#12101 Re: Naša stranka, sve što ste željeli da pitate a niste imal
Posted: 08/11/2012 14:32
Ovaj tekst je radjen za potrebe D.Avaza, ali posto ja nisam pristao da napravim odredjene izmjene nece biti objavljen.
molimo Vas da nam kažete da li podržavate sporazum koji su napravili SDP i SNSD, te da nam prokomentirate njegov sadržaj, odnosno dijelove sporazuma koji se tiče puta ka Evropskoj uniji, ekonomskih pitanja, reforma javne uprave...
Naša stranka se o ovom sporazumu na sjednici predsjedništva, kao što znate, izjasnila negativno, a vaš interes za ovaj razgovor je vjerovatno motiviran činjenicom da sam ja na svom blogu govorio o nekim, po meni, dobrim rješenjima koja taj dokument nudi. Naravno, dokument o kojem mi pričamo je dogovor dvije političke stranke i svako predloženo rješenje će morati proći sve one procedure koje zakon propisuje za donošenje pravnih akata kojima se one implementiraju, što znači i parlamentarne i javne rasprave koje će sigurno uticati na njihov konačan sadržaj. Ali je, barem meni, teško zamisliti da bi neko mogao imati validne argumente protiv potrebe da se zaštiti, pa rekao bih i favorizira domaća poljoprivredna proizvodnja i onemoguće izvozno-uvozne špekulacije onih koji su za sjetvu primili subvencije od države BiH.
Ili odredbe koja od nadležnih institucija zahtijeva da process ratifikacije međunarodnih ugovora obave u razumnom roku od 30 dana, a ne da nas odugovlačenjem tog postupka prisililjavaju da plaćamo kazne na ugovorena sredstva i da propuštamo građevinske I poljoprivredne sezone zbog birokratske sporosti.
Dakle, jedan dio odredbi sporazuma, posebno one koje se tiču gorućih ekonomskih problema, ima racionalnu podlogu i stvara mogućnost da se uklone neke od administrativnih prepreka koje stoje na putu ekonomskog oporavka zemlje.
Recimo, tačka koja onemogućava zloupotrebu prava na žalbu na rezultate tendera će sigurno mnogo značiti preduzećima koja su dobila posao, ali nisu u prilici da krenu sa radovima jer se neko, neko ko nije ni učestvovao u natjecanju za posao, žalio. S obzirom da sada pokretanje žalbe podnosioca ne košta novaca, one se često pokreću iz isključivo malicioznih razloga.
Dio sporazuma koji se odnosi na racionalizaciju državne službe, na izbor tužioca, na zatvorene izborne liste i ulogu CIK-a u izbornom procesu su, očigledno, pitanja za koje postoje argumenti i za i protiv.
To su vrlo složena pitanja svuda u svijetu, a kod nas posebno. Uzmite na primjer državnu službu. Stranke koje su bile na vlasti od rata na ovamo su svojim stranačkim I vrlo često stručno neadekvatnim kadrovima potpuno infiltrirale sve pore državnog aparata I sada se svaki pokušaj reforme javne uprave tumači kao politizacija. odnosno, pokušaj njenog stavljanja pod kontrolu onih stranaka koje su sada na vlasti. Zatvorene liste mogu omogućiti pravedniji etnički, spolni i starosni sastav zakonodavnih tijela ili mogu biti mehanizam za unutarpartijsku diktaturu. Osim ovih prepreka jednoj ozbiljnoj javnoj i stručnoj raspravi o ovim pitanjima, postoje i druge, koje bih okarakterisao kao psihološke. Recimo, shvatanje i kod nas i kod jednog dijela međunarodne zajednici da smo mi zemlja koja je poseban slučaj, da naši građani nisu dorasli, da su u političkom smislu evolutivno zaostali i da zbog toga demokratski mehanizmi i institucije koje se uspješno primjenjuju u drugim evropskim zemljama, u nasem slučaju nisu mogući. To su, po meni, izgovori koji koriste diktatori I ja ne mogu na to pristati. Gradjani BiH I gradjani EU dijele iste vrijednosti i ono sto je dobro za njih, dobro je i za nas.
Tužioce i sudije u mnogim demokratskim zemljama biraju predstavnici izvršne ili zakonodavne vlasti. Parlamenti su najviši zakonodavni organi u predstavnićkim demokratijama, oni biraju izvršnu vlast, odlučuju o ratu i miru, donose Ustav i zakone i apsurdno je nemati povjerenje u njih da odaberu ljude za javne funkcije.
