Pedja123 wrote:Drvosjeca iz Dejcica wrote:Ti Pedja ne razumiješ da ovaj referendum izlazi iz okvira koje RS ima u dejtonskom sporazumu. RS u
okviru svojih nadležnosti ima pravo na referendum kao i F.BiH ali opet ponavljam u okviru svojih gabarita i nadležnosti. To što ti pričaš je niđe veze.
P.S Mislim da Biden nije bezveze danas dolazio u Beograd.

Ali ustavni sud nije imao nikakvog osnova da taj dan proglasi neustavnim.
Dan RS-a je unutrašnje pitanje RS, nema veze sa ostatkom BiH, i zato treba pitati građane RS da li se slažu da im to bude dan entiteta.
MIslim da se još praviš priglup.
87. Ustavni sud primjećuje da se manifestacija praznika u privatnom životu pojedinca vezuje za
slobodno vrijeme i ne obavezuje ga i ne nameće mu bilo kakvo javno ili privatno učešće u samom
obilježavanju praznika. U tom smislu, sama praksa obilježavanja praznika, u principu, ne bi mogla
rezultirati diskriminacijom u ostvarivanju pojedinačnih prava i obaveza. Međutim, nediskriminacija
pojedinaca ne zamjenjuje jednakost grupa (vidi Ustavni sud, Treća djelimična odluka broj U 5/98,
stav 70). Stoga,
princip kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda nameće obavezu entitetima da
ne diskriminiraju, u prvom redu, one konstitutivne narode koji su, u stvarnosti, u položaju manjine u
odgovarajućem entitetu.
88. Ustavni sud primjećuje da se Republici Srpskoj u zvaničnim čestitkama od 9. januara koje
su uputili politički zvaničnici iz reda srpskog naroda u BiH i Republici Srpskoj, te politički
zvaničnici iz Republike Srbije, na taj dan čestitaju Dan Republike i krsna slava. U svom obraćanju
na Svečanoj akademiji 9. januara 2015. godine
predsjednik Republike Srpske istakao je da se
jedinstveno slave Dan Republike i krsna slava. Krsnu slavu Republici Srpskoj čestitaju i visoki
zvaničnici Srpske pravoslavne crkve, koji rukovode liturgijom i lomljenjem slavskog kolača u
pravoslavnoj crkvi, te koji prisustvuju Svečanoj akademiji u Kulturnom centru i prijemu u zgradi
Vlade Republike Srpske. U izvještavanju medija o proslavi 9. januara navodi se da tog dana
Republika Srpska slavi Dan Republike i krsnu slavu.
91. Nesporno je da pravoslavna religija prevladava kod pripadnika srpskog naroda, kao i da je
krsna slava specifično i jedinstveno obilježje svetosavskog pravoslavlja koje propovijeda Srpska
pravoslavna crkva. Zbog toga,
praksa obilježavanja krsne slave Republike Srpske nesumnjivo daje
nadmoćnu vidljivost pravoslavnoj religiji kao većinskoj u Republici Srpskoj i Srpskoj pravoslavnoj
crkvi, odnosno Srbima kao narodu kod kojeg je ta religija i najzastupljenija. S tim u vezi, Ustavni
sud je u Drugoj djelimičnoj odluci broj U 4/04 ukazao na
to da je legitimno pravo srpskog naroda u
Republici Srpskoj da očuva svoju tradiciju i identitet, ali da se jednako pravo mora dati i drugim
konstitutivnim narodima i ostalim građanima u Republici Srpskoj.
92. Stoga, proizlazi da su uspostavljenom praksom obilježavanja praznika 9. januara, kada se uz
Dan Republike obilježava i krsna slava Republike Srpske, bez obzira na to da li se radi o odvojenoj
ili jedinstvenoj proslavi ta dva događaja,
javne vlasti u Republici Srpskoj kreirale javnu atmosferu
sistema vrijednosti i vjerovanja koja očigledno daje prioritet religijskom naslijeđu, tradiciji i
običajima samo srpskog naroda, dovodeći ga u privilegiran položaj kao samo jednog od tri
konstitutivna naroda u Republici Srpskoj, koji svoja prava i obaveze ostvaruju pod jednakim
uvjetima i na jednak način. Na taj su način javne vlasti Republike Srpske uspostavljenom praksom
prekršile ustavnu obavezu nediskriminacije u smislu prava grupa. Naime, religijska uvjerenja, i s
tim u vezi tradicija i obred, čine dio identiteta svakog od konstitutivnih naroda u BiH i legitimno je
pravo svakog od njih da ga očuvaju. Na javnim vlastima je obaveza da osiguraju ostvarivanje tog
prava jednako za sve. Praksa obilježavanja 9. januara i kao vjerskog praznika koji predstavlja dio
identiteta samo jednog od konstitutivnih naroda nije u skladu s tom obavezom javne vlasti.
