Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Corto Maltese wrote:Ovo je kod njih trend.
Imati, a nemati.
Željko Komšić, dugi niz godina sa primanjima većim od 5000KM, nema auto, nema ni stan kakav ljudi sa tim primanjima imaju, ali ima kredite koji ga kolju. I tim nemanjem se ponosi.
Suljagić, uvrijeđen pitanjem, odgovara: "Otkud meni auto, moja plata je bila 2000KM!?"
Sad znamo zašto je Marjanović otišao.
Čovjek ima auto.
Eeeeee, auto ima!?
"Ljudi konstantno pricaju o bogacenju i oni najbogatiji prozivaju nas koji imamo jednu kucu. Ja imam jednu kucu popola sa suprugom, i nemam automobil. Ko pronadje moju vilu na Poljinama, ja cu mu je pokloniti."
- rece Bakir Izetbegovic, i osta ziv...
A kolika su njegova primanja?
Na žalost, ne umijem ti dati odgovor na to pitanje.
Naime, ja sam Zlajin.
Bakira sam se dotakao samo jer je neko, par stranica ranije, potegao pitanje apelacije.
Ali što se tiče Zlaje, pitaj šta god hoćeš, sve ću ti reći.
Nije baš da sve odgovore držim u glavi, ali ispomažem se jednom knjigom, ne tako davno pisanom.
Hoćeš li link da ti pošaljem?
Za tu knjigu?
Plaha je.
Corto Maltese wrote:Ovo je kod njih trend.
Imati, a nemati.
Željko Komšić, dugi niz godina sa primanjima većim od 5000KM, nema auto, nema ni stan kakav ljudi sa tim primanjima imaju, ali ima kredite koji ga kolju. I tim nemanjem se ponosi.
Suljagić, uvrijeđen pitanjem, odgovara: "Otkud meni auto, moja plata je bila 2000KM!?"
Sad znamo zašto je Marjanović otišao.
Čovjek ima auto.
Eeeeee, auto ima!?
"Ljudi konstantno pricaju o bogacenju i oni najbogatiji prozivaju nas koji imamo jednu kucu. Ja imam jednu kucu popola sa suprugom, i nemam automobil. Ko pronadje moju vilu na Poljinama, ja cu mu je pokloniti."
- rece Bakir Izetbegovic, i osta ziv...
A kolika su njegova primanja?
Na žalost, ne umijem ti dati odgovor na to pitanje.
Naime, ja sam Zlajin.
Bakira sam se dotakao samo jer je neko, par stranica ranije, potegao pitanje apelacije.
Ali što se tiče Zlaje, pitaj šta god hoćeš, sve ću ti reći.
Nije baš da sve odgovore držim u glavi, ali ispomažem se jednom knjigom, ne tako davno pisanom.
Hoćeš li link da ti pošaljem?
Za tu knjigu?
Plaha je.
Nema potrebe, znam i vise nego sto trebam i zelim... i bez knjige i bez novinara...
Al toplo preporucujem Kottera i njegove pingvine... I on isto
Corto Maltese wrote:
Na žalost, ne umijem ti dati odgovor na to pitanje.
Naime, ja sam Zlajin.
Bakira sam se dotakao samo jer je neko, par stranica ranije, potegao pitanje apelacije.
Ali što se tiče Zlaje, pitaj šta god hoćeš, sve ću ti reći.
Nije baš da sve odgovore držim u glavi, ali ispomažem se jednom knjigom, ne tako davno pisanom.
Hoćeš li link da ti pošaljem?
Za tu knjigu?
Plaha je.
Nema potrebe, znam i vise nego sto trebam i zelim... i bez knjige i bez novinara...
Al toplo preporucujem Kottera i njegove pingvine... I on isto
Očekivao sam više poštovanja, ako ništa drugo, a ono za trud koji su Dr. Emir Suljagić i Reuf Bajrović uložili u to djelo.
JedanMova wrote:
Nema potrebe, znam i vise nego sto trebam i zelim... i bez knjige i bez novinara...
Al toplo preporucujem Kottera i njegove pingvine... I on isto
Očekivao sam više poštovanja, ako ništa drugo, a ono za trud koji su Emir Suljagić i Reuf Bajrović uložili u to djelo.
Ko voli nek izvoli, zivimo u demokratskom svijetu i bar nam niko ne moze uskratiti da citamo ono sto zelimo.
Sto se postovanja tice, zao mi je al si pogrijesio adresu. Doduse, shvatam da ti je kao Zlatkovom malom ovo bilo obavezno stivo, al to ne znaci i da mi ostali na to moramo gledati isto
Nakon stranica i stranica koje si ovde ispisao, trebao si nauciti jedno - politika je kurva...
JedanMova wrote:
Ko voli nek izvoli, zivimo u demokratskom svijetu i bar nam niko ne moze uskratiti da citamo ono sto zelimo.
Sto se postovanja tice, zao mi je al si pogrijesio adresu. Doduse, shvatam da ti je kao Zlatkovom malom ovo bilo obavezno stivo, al to ne znaci i da mi ostali na to moramo gledati isto
Nakon stranica i stranica koje si ovde ispisao, trebao si nauciti jedno - politika je kurva...
drugi profil wrote:Ko smatra netacnim da se SDA I SDP moraju ukloniti sa vlasti bar jedan ciklus kako bi evoluirali i procistili se?
Odgovorite samo na to pitanje. DF je samo sredstvo da se dodje do toga.
Stan' da zavirim u arhivu...
A-ha, evo ga:
Corto Maltese wrote:Meni taj koncept liči na liječenje kuge ebolom.
Nije da ne donosi rezultate.
Zaraženi ebolom neće umrijeti od kuge.
