#1226 Re: "Da Vlah ne vlada u Srebrenici"
Posted: 08/06/2016 10:11
Zavidim, i želim im mnogo sreće u budućem životu i radu.
ne nego cekaju nabrijane kamenoresce...Hafis wrote:Jednom riječju, grad koji ima svijetlu perspektivu.
Ne vjerujem baš da je tako...previše je to istočno, a i prehladno.Danguba wrote:ne nego cekaju nabrijane kamenoresce...Hafis wrote:Jednom riječju, grad koji ima svijetlu perspektivu.
nije im laHkao sa babarogama.Hafis wrote:Ne vjerujem baš da je tako...previše je to istočno, a i prehladno.Danguba wrote:
ne nego cekaju nabrijane kamenoresce...
Ja mislim da ipak uživaju u suživotu, koji obzirom na današnju intenciju u globalnom svijetu ima doista veliku perspektivu.....uostalom tamo je vlah gradonačelnik pa se nitko ne buni....za sada.
od 6 do 7:12 ... dovoljno.skupljac_zeljeza wrote:
“Kako te neki, uslovno rečeno, ružni događaj, neka teška riječ, podsjeti na nešto slično, ali što u svom srcu nosiš kao lijepu uspomenu.”
Dukat tete Zekije i kako sam halalio reisu Kavazovicu!
Imao sam komšinicu Zekiju Bičakčić, staricu rođenu na Đurđevdan 1906. godine u Sarajevu. Zvali smo je “Teta Kija”. Bješe begovskog porijekla, rodom od Tefderaija. Stari Ćurčić, što se u onoj sevdalinki “pomamio i bijelu bradu obričio”, bijaše Zekijin dedo po majci, a junakinja iste pjesme Almasa Zildžićeva bješe njena “Nana Ćurčićka”. Bila je na svoj način emancipovana, praktikovala je islam, ali meko…bosanski. U njenom starom albumu prepunom žućkastih sepija fotografija bijahu raznorazne slike, pa i ona gdje Zekija, u za to vrijeme oskudnom kupaćem kostimu, pozira na magarcu u Opatiji krajem dvadesetih godina prošlog vijeka. Bijaše oštrog jezika, iskrena do bola, i govorila je svakom u lice ono što ga sleduje. Ali Zekiji se to opraštalo, jer bijaše moralna gromada.
Nas je toplo prihvatila. Čim smo doselili u Skerlićevu 15, zgradu koja joj je nekad pripadala, postali smo njeni miljenici. A za nas, ona je postala ravnopravni član porodice, neko ko je uvijek tu i neko na čiji savjet i pomoć možeš uvijek računati. Teta Zekija nije dijelila ljude po vjeri i naciji, jer ne bi joj njeni bivši kmetovi iz Kotorca često dolazili u posjetu i donosili joj domaćih proizvoda da je o ljudima sudila po nekim neljudskim kriterijumima. Zekija bi se svojim bivšim kmetovima revenširala tako što bi nosila pozamašne darove na njihova vjenčanja, krštenja i sprovode.
Mnogo je voljela kralja Aleksandra, kasnije i Petra, a voljela je i Spahu. Valjda iz žala za mladosti, o Kraljevini Jugoslaviji imala je mnogo ljepše mišljenje nego o SFRJ. Pričala mi je kako je Sarajevo radosno dočekalo generala Stepu i kako su svi pjevali ”Sarajevo ispod Trebevića, sad si varoš Karađorđevića”.
Njenog muža Edhema se ne sjećam. Umro je prije mog rođenja. Djeca se razišla i nastavila svoje živote. Finansijski nezavisna, sa pozamašnom slovenačkom penzijom, Zekija je mnogo putovala. Često je išla u Dubrovnik, a posjećivala je rodbinu čak u Torontu. Sa svih svojih putovanja meni je donosila prilično skupe poklone. Nekad auto na daljinsko upravljanje, nekad džemper od kašmira, a od tete Zekije, kao vrlo mali, dobio sam i prve leviske, nekoliko godina prije nego što će taj komad šatorskog platna postati statusni simbol.
Negdje krajem osamdesetih, Zekija se sa ćerkom Nađom i zetom Dragom Furtulom uputila u Istambul. Bila je mnogo radosna prije puta. Davnašnja joj želja bijaše posjetiti dvore Padišaha na Bosforu. Ne znam kako dođosmo na temu, a ja i tad zaluđen istorijom rekoh da je Istanbul stari pravoslavni grad gdje su nekad stolovali carevi i patrijarsi. Teti Zekiji ne bi pravo! Malo se i namršti te ljutito reče da nemam pojma i da su “tamo u Istambulu vazda sjedili sultani i paše”. Majka me posle ružila govoreći da moje ponašanje nije bilo prikladno i da je moja priča bila obično inaćenje. Ja sam se pravdao da sam zborio istinu, a majka reče da nema veze, jer to nisam rekao zbog same istine nego iz inata. Majka je, kao i obično, bila u pravu. Nije rekla pokojnom ocu šta sam rekao, jer je otac takve ispade često znao surovo rješavati.
