Corto Maltese wrote:Koga zanima, evo jedne, po meni tačne i veoma detaljne analize sinoćnjeg razgovora Zlatka Lagumdžije u centralnom dnevniku FTV:
http://www.banjalukain.com/blog/monolog ... niku-ftv-a
Mimo svih ocjena i analiza, meni je nešto drugo palo u oči. Nisam još pročitao niti jedan komentar iskrene podrške sinoćnjem nastupu. Nikoga ko je rekao da Lagumdžijin govor plijeni, da se obavije oko srca, da dušu grije. Nikoga kome je sinoćnji monolog ulio novu nadu, i pomogao da zaboravi ovih stotinu ispraznih postizbornih dana, i da im da neki neočekivani smisao.
20 minuta je mnogo. Mnogo i koštaju. Ovakva prilika mu se neće pružiti do kraja političke karijere jer ni jedna televizija tog kalibra, ni jedan urednik, sebi taj luksuz više ne mogu da dozvole. Ako za tih poklonjenih 20 minuta nikoga nisi zaveo, a zavođenje je glavna stvar kod televizijskih nastupa, jer novinama udaraš na mozak, televizijom u srce, onda nisi uradio ništa do posjekao granu na kojoj sjediš.
Još kad taj nastup uporedim i stavim u kontekst 5 puta kračeg, a 10 puta suvislijeg nastupa Hamde Lipovače, noć prije, na BHT1, meni se čini da svjedočimo početku kraja priče o Zlatku Lagumdžiji.
Što se mene tiče, samo je jedan dvojba, ko će biti Halid poslije Halida- Imamović ili Lipovača. Srce kaže Jasmin, glava kaže Hamdija.
odlicna analiza koja argumentima pobija banalne floskule o "programskoj" protiv foteljaske koalicije.
U stilu Fidela Kastra koji drži dugometražne govore na državnoj televiziji Kube, tako je i Zlatko Lagumdžija u svom stilu govorenja, punom nejasnih i loših metafora, ironičnih smicalica i dosjetki, nepreciziranih i opštih najava boljeg života i jednakopravnosti, sa sve pokušajima da se u oštrom tonu pošalje i poneka prijetnja, potrošio nevjerovatnih 19 minuta i 13 sekundi drugog dnevnika, od ukupno 30 minuta u kojima se Federalna televizija bavila unutrašnjim temama.
Novinar drugog dnevnika Federalne televizije je podsjećao na najveće režimske novinare, koji obitavaju pod krovom Radio televizije Republike Srpske, a bez ijedne suprostavljene teze, sagledavanja situacije sa objektivne distance, a uz asistiranje sagovorniku sa pitanjima koja podržavaju opšte poznate teze SDP-a za formiranje vlasti.
Takođe, uz tačnu kritiku da u Republici Srpskoj postoje režimski mediji, ni novinar Federalne televizije, ni novi vladar Federacije BiH, ne primjećuju da je nepristojno potrošiti skoro dvije trećine drugog dnevnika na monolog predsjednika SDP-a. Toliko vremena u dnevniku ne govori ni predsjednik neke države, koja je pogođena kakvom strahovitom elementarnom nepogodom, a ne jedan stranački šef pred još samo jedan u nizu sastanaka stranačkih lidera. Da ne govorimo da je to školski primjer koji dokazuje da je FTV takođe režimski medij.
Mogu misliti kako bi dio 'principijelne' javnosti Federacije bio bučan u osudi RTRS-a, kada bi Milorad Dodik govorio 20 minuta u dnevniku. Nema spora da Dodik svaki dan daje povod za kritiku, ali ipak treba biti objektivan i žestok na svakoj strani.
Ovako Federalna TV počinje nevjerovatni uvod u gostovanje Zlatka Lagumdžije: ''Ko će do fotelje, simpatizer koje stranke će dobiti posao na tenderu čiji se ishod zna prije raspisivanja? Čiji će sin, snaha, ini dobiti posao? Samo na ova pitanja je odgovore godinama prije davala matematička koalicija i čuveni IMT. Ima li mene tu, pitanje je koje u programskoj koaliciji nema mjesta.''
Ovo je klasična zamjena teza, kojom se želi indoktrinirati javnost u pravcu podrške SDP-u, pa se želi unaprijed reći da SDP-ova programska koalicija neće biti upetljana u korupcionaške radnje, a kao dokaz tome se provlači teza da je za korupciju kriva matematička koalicija. Kao prvo, za korupciju su krivi lopovi u strankama, i lopovske stranke, te nefunkcionisanje institucija za suzbijanje iste, a ne neki vješto smišljen naziv koalicije. Kao drugo, u toj takozvanoj SDP-ovoj programskoj koaliciji, glavni oslonac je SDA, koja je godinama učestvovala u vlasti i za koju se vežu ogromne korupcionaške afere u prošlosti. Da ne govorimo o tome, da se i sam SDP nalazi pod optužbama za kriminal i korupciju. A tek to da se istaknuti predstavnik matematičke koalicije HDZ 1990, pokušava kao svježina uvući u programsku koaliciju. Smiješno.