Neka tebe. Ti ionako samo ljudima pamet razvlacis. Sta bi ti, malo NS-a. Malo nezavisnih intelektualaca, tu i tamo neki krizic, i ostade SDA na vlasti da ti mozes uzivati.
Umrijecemo od tvoje Kuge prika. Svejedno od cega umires, na kraju si mrtav.
Dalje, jel nesto netacno u prvom citiranom postu? Smatras li da ne treba skloniti korumpiranu odrodjenu vlast sa pozicije?
Corto Maltese wrote:Ovo je kod njih trend.
Imati, a nemati.
Željko Komšić, dugi niz godina sa primanjima većim od 5000KM, nema auto, nema ni stan kakav ljudi sa tim primanjima imaju, ali ima kredite koji ga kolju. I tim nemanjem se ponosi.
Suljagić, uvrijeđen pitanjem, odgovara: "Otkud meni auto, moja plata je bila 2000KM!?"
Sad znamo zašto je Marjanović otišao.
Čovjek ima auto.
Eeeeee, auto ima!?
"Ljudi konstantno pricaju o bogacenju i oni najbogatiji prozivaju nas koji imamo jednu kucu. Ja imam jednu kucu popola sa suprugom, i nemam automobil. Ko pronadje moju vilu na Poljinama, ja cu mu je pokloniti."
- rece Bakir Izetbegovic, i osta ziv...
A kolika su njegova primanja?
Notorna je laz da je ministarska plata bila 2000 BAM
Corto Maltese wrote:Ovo je kod njih trend.
Imati, a nemati.
Željko Komšić, dugi niz godina sa primanjima većim od 5000KM, nema auto, nema ni stan kakav ljudi sa tim primanjima imaju, ali ima kredite koji ga kolju. I tim nemanjem se ponosi.
Suljagić, uvrijeđen pitanjem, odgovara: "Otkud meni auto, moja plata je bila 2000KM!?"
Sad znamo zašto je Marjanović otišao.
Čovjek ima auto.
Eeeeee, auto ima!?
"Ljudi konstantno pricaju o bogacenju i oni najbogatiji prozivaju nas koji imamo jednu kucu. Ja imam jednu kucu popola sa suprugom, i nemam automobil. Ko pronadje moju vilu na Poljinama, ja cu mu je pokloniti."
- rece Bakir Izetbegovic, i osta ziv...
A kolika su njegova primanja?
Notorna je laz da je ministarska plata bila 2000 BAM
A sta mislis da nas ti prosvijetlis sa tacnom cifrom koju kantonalni ministri imaju u KS?
Najsladji su mi ovakvi koji tvrde da nesto nije, dok u isto vrijeme nemaju argumente da kazu ono sto jeste. Obicno isti nemaju ni pojma sta jeste, al bitno je da ne bude kako je sagovornik (obicno drugacijih ubjedjenja) rekao...
Reagovanje na stavove i poglede, laži i obmane, u intervjuu datom u „Oslobodjenju“ člana Predsjedništva DF, gospođe Ružice Burić. Nužan je i konačan pad svih maski, a ne samo onih koje bi to želila svojim istupom i sadržajem demaskirati, ova Komšićeva miljenica, poslanički kandidat na listi DF-a i što je za mene najcrnje saznanje da je Brajkovićev „čimbenik“ iz firme Aluminij.
Dakle, imala je zaista pouzdane mentore, koji su je nadahnuli za njene osmišljenje nastupe, sa lažima i obmanama i umjesto da se i dalje skriva u kukavičijem gnijezdu sa jajima podmetnutim od satrane DF-a i gradjanima Mostara, posebno Bošnjacima u sprovedbi svoje smišljenje lukave „latinske“ politike. Pomenuta gospođa Ružica se jednostavno pojavila u gradu među nama, kao tobože članica Predsjedništva DF, ko je i kako izabrao u to tijelo nije nam bilo jasno, do konačnoga razotkrivanja njene pozicije i nakane, kao i odredjenoga zadatka od njenoga mentora, druga Željka Komšića.
Gospođa Ružica Burić je bila prisutna na skoro svim sastancima GO DF Mostara, pod predsjedavanjem predsjednika gospodina Envera Mićijevića, da nikada i nije postavila pitanje ili ukazivala na prilike jednoobraznoga ili kako kaže istoga Dnevnoga reda na održanih 9 sjednica ovoga tijela. Međutim i to bi se moglo nekako tolerisati, da ista nije objelodanila i notorne laži i sramne činjenice, a što bi bile i kuloarske priče da je neko od članova imao i zamjerki na priliv većega broja Hrvata sa zapadne strane Mostara. Odmah moram istaći činjenicu da bi sreća bila kada bih ih bilo preko 80% u stranci, sa manjim brojem Bošnjaka i ostalih. Nažalost ima ih 5-6 %, sa 90 % Bošnjaka i po koji građanin srpske nacionalnosti i ostali.
Dakle, drug Željko je navikao imati tih 90% Bošnjaka, pa uz pomoć bivšega mentora zlatanoga Zlatka i na lovorikama bošnjaćkih birača graditi svoje pozicije i držati se na vlasti godinama, što ne bi moglo više ako se ti isti Bošnjaci dozovu pameti i počnu razmišljati svojom glavom. Zato je gospođa Ružica i ostali pojedinci iz redova Hrvata sa zapadne strane, podmetnuta kao isključivo kukavičije jaje, radi ostvarenja svojih dugoročnijih ciljeva, sada pritajenih u vidu ribarske niti, ali očigledno postojećih scenarija i dogovora uz kavu sa svojim sunarodnjakom Draganom Čovićem, njen predsjednik i mentor Komšić priprema realizaciju svojih zamišljenih suludih ideja na temu „jedinstvenoga stolnoga grada“. Na često insistiranje, nas članova odbora da gospođa Ružica prenese i dogovori susret i razgovor u Mostaru i po pitanju njegovih Statutarnih riješenja i ustroja samoga grada, u periodu od godine dana do toga nije došlo. O tome apsolutno nema niti riječi u lažnim sadržajima i intervjuima gospođe Ružice, kako u listu „Oslobodjenje“ tako isto i na nekim portalima, kao Republika.info i sl. A samo Predsjedništvo se u toku cijele godine dana nije nikada niti jednom informacijom obratilo nama, a kamo li da su nam ukazali na bilo kakve nepravilnosti u sadržaju i načinu rada našeg Gradskoga odbora DF Mostar.
