kad sam bila mala...
-zamišljala sam šareni snijeg, to bi baš fino bilo...

, a kad su padale krupne pahulje, tad su vanzemaljci prali suđe
-čekala patuljke-vilenjake da izađu iz utičnice (bio neki film sa patuljcima koji se pojave u kući i budu raja sa ukućanima, i jedino logično rješenje odakle bi se mogli kod mene pojaviti je bila utičnica

) i stepenice pripremila da lakše siđu
-čistači ulice i smetljarski kamion su bili zakon, vazda sam trčala na prozor da gledam to dešavanje
-kad mi uhvate žuto pile, ja kažem neću, hoću crno i tako...
-rekla jednoj guzatoj teti: šta bi se ćevapa moglo napraviti od tvoje guze
-imala želju da budem operska pjevačica

-imala deja vu pa mislila da sam vidovita
-sa nekih 6-7 godina mama me naučila da šijem i nisam se čudom mogla načuditi da moja drugarica nema iglu u kući
-mama kaže da sam rano progovorila, ono čisto sklapala rečenice

i da sam toliko mljela da je nju nekad bolila glava od mene

zato sad šutim
-pregazile me sanke, upala u velike koprive, bila puna modrica od bicikla...
elem, ništa posebno osim što sam još uvijek mala
