Forum Klix.ba

Za sve ljubitelja outlaw countrya i americane, sjajan dokumentarni film za pogledati:

trailer:


cijeli film u online streamu:
http://www.promptfile.com/l/8C57644DD0-D8FB05BA4A

Featuring Townes Van Zandt, Guy Clark, Steve Earle, David Allan Coe i ostali country odmetnici.
Prilično fascinantan i intiman uvid u živote i rad ovih majstora. Topla preporuka!

dale cooper wrote:
Ima, pjevanje o kupovini heroina za 26$ u nekoj rupi u Harlemu. Vidiš, dok su Doorsi pjevali o slamanju vrata
percepcije u prenesenom, psihodeličnom značenju, Velvet Underground su pjevali o sirovoj stvarnosti uzimanja i
kupovanja droge i narko iskustva, i to 1967 godine. How punk is that?

Jagger/Richards su tek došli na svoje kao autori sa Beggars Banquetom albumom koji je objavljen 1968 godine. Do tada su
im albumi bili strašno neujednačeni. Dok je Ray Davies vrlo brzo sazrio kao autor. Tako da su Kinksi od 66 do 68 izdali
tri nenadjebiva i neprikosnovena albuma. Face To Face (66), Something Else by the Kinks (67) i The Village Green
Preservation Society (68) A onda su uslijedili Arthur (Or the Decline and Fall of the British Empire) (69), Lola Versus Powerman
and the Moneygoround, Vol. 1 (70) i Muswell Hillbillies (71). Tako da su u najmanju ruku bili izjednačeni sa Rolling Stonesima
po kvaliteti albuma ako ne i po komercijalnom uspjehu. Jedan od razloga za to je i činjenica da su Kinksi krajem 60-tih
debelo zasrali sa Američkim promotorima turneja pa nisu mogli da sviraju po Americi negdje do druge polovice 70-tih i kapitaliziraju
kvalitet albuma. Do tada su Rolling Stonesi (zasluženo naravno) izdali ovaj niz sjajnih albuma i postali glavna koncertna
atrakcija 70-tih i borba je bila gotova.

jest, ali sem poezije i kratkih pjesama punk karakterizira i (i to prvenstveno, rekao bih) nabijeni, energični zvuk. zvuk kakav velveti nemaju. doorsi su energičniji i glasniji. al ajde, nije mi cilj osporavat velvete.

Stonesi i do 68. imaju gro sjajnih pjesama; under my thumb, mother's little helper, get off of my cloud, as tears go by,let's spend the night together itd i naravno, pjesmu koja je definirala rock - satisfaction. ne bih uspio nabrojat toliko evergreena kinksa

kinksi jesu bili dobar bend, ali Stonese je vrijeme bolje poštedilo. meni jednostavno nisu u istom rangu. i nema to veze s komercijalnim uspjehom. exile mi zvuči kao album bez hitova, i pretpostavljam da nije bio bestseler, a opet je meni (a i većini kritike) najbolji stones album.

btw u pravu si kad si napisao da usporedih ove bendove čisto da isprovociram malo diskusiju

zaboravih dodat još par dvoboja;

pixeis vs sonic Youth - ultimativni duel američki alter bendova 80-ih
cure vs depeche mode - darkeri pucajte
Dead kennedys vs bad brains vs Black flag - nakon 3 punk institucije, 3 hc punk institucije

i meni najteži;
dylan vs Bowie vs Young vs springsteen

zg1911 wrote:

dale cooper wrote:
Ima, pjevanje o kupovini heroina za 26$ u nekoj rupi u Harlemu. Vidiš, dok su Doorsi pjevali o slamanju vrata
percepcije u prenesenom, psihodeličnom značenju, Velvet Underground su pjevali o sirovoj stvarnosti uzimanja i
kupovanja droge i narko iskustva, i to 1967 godine. How punk is that?