S obzirom da smo naše sastanke održavali u veoma skučenoj i iznajmljenoj prostoriji, tri sa tri i sve dažbine neposredno mi plaćali iz svoga džepa, gospođa Ružica je u kontinuitetu insistirala da se preselimo u veći prostor u Ulici Mile Budaka, vjerovatno njenoga omiljanoga revolucionara iz doba NDH, te je ista možda na osnovu naših reakcija i zaključila da neki od nas i nije tako voljan i željan, ne daj Bože, nekoga većega priliva Hrvata sa zapadne strane.
Ne može se reći da gospođa Ružica nije imala i određenu podršku i drugoga člana Predsjedništva sa ovih terena u doktoru Aliji Šuko, koji je vječno nešto muljio i šutio, ali su što se i iskazalo prizemnon vodili i ispoljavali svoje uticaje u cilju dezinformisanja i Predsjedništva DF u Sarajevu, kao i članstva i simpatizera ove stranke. Ništa čudno i neobično, jer od NDH i njenoga poglavnika, pa preko zajedničkoga cvijeća i vezanih zastava iz 90-tih godina do današnjih dana, pokazalo se da su „ikebane“ najunosnije primjereno balkansko cvijeće, a da su poltroni, podanici i „hemeroidčici“ svugdje prisutni bili, pa i u našem slučaju rada i djelovanja, kao posljedica i raspuštanja glavnoga odbora u ovome gradu.
Naši stari i pametni ljudi su govorili: „Ako laže koza, ne laže rog“ ili „Čuvaj se Danajaca i kada darove donose“ i još mnogo drugih i sličnih poruka, ali je svaka na svome mjestu. Ovakav potez i udarac doživljen u DF-u rekao bih u startu je i dobro došao, jer čovjek se uči dok je živ i nikada ne može konstatovati da je sve naučio. Kao rođeni Sarajlija, školovan i visoko obrazovan, sa određenim refernsama kakve bi mnogi poželeli u svojoj životnoj praksi, od Titovoga pionira i omladinca i člana jedne i jedine partije SKJ, čime se i danas ponosim, završio sam i svoju i posljednju i najveću životnu školu dana 09.maja 1993. godine u ovome gradu Mostaru, čiji sam građanin od 1970. godine do današnjih dana i svih provedenih dana dvostruke agresije na grad i njegove gradjane. Više me ništa u životu ne može iznenaditi, jer je na djelu i u stvarnosti dokazano da je „čovjek čovjeku najveći vuk“.
Radi podsjećanja moju golgotu u gradu Mostaru redovno su pratili i u više nabrata pisali i „Oslobodjenje“ i „Feral Tribune“ i mngi drugi časopisi i TV stanice.
Normalni i pošteni Hrvat, tadašnji gradonačelnik grada Mostara, gospodin Ivan Prskalo je u intervju „Oslobođenju“ izjavio: „Ovo što se desilo sa vijećnikom Milanom Jovičićem, to je najveći šamar i sramota za hrvatski narod“.
Dakle, kao izabrani vijećnik Gradskoga vijeća, kao građanin srpske nacionalnosti i građanin zapadnoga dijela grada, kao nezavisni vijećnik na listi za „jedinstveni Mostar“ pretrpio sam progon u svome gradu, pljačku stana i imovine, i na taj način primio poruku u to vrijeme bogohulnu o spominjanju jedinstvenoga grada Mostara.
Feral Tribune /1996/ „Oslobodjenje“ /1996 /
Demokratska fronta BiH i njen čelnik drug Željko Komšić poput „boljševika“ djeluje sa svojom inkvizicionom-boljševičkom garniturom članova Predsjedništva, gospode Munje Alibabića i nekoga Šutala, dolaskom na sjednicu GODF Mostara i obavještavaju nas da smo raspušteni, navodno radi nerada. Nažalost metoda isključivo staljinističkoga stila i porijekla, čiji je pristalica i egzekutor upravo drug Željko Komšić.
S obzirom, da sam sticajem okolnosti bio i legalno izabrani član ovoga raspuštenoga Gradskoga odbora DF Mostara, apsolutno sam bio duboko povrijeđen i kao čovjek, na metode postupka rukovodstva DF i njenoga predsjednika Željka Komšića.
Da li se na takvim pozicijama i sa ovakvim i sličnim predstavnicima i sadašnje i neke buduće vlasti i mogu graditi bolji zajednički odnosi u stvaranju „jedinstvenoga grada“ Mostara, čija suština i značenje još uvijek i mnogima nije jasno.Možda uz jednu popijenu kavicu sa Dragančetom, negdje u hacijendi Bara, drug Željko i Doglavnik sa šahovnicom definisaće i konačan stav stranke sa kojim bi Željko mogao izaći pred svoje članstvo u Mostaru, o njegovom ustroju i sudbini grada. Još uvijek uporno i lukavo ćuti i ne izjašnjava se, dok njegovi pilići iz kukavičijih jaja ne donesu na svijet riješenja i po volji svih Hrvata, jer šta drugo i konkretnije očekivati od ove „kvazimutnoetničke“ stranke Demokratske fronte u ovome gradu i šire Hercegovine.
