Znači u ustavu S.R. Hrvatske je bilo definirano da je riječ o državi dva naroda: Srba i Hrvata, te narodnosti koje u njoj žive. Zahvaljujuci hrvatskom i srpskom elementu, Socijalisticka Republika Hrvatska se stvara u njenim granicama. Nije tu bilo nikakva spomena Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca i Muslimana.
Hrvatska nije bila republike bivse SFRJ, cija je drzavnost pocivala na konstitiutivnosti vise od jednog naroda, jer smo spomenuli da je SR Bosna i Hercegovina bila država tri naroda: Srba, Hrvata i Muslimana (ranije samo Srba i Hrvata) - jer su samo ovi spomenuti narodi svojom borbom i samoopredjeljenjem stvorili te republike.
Po ustavu SRH (a i SFRJ) Srbi u Hrvatskoj nisu manjina. Oni su tamo narod. I to ne samo jedan od ravnopravnih jugoslovenskih naroda (kao npr. u Sloveniji ili Makedoniji) nego je SRH drzava srpskog naroda koji zivi u Hrvatskoj. Sad, to Srbima u Hrvatskoj daje dupli osnov za jednakopravnost sa Hrvatima:
a) posto su oni jedan o jednakopravnih jugoslovenskih naroda koji se po ustavu SFRJ tretiraju jedankopravno, i
b) posto je Hrvatska drzava Hrvata i Srba (koji u njoj zive).
Promjena ustava i ostale promene (osamostaljenje RH) sveli su Srbe na polozaj manjine. Ni vise ni manje kao ostale manjine. Dakle, garancije kulturnih prava, neka pomoc drzave, neka prava u skolstvu i to je to. No, to sigurno nije polozaj koji je srpski narod u Hrvatskoj imao prije toga.
'''
No da se vratimo na ovaj dio iz ustava iz 1974:
"na temelju prava na samoodređenje, uključujući i pravo na otcjpljenje (…) dobrovoljno se ujedinio s ostalim narodima i narodnostima u Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, (…)."
To je zapravo formulacija koja je uskladjena sa odlukom drugog zasjedanja AVNOJa, kojom je i stvorena druga Jugoslavija:
http://www.arhiv.sv.gov.yu/Avnojf.gif
Ako ispostujemo kontekst, a to je SFRJ, odnosno prije toga FNRJ odnosno prije toga DFJ, onda znamo da se ujedinjavaju samo NARODI. Zato oni i imaju republike (svoje ili zajednicke). To je kontekst koji ne treba nikada gubiti ispred ociju, jer je za ustavnopravni poredak SFRJ bitan!!! A ujedinio u SFRJ se je naravno hrvatski narod sa drugim narodima. A to ne znaci da se ujedinila hrvatska republika sa ostalim republikama. Jer cija bi onda bila SR Bosna i Hercegovina???
Hrvati + Hrvatski Srbi su se ujedinili sa ostalim narodima u SFRJ. Pitanje sada jeste, da li se mogu Hrvati bez Hrvatskih Srba razjediniti???
Na referendumu o samostalnosti Republike Hrvatske nitko nista nije pitao Srbe kao narod. Nego samo Srbe kao gradjane. Princip konstitutivnosti naroda dakle nije bio ispostovan. Srbi kao narod bili su prevedeni u gradjane, sto znaci uvodjenje principa jedan covjek, jedan glas, koji sa omjerom Srba u Hrvatskoj naravno znaci nametanje volje Hrvata svim Srbima. Mislim, mozemo mi sad diskutirati koliko hoces da je to bio jedini nacin (a ja tvrdim da nije, jer je i izbore i referendum moguce izvesti na tisucu nacina) ali cinjenica je da se Srbi nisu pitali kao NAROD vec kao GRADJANI.