Jagger/Richards su tek došli na svoje kao autori sa Beggars Banquetom albumom koji je objavljen 1968 godine. Do tada su
im albumi bili strašno neujednačeni. Dok je Ray Davies vrlo brzo sazrio kao autor. Tako da su Kinksi od 66 do 68 izdali
tri nenadjebiva i neprikosnovena albuma. Face To Face (66), Something Else by the Kinks (67) i The Village Green
Preservation Society (68) A onda su uslijedili Arthur (Or the Decline and Fall of the British Empire) (69), Lola Versus Powerman
and the Moneygoround, Vol. 1 (70) i Muswell Hillbillies (71). Tako da su u najmanju ruku bili izjednačeni sa Rolling Stonesima
po kvaliteti albuma ako ne i po komercijalnom uspjehu. Jedan od razloga za to je i činjenica da su Kinksi krajem 60-tih
debelo zasrali sa Američkim promotorima turneja pa nisu mogli da sviraju po Americi negdje do druge polovice 70-tih i kapitaliziraju
kvalitet albuma. Do tada su Rolling Stonesi (zasluženo naravno) izdali ovaj niz sjajnih albuma i postali glavna koncertna
atrakcija 70-tih i borba je bila gotova.

jest, ali sem poezije i kratkih pjesama punk karakterizira i (i to prvenstveno, rekao bih) nabijeni, energični zvuk. zvuk kakav velveti nemaju. doorsi su energičniji i glasniji. al ajde, nije mi cilj osporavat velvete.

Stonesi i do 68. imaju gro sjajnih pjesama; under my thumb, mother's little helper, get off of my cloud, as tears go by,let's spend the night together itd i naravno, pjesmu koja je definirala rock - satisfaction. ne bih uspio nabrojat toliko evergreena kinksa

kinksi jesu bili dobar bend, ali Stonese je vrijeme bolje poštedilo. meni jednostavno nisu u istom rangu. i nema to veze s komercijalnim uspjehom. exile mi zvuči kao album bez hitova, i pretpostavljam da nije bio bestseler, a opet je meni (a i većini kritike) najbolji stones album.

btw u pravu si kad si napisao da usporedih ove bendove čisto da isprovociram malo diskusiju

zaboravih dodat još par dvoboja;

pixeis vs sonic Youth - ultimativni duel američki alter bendova 80-ih
cure vs depeche mode - darkeri pucajte
Dead kennedys vs bad brains vs Black flag - nakon 3 punk institucije, 3 hc punk institucije

i meni najteži;
dylan vs Bowie vs Young vs springsteen

Energičan, glasan i nabijen zvuk kažeš. E pa onda moraš čuti White Light, White Heat album. Poslušaj samo
Sister Ray i gledaj kako VU izmišljaju post punk, avant rock, noise i gomilu drugih muzičkih pravaca u 17 minuta.

Što se tiče Kinksa mislio sam na komercijalni uspjeh u istorijskom kontekstu. Kinksi se jednostavno nisu uspjeli
pozicionirati i iskoristiti svoje šanse na pravi način, ponajviše zato što su sami sebe sabotirali.
Razlika između Kinksa i Stonesa je i to što su Kinksi bili baš Britanski bend do srži. Rolling Stones su više bili pod uticajem
Američke muzike (bluesa i r'n'b-a posebno), dok su Kinksi bili baš oni tea and crumpets Englezi. Moguće da
je i to bio razlog što nisu bili dovoljno primamljivi za Američku publiku. Kinksi su imali tu Britansku osebujnost
i tematski su bili najviše vezani za Britaniju i život u njoj. Zato su vjerovatno postali glavni role model za Brit pop
generaciju.