Na samom početku Zlatko Lagumdžija kaže: ''Građani ove zemlje su prije 100 dana, na posljednjim izborima vrlo jasno rekli da ne žele da im se ponove prethodne četiri godine. SDP ima obavezu prema skoro 300.000 birača, SDP ima obavezu prema građanima ove zemlje, da formira vlast na način na koji smo to obećavali ljudima.''
Ovo je čista neistina. Građani ove zemlje prije 100 dana nisu jasno rekli da žele promjenu, jer je u Republici Srpskoj ubjedljivo ponovo pobjedila Dodikova koalicija, što znači da većina Srba ne želi da se promjeni kurs politike iz protekle četiri godine. U hrvatskom biračkom tijelu su ubjedljivo pobjedila dva HDZ-a, što znači da većina Hrvata želi to što rade HDZ-ovi. Jedina promjena se desila u tome što je Harisova SBiH značajno pala, pa su te glasove uzeli Zlatko i Radončić, uz neprikosloveno jaku SDA, i to u momentu kada se činila najslabijom, što znači da se desila samo djelimična promjena u Federaciji, preciznije u bošnjačkom biračkom tijelu. Po ovoj matematici se ne može reći da su građani glasali za promjene, osim ako se većina Srba i Hrvata po SDP-ovoj mjeri ne računaju u građane Bosne i Hercegovine.
Zato, da je Zlatko Lagumdžija format od političara, ko što nije, trebao je prioritetno 'ubjeđivati' stranke koje predstavljaju većinu Srba i Hrvata iz Bosne i Hercegovine, da ih privoli viziji budućnosti 'za čovjeka', kako voli deklarativno da se razbacuje 'dobrim' definicijama, a ne da arogantno djeli lekcije o programskim i matematičkim koalicijama, sa sve prijedlozima platforme koju je prevashodno morao veoma suptilno pregovarati sa relevantnim strankama. Naravno da druge stranke neće da potpišu platformu, koju je SDP preko svojih medija brendirao kao svoju, pa da se one tu samo priključuju. Tako se ne pregovara, jer ljudi ne vole servirana i gotova rješenja, pa kao rezultat takve arogancije bude ništa, kako od platforme, tako i od kakve koristi za građane.
Voditelj dnevnika: ''Kad smo već kod tih fotelja, Milorad Dodik je bio jasan, dolazim u Sarajevo po svoje fotelje, među ostalim on je rekao da Srbima pripada Ministarstvo vanjskih poslova.'' Iako Dodik u uvodnim prilozima FTV-a nije pomenuo fotelje, to voditelju nije bio problem da falsifikuje izjavu. Dodik je rekao da ga ne interesuje programska platforma, već isključivo matematička, te da želi da radi u okviru ministarskih mjesta koje pripadnu SNSD-u.
Predstavnici diplomatskog kora u BiH se slažu da Dodik koristi jednu izrazito efikasnu pregovaračku taktiku, a to je da prije svakog sastanka kaže svoje zahtjeve pred kamerama i predstavi ih kao veoma tvrd stav. To onda stvara pasivnu poziciju kod suprotne pregovaračke strane, koja onda počinje da se žali i kuka, pa tako Zlatko Lagumdžija odgovara: ''Ja ne znam na osnovu koje matematike i na osnovu koje logike se tako nešto može očekivati. Pazite, ne može se ovdje u ovoj zemlji stalno padati na koljena pred onim koji kaže neću ako ne bude kako ja kažem.'' Umjesto da bude proaktivan i prvi sa svojim prijedlogom, Lagumdžija je satjeran u ćošak da reaguje, a to je gubitnička pozicija. Onda je nevješto nastavio sa narodnim umotvorinama, koje mu baš i ne leže kad ih izgovara, uz sve brkanje pojedinih riječi: ''Možeš šta hoćeš, i možeš dokle hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš, to šta hoćeš.'' Ko zna šta ovo znači? Tako da Zlatko Lagumdžija stvarno izgleda kao igrač na malom terenu.