Tim modelom se postiže da oni koji će tužiti I suditi prekršioce zakona u ime građana odgovaraju za kvalitet svog posla onima koje su građani izabrali da ih predstavljaju. Uspostava takvog sistema se kod nas, s druge strane, smatra ostvarivanjem politickog utjecaja na sudstvo. To je s jedne strane apsurdno, jer tužiocima i sudijama nezavisnost u radu upravo i garantuju zakoni koje donose zakonodavci, a s druge strane je takva bojazan, nažalost, i razumljiva.
Skoro je pa nemoguće razgovarati o modelima za rješenje ovih problema a pri tome, kako bi to uradio, pravedni, abstraktni zakonodavac, zanemariti prošlost i konkretne poteze i partija i pojedinaca.
Svi krivični postupci protiv Predsjednika Dodika su odbačeni onog trenutka kada su prebačeni na entitetsko, RS, tužilastvo. Kada je na izborima 2010. SDP pobjedio u Kantonu Sarajevo dokumentacija vezana za aferu “Reket”, koju su mediji prezentirali javnosti, uključujući I izjave tužioca “imamo sve snimljeno”, je automatski stavljena ad acta.
Mnogo sam puta i ja, a i Nasa stranka u svojim saopštenjima, govorio o tome da je moralni kredibilitet vlasti neophodan elemenat za sprovođenje ekonomskih I socijalnih I političkih reformi koje su nam zaista prijeko I hitno potrebne. Bezbroj sam puta u Skupštini i u Domu naroda govorio da dok ljudi u vlasti imaju tolike novčane I druge beneficije nije moralno od učitelja, policajaca ili bilo koga ko zarađuje 800-900km tražiti da se odrekne naknade za topli obrok ili nekog drugog prava iz kolektivnog ugovora. Vlast autoritet crpi iz moralnosti s kojom je vrši.
Bas kao što je kapacitet premijera Nikšića da sprovede reforme uništen onog momenta kada je Vlada čiji je on premijer na jedno vrlo važno mjesto postavila njegovog brata tako je i implementaciju ovog sporazuma – koji, ponavljam, po meni sadrži mnoge dobre prijedloge – osuđena na neuspjeh. Ne zbog sadržaja, nego zbog ponašanja, poteza i izjava koje su u proteklih nekoliko godina činili njegovi autori.
I upravo to je odredilo da Naša stranka, uprkos činjenici da neka rješenja u njemu smatra dobrom osnovom za parlamentarnu I javnu debatu, ne podrži ovaj sporazum. Prethodnih 17 godina nas je naučilo da obraćamo pažnju ne samo na ono što se govori nego, i to možda još i vise, na to ko govori.
p.k.
molimo Vas da nam kažete da li podržavate sporazum koji su napravili SDP i SNSD, te da nam prokomentirate njegov sadržaj, odnosno dijelove sporazuma koji se tiče puta ka Evropskoj uniji, ekonomskih pitanja, reforma javne uprave...
Naša stranka se o ovom sporazumu na sjednici predsjedništva, kao što znate, izjasnila negativno, a vaš interes za ovaj razgovor je vjerovatno motiviran činjenicom da sam ja na svom blogu govorio o nekim, po meni, dobrim rješenjima koja taj dokument nudi. Naravno, dokument o kojem mi pričamo je dogovor dvije političke stranke i svako predloženo rješenje će morati proći sve one procedure koje zakon propisuje za donošenje pravnih akata kojima se one implementiraju, što znači i parlamentarne i javne rasprave koje će sigurno uticati na njihov konačan sadržaj. Ali je, barem meni, teško zamisliti da bi neko mogao imati validne argumente protiv potrebe da se zaštiti, pa rekao bih i favorizira domaća poljoprivredna proizvodnja i onemoguće izvozno-uvozne špekulacije onih koji su za sjetvu primili subvencije od države BiH.
Ili odredbe koja od nadležnih institucija zahtijeva da process ratifikacije međunarodnih ugovora obave u razumnom roku od 30 dana, a ne da nas odugovlačenjem tog postupka prisililjavaju da plaćamo kazne na ugovorena sredstva i da propuštamo građevinske I poljoprivredne sezone zbog birokratske sporosti.
Dakle, jedan dio odredbi sporazuma, posebno one koje se tiču gorućih ekonomskih problema, ima racionalnu podlogu i stvara mogućnost da se uklone neke od administrativnih prepreka koje stoje na putu ekonomskog oporavka zemlje.
Recimo, tačka koja onemogućava zloupotrebu prava na žalbu na rezultate tendera će sigurno mnogo značiti preduzećima koja su dobila posao, ali nisu u prilici da krenu sa radovima jer se neko, neko ko nije ni učestvovao u natjecanju za posao, žalio. S obzirom da sada pokretanje žalbe podnosioca ne košta novaca, one se često pokreću iz isključivo malicioznih razloga.