Sad što se tiče ostalih dvoboja:

Sonic Youth, iako je bio težak izbor, jer su Pixies imali neke od najboljih alter rock pjesama 80-tih. Ali ta
nevjerovatna raznolikost Sonic Youth opusa, njihova volja za ispitivanjem neistraženih muzičkih voda
kao i muda da ulaze u neke totalno nekomercijalne projekte im daje oštricu nad Pixiesima. I ne mogu
oprostiti Frank Blacku što je ponovo oformio bend samo da uzme lovu. Hajde da su samo turneje u pitanju
nego je baš morao snimiti i sranje od albuma koje baca mrlju na savršenu diskografiju koju su imali do tada.

Hmmm, Cure ili Depeche Mode. Jeben izbor. Sa jedne strane imaš monumentalno remek djelo kao što je
Disintegration, kao i par albuma koji su jako blizu tome, a sa druge imaš seriju od 4-5 odličnih albuma
DM-a koja počinje sa Black Celebration. Ah fuck it, let's call it even then.

Možda na prvi pogled najteže, meni je ispalo kao vrlo lak izbor na kraju. David Bowie bez sumnje.
Njegova smrt je samo dovela u fokus koliko mi je zaista značio kao muzičar i umjetnik i koliko
je njegova diskografija puna toliko različitih strana i putokaza za nove smjerove kojim bi se
moglo krenuti. Nikada više neće biti nekoga kao što je bio On.

dale cooper wrote:
Energičan, glasan i nabijen zvuk kažeš. E pa onda moraš čuti White Light, White Heat album. Poslušaj samo
Sister Ray i gledaj kako VU izmišljaju post punk, avant rock, noise i gomilu drugih muzičkih pravaca u 17 minuta.

Što se tiče Kinksa mislio sam na komercijalni uspjeh u istorijskom kontekstu. Kinksi se jednostavno nisu uspjeli
pozicionirati i iskoristiti svoje šanse na pravi način, ponajviše zato što su sami sebe sabotirali.
Razlika između Kinksa i Stonesa je i to što su Kinksi bili baš Britanski bend do srži. Rolling Stones su više bili pod uticajem
Američke muzike (bluesa i r'n'b-a posebno), dok su Kinksi bili baš oni tea and crumpets Englezi. Moguće da
je i to bio razlog što nisu bili dovoljno primamljivi za Američku publiku. Kinksi su imali tu Britansku osebujnost
i tematski su bili najviše vezani za Britaniju i život u njoj. Zato su vjerovatno postali glavni role model za Brit pop
generaciju.

Sad što se tiče ostalih dvoboja:

Sonic Youth, iako je bio težak izbor, jer su Pixies imali neke od najboljih alter rock pjesama 80-tih. Ali ta
nevjerovatna raznolikost Sonic Youth opusa, njihova volja za ispitivanjem neistraženih muzičkih voda
kao i muda da ulaze u neke totalno nekomercijalne projekte im daje oštricu nad Pixiesima. I ne mogu
oprostiti Frank Blacku što je ponovo oformio bend samo da uzme lovu. Hajde da su samo turneje u pitanju
nego je baš morao snimiti i sranje od albuma koje baca mrlju na savršenu diskografiju koju su imali do tada.

Hmmm, Cure ili Depeche Mode. Jeben izbor. Sa jedne strane imaš monumentalno remek djelo kao što je
Disintegration, kao i par albuma koji su jako blizu tome, a sa druge imaš seriju od 4-5 odličnih albuma
DM-a koja počinje sa Black Celebration. Ah fuck it, let's call it even then.

Možda na prvi pogled najteže, meni je ispalo kao vrlo lak izbor na kraju. David Bowie bez sumnje.
Njegova smrt je samo dovela u fokus koliko mi je zaista značio kao muzičar i umjetnik i koliko
je njegova diskografija puna toliko različitih strana i putokaza za nove smjerove kojim bi se
moglo krenuti. Nikada više neće biti nekoga kao što je bio On.

sam si rekao za white light, white heat, a ja bih to rekao za velvete općenito - post punk, avantagarda, art, experimental rock, noise itd ali ja pričah o punk, odnosno proto punk kontekstu.

