Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......

[djevojka bez imena]

Neprimjetno i polako,tiho sasvim ali vidis,oni odlaze. Kamo? Kome? Zasto? Ne osvrcu se i ne cekaju,nikog pa ni nas dvoje. Kad nam uteknu,pobjegnu,nece ni nas biti zato ne daj,zaustavi ih,ja znam da ti to mozes,ti ne znas da ja to zelim. Razaznaj znakove u tajnu ogrnute i ne daj da nam odu,minuti,sati i godine..

[Euridika]

Kakav je to zvuk što tupo odzvanja u noći? Osvrćem se za izvorom zvuka i napola iznenađeno, a napola šokirano shvatam da dolazi iz mojih grudi, to se moje srce opet lomi u komade... Kako je to moguće, kako već odavno smrznuto srce opet krvari i boli? A krvari... najprije kap po kap, u tišini noći razvija se tihi zvuk, a onda sve jače i sve brže... tup-tup-tup. Nisu to više kapi, sad je to već mlaz, ističe crvena, gusta krv, a s njom se rastače i moja duša...
Stid me je vlastite boli i bespomoćnosti, što sam opet dozvolila nadi da se nastani u duši, kao da ne znam da će ova partija karata koja se životom naziva opet podijeliti adute nekom drugom - protivniku, slučajnom prolazniku ili onim hrabrima i pomalo ludima koje sreća uvijek prati. I, opet sam tu, na dnu... kolo života je napravilo još jedan puni krug - taman kad pomisliš da si sve lekcije naučio, da si skupio sva potrebna znanja i da sad zrelo i smjelo koračaš kroz život, shvatiš da ništa ne znaš, ili si sve zaboravio dok se vrtio točak života... A možda i nisi zaboravio, možda si samo na čas zaspao, uljuljkan toplotom vlastitih zabluda, i dok si spavao svijet se izmijenio, nova pravila su napisana, koja su naučili oni budni. I onda buđenje iz sna... jedan slučajni prolaznik ti prilazi, čini ti se da ga poznaješ, pruža ti ruku, a ti je naivno kao dijete prihvataš, misleći da znaš plesati taj tango...
Otkud se odjednom stvorila ta ruka pred mojim licem... da, da, budna sam sad, ne sanjam... pljes... jednom, a zatim i drugi, treći put, šamari se spuštaju na obraze, koji se pod težinom sramote sami zažare, a glava klone dolje. Zbunjena, tragam za smislom, gdje je moja greška, čime zaslužih takvu opomenu, jesam li zaboravila plesne korake? Ne, ne čini mi se da je to. Ah da, tek sad uviđam, nisu koraci bili pogrešni, već tempo... dok sam se ja sretna i bezbrižna prisjećala koraka plesa, bojeći se da ne načinim pogrešan, on je pripremao muzičku podlogu, onu čijim tempom on upravlja... a ja sam samo nesretni mali pajac na kraju predstave...
I kad kolo završi svoj puni okret, shvatam da drukčije nije moglo, ovo je kazna za sve naivne, male spavače.
Ponovo na dnu, skupljam krhotine svog srca, čistim nakupljenu krv i znam da moram opet gore, opet praviti novi krug. Hoću li ja ovaj put ostati budna ili će me tihi, jednolični ton mašine opet uspavati? I u moru licu koje srećem, da li ću ugledati ono pravo, jedino, ogledalo duše moje, skrojeno baš po mojoj mjeri, i da li ću ga, ako ga ikad ugledam, znati raspoznati? Hoću li opet zanemariti tempo muzike Ljubavi ili to ovaj, pravi put više neće biti bitno? Možda negdje i postoji neko čiji je tempo i moj tempo, čiji su koraci u taktu s mojim... moje Ogledalo... gdje si?...

[al_akhisari]

...prošao sam sinoć pored tebe, mimoišao te u prolazu, onako opušteno, elegantno i zavodljivo; krajičkom oka, vidio sam, zastala si, okrenula glavu, možda; boreći se da sačuvam djelić tebe, zaorobljen dubokim uzdahom u prolazu, pitao sam se...šta čeka, čemu li se nada? da l i ona uvijek okrene glavu i potraži najljepši osmjeh? i kada krene, da li se nada, osluškuje poznate korake iza kako žure, da čuje? hineći ravnodušnost, koračam korakom teškim, za hladnu kvaku, opet se hvatam; i sutra novi je dan, mislim; i ko zna, možda me budeš čekala tu, baš na ćošku; i možda u magli ne budeš vidjela dobro, i ko zna, možda ti srce šapne...da to sam ja

