjedoku u jednom od procesa. Razgovor je vodjen u zapadnom Mostaru, u sobi, zacudo hladnoj, cije su zidove krasile slike Mate Bobana i kraljice Katarine. "Nas su to jutro pokupili iz kuca i sve nas sakupili u jednu privatnu kucu i razdvojili: na katu su bili civili, zene i djeca, a u podrumu vojno sposobni", kaze ona. Zarobljena je rano ujutro 30. juna 1993. u Bijelom Polju, sa jos osamdeset ljudi, koji su sedmicu dana kasnije prevezeni u Mostar, u zgradu Cetvrte osnovne skole.
Prema hrvatskim izvorima (Dossier, Zlocini muslimanskih postrojbi nad Hrvatima u BiH, Centar za istrazivanje i dokumentaciju Mostar, 1999 ), taj je zatvor osnovan 30. juna 1993. i radio je sve do 19. marta naredne godine, kada je obavljena i posljednja razmjena zarobljenika. "U Mostaru smo morali proci kroz kordon civila", veli nasa sugovornica, "koji su nas tukli svim i svacim. Upravnik logora je bio Mirsad Cupina: on je dopustao civilima da ulaze u zatvor i da nas biju."
Medju optuzenima ona izdvaja Slobu Marica, tvrdeci da je on iz gomile zatvorenika izdvajao zene koje ce kasnije biti silovane; on je, po njenim rijecima, birao i zatvorenike koji ce pod prisilom dati krv: "Ako ne date krv, nabit cu vas na kolac, majku vam ustasku jebem." Maric je, po navodima optuznice, koju su Dani dobili na uvid, "organizirao bokserske meceve" medju zatvorenicima, dok neki od njih u svojim svjedocenjima tvrde i da ih je tukao baseball palicom ili s bokserskim rukavicama na rukama.
Zatvorenici su, prema rijecima ocevidaca, bili prisiljeni da bosi hodaju po staklu u rusevinama zgrade ili piju svoju mokracu. Ranjenici, navodno, nisu dobijali nikakvu lijecnicku pomoc iako su medju njima bila dva doktora. Jedan od njih, Dino Vlaho, kasnije ce, nakon razmjene, dati svjedocenje, kljucno za razumijevanje hijerarhije u logoru. Po njemu, Cupinin zamjenik bio je Mirsad Handzar, a sefovi smjena u logoru bili su braca Orucevic, Husnija i Ibrahim. Neka od svjedocanstava navode da su u zatvor vrlo cesto dolazili i njima nepoznati ljudi, obicno vojnici, ponekad i civili koji su mucili zatvorenike.
Izvor Dana navodi da je jedan od tih, "sa strane", njemu nepoznatog zatvorenika natjerao da proguta papirnu novcanicu, govoreci mu da "jede svoje, ustaske pare". Medjutim, optuznica taj cin stavlja na dusu izvjesnom Hilmiji Rizvanovicu, koji je "zatvorenika Slavka Jelovca natjerao da pojede 1.000 hrvatskih dinara". Rizvanovic, ipak, nije u grupi od 13 optuzenih za zlocine u Cetvrtoj osnovnoj skoli: njegovo ime se, po svemu sudeci, nalazi medju onima za koje nema dovoljno osnovane sumnje da su pocinili zlocin.
Optuznica stara pet godina
Medjutim, ono sto unosi zabunu jeste da se, prema optuznici, svih 13 Mostaraca krivi za zlocine nad ratnim zarobljenicima, dok o civilima nema spomena. Jedini zlocin za koji se navodi da je pocinjen nad civilima jeste onaj u Gnojnici. Bosnjacki izvori, pak, tvrde da u tom selu niko nije ubijen. Dodatno zacudjuje cinjenica da je Kantonalni sud, odnosno Haski tribunal, koji je proces odobrio, doslovno prihvatio, do u zarez, optuznicu koju je protiv spomenutih 13 podiglo Vojno tuzilastvo u Mostaru. Naime, HVO-ov vojni tuzitelj Mladen Jurisic je Vojnom sudu u Mostaru, 25. aprila 1995, uputio spis pod brojem 659/94, koji sadrzi optuznicu protiv njih. Optuznica koju ce dobiti nakon sto budu pritvoreni je identicna.
Nakon tri mjeseca u Vojnom zatvoru, civili iz Bijelog Polja vraceni su tamo, tacnije u zaselak Potoci, gdje je 22. jula otvoren "zatvor za civilne osobe". Medju njima je bila i nasa sugovornica, koja je, kako navodi, od batinanja po samom hapsenju do tada bila potpuno paralizirana. Upravnik zatvora bio je Eno Curic, kojeg nema medju optuzenima, i pored navoda zatvorenika da je znao za "torturu" koju su oni prezivljavali.
Civili su bili zatvoreni u skolsku dvoranu, bez prozora. Muskarci su svakodnevno bili na prisilnom radu, a navecer bi se vracali u salu, napunjenu vodom od kise ili snijega, koji je u Hercegovini te godine pao u oktobru. Njih sedam se nikada nije vratilo sa kopanja ili ciscenja. Zatvorenici su jeli rizu i makarone, a strazari bi ih ponekad pustali da iz svojih njiva, na samoj liniji razgranicenja naberu prezrelo i neubrano povrce, da bi na kraju poceli jesti i tikvu.