da, kinksi su bili strogo British bend, dok su Stonesi od starta bili navučeni na američki blues. nešto poslije, u vrijeme novog vala ulogu British benda preuzimaju the jam. dok su npr Clash kao i Stonesi od starta bili navučeni na ameriku. makar pjevali i'm so bored with the usa

između sonic Youtha i pixiesa bih ja isto izabrao sonicu Youth. i to bez puno mozganja. više albuma, više dobrih albuma, a rekao bih i orginalniji zvuk. dok su pixiesi usavršili glasno-sporo-glasno šemu (koju je poslije u grunge ruhu svijetu prodala nirvana), sonic Youth su praktički kamen temeljac cijelog noise žanra. inače, sonic Youth sam slušao uživo i bili su mi odlični, a pixiese sam zbog obaveza dan nakon morao preskočiti kad su bili u zg, ali su dobili odlične recenzije nastupa i po novinarima zašamarali Black keyse čijoj kilavosti sam i sam svjedočio dan ranije.

cure i depeche... uf, teško! cure mi ima više jebenih pjesama al depeche mode imaju malo posebniji, sexy zvuk. za dlačicu ipak glas depeche modeu.

a što se tiče dylan-bowie-young-springsteen četveroboja, moj poredak bi bio 1. Springsteen, 2. Young, 3./4. Bowie/dylan... trebao bih razmišljati dan i noć da odlučim između bowieja i dylana. meni osobno i nema većih od ova 4. eventualno drake koji mi je možda i najdraži ali prekratko je traja i ne bi bilo fer uspoređivat nekoga s 3 studijska albuma s autorima čije karijere trajahu onoliko desetljeća koliko je drakeova godina. negdje blizu bi bili i cash i van Morrison, al mislim da su ova 4 ipak 4 objektivno (kolliko to itko može reć?) najveća

Sonic Youth su začetnici i pioniri Noise zvuka. Izdali su pregršt briljantnih albuma i napravili su jednu vrstu revolucije u muzici. Uz njih kao začetnike jedne nove ere i vrste muzike su također Big Black i Buthole Surfers. A tu su i odlični Dinosaur jr., predvođeni genijalnim J. Mascisom.

Bad brainse i dm sam slusao uzivo jbt

Premalo ste pisali o smithsima zaduzili su svijet

Napusen sam

walter kurtz wrote:Napusen sam

He starts confessing things he shouldn't confess

Dobra saiane l

klasik, poCjeti me

OT tangencijalno


a evo i tebi Waltere, mahsuzija, samo se uFati za nesto dobro fiksirano u zemlji

zg1911 wrote:

dale cooper wrote:
Ima, pjevanje o kupovini heroina za 26$ u nekoj rupi u Harlemu. Vidiš, dok su Doorsi pjevali o slamanju vrata
percepcije u prenesenom, psihodeličnom značenju, Velvet Underground su pjevali o sirovoj stvarnosti uzimanja i
kupovanja droge i narko iskustva, i to 1967 godine. How punk is that?

Jagger/Richards su tek došli na svoje kao autori sa Beggars Banquetom albumom koji je objavljen 1968 godine. Do tada su
im albumi bili strašno neujednačeni. Dok je Ray Davies vrlo brzo sazrio kao autor. Tako da su Kinksi od 66 do 68 izdali
tri nenadjebiva i neprikosnovena albuma. Face To Face (66), Something Else by the Kinks (67) i The Village Green
Preservation Society (68) A onda su uslijedili Arthur (Or the Decline and Fall of the British Empire) (69), Lola Versus Powerman
and the Moneygoround, Vol. 1 (70) i Muswell Hillbillies (71). Tako da su u najmanju ruku bili izjednačeni sa Rolling Stonesima
po kvaliteti albuma ako ne i po komercijalnom uspjehu. Jedan od razloga za to je i činjenica da su Kinksi krajem 60-tih
debelo zasrali sa Američkim promotorima turneja pa nisu mogli da sviraju po Americi negdje do druge polovice 70-tih i kapitaliziraju
kvalitet albuma. Do tada su Rolling Stonesi (zasluženo naravno) izdali ovaj niz sjajnih albuma i postali glavna koncertna
atrakcija 70-tih i borba je bila gotova.

jest, ali sem poezije i kratkih pjesama punk karakterizira i (i to prvenstveno, rekao bih) nabijeni, energični zvuk. zvuk kakav velveti nemaju. doorsi su energičniji i glasniji. al ajde, nije mi cilj osporavat velvete.

