i naravno nisi odgovorio na sasvim jednostavno pitanje...jon_jovi wrote:Imenovanje Bevande SDP slavi kao svoju pobjedu više nego što to slavi HDZ. Milorada grle ko najrođenijeg. Sijetimo se pompe nakon oktombarskih izbora, SDP-ovih ultimatuma, ali također i HDZ-ovih, i SNSD-ovih ultimatuma, ogorčenja, kule u oblacima obečanja. Na kraju je popustio samo SDP. I to nakon godinu i tri mijeseca. Pa mogli su ovakav kapitulantski dogovor ostvariti odmah nakon izbora. Zašto su izgubili godinu i više dragocjenog vremena?dobro, stoji - navodis poraze i promasaje... to je pola posla... mada mi nije jasno koja je to ministarstva "koja pripadaju bosnjacima" sdp nekome dao "dao"... u kom clanu ustava stoji da ta ministarstva pripadaju bosnjacima?
ali ti si rekao da se porazi pretvaraju u "mitsku pobjedu"... i uporedio tu praksu s mitomanijom s one strane drine...
dakle daj primjer... krenimo od pocetka... ko je slavio npr. imenovanje bevande kao veliku pobjedu?
Tvrditi: gdje piše da ta mijesta pripadaju Bošnjacima jeste upravo na tragu politike pretvaranja poraza u pobjede. Bošnjaci su u raspodijeli kolača vlasti dobili manje nego im pripada i to zahvaljujuči vlastitim strankama a to se floskulom: gdje piše da ta mijesta pripadaju Bošnjacima jednostavno ne da sakriti. eni ne, ali glupome narodu da.
Narod ima pamćenje kao zlatna ribica, a naučnici kažu da je to svega četri minute. Narod je več zaboravio šta je Zlatko sve naobečavao.
Slijedom ovakvih početnih poraza može se zaključiti sa sigurnošću da nas zlo čeka u svim budučim dešavanjima oko državnih poslova. Mislim na Bošnjake.
Državna imovina, općinski izbori, ustavne reforme. Proćemo ko bosi po trnju.
Glede mitomanije sa one strane Drine, naravna stvar da to nama nije ništa strano. To je nama nekim čudnim kolopletom situacije postalo blisko.
Dakle, nije po meni bit u tome da kada naprimjer Alija Izetbegović kaže: u pregovorima nismo ništa posebno ni dobili ali nismo ni izgubili. Ok
Ali šta je Alija Izetbegović svome narodu bio obečao? Obečao je kule i gradove a što je u nesrazmjeru sa Daytonskim sporzumom čija centralna figura jeste Alija Izetbegović. Neki su toliko ošamučeni tim nesrazmjerom obečanja i rezultata da svo ovo vrijeme tvrde da je Alija Izetbegović zapravo izdajnik i da je spski špijun. To je malo vjerovatno. Izetbegović je jednostavno svom narodu previše lagao.
A šta je najgore u tom nesrazmjeru obečanja i rezultata? Pa to pretvaranje poraza u pobjede. Mitomanija i miologizacija stvari koje se trebaju zdravorazumski objašnjavati. Floskule tipa: Jeste, mi smo njima dali Republiku Srpsku ali mi smo dobili federaciju, odnosno te kantone i to bi trebalo automatski značiti da je naša strana pobijedila.
Srebrenica je naš poraz a naša gospoda oko tog pokolja nešto mistificiraju. I sve tako: poraz je pobijeda, poraz je pobijeda, poraz je pobjeda....
hoces pokusati opet?