Zatvorenici, koji su razmijenjeni 2. decembra te godine, u svojim su izjavama naveli da su neki od civila iz tog logora bili u zivom stitu. Naime, prema jednom od svjedocenja, 24. augusta su u zatvor pristigla dvojica ljudi, Ibrahim Demirovic Hecim i Hebib Copelj, i izabrali 37 starijih ljudi, koje su odveli u nepoznatom pravcu. Kasnije ce se ispostaviti da su njihovo odrediste bili Rastani, gdje su se tada vodile borbe za HE Mostar. Medjutim, do trenutka kada su oni stigli tamo, borbe su bile zavrsene, pa oni nikad nisu niti upotrijebljeni u zivom stitu, objasnjava nasa sugovornica. Kasnije, krajem septembra, zapovjednik logora Curic je izveo 12 zatvorenika "da pomognu odnijeti top na Cucurak" (brdo iznad Bijelog Polja). Trojica njih su tada ubijeni, ali se pouzdano ne zna ko ih je ubio, premda je za njihovu smrt optuzen Becir Omanovic.
Medjutim, argumenti optuznice su svakako poznati. Skoro sve navode je u svom svjedocenju potvrdio i jedan od optuzenih, Slobo Maric, istina u zarobljenistvu, i vjerovatno pred jako "uvjerljivim argumentima". On je naime zarobljen tokom rata i tri mjeseca je proveo u zarobljenistvu HVO-a. Ostali optuzeni, pod strasnom medijskom presijom, jos uvijek spremaju odbranu i pokusavaju se ponasati kao da se nista ne desava. Nekima od njih to ocigledno ne uspijeva. Trojica iz mostarske grupe koji su pristali razgovarati ne zeleci otkriti svoj identitet, bili su vidno potreseni. Ovaj razgovor vodjen je u istocnom Mostaru, a u jednako maloj sobi nije bilo nikakvih slika. Jedan od njih, onaj koji je najvise govorio, vidno pijan, ocigledno je popustio pod pritiskom.
Tek pocetak
"Postoji naredba da se zarobljenicima HVO-a daje hrana koju dobijaju i vojnici Armije, dakle mogli su jesti jednom dnevno. Ali su isli na rad, pa su jeli i na liniji, jeli su dva puta dnevno, vise od nas", kaze on. Dalje veli kako je jedan od zarobljenih hrvatskih doktora, Vlaho, trazio vise soli u hrani za zarobljenike, pa je uobicajena kolicina soli povecana. Sva trojica su uglas potvrdili da su zarobljenici bili na prisilnom radu, ali su u samo jednom granatiranju HVO-a poginula cetvorica zarobljenika koji su postavljali vrece na ulaz u zgradu SDK u istocnom dijelu.
Kada je rijec o medicinskom tretmanu zarobljenika, demantiraju sve navode optuzbe. Ustvari, kaze jedan od njih, tadasnji komandant Cetvrtog korpusa je izdao naredjenje da se formira stacionar za zarobljenike, koji je vodio dr. Vlaho. "Imaju dokumenti, imaju spiskovi zarobljenika i lijekova koje je svaki od njih uzimao", zavrsava on.
Dio optuzbe koji se doima narocito monstruozno jeste onaj o prisilnom davanju krvi. Nas drugi sagovornik kaze da niko od zatvorenika nije prisiljen da da krv: "Svi su je davali dobrovoljno. Oni koji bi dali krv imali su pojacanu ishranu i ne bi isli na liniju." Ali, on istovremeno navodi i jos jedan kuriozitet, koji doduse nije bilo moguce dokumentovati: "Jedanaest zarobljenika su lezali ranjeni na Brankovcu, i kad su davali krv, davali su je svojima."
Razgovoru se prikljucio i treci, koji je sutio sve vrijeme. Ustaje i uzbudjeno kaze: "Slusaj, mi smo u istom redu stajali, oni ispred mene stoje u redu, cekamo hranu, jedemo za istim stolom, jedemo iz istih tanjira, jedemo istu hranu. Malo rize u neslanoj vodi i, ako ima, samljevene paprike!" Istina, dijelovi optuznice koji se odnose na izgladnjivanje doimaju se apsurdno. Utoliko vise sto je Mostar bio u blokadi i sto su i sami gradjani gladovali. Navedimo tek da je samo jedan od njih, sestookrivljeni Adis Batlak, izmedju ostalog osumnjicen i "da je krao hranu iz paketa koje su zarobljenici dobivali putem Crvenog kriza!"
U ovom trenutku je mozda najsigurnije kazati da ce "vrijeme pokazati ko je u pravu". S druge strane, nije mali broj onih koji ce kazati da je na stvari jos jedan pokusaj izjednacavanja krivice, politicki proces, predizborna bomba... Sta god da je od toga u pitanju, a nije nista, Mostar je vrlo pogresan grad za dijeljenje ovakve vrste pravde. Sigurno je da medju navodima ima istine, sigurno je da je i na "pravoj" strani bilo zlocina i zlocinaca, ali je nejasno da li je Haski sud ovim cinom najavio denacifikaciju zemlje, procesuiranje svakog zlocina i svakog pocinitelja, bez obzira koliko se beznacajnim cinio i koliko nisko u hijerarhiji bio. Ako je tako, a trebalo bi biti, onda smo tek na pocetku.
. Bravo momčino, da ti nije bilo ovakvih kao ja četnici bi ti iz kuninog kafića drito u stan upali. Nego, de mi nađi to. Gdje sam se to ja predstavljao i sudionik čega?
da se na njih hdz i predstavnici tzv hrvata mogu da pokake kao sto su na Komaricu kada se se ovaj pozali kako mu je kod brace srba ?
prema tome tzv hrvatima privremeni ili bilo kakvi drugi logori nisu problem pa znaci da si dosao ovdje na forum kod brace Simic iz nekog drugog razloga ?