Stonesi i do 68. imaju gro sjajnih pjesama; under my thumb, mother's little helper, get off of my cloud, as tears go by,let's spend the night together itd i naravno, pjesmu koja je definirala rock - satisfaction. ne bih uspio nabrojat toliko evergreena kinksa

kinksi jesu bili dobar bend, ali Stonese je vrijeme bolje poštedilo. meni jednostavno nisu u istom rangu. i nema to veze s komercijalnim uspjehom. exile mi zvuči kao album bez hitova, i pretpostavljam da nije bio bestseler, a opet je meni (a i većini kritike) najbolji stones album.

btw u pravu si kad si napisao da usporedih ove bendove čisto da isprovociram malo diskusiju

zaboravih dodat još par dvoboja;

pixeis vs sonic Youth - ultimativni duel američki alter bendova 80-ih
cure vs depeche mode - darkeri pucajte
Dead kennedys vs bad brains vs Black flag - nakon 3 punk institucije, 3 hc punk institucije

i meni najteži;
dylan vs Bowie vs Young vs springsteen

Samo da kažem da bih bih se složio s Daleom po pitanju Velveta, dok sam u vezi sa Kinksima i Stonesima u potpunosti saglasan sa zg1911:D

A što se tiče ostalih dvoboja:
Neupitno Pixies, naravno samo prva faza. Ovo od reuniona ne mogu nikako ozbiljno shvatiti.
Sonic Youth jesu pioniri, moćni, originalni (gitariste će možda interesovati gomila alternativnih štimova koje koriste, ludilo http://www.sonicyouth.com/mustang/tab/tuning.html), ali Pixies su mi kad su se pojavili totalno promijenili način doživljavanja muzike (da ne pretjerujem pa da kažem život općenito)

Cure daleko ispred Depeche Mode. Ne mogu ni ovim drugim osporiti ni značaj ni kvalitet, ali jednostavno taj nekakav synth pop zvuk nikad nije bio moj cup of tea.

Dead Kennedys, Bad Brains i Black Flag mi nikad nisu bili nešto previše u fokusu, ali ako bih već morao odlučiti onda Dead Kennedys, čisto iz razloga što sam s njihovim opusom najbolje upoznat (ili bolje rečeno najmanje mi je nepoznat)

Eh, ovo zadnje mi je skoro nemoguće odlučiti.
U raznim fazama mi je svaki od njih bio na vrhu, nekako su se smjenjivali, i još uvijek je tako. Teško mi je zaista odlučiti, po uticaju i značaju su sigurno Bowie i Dylan najveći, pa i Young... ali ako moram birati meni lično je ipak Springsteen no. 1, zato što mi je nekako najkonstantniji, sa najmanje padova u opusu. Ova trojica ostalih su ponekad znali izbaciti i epska sranja, a Boss mi je nekako najujednačeniji. Dakle, po meni ako baš moram: 1. springsteen, 2. young, 3. bowie, 4. dylan.

ma volim i ja velvete (puno više no kinkse npr ) + ne volim Morrisona, tj taj kult oko njegove ličnosti, al opet za koplje glas Doorsima.

