popajic wrote:quasar wrote:stochar wrote:vidim pitaju neki ovdje sta je u postojecim RIJESENJIMA diskriminatorsko. e, pa diskriminatorsko je to sto mozemo birati vjeronauku dominantne religije, istoriju religija ili da nam djeca skachu po ulici! e, pa boli me q i za vjeronauku, a i za istoriju religija! necu da mi dijete uopste uci o religiji! da ja nametnem tvom DIJETETU da uci kako Tinki-Vinki postoji, to tebi ne bi bila diskriminacija? odluka o uvodjenju kulture religija samo je pomogla onima koji guraju vjeronauku, jer uvijek ce djeca radije htjeti da uce vjeronauk dominantne religije o kojem svako zna bar za cetvorku, nego da uce o drugim religijama!
sto niko nije ponudio da vjeronauka bude jedan od pet-sest fakultativnih predmeta? da u ponudi imamo jos jedan jezik, istoriju umjetnosti, dodatni casovi predmeta koji djeca vole?! ne, ucicemo o religiji! sta koga religija uopste ne interesuje? meni je to apstrakcija, Tinki-Vinki, Aquaman, sta cemo sad?! kod nas jos XI vijek...
Stochar, lafe, sta ce ovo biti pa se prvi put sa tobom slazem 100%?
Bice da smo fulili vrijeme i mjesto kad cemo se roditi.
+1
Mi smo dobro i prosli u odnosu na ovu danasnju djecu

Nazalost, sadasnje stanje je takvo kakvo jeste i naravno, treba ga mijenjati. Povlačenje uslovno receno, radikalnih mjera, vode pozivanju na sarajevska godisnja doba. U odgojno obrazovnom procesu ima puno vecih problema, od vjeronauke, posebno kada je u pitanju kvalitet nastave i nastavnog kadra i to je posebna prica. Medjutim, tu smo gdje smo i stvari treba mijenjati, naravno, na bolje.
Svi vidimo da djeca puno manje znaju i puno manje uce, a s druge strane sve je vise i vise nasilja medju djecom, kako verbalnog tako i fizikog, dok u zadnjih nekoliko godina sve je vise obracuna sa hladim ili vatrenim oruzjem.
Tu smo gdje smo, sta i kako dalje?
Bez obzira na to, sto ne smatram da vjeronauka uopste da treba da bude predmet u skolama, svjestan sam toga da opet ima značajan broj kako roditelja, tako i aktuelnih politicara koji su protiv toga da joj je uopce mjesto u skoli.
Tu treba naci jedan medjusobno pomirljivi stav, odnosno, ministar mora imati dovoljno mudrosti i snage da, na kraju krajeva, predmet vjeronauke, kao i sve ostale predmete stavi u okvire svojih nadleznosti, da se tacno propise nastavni plan i program, da svaki vjeroucitelj ima polozenu pedagosku grupu predmeta i da, obzirom da je u ispravnom i zdravom tumacenju vjere i vjerskih propisa, moral, kultura i lijepo ponasanju u vrhu prioriteta, da se kao predmet iskoristi u odgojnom smislu, a ucenje arapskog pisma, sura i sl. Ostaviti za vjerske objekte, kako je uvijek i bilo.
Isto tako, kako vec ranije neko rece, broj fakultativnih predmeta povecati i naravno, na kraju i ocijeniti... jer, svaki rad treba da se nagradi, pa tako i ucenje i vjeronauke. Povecanjem izbora, povecanjem kvaliteta na svakoj strani, za nekoliko godina imacemo stvarno stanje, ili bi vjeronauka ostala u skolama ili je ne bi niko pohadjao... i rijesena stvar, jednom zauvijek... Dijametralno razlicitim stavovima nista dobiti necemo, samo ce se problem produbiti i jedni druge cemo gledati mrko poprijeko, a onda ce i djeca koja pohadjaju vjeronauku gledati mrko poprijeko onu koja ne pohadjaju i obrnuto...