[SkyLimit]

Moja Prva Ljubav Nije Bila Djevojka Iz Bajke

danas kad se sjetim tebe
pa i nisi bila Bog zna sto
nisi imala ni dusu ni karizmu
i nije te interesovalo ko sam zapravo ja
nikad nisi citala Jesenjina i Hessea
niti su te zanimali filmovi Wesa Cravena
pa nemam pojma o cemu sam
sa tobom pricao ja
nisam bio tvoj prvi i jedini
i vise se i ne sjecam jesi li marila za to
kad sam te vidio nekad ponovno
iznenadilo me sto nista nisam osjetio
ne znam sta sam ocekivao
ali to nista me skoro rastuzilo
niti smo na mjesecini pricali o sadasnjosti
niti u mraku prisjecali se proslosti
niti smo barem na trenutak zastali
za tim potrebu jos manje si osjecala ti
pa ipak da sam znao
da te vidim po posljedni put
volio bi da sam ti rekao
nekad si imala sve
sto sam tad trebao ja

[relativno84]

[al_akhisari]

...otišao sam, jednostavno pokupio svoje stvari i nastavio dalje; mislim da se nisam ni okrenuo, možda samo malčice pognuo glavu; a, ona? ona je čekala; bilo je to samo čekanje i ništa više; drugi su pričali, neki opet vikali i psovali; onda su počeli da bacaju, ruše i pale, sve što je ostalo iza, ali ne i ona; neki su možda već i zaboravili, a ona je samo čekala...i ništa više

[HadiRa]

kaži,
od kuda i sa kojeg Vrha si potekao, i koja je to ponornica tvoja majka ponosna ?
i otkud baš u moje lijevke i potoke da utičeš, kad su već oduvijek u tvojim očima, svi leptiri našli skloništa, andjeoski glasovi pjevuše balade u njima, dok ih Vjetri topli lelujaju, a sve i jedna Čežnja postanku svome požurila.

reci, smijem li kazati, da ne umijem plivati ?
nego se, evo, samo naginjem, dlanom da te zahvatim.
i u gutljajima okusim.
Med i Led.

[al_akhisari]

...decembar je opet; negdje neko, baš u ovom trenu je tamo daleko i s tobom zajedno, znam; uživa u sreći i s tobom je dijeli; a kod mene, decembar je opet, evo...gradom, lagano vučemo se ulica i ja; pretražujemo davno napuštena mjesta, gdje još tinja naše vatre plam, i skupljamo razbacane ostatke našeg prijateljstva; u odsjaju odbačene, staklene kugle, u trenu spazim svoj lik i poznatu siluetu tvoga tijela,...u pozadini, kako hrli mi u susret; srce poskoči, na tren oživi...brzo okrenem glavu i potonem u neke tamne, ali tuđe oči; decembar je opet, našim gradom vučemo se, ulica i ja...leđa, povijenih pod teretom nadanja

[HadiRa]

oči jednog poslijepodneva.



Ništa osim večeras ne postoji. Eto provjeri.
Još mogu da te zamislim i osjetim da sam ti potrebna, u ovom svijetu privida, koji proždire stvarnost i sjecka ju u komadiće, svojim naoštrenim zubima.

Napolju je bilo sivo i hladno. Usput sam dodirivala skoro svako stablo i prstima prebirala po hrapavoj kori drveća.

Ponekad mi se činilo poletiću, do tebe, neka me milina ispunjavala. Neobjašnjiva.
Ta opaka i vruća želja, za tvojim rukama.
Pokušavam, ali što se više trudim udaljiti te, sve si mi bliži.
O, progovori.
Progovori da razbiješ sve ove nakupljene snenosti, i poglede, koji sadrže i kazuju tajnu plesa, po vodi.
Kazuj mi, o mudrosti prelivanja preko čaše.
Otkrij mi, tajnu prihvaćanja skrušenosti i poniženja.
Tajnu darivanja.

[djevojka bez imena]

Dodje mi tako ponekad,da otipkam tvoj broj,h da se javim k'o nekad,nestrpljiva da ti kazem,da ti kazem sve.Bez pozdrava da pocnem brbljati,o vremenu,guzvi u tramvaju,magli,...o svemu. I tako bih ja po svmm obicaju,a ti bi u smjeh prasnuo,glasno da moram odmaci slusalicu,i ljutila bih se zbog toga i mrstila se susprezuci kikot.
Sjecas li se kako smo se znali smijati? I sutjeti smo znali,jer nama rijeci i nisu trebale...oci su govorile ljubav. I sad bi je vidio samo kad bi bio hrabar za jedan susret nasih zjenica.