što se hc-a tiče, taj žanr sam po sebi baš i ne volim, ali Dead kennedysi su mi stvarno dobar bend. naravno da razbijaju Black flag i bad brainse. makar i ta dva benda znaju biti ne samo stupidni (kako inače opisujem hc punk), naročito bad brains....

a što se tiče ovih 4, slažem se s tvojim izborom. i Springsteen je znao snimat lošije albume ali stoji da je snimio manje sranja no ostala 3. no meni bi glavni argument bio različitost njegova zvuka. jer dok su recimo i on i Young i dylan iz tog istog singersongvrajterskog blues meets county meets folk meets rock miljea, Springsteen jedini drma i rula i terenima stadionskog pop/rocka. dovoljno je čuti born in the usa u studijskoj varijanti i u live izdanju kad ju svira sam naoružan akustarom i usnom harmonikom. Bowie je opet neki drugi gir, avangardniji, modernijeg zvuka. no Bowie kad bi ulazio na teren tog stadionskog zvuka nije bio toliko impresivan kao the boss. ilitiga dancing in the dark > lets dance. Young opet ima to nešto da je po potrebi najtiši, odnosno barem jednako tih i intiman kao dylan i Springsteen, a onda na idućoj ploči grmi i siluje gitaru kao zeppelini (ili pearl jam). dylan je svijet za sebe. možda i najutjecajniji umjetnik 20 stoljeća. po meni se čak nepravedno zapostavlja njegova glazba na uštrb teksta. nitko nema toliko puno sjajnih pjesama i sjajnih albuma kao on. odlične albume izdaje i u vrijeme kad je već debelo zakoračio treću životnu dob...

štajaznam, možda je presudan taj springsteenov optimizam i herojstvo. uostalom, ako je strummer no 1, onda ima logike da je the boss no2 no sva 4 su toliko dobri da se zbilja radi o nijansama

Iz ove priče o naj songwriterima se nikako ne mogu isključiti već spomenuti Van Morrison, koji da je
samo izdao Astral Weeks bio opet jedan od najboljih. Ali isto tako se moraju spomenuti Cohen, Waits
kao i Mitchellova za koju ne vidim baš puno ljubavi ovdje. A njen opus 70-tih se može porediti
sa bilo kojim od ovih kuronja. Žena stvarno ima antologijskih albuma i pjesama napretek,
a i stilski je strašno raznolika.

spomenuh vana the mana i casha kao prve do, a onda bi tu u top 10 naravno išli i cohen, Waits, cave i "moj" drake. a ako bi proširili malo priču na soul/funk/r'n'b onda i marvin gaye, ray Charles, james Brown, stevie Wonder i prince. u zadnje vrijeme sam dosta slušao zappu. isto jako zanimljiv autor, samo isto malo van klasičnog s/s žanra. anyway, ima ih, samo su eto meni ova 4 ipak vrh vrhova

što se žemski tiče mrtva trka joni i patti Smith za prvo mjesto

zg1911 wrote:spomenuh vana the mana i casha kao prve do, a onda bi tu u top 10 naravno išli i cohen, Waits, cave i "moj" drake. a ako bi proširili malo priču na soul/funk/r'n'b onda i marvin gaye, ray Charles, james Brown, stevie Wonder i prince. u zadnje vrijeme sam dosta slušao zappu. isto jako zanimljiv autor, samo isto malo van klasičnog s/s žanra. anyway, ima ih, samo su eto meni ova 4 ipak vrh vrhova

što se žemski tiče mrtva trka joni i patti Smith za prvo mjesto

I Drake spada u to društvo, apsolutno. Možda ima samo tri albuma, ali kakva tri albuma! Uh, soul je opet posebna priča.
A Zappa je žanr za sebe.

@zg Jesi li druže čuo za ovaj all-star tribute album Grateful Dead koji su organizovali tvoji miljenici iz The Nationala?

http://www.uncut.co.uk/news/watch-the-n ... dead-73353

Imaš ovdje par pjesama sa njega uključujući i The Nationalovu verziju Morning Dew pjesme.