Poštovani sugrađani Bošnjaci dobro razmislite i odlučite se, jer vam Vaši sugrađani Srbi u ovome slučaju neće činiti nikakvu smutnju ili neprilike ili stvarati bilo kakve nedoumice u Vašim odlukama. Ne zaboravite da Vas je preko 90 % u spiskovima svoje pripadnosti ovoj stranci, možda i da uspijete u svojim nakanama.
Upravo i jedna od nekih direktorčića, recidiva Brajkovićeve bojne garde, u okupiranom i diskriminisanom nacionalističkom gnijezdu firme Aluminij iznosi svoju viziju stanja i budućnosti ove firme, bez i malo stida ili izvinjenja za činjenu nepravdu prema svim radnicima nehrvatima, jer je bitno i važno da je njoj dobro, očekujući uticaj i preporod pojavom i dolaskom snaga DF i njnoga novopečenoga mentora, ukoliko ga istinski i prihvati svemoćni gospodar i ekskluzivni brojač čistokrvnih zrnaca, pa makar to i bili svi Hrvati, jer u tome slučaju i neće biti nikakve razlike, a bilo bi veliko olakšanje i za našu babu Vangu, odnosno gospođu Ružicu.
JedanMova wrote:
Ko voli nek izvoli, zivimo u demokratskom svijetu i bar nam niko ne moze uskratiti da citamo ono sto zelimo.
Sto se postovanja tice, zao mi je al si pogrijesio adresu. Doduse, shvatam da ti je kao Zlatkovom malom ovo bilo obavezno stivo, al to ne znaci i da mi ostali na to moramo gledati isto
Nakon stranica i stranica koje si ovde ispisao, trebao si nauciti jedno - politika je kurva...
Bojim se da se nismo najbolje razumjeli
Bojim se ja da ti sam sebe cesto ne razumijes.
Samim tim ne cudi ni cinjenica da nisi uspio povuci jednu malu paralelu izmedju onog drugog Zlaje, autora kog sam spomenuo i stiva na koje sam aludirao. Al jbg, ne mozes ocekivati da svi sve znaju, i ako se nekad prave da je tako
weredsf wrote:Notorna je laz da je ministarska plata bila 2000 BAM
2525.16KM mjesečno netto, oko četiri milje bruto.
Neugodni su brojevi. Ako se uzme u obzir vrijeme ministrovanja, i tome doda 12 mjeseci Bijelog Hljeba, kada je primao punu plaću sa doprinosima, ne radeći ništa, ispada da je svaki mjesec njegovog boravka u ministarskoj fotelji, ministarskom automobilu ili bilo čemu drugom ministarskom, poreskog obveznika KS koštao skoro osam hiljada maraka. Bez toplog obroka. Jedan od najskupljih ministara thus far.
Ne pjeva bez veze Dubioza onu: Matematika je kurva, ubila je bomba...
Jeftinije bi bilo da smo organizovali sergiju i kupili mu auto.
weredsf wrote:Notorna je laz da je ministarska plata bila 2000 BAM
2525.16KM mjesečno netto, oko četiri milje bruto.
Neugodni su brojevi. Ako se uzme u obzir vrijeme ministrovanja, i tome doda 12 mjeseci Bijelog Hljeba, kada je primao punu plaću sa doprinosima, ne radeći ništa, ispada da je svaki mjesec njegovog boravka u ministarskoj fotelji, ministarskom automobilu ili bilo čemu drugom ministarskom, poreskog obveznika KS koštao skoro osam hiljada maraka. Bez toplog obroka. Jedan od najskupljih ministara thus far.
Ne pjeva bez veze Dubioza onu: Matematika je kurva, ubila je bomba... Jeftinije bi bilo da smo organizovali sergiju i kupili mu auto.
Pa fakat, treba provjeriti koje auto vozi - možda i nisi daleko od istine...
weredsf wrote:Reagovanje na stavove i poglede, laži i obmane, u intervjuu datom u „Oslobodjenju“ člana Predsjedništva DF, gospođe Ružice Burić. Nužan je i konačan pad svih maski, a ne samo onih koje bi to želila svojim istupom i sadržajem demaskirati, ova Komšićeva miljenica, poslanički kandidat na listi DF-a i što je za mene najcrnje saznanje da je Brajkovićev „čimbenik“ iz firme Aluminij.
Dakle, imala je zaista pouzdane mentore, koji su je nadahnuli za njene osmišljenje nastupe, sa lažima i obmanama i umjesto da se i dalje skriva u kukavičijem gnijezdu sa jajima podmetnutim od satrane DF-a i gradjanima Mostara, posebno Bošnjacima u sprovedbi svoje smišljenje lukave „latinske“ politike. Pomenuta gospođa Ružica se jednostavno pojavila u gradu među nama, kao tobože članica Predsjedništva DF, ko je i kako izabrao u to tijelo nije nam bilo jasno, do konačnoga razotkrivanja njene pozicije i nakane, kao i odredjenoga zadatka od njenoga mentora, druga Željka Komšića.
Gospođa Ružica Burić je bila prisutna na skoro svim sastancima GO DF Mostara, pod predsjedavanjem predsjednika gospodina Envera Mićijevića, da nikada i nije postavila pitanje ili ukazivala na prilike jednoobraznoga ili kako kaže istoga Dnevnoga reda na održanih 9 sjednica ovoga tijela. Međutim i to bi se moglo nekako tolerisati, da ista nije objelodanila i notorne laži i sramne činjenice, a što bi bile i kuloarske priče da je neko od članova imao i zamjerki na priliv većega broja Hrvata sa zapadne strane Mostara. Odmah moram istaći činjenicu da bi sreća bila kada bih ih bilo preko 80% u stranci, sa manjim brojem Bošnjaka i ostalih. Nažalost ima ih 5-6 %, sa 90 % Bošnjaka i po koji građanin srpske nacionalnosti i ostali.