[al_akhisari]

...još uvijek, svaki susret ćutanje budi; dođe,tako tiho i polahko, sva nježna, krhka i nesposobna da rani; ako je sretnete prije mene, poklonite se ljepoti njenoj, i recite joj...recite da je spremna i prazna recite da je, postelja u srcu mom; još uvijek, svaki susret ćutanje budi, ako sretnete je, u moje ime, sve joj recite

[al_akhisari]

...kad otvorim oči i ustanem,...svezat ću oči tvoje, nježnostima mojim, na uho, šapnut ću ti ime, vikati iz sveg glasa; kad otvorim oči, nepristojno ću da ti u kosu, ruke svoje stavim i usne ću tvoje da ugrizem

[vesela_sveska]

Mozda bih mogla okrenuti svoje kazaljke , preokrenut rijeci,sve drugacije ti reci, al' onda morala bih mijenjati i samu sebe, i sve sto jesam ,sve sto nisam bila za tebe , a to ne mogu , ne, ne ,ne mogu, izgubila bih sebe, dal' za to ima potrebe?

Mozda u nekom drugom svijetu, gdje ne postoji mrznja, pretvaranje i interes, gdje postoji samo ljubav, iskrenost i saosjecanje, mozda, znam ,u takvom svijetu bi uspjeli opstati. On i ja. Izgubljeno se osjecam , obuzeo me taj osjecaj do srzi i ponekad , kao sad , ne mogu biti pazljiva i obazriva prema kosmosu ,prema mislima i rijecima koje saljem u kosmos, nemam sta da izgubim vise, ni ovu patnju koja neprekidno obitava u meni, u svakoj celiji mog organizma, nju pogotovo ne mogu da izgubim.Patim... danas pored mene prodje momak, ostavivsi iza sebe mirisni trag, trag Njegovog mirisa... vidim ga kako ide prema meni, sa cigaretom u ruci, pogled letimican, brzi hod, i taj miris , i ja hodam dalje kao bez duse upinjuci se da osjetim taj miris dok nije nestao , da ga upijem u sebe, svaku svoju poru...Zar nije tuzno, zalosno ,ocajno, i taj ironicni, nadasve patnjom ispunjeni osmijeh na mom licu, osmijeh koji svjedoci... da naviknuta sam na jedan te isti bol, a opet ga osjecam uvijek jednakom jacinom i uvijek jednako boli, pece...i neka boli i dalje, jer ovo srce, ova dusa moze jos mnogo toga da podnese i da bude zahvalna na boli, kao dobrocinitelju poslanom od Boga.Ne trazim da prestane, jer osjecam se zivom kada boli,kao sto se osjecam zivom uzivajuci u suncanom , veselom danu, i stoga neka boli jos i vise ,neka boli do granica podnosljivog, zelim otkriti gdje je ta granica i sto me ceka pred vratima granice podnosljivog bola, radoznala sam.Bol je moj okov i moj dar, patnja je moj udes i moja nagrada, moje breme i povlastica.Boli jos vise, iskusavam te, da zabolis svom jacinom, utisnes svoj otrov u mene, ovo do sada je vrlo slabo , zar samo toliko mozes ? Ja mnogo vise mogu da podnesem i da uzivam kada boli. .......

[al_akhisari]

...sam, u društvu gospođe samoće, lutam ulicama grada; grada, u kome smo se sreli bezbroj puta; ulice mu poznam, svaku zgradu, haustor i klupu staru; dok šetam, svaki kutak koji dijelim s tobom, po navici već me pozove; stani, pogledaj, oslušni...ovdje, negdje između sna i jave, još uvijek traje priča; trotoarom još uvijek odzvanjaju njeni koraci, u uglu cafea, još se čuje žamor i smijeh njen; i tako svaki put...iznovaa i iznova; a, ponekad i sasvim slučajno, sretnemo se...na ulici, u susretu slučajnom, u pogledu skrivenom, kroz staklo, u prolazu; u osmjehu, pozdravu i podignutoj ruci...i svaki put, susret svaki, napravi novi ram za misao istu....za tebe

[Kaligrafija]

Umri u samoci!

[¤ jelena ¤]

cc...