-----------------------------------------------------------------------
I da se napokon dotaknem i pitanja kojom je otvorena ova tema:
Ustav SFRJ iz 1974. je garantirao samoopredjeljenje do otcjepljenja narodima SFRJ, ali i nedjeljivost republika. Drugim rijecima, dok su Slovenci svoje pravo mogli ostvariti kao narod kroz svoju SR Sloveniju, samostalnost Hrvatske je prije famoznog Bozicnog ustava, pravno gledajuci, ovisila o volji dva njena konstitutivna naroda. Bez koncenzusa ova dva naroda, Hrvatska nije mogla mrdnuti iz SFRJ, a zauzvrat - teritorijalna cjelovitost SR Hrvatske nije smjela da se dira. Koncenzus znaci da je morao da se postigne dogovor na razini ravnopravnih partnera, te trazenju nagodbe mozda nalik onom Z4 planu, ali bez prolijevanja krvi. Na nesrecu, rukovodstva u Srbiji i Hrvatskoj nisu bila raspolozena za trazenje mirnog rjesenja. Srbi su izbaceni iz pravnog poretka Hrvatske kao konstitutivan narod i krenulo se sa jednostranom secesijom, a srpsko rukovodstvo je mislilo oruzjem rjesavati to pitanje.
Kako je narod kao konstitutivni element vazan vidimo i iz Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti RH:
Quote:
SABOR REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju članka 140. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske,
- u skladu s neotuđivim. nepotrošivim. nedjeljivim i neprenosivim pravom hrvatskog naroda na samoodređenje, uključujući i pravo na razdruživanje i udruživanje s drugim narodima i državama, te suverenitetom Republike Hrvatske koji pripada svim njezinim državljanima,
- izvršavajući volju naroda očitovanu na referendumu 19. svibnja 1991,
- s obzirom na činjenicu da SFRJ ne djeluje kao ustavno-pravno uređena država, te da se u njoj grubo krše ljudska prava, prava nacionalnih manjina i prava federalnih jedinica,
- imajući u vidu da federativno uređenje Jugoslavije ne omogućuje rješavanje državno-političke i gospodarske krize i da medu republikama SFRJ nije došlo do sporazuma koji bi omogučio preustrojstvo federativne savezne države u savez suverenih država,
- izjavljujući da Republika Hrvatska uvažava jednaka prava drugih republika dosadašnje SFRJ u težnji da s njima jednako-pravno. demokratski i mirnim putem postupno uređuje sva pitanja iz dosadašnjeg zajedničkog života. poštujući njihovu suverenost i teritorijalnu cjelovitost. izražavajući spremnost da se s njima, kao samostalna i neovisna država, sporazumijeva o gospodarskim. političkim, obrambenim i drugim vezama,
Sabor Republike Hrvatske donosi:
USTAVNU ODLUKU
o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske
Dakle, hrvatski narod vrsi svoje pravo na samoodredjenje. Nosilac tog prava u SFRJ jeste narod u republici ako ima jedan narod, vise naroda ako ima vise naroda unutar republike, a u SFRJ zajednica udruzenih naroda. Iz ovog proizilazi da se u slucaju odredjivanja statusa Hrvatske, kad se polazi od prava hrvatskog naroda na samoodredjenje trebalo polaziti i od prava srpskog naroda na samoopredjeljenje. Naravno, da nije taj srpski narod prije tog izrazavanja volje hrvatskog naroda do samoodredjenja bio prisilno degradiran u manjinu pa time nije ni mogao imati pravo do samoopredjeljenja. Ne samoopredjeljenja kao prava do secesije nego pravo samoopredjeljenja da odlucuje kao jednakopravan subjekt o tome u kakvoj drzavi hoce da zivi.
Da rezimiram:
a) U SFRJ narodi imaju pravo do samoodredjivanja odnosno samoopredjeljenja (ukljucujuci otcjepljenje).
b) Srbi su zajedno sa Hrvatima narod u Hrvatskoj i kao takvi ergo jedan od nosioca prava do samoodredjivanja.
c) Degradacijom Srba u manjinu, ovima je bilo oduzeto pravo do samoodredjivanja kao naroda.
Ili jos krace - jedan od elemenata statusa konstitutivnog naroda jeste bilo pravo na samoodredjivanje ili samoopredjeljenje.
I konacno, ovo pravo bilo je priznato narodu kao kolektivitetu. Nije bilo priznato gradjanima neke republike. Time naravno postaje jako vazno da li netko ima status konstitutivnog naroda u republici (kao Srbi u Hrvatskoj), status jugoslovenskog naroda ali ne i konstitutivnog naroda (kao Srbi u Sloveniji), status narodnosti (manjine) ili status gradjana.
Eto, ja mislim da smo pri odredjivanju te famozne konstitutivnosti ipak ostisli korak dalje i da nema mjesta zakljucku kako je to bila samo jedna forma bez ikakvog znacenja kao sto bi naravno sada mnogi htjeli da je prikazu.