Dakle, drug Željko je navikao imati tih 90% Bošnjaka, pa uz pomoć bivšega mentora zlatanoga Zlatka i na lovorikama bošnjaćkih birača graditi svoje pozicije i držati se na vlasti godinama, što ne bi moglo više ako se ti isti Bošnjaci dozovu pameti i počnu razmišljati svojom glavom. Zato je gospođa Ružica i ostali pojedinci iz redova Hrvata sa zapadne strane, podmetnuta kao isključivo kukavičije jaje, radi ostvarenja svojih dugoročnijih ciljeva, sada pritajenih u vidu ribarske niti, ali očigledno postojećih scenarija i dogovora uz kavu sa svojim sunarodnjakom Draganom Čovićem, njen predsjednik i mentor Komšić priprema realizaciju svojih zamišljenih suludih ideja na temu „jedinstvenoga stolnoga grada“. Na često insistiranje, nas članova odbora da gospođa Ružica prenese i dogovori susret i razgovor u Mostaru i po pitanju njegovih Statutarnih riješenja i ustroja samoga grada, u periodu od godine dana do toga nije došlo. O tome apsolutno nema niti riječi u lažnim sadržajima i intervjuima gospođe Ružice, kako u listu „Oslobodjenje“ tako isto i na nekim portalima, kao Republika.info i sl. A samo Predsjedništvo se u toku cijele godine dana nije nikada niti jednom informacijom obratilo nama, a kamo li da su nam ukazali na bilo kakve nepravilnosti u sadržaju i načinu rada našeg Gradskoga odbora DF Mostar.
S obzirom da smo naše sastanke održavali u veoma skučenoj i iznajmljenoj prostoriji, tri sa tri i sve dažbine neposredno mi plaćali iz svoga džepa, gospođa Ružica je u kontinuitetu insistirala da se preselimo u veći prostor u Ulici Mile Budaka, vjerovatno njenoga omiljanoga revolucionara iz doba NDH, te je ista možda na osnovu naših reakcija i zaključila da neki od nas i nije tako voljan i željan, ne daj Bože, nekoga većega priliva Hrvata sa zapadne strane.
Ne može se reći da gospođa Ružica nije imala i određenu podršku i drugoga člana Predsjedništva sa ovih terena u doktoru Aliji Šuko, koji je vječno nešto muljio i šutio, ali su što se i iskazalo prizemnon vodili i ispoljavali svoje uticaje u cilju dezinformisanja i Predsjedništva DF u Sarajevu, kao i članstva i simpatizera ove stranke. Ništa čudno i neobično, jer od NDH i njenoga poglavnika, pa preko zajedničkoga cvijeća i vezanih zastava iz 90-tih godina do današnjih dana, pokazalo se da su „ikebane“ najunosnije primjereno balkansko cvijeće, a da su poltroni, podanici i „hemeroidčici“ svugdje prisutni bili, pa i u našem slučaju rada i djelovanja, kao posljedica i raspuštanja glavnoga odbora u ovome gradu.
Naši stari i pametni ljudi su govorili: „Ako laže koza, ne laže rog“ ili „Čuvaj se Danajaca i kada darove donose“ i još mnogo drugih i sličnih poruka, ali je svaka na svome mjestu. Ovakav potez i udarac doživljen u DF-u rekao bih u startu je i dobro došao, jer čovjek se uči dok je živ i nikada ne može konstatovati da je sve naučio. Kao rođeni Sarajlija, školovan i visoko obrazovan, sa određenim refernsama kakve bi mnogi poželeli u svojoj životnoj praksi, od Titovoga pionira i omladinca i člana jedne i jedine partije SKJ, čime se i danas ponosim, završio sam i svoju i posljednju i najveću životnu školu dana 09.maja 1993. godine u ovome gradu Mostaru, čiji sam građanin od 1970. godine do današnjih dana i svih provedenih dana dvostruke agresije na grad i njegove gradjane. Više me ništa u životu ne može iznenaditi, jer je na djelu i u stvarnosti dokazano da je „čovjek čovjeku najveći vuk“.
Radi podsjećanja moju golgotu u gradu Mostaru redovno su pratili i u više nabrata pisali i „Oslobodjenje“ i „Feral Tribune“ i mngi drugi časopisi i TV stanice.
Normalni i pošteni Hrvat, tadašnji gradonačelnik grada Mostara, gospodin Ivan Prskalo je u intervju „Oslobođenju“ izjavio: „Ovo što se desilo sa vijećnikom Milanom Jovičićem, to je najveći šamar i sramota za hrvatski narod“.
Dakle, kao izabrani vijećnik Gradskoga vijeća, kao građanin srpske nacionalnosti i građanin zapadnoga dijela grada, kao nezavisni vijećnik na listi za „jedinstveni Mostar“ pretrpio sam progon u svome gradu, pljačku stana i imovine, i na taj način primio poruku u to vrijeme bogohulnu o spominjanju jedinstvenoga grada Mostara.
Feral Tribune /1996/ „Oslobodjenje“ /1996 /
Demokratska fronta BiH i njen čelnik drug Željko Komšić poput „boljševika“ djeluje sa svojom inkvizicionom-boljševičkom garniturom članova Predsjedništva, gospode Munje Alibabića i nekoga Šutala, dolaskom na sjednicu GODF Mostara i obavještavaju nas da smo raspušteni, navodno radi nerada. Nažalost metoda isključivo staljinističkoga stila i porijekla, čiji je pristalica i egzekutor upravo drug Željko Komšić.