Zlatko Lagumdžija nastavlja sa svojim nekonzistentnostima: ''Jasno je da Milorad Dodik podržava Dragana Čovića i obrnuto. Čak na sastanku na kojem ja nisam prisustvovao, prije 7 dana, na kojem je prisustvovalo pet stranaka, Dodik je izašao jasno sa prijedlogom, da oni koji su tu, dvije hrvatske i dvije srpske stranke, kako se vole nazivati, uz pomoć jedne stranke koja ima četiri bošnjačka zastupnika (op.a. misli se na Fahrudina Radončića i SBBBiH, a vjerovatno se kalkulisalo i sa SBiH), je predložio da se formira vlast. Vrlo interesantno, dakle pazite, predlaže da se formira vlast bez uopšte bilo kakve ozbiljne prisutnosti bošnjačkih predstavnika...'', poentira Lagumdžija.
Postavlja se pitanje kako Zlatku Lagumdžiji ne smeta da formira Federalnu Vladu bez bilo kakve ozbiljne prisutnosti hrvatskih predstavnika, a da mu smeta da se formira državna vlast bez ozbiljne prisutnosti bošnjačkih predstavnika. Na temu Federacije se poziva na legalnost formiranja Vlade, a na temu državnog nivoa mu taj argument ne odgovara, pa onda traži da 'ozbiljni' predstavnici bošnjačkog naroda budu predstavljeni. Em što je ovom izjavom Lagumdžija pokazao svoju neprincipijelnost, em što je isparila sva njegova priča o građanima ove zemlje, pa bez obzira kojoj naciji pripadaju.
Zlatko Lagumdžija nastavlja u istom tonu, pa čak počinje i da lupeta: ''A Milorad Dodik koji u Republici Srpskoj pravi Vladu bez ijednog, osim privatnog, Bošnjaka i Hrvata, hoće da uređuje drugima da to ne može tako.
Ova izjava razotkriva sva foliranja Zlatka Lagumdžije. Prvo, nazvati Antuna Kasipovića privatnim Dodikovim Hrvatom je teška uvreda, koja ne priliči nekom ozbiljnom političaru i pretendentu na državne funkcije. Zamislite Tadića ili Josipovića da tako nešto izjave, što se od pravih džentlmena i državnika nikad ne može očekivati. Nije Antun Kasipović stvar ili kućni ljubimac, da bi ga neko smatrao privatnim. Uzimam Kasipovića za primjer, a odnosi se na Lagumdžijinu uvredu svih Bošnjaka i Hrvata u Vladi RS-a. Kao drugo, što je još gore, Lagumdžija kaže da Dodik hoće drugima da uređuje da to tako ne može, a što se vjerovatno odnosi na primjedbe da Željko Komšić nije legitimni predstavnik Hrvata, jer su ga Bošnjaci izglasali, te se kao takav smatra za Zlatkovu ikebanu. Što će reći, ne smeta Lagumdžiji što Dodik u svojoj Vladi ima bošnjačke i hrvatske ikebane, nego mu prebacuje što onda osporava SDP-u da ima svog Željka Komšića. Implicira iz Zlatkove izjave da je Željko Komšić privatni Lagumdžijin Hrvat, sa čim se kao autor ovog teksta osobno ne slažem.
Lagumdžija nastavlja logikom preglasavanja Hrvata, ali i Srba, jer i stranke sa srpskim predznakom teško i rijetko mogu odnijeti pobjedu na državnom nivou: ''Jasno sam rekao domaćim političkim liderima, direktno, od Čovića do Tihića. SDP kao pobjednička stranka smatra da mu pripada mjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara. Izvol'te gospodo recite, je li Bošnjak, je li Srbin, je li Hrvat, je li ostali, SDP će dati kao stvar kompromisa, čovjeka iz SDP-a, koje god nacionalnosti, preberite, SDP ima kvalitetne ljude bez obzira na nacionalnost...''.
Ovo znači da predsjedavajući Vijeća ministara nikad neće biti izabran iz stranaka sa hrvatskim predznakom, jer zbog malobrojnosti Hrvata u BiH, takve stranke nikad ne mogu osvojiti više glasova od stranaka koje su utemeljene u bošnjačkom biračkom tijelu, što znači da nikad neće pobjediti. Pa se tako Lagumdžija pravi dobar, i kao pravi ustupak, da eto Čović i ostali predlože naciju, a SDP će dati kvalitetnog Hrvata, Srbina, Bošnjaka,... Na ovaj način Lagumdžija pokazuje da je njegova vizija jednakopravnosti naroda u BiH, zapravo logična iz hegemonističke bošnjačke vizure, iz koje se kao dobro djelo smatra to što se eto strankama sa hrvatskim i srpskim predznakom dozvoljava da predlože naciju SDP-ovog predsjedavajućeg Vijeća ministara. Ovakve izjave su ili provokacija ili nerazumjevanje situacije, ili nešto treće.