Better Man wrote:Sonic Youth su začetnici i pioniri Noise zvuka. Izdali su pregršt briljantnih albuma i napravili su jednu vrstu revolucije u muzici. Uz njih kao začetnike jedne nove ere i vrste muzike su također Big Black i Buthole Surfers. A tu su i odlični Dinosaur jr., predvođeni genijalnim J. Mascisom.

Ne smatram da je Sonic Youth noise band.Ovo je jedini istinski noise band.

Pa Jesus Lizard bi se mogli nazvati i post hc kao i noise rock bend. Bez obzira na etiketu, sjajni su.
David Yow je manijakalno intenzivan pjevač. One of a kind.

dale cooper wrote:@zg Jesi li druže čuo za ovaj all-star tribute album Grateful Dead koji su organizovali tvoji miljenici iz The Nationala?

http://www.uncut.co.uk/news/watch-the-n ... dead-73353

Imaš ovdje par pjesama sa njega uključujući i The Nationalovu verziju Morning Dew pjesme.

neki dan sam na stranici nekog glazbenog magazina (tipa uncut, ne mogu se sjetit o kojem se radilo) vidio da izlazi trostruki tribute grateful dead album u organizaciji the nationala, ali link koji su dali se odnosio na neku live izvedbu pjesma gd-a u verziji wilco-a, a kvaliteta snimke je bila loša pa sam preskočio. evo sad upravo slušam ovo što si linkao i super je zvuk. inače, lista izvođača koji sudjeluju u projektu je zaista impresivna pa jedva čekam kad će izaći album

sjajna mi je ova touch of grey. frendica mi je preporučila taj bend (the war on drugs) al me zaobišlo. sad ih prvi put slušam i baš mi lijepo zvuče

zg1911 wrote:sjajna mi je ova touch of grey. frendica mi je preporučila taj bend (the war on drugs) al me zaobišlo. sad ih prvi put slušam i baš mi lijepo zvuče

Pa mogli bi ti svidjeti jer voliš Springsteena koji je masivan uticaj na War On Drugs, slično kao i kod recimo Arcade Fire.

Altsa wrote:

Better Man wrote:Sonic Youth su začetnici i pioniri Noise zvuka. Izdali su pregršt briljantnih albuma i napravili su jednu vrstu revolucije u muzici. Uz njih kao začetnike jedne nove ere i vrste muzike su također Big Black i Buthole Surfers. A tu su i odlični Dinosaur jr., predvođeni genijalnim J. Mascisom.

Ne smatram da je Sonic Youth noise band.Ovo je jedini istinski noise band.

Sonic Youth su itekako noise band. The Jesus Lizard su isto legende, ali ih baš ne bi svrstavao u noise band.

dale cooper wrote:

zg1911 wrote:sjajna mi je ova touch of grey. frendica mi je preporučila taj bend (the war on drugs) al me zaobišlo. sad ih prvi put slušam i baš mi lijepo zvuče

Pa mogli bi ti svidjeti jer voliš Springsteena koji je masivan uticaj na War On Drugs, slično kao i kod recimo Arcade Fire.

svidila mi se i ova koju si linkao. poslusat cu ih malo podrobnije

btw voljem i arcade fire. ponajbolji bend trenutno


a sonic youth su totemi noisea, kako god da se okrene

Better Man wrote:

Altsa wrote:

Better Man wrote:Sonic Youth su začetnici i pioniri Noise zvuka. Izdali su pregršt briljantnih albuma i napravili su jednu vrstu revolucije u muzici. Uz njih kao začetnike jedne nove ere i vrste muzike su također Big Black i Buthole Surfers. A tu su i odlični Dinosaur jr., predvođeni genijalnim J. Mascisom.

Ne smatram da je Sonic Youth noise band.Ovo je jedini istinski noise band.

Sonic Youth su itekako noise band. The Jesus Lizard su isto legende, ali ih baš ne bi svrstavao u noise band.

Lizardi su pojam za noise band.