S obzirom, da sam sticajem okolnosti bio i legalno izabrani član ovoga raspuštenoga Gradskoga odbora DF Mostara, apsolutno sam bio duboko povrijeđen i kao čovjek, na metode postupka rukovodstva DF i njenoga predsjednika Željka Komšića.
Da li se na takvim pozicijama i sa ovakvim i sličnim predstavnicima i sadašnje i neke buduće vlasti i mogu graditi bolji zajednički odnosi u stvaranju „jedinstvenoga grada“ Mostara, čija suština i značenje još uvijek i mnogima nije jasno.Možda uz jednu popijenu kavicu sa Dragančetom, negdje u hacijendi Bara, drug Željko i Doglavnik sa šahovnicom definisaće i konačan stav stranke sa kojim bi Željko mogao izaći pred svoje članstvo u Mostaru, o njegovom ustroju i sudbini grada. Još uvijek uporno i lukavo ćuti i ne izjašnjava se, dok njegovi pilići iz kukavičijih jaja ne donesu na svijet riješenja i po volji svih Hrvata, jer šta drugo i konkretnije očekivati od ove „kvazimutnoetničke“ stranke Demokratske fronte u ovome gradu i šire Hercegovine.
Poštovani sugrađani Bošnjaci dobro razmislite i odlučite se, jer vam Vaši sugrađani Srbi u ovome slučaju neće činiti nikakvu smutnju ili neprilike ili stvarati bilo kakve nedoumice u Vašim odlukama. Ne zaboravite da Vas je preko 90 % u spiskovima svoje pripadnosti ovoj stranci, možda i da uspijete u svojim nakanama.
Upravo i jedna od nekih direktorčića, recidiva Brajkovićeve bojne garde, u okupiranom i diskriminisanom nacionalističkom gnijezdu firme Aluminij iznosi svoju viziju stanja i budućnosti ove firme, bez i malo stida ili izvinjenja za činjenu nepravdu prema svim radnicima nehrvatima, jer je bitno i važno da je njoj dobro, očekujući uticaj i preporod pojavom i dolaskom snaga DF i njnoga novopečenoga mentora, ukoliko ga istinski i prihvati svemoćni gospodar i ekskluzivni brojač čistokrvnih zrnaca, pa makar to i bili svi Hrvati, jer u tome slučaju i neće biti nikakve razlike, a bilo bi veliko olakšanje i za našu babu Vangu, odnosno gospođu Ružicu.
S poštovanjem,
Mr. Milan Jovičić, dipl.ing.el
šupak mostarski , nema stranke u kojoj nije bio. bio cak i u gradskom vijecu grada mostara i klepo pare za nerad , penzioner.
na osnivackoj skupstini u pozoristu lutaka puna usta bila željke i df-a , izabran za podpredsjednika i otad se se nije nikad pojavio ni na jednom sastanku strankei ima obraza pricat da nije bio nerad, sad koliko je bilo legalno prebrojavanje glasova o tom se da prićat.
sad kad je dobio nogu raspiso se da niko nevalja. lika niko ziv nejebe dva posto u gradu , ukratko zesci ublehas.
weredsf wrote:Notorna je laz da je ministarska plata bila 2000 BAM
2525.16KM mjesečno netto, oko četiri milje bruto.
Neugodni su brojevi. Ako se uzme u obzir vrijeme ministrovanja, i tome doda 12 mjeseci Bijelog Hljeba, kada je primao punu plaću sa doprinosima, ne radeći ništa, ispada da je svaki mjesec njegovog boravka u ministarskoj fotelji, ministarskom automobilu ili bilo čemu drugom ministarskom, poreskog obveznika KS koštao skoro osam hiljada maraka. Bez toplog obroka. Jedan od najskupljih ministara thus far.
Ne pjeva bez veze Dubioza onu: Matematika je kurva, ubila je bomba...
Jeftinije bi bilo da smo organizovali sergiju i kupili mu auto.
Nego, očigledno je da je počela polako pucati tikva na relaciji DF-SBB, a osim što Emirovih saopštenja nekoliko dana nema u Avazu, danas je u SMS rubrici Avaza Emir posran do bola...
weredsf wrote:Reagovanje na stavove i poglede, laži i obmane, u intervjuu datom u „Oslobodjenju“ člana Predsjedništva DF, gospođe Ružice Burić. Nužan je i konačan pad svih maski, a ne samo onih koje bi to želila svojim istupom i sadržajem demaskirati, ova Komšićeva miljenica, poslanički kandidat na listi DF-a i što je za mene najcrnje saznanje da je Brajkovićev „čimbenik“ iz firme Aluminij.
Dakle, imala je zaista pouzdane mentore, koji su je nadahnuli za njene osmišljenje nastupe, sa lažima i obmanama i umjesto da se i dalje skriva u kukavičijem gnijezdu sa jajima podmetnutim od satrane DF-a i gradjanima Mostara, posebno Bošnjacima u sprovedbi svoje smišljenje lukave „latinske“ politike. Pomenuta gospođa Ružica se jednostavno pojavila u gradu među nama, kao tobože članica Predsjedništva DF, ko je i kako izabrao u to tijelo nije nam bilo jasno, do konačnoga razotkrivanja njene pozicije i nakane, kao i odredjenoga zadatka od njenoga mentora, druga Željka Komšića.
Gospođa Ružica Burić je bila prisutna na skoro svim sastancima GO DF Mostara, pod predsjedavanjem predsjednika gospodina Envera Mićijevića, da nikada i nije postavila pitanje ili ukazivala na prilike jednoobraznoga ili kako kaže istoga Dnevnoga reda na održanih 9 sjednica ovoga tijela. Međutim i to bi se moglo nekako tolerisati, da ista nije objelodanila i notorne laži i sramne činjenice, a što bi bile i kuloarske priče da je neko od članova imao i zamjerki na priliv većega broja Hrvata sa zapadne strane Mostara. Odmah moram istaći činjenicu da bi sreća bila kada bih ih bilo preko 80% u stranci, sa manjim brojem Bošnjaka i ostalih. Nažalost ima ih 5-6 %, sa 90 % Bošnjaka i po koji građanin srpske nacionalnosti i ostali.