Desetak dana kasnije, teta Zekija se vratila iz Istambula. Već me je mučila griža savjest i bojao sam se da je vrlo ljuta na mene. Međutim, teta Zekija se iz svog suterenskog stana vrlo brzo popela kod nas na treći sprat. Odmah je pitala majku “Gdje je mali”? Ja sam izašao da je pozdravim, a ona otresito, kako je uvijek i govorila, reče “ Bio si u pravu, eno Isusa u Aja Sofiji povirio iza maltera”. A onda se okrene ka mojoj majci i sa toplim osmijehom prozbori šeretski: “Kako vlašče zna šta je njegovo”! Kao poseban znak naklonosti, iz Istabula mi je donijela zlatnu tursku liru.
Uskoro je došao rat. Ja sam već u aprilu ‘92. otišao u relativno sigurnu Hercegovinu, gdje sam i danas. Te jeseni, 1992, teta Zekija je umrla na rukama moje majke i njene kćeri Nađe. Malo prije smrti, pitala je “Gdje Rade, Voje! Vidiš li, bona, da puca k'o ludo?!”. Dukat tete Zekije moji roditelji dali su za hranu tokom rata u Sarajevu.
I sad, mnogo godina kasnije, kad se sjetim onog Zekijinog ”vlašće”, nasmijem se i kroz grudi mi prostruji toplina. Hvala reisu Kavazoviću i halal mu bilo ono “vlah” što me podsjeti na komšinicu i člana porodice Zekiju Bičakčić i što mi oživi lijepe uspomene u ova teška vremena. Nadam se, u stvari siguran sam, da je Teta Kija zaslužila dženet, jer je pravednicima mjesto tamo uz Tvorca. Teta Zekija spada u mali broj ljudi koji su me nešto naučili i u ovu moju tvrdu glavu uspjeli nešto utjerati. Velikim dijelom i zbog njenog nauka, na mržnju nikada ne odgovaram mržnjom.
Rade Likic
Hvala.Patriotska_Liga wrote:Ti si karizmatičan.
...E sad, bilo bi lijepo da postroji i one balije iz SDA i inih bosnjackih minder stranaka i da im ne halali sto su svijet iz podrinja naselili po sarajevu i tuzli i sto su su izravno ucestvovali u etnickom inzenjeringu zarad izbornih glasova umjesto da ohrabruju (stvarni) povratak, onda kavazovic nebi bio u ovoj situaciji...ali ne, treba iskoristiti dijasporu. Cisto vjersko politikanstvo.Gojeni H wrote:od 6 do 7:12 ... dovoljno.skupljac_zeljeza wrote:
..i forumu...KB9 wrote:eno u komentarima na videu mozemo saznat kako smo se i u srebrenici sami poubijali![]()
hvala pravednom nebeskom narodu sto nam iz dana u dan otvara oci
Gest vrijedan hvale: Pravoslavci u Mostaru organizovali iftar za vjernike muslimane
http://www.klix.ba/vijesti/bih/gest-vri ... /160610007
Lijepoasurbanipal wrote:Gest vrijedan hvale: Pravoslavci u Mostaru organizovali iftar za vjernike muslimane
http://www.klix.ba/vijesti/bih/gest-vri ... /160610007
![]()
![]()
Sta lEpo, ma prekrasno pa makar na krisku namazao.Bodkin wrote:Lijepoasurbanipal wrote:Gest vrijedan hvale: Pravoslavci u Mostaru organizovali iftar za vjernike muslimane
http://www.klix.ba/vijesti/bih/gest-vri ... /160610007
![]()
![]()
Meni se svidja sto govori polako.ExNihilo wrote:Gledam intervju sa Reisom na N1. Kako je nekarizmatičan lik, haos.
Iskreno sam se iznenadio manjom elokvencije. Nekako je neartikulisan, kao da slušam Zviza. Možda je do ozvučenja, ali sumnjam._BataZiv_0809 wrote:Meni se svidja sto govori polako.ExNihilo wrote:Gledam intervju sa Reisom na N1. Kako je nekarizmatičan lik, haos.
Ali ono nemusto pravdanje za "vlahe" za koje se iz aviona vidi da je nevoljko i onoliko sakrivanje iza genocida u namjeri da se opere je bas degutantno.
Tamo gdje su vecina,sve je srpsko i pravoslavno,a muslimani i Bosnjaci uljezi.Haman wrote:Fno, fino, samo su to trebali uciniti uoci pocetka poslednjeg rade. Sad kad nemaju zaledjinu, rado bi iftarili sa muslimanima, a pred rat su govorili " ne mozemo zivjeti zajedno, nego samo jedni pored drugih". Prilagodljiva je njihova pllitika svakom vremenu. U Banja Luci, Bijeljini, Zvorniku, Doboju, Modrici, Nevesinju, Gackom, Foci, Visegradu, Srebrenici, Bratuncu, Zvorniku, Prijedoru itd. nije bilo zajednickih iftara. Ne znam da li znate zasto?
Da je principijelnosti valjalo bi,ovako izgleda licemjerno.Jebi ga,ne mozes,kao onaj pijani pop u Vrbanji,mlatarati nozem i prijetiti,a ovamo zajedno iftariti.Bodkin wrote:Ne valja bez iftara, ne valja sa iftarom. Jebo mater da nas hoce podijeliti zidomz. Da se tri generacije ne vide ofi u oci