A sada slijedi spektakl, a u vezi stavova iz Hrvatske da oba HDZ-a trebaju učestvovati u vlasti, pa Lagumdžija kaže: ''I sasvim prirodno da ja ne podržavam po automatizmu onoga koga podržavaju gospodin Sanader i gospođa Kosor. To je sa stranačke tačke gledišta. Ja njih uvažavam kao ličnosti, kao bivšeg i sadašnjeg premijera Republike Hrvatske. G.Josipović je predsjednik Republike Hrvatske, legalni i legitimni predsjednik, ne želim da budem, zamislite kada bih ja sada problematizirao gospodina Josipovića, zbog toga što je on recimo u BiH dobio neuporedivo manji procenat glasova Hrvata, nego što je dobio SDP ili SDP-ovi kandidati, uključujući i člana Predsjedništva. E, sad, jelde, da to ne bi bilo u redu...''
Prvo, otkud ideja Lagumdžiji da Sanader, koji se nalazi u pritvoru, pod optužbom da je bio mega balkanski lopov i kriminalac, uopšte iz zatvora razmišlja o formiranju vlasti u BiH. Ko zna šta ga je prenijelo?
Drugo, on uvažava Sanadera kao ličnost, kao bivšeg premijera Republike Hrvatske. Čuj uvažava ga, javno na televiziji reći da uvažava optuženika za pljačku stoljeća. Nije ni čudo što nam se djeca povode za kriminalcima, kad ih političari javno uvažavaju. Mada, ako se Lagumdžiji dokaže afera reket, onda bi izjava mogla imati smisla.
Treće, nakon uvažavanja Sanadera, on kreće sa problematizacijom Josipovića, koji je dobio manje hrvatskih glasova od Željka Komšića. Različiti standardi uvažavanja za Sanadera i Josipovića su u najmanju ruku čudni.
Četvrto, Lagumdžija je ovom izjavom priznao da zna precizno koliko je Komšić dobio hrvatskih glasova, a znamo da SDP sve pokušaje stranaka sa hrvatskim predznakom da dokažu da su Bošnjaci izabrali Komšića, a ne Hrvati, predstavlja kao fašizam i prebrojavanje krvnih zrnaca. Što će reći da je SDP vrlo licemjeran, pa ću njihovom retorikom zaključiti da je Lagumdžija dao fašističku izjavu, a prebrojana krvna zrnca i fašizam dolaze u obzir kad to odgovara SDP-u, ali nikako kad to neko drugi radi.
Nakon toga je nešto mrljao oko službenog pisma iz Hrvatske, gdje piše da vlast trebaju formirati predstavnici naroda i građana, pa SDP to vidi kao pomak, da neko počinje uvažavati građane ove zemlje, što navodno SDP svojom pobjedom dokazuje, što ja stvarno više nemam živaca komentarisati, jer se gore vidi kako se to građanstvo zloupotrebljava od strane Lagumdžije.
Pa je onda dijelio ambasadore u BiH na ozbiljne i neozbiljne, te na ozbiljnije i neozbiljnije zemlje iz kojih dolaze. Ovo je već čaršijanerska i šanerska retorika, nedopustiva u gradnji međudržavnih odnosa. Pa je rekao da se hrvatski ambasadori više mješaju u unutrašnje stvari BiH, od srbijanskih. Pa je napravio paralelu sa američkom intervencijom u Iraku, gdje se Amerikanci navodno manje mješaju u unutrašnje stvari Iraka, nego što se hrvatski ambasador mješa u BiH. I sam teško vjerujem da su ovakve izjave moguće, jer svi znamo da su SAD izvršile invaziju na Irak i drže ga pod okupacijom.
Nažalost, prokomentarisao sam sam pola navoda g.Lagumdžije, jer bi ovaj tekst bio predug kad bih sve obradio, zato preporučujem gledanje emisije, ali se iz dosadašnjeg jasno vidi da se radi o čovjeku koji ne zna kud je poš'o, a kud je doš'o, ili je naprotiv vrhunski manipulator i licemjer. Da ne govorimo da njegove ironične i podsmjehljive dosjetke i opservacije nisu dostojne neke velike državničke funkcije, jer su na nivou dječijeg nadmudrivanja.
Ovo je definitivno, u ukupnoj masi, jedan od najgorih intervjua datih u Bosni i Hercegovini u zadnje vrijeme.
sve stoji samo koga li on zavest u onom odronu od studija,bolje da su u "Jagodi" radili intervju 
sminka je bitna