Dio sporazuma koji se odnosi na racionalizaciju državne službe, na izbor tužioca, na zatvorene izborne liste i ulogu CIK-a u izbornom procesu su, očigledno, pitanja za koje postoje argumenti i za i protiv.
To su vrlo složena pitanja svuda u svijetu, a kod nas posebno. Uzmite na primjer državnu službu. Stranke koje su bile na vlasti od rata na ovamo su svojim stranačkim I vrlo često stručno neadekvatnim kadrovima potpuno infiltrirale sve pore državnog aparata I sada se svaki pokušaj reforme javne uprave tumači kao politizacija. odnosno, pokušaj njenog stavljanja pod kontrolu onih stranaka koje su sada na vlasti. Zatvorene liste mogu omogućiti pravedniji etnički, spolni i starosni sastav zakonodavnih tijela ili mogu biti mehanizam za unutarpartijsku diktaturu. Osim ovih prepreka jednoj ozbiljnoj javnoj i stručnoj raspravi o ovim pitanjima, postoje i druge, koje bih okarakterisao kao psihološke. Recimo, shvatanje i kod nas i kod jednog dijela međunarodne zajednici da smo mi zemlja koja je poseban slučaj, da naši građani nisu dorasli, da su u političkom smislu evolutivno zaostali i da zbog toga demokratski mehanizmi i institucije koje se uspješno primjenjuju u drugim evropskim zemljama, u nasem slučaju nisu mogući. To su, po meni, izgovori koji koriste diktatori I ja ne mogu na to pristati. Gradjani BiH I gradjani EU dijele iste vrijednosti i ono sto je dobro za njih, dobro je i za nas.
Tužioce i sudije u mnogim demokratskim zemljama biraju predstavnici izvršne ili zakonodavne vlasti. Parlamenti su najviši zakonodavni organi u predstavnićkim demokratijama, oni biraju izvršnu vlast, odlučuju o ratu i miru, donose Ustav i zakone i apsurdno je nemati povjerenje u njih da odaberu ljude za javne funkcije.
Tim modelom se postiže da oni koji će tužiti I suditi prekršioce zakona u ime građana odgovaraju za kvalitet svog posla onima koje su građani izabrali da ih predstavljaju. Uspostava takvog sistema se kod nas, s druge strane, smatra ostvarivanjem politickog utjecaja na sudstvo. To je s jedne strane apsurdno, jer tužiocima i sudijama nezavisnost u radu upravo i garantuju zakoni koje donose zakonodavci, a s druge strane je takva bojazan, nažalost, i razumljiva.
Skoro je pa nemoguće razgovarati o modelima za rješenje ovih problema a pri tome, kako bi to uradio, pravedni, abstraktni zakonodavac, zanemariti prošlost i konkretne poteze i partija i pojedinaca.
Svi krivični postupci protiv Predsjednika Dodika su odbačeni onog trenutka kada su prebačeni na entitetsko, RS, tužilastvo. Kada je na izborima 2010. SDP pobjedio u Kantonu Sarajevo dokumentacija vezana za aferu “Reket”, koju su mediji prezentirali javnosti, uključujući I izjave tužioca “imamo sve snimljeno”, je automatski stavljena ad acta.
Mnogo sam puta i ja, a i Nasa stranka u svojim saopštenjima, govorio o tome da je moralni kredibilitet vlasti neophodan elemenat za sprovođenje ekonomskih I socijalnih I političkih reformi koje su nam zaista prijeko I hitno potrebne. Bezbroj sam puta u Skupštini i u Domu naroda govorio da dok ljudi u vlasti imaju tolike novčane I druge beneficije nije moralno od učitelja, policajaca ili bilo koga ko zarađuje 800-900km tražiti da se odrekne naknade za topli obrok ili nekog drugog prava iz kolektivnog ugovora. Vlast autoritet crpi iz moralnosti s kojom je vrši.
Bas kao što je kapacitet premijera Nikšića da sprovede reforme uništen onog momenta kada je Vlada čiji je on premijer na jedno vrlo važno mjesto postavila njegovog brata tako je i implementaciju ovog sporazuma – koji, ponavljam, po meni sadrži mnoge dobre prijedloge – osuđena na neuspjeh. Ne zbog sadržaja, nego zbog ponašanja, poteza i izjava koje su u proteklih nekoliko godina činili njegovi autori.
I upravo to je odredilo da Naša stranka, uprkos činjenici da neka rješenja u njemu smatra dobrom osnovom za parlamentarnu I javnu debatu, ne podrži ovaj sporazum. Prethodnih 17 godina nas je naučilo da obraćamo pažnju ne samo na ono što se govori nego, i to možda još i vise, na to ko govori.
p.k.