'ta ću ja pisat kad je najljepše o ljubavi već odavno napisano i savršeno iskomponovano i odsvirano - sve u jednom:

[Njanjavi]

Ja ne kontam gdje ovi shatro romantici citaju vise ove klisee volke.
Svaki put isti scenario, on hudnjak sheta u samoci tmurnim gradom, sjeca se neke koke kao, dobija halucinacije da je cuje kako se smije, cuje joj korake kao a ustvari to pemzionerka sabaheta hoda sabahilde na pijacu, i onda kao srece nju, vidi bas nju i eto romantike, osta dusha da pati bu hu hu, kme kme kme.
Mislim nisam ni ja drvo, svako je romantican na svoj neki fazon, al majka mu stara zasto toliko vec puta ispricane i napisane scenarije ponavljate do unedogled misleci da ste romanticni.
Povraca mi se od toga bgmi.

[Njanjavi]

I da, da ne zaboravim neprospavane noci, ono shatro nemre cojk spavat od silne ljubavi neuzvracene ovo ono.
Pa jebote na vrh mi glave tih klisea i slikica koje su vam predinstalirane preko jako losih filmova klj produkcije i bljutavih ljubavnih romana.

[Euridika]

Ja ne kontam gdje ovi shatro romantici citaju vise ove klisee volke.
Svaki put isti scenario, on hudnjak sheta u samoci tmurnim gradom, sjeca se neke koke kao, dobija halucinacije da je cuje kako se smije, cuje joj korake kao a ustvari to pemzionerka sabaheta hoda sabahilde na pijacu, i onda kao srece nju, vidi bas nju i eto romantike, osta dusha da pati bu hu hu, kme kme kme.
Mislim nisam ni ja drvo, svako je romantican na svoj neki fazon, al majka mu stara zasto toliko vec puta ispricane i napisane scenarije ponavljate do unedogled misleci da ste romanticni.
Povraca mi se od toga bgmi.

Ooooj, tugo moja, dodijala mu romantika...
Pa što ti ne napišeš pričicu u svom stilu, šta ima veze što nije tragično-romantična? Ja bih baš voljela jednu takvu pročitati, da se malo razdrmam...

[Njanjavi]

Ne pisem javno nesto sto treba da ostane intima i nesto izmedju mene i nje.
Nekako mi suvise pateticno i bljakasto, a i gubi na vrjednosti jerbo kolko god se lozite da se moze rjecima iskazat i docarat nesto tako, toliko i ne moze

[Euridika]

Ne pisem javno nesto sto treba da ostane intima i nesto izmedju mene i nje.
Nekako mi suvise pateticno i bljakasto, a i gubi na vrjednosti jerbo kolko god se lozite da se moze rjecima iskazat i docarat nesto tako, toliko i ne moze

Ama ko ti kaže da pišeš stvari iz svog života... možeš pisati i o izmišljenim... nebitno...

[Njanjavi]

Ne pisem javno nesto sto treba da ostane intima i nesto izmedju mene i nje.
Nekako mi suvise pateticno i bljakasto, a i gubi na vrjednosti jerbo kolko god se lozite da se moze rjecima iskazat i docarat nesto tako, toliko i ne moze

Ama ko ti kaže da pišeš stvari iz svog života... možeš pisati i o izmišljenim... nebitno...

Jok, vise sam za sci fi i provale, ove patetike ostavljam drugima, fuck that

[al_akhisari]

...šuškaju, šapću reklo bi se aveti; glasovi im se miješaju, sa molitvama mojim; nakaze pružaju kandže svoje, ka nama da nas unište; te spodobe, bez lica i obraza, dodirnu nas, našu pjesmu žele da ugase; pojave se, zalaju, bljesnu pa nestanu; bahato, sa mržnjom i pognute glave, ti nesretni, umorni likovi spas traže u lajanju na svjetlo oko sebe; šuškaju, šapću, laju, reklo bi se

[Velkoski]

Ja ne kontam gdje ovi shatro romantici citaju vise ove klisee volke.
Svaki put isti scenario, on hudnjak sheta u samoci tmurnim gradom, sjeca se neke koke kao, dobija halucinacije da je cuje kako se smije, cuje joj korake kao a ustvari to pemzionerka sabaheta hoda sabahilde na pijacu, i onda kao srece nju, vidi bas nju i eto romantike, osta dusha da pati bu hu hu, kme kme kme.
Mislim nisam ni ja drvo, svako je romantican na svoj neki fazon, al majka mu stara zasto toliko vec puta ispricane i napisane scenarije ponavljate do unedogled misleci da ste romanticni.
Povraca mi se od toga bgmi.

koku kao koku, koku kao trebu ili koku kao ženu od horoza?

[Velkoski]

#životmoi