Dakle, drug Željko je navikao imati tih 90% Bošnjaka, pa uz pomoć bivšega mentora zlatanoga Zlatka i na lovorikama bošnjaćkih birača graditi svoje pozicije i držati se na vlasti godinama, što ne bi moglo više ako se ti isti Bošnjaci dozovu pameti i počnu razmišljati svojom glavom. Zato je gospođa Ružica i ostali pojedinci iz redova Hrvata sa zapadne strane, podmetnuta kao isključivo kukavičije jaje, radi ostvarenja svojih dugoročnijih ciljeva, sada pritajenih u vidu ribarske niti, ali očigledno postojećih scenarija i dogovora uz kavu sa svojim sunarodnjakom Draganom Čovićem, njen predsjednik i mentor Komšić priprema realizaciju svojih zamišljenih suludih ideja na temu „jedinstvenoga stolnoga grada“. Na često insistiranje, nas članova odbora da gospođa Ružica prenese i dogovori susret i razgovor u Mostaru i po pitanju njegovih Statutarnih riješenja i ustroja samoga grada, u periodu od godine dana do toga nije došlo. O tome apsolutno nema niti riječi u lažnim sadržajima i intervjuima gospođe Ružice, kako u listu „Oslobodjenje“ tako isto i na nekim portalima, kao Republika.info i sl. A samo Predsjedništvo se u toku cijele godine dana nije nikada niti jednom informacijom obratilo nama, a kamo li da su nam ukazali na bilo kakve nepravilnosti u sadržaju i načinu rada našeg Gradskoga odbora DF Mostar.
S obzirom da smo naše sastanke održavali u veoma skučenoj i iznajmljenoj prostoriji, tri sa tri i sve dažbine neposredno mi plaćali iz svoga džepa, gospođa Ružica je u kontinuitetu insistirala da se preselimo u veći prostor u Ulici Mile Budaka, vjerovatno njenoga omiljanoga revolucionara iz doba NDH, te je ista možda na osnovu naših reakcija i zaključila da neki od nas i nije tako voljan i željan, ne daj Bože, nekoga većega priliva Hrvata sa zapadne strane.
Ne može se reći da gospođa Ružica nije imala i određenu podršku i drugoga člana Predsjedništva sa ovih terena u doktoru Aliji Šuko, koji je vječno nešto muljio i šutio, ali su što se i iskazalo prizemnon vodili i ispoljavali svoje uticaje u cilju dezinformisanja i Predsjedništva DF u Sarajevu, kao i članstva i simpatizera ove stranke. Ništa čudno i neobično, jer od NDH i njenoga poglavnika, pa preko zajedničkoga cvijeća i vezanih zastava iz 90-tih godina do današnjih dana, pokazalo se da su „ikebane“ najunosnije primjereno balkansko cvijeće, a da su poltroni, podanici i „hemeroidčici“ svugdje prisutni bili, pa i u našem slučaju rada i djelovanja, kao posljedica i raspuštanja glavnoga odbora u ovome gradu.
Naši stari i pametni ljudi su govorili: „Ako laže koza, ne laže rog“ ili „Čuvaj se Danajaca i kada darove donose“ i još mnogo drugih i sličnih poruka, ali je svaka na svome mjestu. Ovakav potez i udarac doživljen u DF-u rekao bih u startu je i dobro došao, jer čovjek se uči dok je živ i nikada ne može konstatovati da je sve naučio. Kao rođeni Sarajlija, školovan i visoko obrazovan, sa određenim refernsama kakve bi mnogi poželeli u svojoj životnoj praksi, od Titovoga pionira i omladinca i člana jedne i jedine partije SKJ, čime se i danas ponosim, završio sam i svoju i posljednju i najveću životnu školu dana 09.maja 1993. godine u ovome gradu Mostaru, čiji sam građanin od 1970. godine do današnjih dana i svih provedenih dana dvostruke agresije na grad i njegove gradjane. Više me ništa u životu ne može iznenaditi, jer je na djelu i u stvarnosti dokazano da je „čovjek čovjeku najveći vuk“.
Radi podsjećanja moju golgotu u gradu Mostaru redovno su pratili i u više nabrata pisali i „Oslobodjenje“ i „Feral Tribune“ i mngi drugi časopisi i TV stanice.
Normalni i pošteni Hrvat, tadašnji gradonačelnik grada Mostara, gospodin Ivan Prskalo je u intervju „Oslobođenju“ izjavio: „Ovo što se desilo sa vijećnikom Milanom Jovičićem, to je najveći šamar i sramota za hrvatski narod“.
Dakle, kao izabrani vijećnik Gradskoga vijeća, kao građanin srpske nacionalnosti i građanin zapadnoga dijela grada, kao nezavisni vijećnik na listi za „jedinstveni Mostar“ pretrpio sam progon u svome gradu, pljačku stana i imovine, i na taj način primio poruku u to vrijeme bogohulnu o spominjanju jedinstvenoga grada Mostara.
Feral Tribune /1996/ „Oslobodjenje“ /1996 /
Demokratska fronta BiH i njen čelnik drug Željko Komšić poput „boljševika“ djeluje sa svojom inkvizicionom-boljševičkom garniturom članova Predsjedništva, gospode Munje Alibabića i nekoga Šutala, dolaskom na sjednicu GODF Mostara i obavještavaju nas da smo raspušteni, navodno radi nerada. Nažalost metoda isključivo staljinističkoga stila i porijekla, čiji je pristalica i egzekutor upravo drug Željko Komšić.