93. Dalje, ne upuštajući se u ocjenu ko može obilježavati vjerski praznik, te ne dovodeći u
pitanje pravo bilo koga da, uključujući i lica koja u svojstvu izabranih i imenovanih predstavnika
učestvuju u vršenju javne vlasti, pojedinačno i/ili u zajednici s drugima u privatnom i javnom životu
izražavaju svoju religijsku ili drugu pripadnost odnosno uvjerenja, a koja mogu trpjeti samo
ograničenja neophodna u demokratskom društvu u svrhu ostvarivanja legitimnog cilja, kreirana
javna atmosfera sistema vrijednosti i vjerovanja koja, očigledno, daje prioritet religijskom naslijeđu,
tradiciji i običajima samo jednog naroda, nije u skladu ni s obavezom javne vlasti da u vršenju
svojih funkcija na neutralan i nepristran način osigura iskazivanje raznih religija, vjera i vjerovanja,
te vjersku usklađenost i toleranciju u demokratskom društvu. Naime,
tako ustanovljena atmosfera,
koju promoviraju politički zvaničnici Republike Srpske koji bi trebali biti posebno pažljivi u
promoviranju demokratije i njenih principa, pri tom imajući u vidu da su pored pravoslavne crkve i
pravoslavlja druge vjeroispovijesti i crkve poput katoličke vjere ili islama oduvijek činile sastavni
dio multireligijskog života u BiH, u smislu pluralizma koji Ustav BiH i Evropska konvencija
zahtijevaju kao neophodnu pretpostavku za demokratsko društvo.
94. Također,
ustanovljena praksa i stvorena javna atmosfera sistema vrijednosti i vjerovanja u
suprotnosti je s principom sekularizma proklamiranim članom 14. Zakona o slobodi vjere, koji u
smislu člana III/3.b) Ustava BiH predstavlja „odluku institucija BiH“, koje su se entiteti i sve
njihove administrativne jedinice dužne pridržavati, i koji je u skladu s demokratskim principima iz
člana I/2. Ustava BiH. Naime, uspostavljena praksa obilježavanja praznika kao funkcija vršenja
javne vlasti na 9. januar, kada se uz Dan Republike obilježava i krsna slava Republike Srpske, bez
obzira na to da li se radi o odvojenoj ili jedinstvenoj proslavi ta dva događaja, a koja obuhvata
liturgiju i lomljenje slavskog kolača u pravoslavnoj crkvi koju predvode službenici Srpske
pravoslavne crkve, te
prisustvo službenika te crkve u ostatku ceremonije obilježavanja praznika,
nisu u skladu s proklamiranim principom odvojenosti crkve od države. Naime, prema tom principu,
između ostalog, javne vlasti ne mogu priznati status državne vjere niti jednoj vjeri ili status državne
crkve niti jednoj crkvi ili vjerskoj zajednici, ne mogu davati niti jednoj crkvi ili vjerskoj zajednici i
njihovim službenicama posebne privilegije u odnosu na druge crkve ili vjerske zajednice, niti ijedna
crkva ili vjerska zajednica i njeni službenici mogu formalno učestvovati u radu političkih ustanova.
96. Stoga, Ustavni sud smatra da je praksom da se 9. januara obilježava i krsna slava Republike
Srpske kao pravoslavni vjerski praznik
uspostavljen preferencijalni tretman Srba kao jednog
konstitutivnog naroda u odnosu na Bošnjake i Hrvate kao konstitutivne narode, Ostale i građane
Republike Srpske, čime su javne vlasti Republike Srpske prekršile „ustavnu obavezu
nediskriminacije u smislu prava grupa“.
98. Ustavni sud zaključuje da je osporeni član 3.b) Zakona o praznicima
u suprotnosti s članom
I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi s članom 1.1. i
članom 2.a) i c) Međunarodne konvencije i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
99. Ustavni sud ponovno naglašava da se
ovom odlukom ni na koji način ne dovodi u pitanje
pravo građana Bosne i Hercegovine pravoslavne vjeroispovijesti (kao ni slično pravo građana bilo
koje druge vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini) da slobodno na tradicionalan, odnosno drugi
prigodan način obilježavaju svoje praznike, uključujući i slavu Svetog Stefana. Prema stavu
Ustavnog suda, takve slobode i prava, a posebno njihovo slobodno manifestiranje, samo potvrđuju
multikonfesionalni i multikulturalni karakter Bosne i Hercegovine kao države i društva. Stoga se
ovakva odluka Ustavnog suda u tom kontekstu ne može nikako drukčije razumijevati.