mali_balon wrote:@lolo
A sto ti to iskustvo u pekari, trgovini, itd itd ne bi mogla staviti u CV. Svaki iole normalan poslodavac kada bi to vidio, skontao bi da si marljiva da hoces raditi i da nisi kompleksas.
Druga stvar, nikada ama bas nikada te ne treba biti stid reci gdje i sta radis, uvijek uzdignute glave reci gdje i sta radis, makar nisi parazit. Cuj neko te ponizno gleda, moras i ti malo odrasti sto se toga tice moras znati ako te neko ponizno gleda taj je manji covjek od tebe to je obicna gnjida i prazit. I cuj nesposobna, ti znas jesi li sposobana ili ne, ti si sama sebgi nasla taj posao, kakv god daje, ti posteno radis i zaradis.
Ja sam karijeru poceo sa 17 godina cistio WCe ( da vidis kako je veselo kada pjana guzica promasi solju a izleti mu i odzgo i odozdo pa to prenoci a ti ujutro to treba da cistis, nadam se da nisam bio previse slikovit

) i deverao oko smeca. Cekao bolju poziciju i docekao pa jos bolju pa jos bolju. A karijeru cistaca ne mogu staviti u CV jer je to bilo na crno i ne mogu dokazati a volio bi da je mogu staviti.
Dao Bog da poslodavci razmišljaju na taj način;
u većini slučajeva jesu kompleksaši koji su se samom sebi začudili to što jesu;
misliš da je ijedan cijenio moj CV; 2 srednje škole, rad na građevini-zidar, moler, radnik na traci u tvornici obuće, kopač kanala, vodio trgovinu i bio ujedno i prodavac, prevodilac na engleski jezik-certificirani, diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom, vozačkom B i C kategorije, RVI,.. kad bih kojem to prezentirao, bježali kao đavo od križa!!! Zato jer su zazirali od mene, a to je da imam više i škole i zanata nego bilo koji od njih.
Radim trenutno, ali nekako tavorim jer su mi šefovi pajseri koji su tu po stranačko-vjerskoj poziciji to što jesu inače nisu niti za čuvanje nacrtanih ovaca, istina niti moja narav nije baš išla meni u korist, kolege su me voljele a šefovi mrzili i drago mi je zbog toga,.mrzim i ja njih.
Poenta je da ako sebe ne cijeniš, guziće ti svi (u svim sferama života, i ja sam to kasno shvatio na žalost). Pare jesu bitne za život, preživljvanje ali ako se spustiš a izgubiš svijest o samom sebi (trajno), tj. prihvatiš činjenicu da te jebe idiot 12 h dnevno za 500 KM mjesečno mada znaš da vrijediš mnogo više, ubij se-i ja ću,ako zapadnem u takvo stanje, a već sam bio blizu toga. Klasika priče; savijaj kičmu dobro je makar išta - e pa nije dobro !!! Savijam kičmu 20 g., niko me ni pfeninga i za šta nije isfinansirao, sve sam si sam plaćao još i kod kuće pomagao, pa i onda kad sam hrako krv od dlet prašine sa zidova a jutrom išao na faks, a ponajmanje država za koju sam i zdravlje ostavio, služio sam ne kao pas već kao gmaz, i ne želim to više. Hoću da budem plaćen onoliko koliko radim i koliko vrijedim a ne koliko se kom pederu racku digne, a on svaki vikend putuje za Milano da si namjesti frizuru, i rata vidio nije dok sam ja sa probušenim plućima bio u snijegu na minus 20, da me takva karina handri koja se vratila negdje na prelazu milenija!
Jer jebo takav život, iz prve ti ruke govorim.
Kada gledam ove Ukrajince koji drmaju Kijevom. divim im se i hvata me depra što nemamo ni 10% njihovog duha.