S obzirom, da sam sticajem okolnosti bio i legalno izabrani član ovoga raspuštenoga Gradskoga odbora DF Mostara, apsolutno sam bio duboko povrijeđen i kao čovjek, na metode postupka rukovodstva DF i njenoga predsjednika Željka Komšića.
Da li se na takvim pozicijama i sa ovakvim i sličnim predstavnicima i sadašnje i neke buduće vlasti i mogu graditi bolji zajednički odnosi u stvaranju „jedinstvenoga grada“ Mostara, čija suština i značenje još uvijek i mnogima nije jasno.Možda uz jednu popijenu kavicu sa Dragančetom, negdje u hacijendi Bara, drug Željko i Doglavnik sa šahovnicom definisaće i konačan stav stranke sa kojim bi Željko mogao izaći pred svoje članstvo u Mostaru, o njegovom ustroju i sudbini grada. Još uvijek uporno i lukavo ćuti i ne izjašnjava se, dok njegovi pilići iz kukavičijih jaja ne donesu na svijet riješenja i po volji svih Hrvata, jer šta drugo i konkretnije očekivati od ove „kvazimutnoetničke“ stranke Demokratske fronte u ovome gradu i šire Hercegovine.
Poštovani sugrađani Bošnjaci dobro razmislite i odlučite se, jer vam Vaši sugrađani Srbi u ovome slučaju neće činiti nikakvu smutnju ili neprilike ili stvarati bilo kakve nedoumice u Vašim odlukama. Ne zaboravite da Vas je preko 90 % u spiskovima svoje pripadnosti ovoj stranci, možda i da uspijete u svojim nakanama.
Upravo i jedna od nekih direktorčića, recidiva Brajkovićeve bojne garde, u okupiranom i diskriminisanom nacionalističkom gnijezdu firme Aluminij iznosi svoju viziju stanja i budućnosti ove firme, bez i malo stida ili izvinjenja za činjenu nepravdu prema svim radnicima nehrvatima, jer je bitno i važno da je njoj dobro, očekujući uticaj i preporod pojavom i dolaskom snaga DF i njnoga novopečenoga mentora, ukoliko ga istinski i prihvati svemoćni gospodar i ekskluzivni brojač čistokrvnih zrnaca, pa makar to i bili svi Hrvati, jer u tome slučaju i neće biti nikakve razlike, a bilo bi veliko olakšanje i za našu babu Vangu, odnosno gospođu Ružicu.
S poštovanjem,
Mr. Milan Jovičić, dipl.ing.el
šupak mostarski , nema stranke u kojoj nije bio. bio cak i u gradskom vijecu grada mostara i klepo pare za nerad , penzioner.
na osnivackoj skupstini u pozoristu lutaka puna usta bila željke i df-a , izabran za podpredsjednika i otad se se nije nikad pojavio ni na jednom sastanku strankei ima obraza pricat da nije bio nerad, sad koliko je bilo legalno prebrojavanje glasova o tom se da prićat.
sad kad je dobio nogu raspiso se da niko nevalja. lika niko ziv nejebe dva posto u gradu , ukratko zesci ublehas.
Čika Jovo?
Jedna od najvećih ubleha postdaytonskog Mostara. Ne vjerujem da postoji politička stranka i NVO gdje ga nije bilo, a sve zahvaljujući onom vremenu kada je u Mostaru Srba bilo ukupno za jedan omanji kombi. A plus toga veoma uporan i i krajnje hipereaktivan.
Za ovo ispadanje iz DF-a jednim malim, ali stvarno malim dijelom, zaslužna je i moja malenkost...potopio sam ga u jednom polujavnom dijaloškom duelu, što je bilo jedan od povoda....u stvari duga priča.
Jedno/dva pitanja za kritičare:
1. Treba li mijenjati ove koji su sada na vlasti?
2. Ko je ta stranka koju treba dovesti na vlast da bi nam bilo bolje?
Iako znam da će biti jako malo odgovora unaprijed zahvaljujem na istim.
lerdi wrote:Jedno/dva pitanja za kritičare:
1. Treba li mijenjati ove koji su sada na vlasti?
2. Ko je ta stranka koju treba dovesti na vlast da bi nam bilo bolje?
Iako znam da će biti jako malo odgovora unaprijed zahvaljujem na istim.
1) Naravno da treba, ali kako vjerovati "skidacima" koji su im se tek izvukli iz guzice?
2) ANC & Nelson Mandela
lerdi wrote:Jedno/dva pitanja za kritičare:
1. Treba li mijenjati ove koji su sada na vlasti?
Svakako. Čim se nađe nešto bolje.
2. Ko je ta stranka koju treba dovesti na vlast da bi nam bilo bolje?
Nijedna od onih koje su u konkurenciji da dođu na vlast, na žalost.
Zato ne treba glasati za stranke već za pojedince na listama.
Možda iz toga nešto dobro izađe.
Dakle pošto nema bolje predlažeš da ostavimo ovako kako jeste? Glasanje za pojedinca na listi je glasanje i za stranku, tako da je to utopija. Uz to sve nije se jednom desilo da se "zbog objektivnih razloga" preskaću ljudi na listama i postavljaju podobni umjesto njih. Ljudi su odjednom odustajali i prepuštali svoje mandate drugim al ti to znaš zar ne? Utopija je misliti da će stranke, posebno ove već uhodane, dozvoliti da im u skupštini sjedi bilo ko osim onih za koje oni misle da moraju biti tamo. Posebno nakon masovnog odlaska u nezavisne poslanike proteklih godina. Otvorene liste sve više lične na zatvorene i to je jednostavno tako.
