Ovdje nema veze, jesi li radnik ili neradnik, već da postoji realna mogućnost neugovoranja minimalnih prava bilo kojeg radnika (bez obzira da li radio u privatnom ili javnom sektoru).
Međutim, ono što se najviše proteklih mjeseci pominjalo u ovdašnjoj javnosti nalazi se u zakonu od člana 137. pa nadalje. Riječ je o kolektivnim ugovorima. Član 140. predviđa da kolektivni ugovor može trajati najduže tri godine i primjenjivati se najduže 90 dana nakon isteka roka na koji je zaključen. Član 181. također navodi da se svi važeći, trenutno postojeći kolektivni ugovori, moraju uskladiti sa ovim zakonom u roku od 90 dana od dana njegovog stupanja na snagu, a da, ukoliko se kolektivni ugovori ne usklade u tom roku, prestaje njihova primjena. Znači, tačno je da Vlada FBiH (zapravo MMF, koji je tvorac ovog zakona) ukida kolektivne ugovore, pri čemu nije nikakva utjeha to što će se praviti novi. Naime, član 139. propisuje postupak kolektivnog pregovaranja i kaže da ako se u toku pregovora u roku od 45 dana ne postigne saglasnost za zaključivanje novog kolektivnog ugovora, učesnici mogu da obrazuju arbitražu za rješavanje spornih pitanja, što, naravno, Sindikatu ledi krv u žilama.
Zamislimo slijedeće. Kolektivni ugovor istekne, a nakon toga se u roku od 45 dana ne postigne sporazum o novom. Poslodavci se, recimo, zainate oko nečega, Sindikat se protivi, a predstavnike Vlade ionako samo interesiraju honorari za sjednice. Prema zakonu, onda se ide na arbitražu pred takozvano Mirovno vijeće (član 151), ali bez vremenskih ograničenja i rokova u kojim se mora pronaći rješenje, te propisivanja bilo kakvih pravnih normi prema kojim će suditi Mirovno vijeće. U tom trenutku sve će to početi neodoljivo da podsjeća na čuvenu izreku Winstona Churchilla, koji je rekao da "ako želiš da ne riješiš neki problem, onda samo formiraj komisiju". Shodno tome, ovaj zakon ne nudi apsolutno nikakvu sigurnost niti garanciju radnicima u smislu šta će biti sa kolektivnim ugovorima nakon tri godine. A s obzirom na to da se kolektivnim ugovorima u potpunosti reguliše skoro sav obim prava vezanih za egzistenciju radnika, potpuno je razumljivo kada sindikalci optužuju Vladu da novi zakon ne nudi rješenja koja poboljšavaju prava radnika u odnosu na važeći zakon, nego da on zapravo "vrijeđa inteligenciju svakog radnika i radnice u FBiH". U pravu je i opozicija kada kaže da ovim zakonom "Vlada FBiH gura glavu u pijesak i sakriva se od odgovornosti" jer, zapravo, ona propisanim načinom produženja kolektivnog ugovora otvara mogućnost beskrajnog natezanja, pri čemu će najviše nastradati ovdašnji radnici.
Ovakvim zakonom može biti zadovoljan samo MMF, koji ga je izgleda doslovno i pisao te poslao Vladi FBiH na potpisivanje i usvajanje, jer se njime ukidaju kolektivni ugovori i do beskraja produžuje i marginalizira njihovo ponovno usvajanje, čime se zapravo ukidaju sva do sada stečena prava radnika. A to jednostavno nije dobro.
Drugim riječima, ako se nakon početka važenja Zakona Udruženje poslodavaca i Sindikat ne dogovore oko odredbi novog Opšteg kolektivnog ugovora u roku od 90 dana (tj. max 180 dana), prestaće da važe svi kolektivni ugovori, a to u praksi znači:
- neće biti zakonske minimalne satnice;
- neće biti zakonski minimalnog toplog obroka (ok, ovo će svakako nestati vremenom);
- neće biti propisane satnice za prekovremeni rad i rad državnim praznicima/vikendom;
- neće biti propisane naknade za dnevnice, regres, bolovanje, prijevoz na posao, otpremnine itd..
Konkretno, radnici će biti ostavljeni na milost i nemilost poslodavaca, koji ih će plaćati u tom pravnom vakuumu po svom ćejfu, jer radnik neće imati osnova da ga tuži dok god se ne donese novi Opšti kolektivni ugovor.
Naivni su oni koji misle da će samo državni službenici i budžetlije ispaštati, štaviše mislim da su ovi kod poštenih, bosanskih privatnika barem duplo više nahebali...
90 dana nije malo. Sasvim dovoljno vremena da sjednu i dogovore se 
kao da do sada to nisu mogli uraditi.
.
a sto bi ga sljedovala. Upropastio poslodavca --i jos ga ''otpremi''' 