Nur40 wrote:
Vjeronauk u Europi
AUSTRIJA
Vjeronauk u školama Austrije ima dugu tradiciju. Potpuno je bio ukinut tijekom nacističkog režima. Godine 1945. vjeronauk je vraćen u sve državne škole.Vjeronauk je obvezan predmet u školi. Ostvaruje se dva sata tjedno tijekom školovanja. Roditelji djece mlađe od 14 godina mogu tražiti izuzeće od vjeronauka (7 %). Dok je za djecu osnovne škole obvezan predmet, za srednjoškolce je vjeronauk u Austriji izboran predmet. Osim vjeronauka u školama, u svim se austrijskim župama (crkvenim zajednicama) ostvaruje župna kateheza.
BELGIJA
U Belgiji postoje dvije vrste srednjih škola – državne i katoličke. Katoličke srednje škole pohađa oko 60 % mladih. U katoličkim je školama vjeronauk obvezan (dva sata tjedno). U državnim školama učenici biraju između nastave religije (katoličke, protestantske, hebrejske ili islamske) ili nekonfesionalne etike.Svrha je vjeronauka suočavanje mladih s istinskim životnim problemima, posebno s problemom smisla života. Vjeronauk želi potaknuti osloboditeljsko djelovanje u svijetu u duhu vjere.
FRANCUSKA
Francuska je jedna od rijetkih europskih zemalja koja nema vjeronauk u školama (slično kao i nama susjedna Slovenija). Odgovor na pitanje, zašto u Francuskoj nema vjeronauka u školama, nalazi se u prošlosti. Riječ je o događaju Francuske relovucije (18. st.) i odvajanju države od Crkve (religije). Premda vjeronauk postoji samo u katoličkim školama, u državnim školama postoji jedan slobodan dan u tjednu (najčešće srijeda) za izvannastavne aktivnosti, među njima i vjeronauk (slobodan izbor). Posljednjih desetak godina u Francuskoj se ozbiljno promišlja o uvođenju predmeta u sve škole koji bi sustavno obrađivao religiju i etiku u duhu dijaloga i tolerancije.
HRVATSKA
Vjeronauk ima dugu tradiciju u hrvatskim župama i školama. Znanstveno promišljanje o vjeronauku (studij katehetike) postoji još od 19. stoljeća. Hrvatski katehetičari (stručnjaci za vjeronauk) međunarodno su priznati. Dolaskom komunizma u Hrvatsku i u cijelu Jugoslaviju 1945. godine, vjeronauk postaje neobvezan predmet, a 1953. potpuno se odstranjuje iz škola. Sav se vjeronauk odvijao samo u župama. Pored otežavajućih uvjeta razvija se katehetska (vjeroučiteljska) djelatnost. Pišu se mnoge knjige, organiziraju seminari, osnivaju instituti (npr. poznati Katehetski institut za školovanje vjeroučitelja na Teologiji u Zagrebu). Godine 1966. počeo je izlaziti dječji mjesečni list “Mali koncil” (MAK) kao samostalni list vezan uz “Glas Koncila”. Vrlo je brzo prihvaćen među od mnoge djece zahvaljujući jednostavnosti, zanimljivosti i kvaliteti priloga te poticanju humanitarnih aktivnosti. 1975. godine nastaje “Katehetski salezijanski centar” kao specifična institucija zadužena za nastanak suvremenih pomagala za vjeronauk, stručne literature i časopisa. 1979. godine osnovana je katehetska radna ekipa “Symbolon”. Zaslužna je za nastanak izvornih hrvatskih katekizama i udžbenika za vjeronauk (“Pozvani na gozbu”, “Snagom Duha” i dr.). Pripremila je mnogo vrijednih pomagala za rad. Nakana je ostvarivanje kvalitetnog vjeronauka, stvaranje novog govora vjere... Zahvaljujući demokratskim promjenama vjeronauk je šk. god. 1991./92. vraćen u hrvatske škole. Angažirani rad crkvenih katehetskih stručnjaka tijekom 20. stoljeća mnogo je pomogao kvalitetnom povratku vjeronauka. Ugovorom Hrvatske i Vatikana predviđeno je da se vjeronauk izvodi u osnovnim i srednjim školama dva sata tjedno. Vjeronauk je izboran konfesionalan predmet. Razlikujemo katolički, evangelički, baptistički, pravoslavni, islamski vjeronauk. U srednjoj školi postoji vjeronauku alternativan predmet – etika. Učenicima je ostavljena sloboda izbora.
IRSKA
U osnovnoj i srednjoj školi postoji konfesionalni vjeronauk. Dio je redovite školske satnice. Crkvena vlast određuje sadržaje i programe predmeta. Općinske škole moraju predvidjeti mjesto za kapelana koji će u školi obavljati vjerske obrede.
ITALIJA
Nakon II. svjetskog rata bilo je teško stanje za talijansku katehezu i vjeronauk. Postupno se ostvarivala katehetska obnova. Danas u Italiji postoji veoma velik broj specijaliziranih časopisa za vjeronauk. U Italiji se nalaze poznati fakulteti za školovanje vjeroučitelja. U svim talijanskim školama izvodi se katolički konfesionalni vjeronauk koji financira država. Moguće je tražiti izuzeće. Katolički vjeronauk mogu pohađati (ako žele) i učenici drugih vjeroispovijesti.
LITVA
Poput Hrvatske mladim stanovnicima Litve omogućeno je pohađanje konfesionalnog vjeronauka. To znači da mogu birati vjeronauk prema izboru, odnosno prema svojoj konfesiji (vjeroispovijesti). Učenici u Litvi odlučuju između konfesionalnog vjeronauka (čak 9 mogućnosti – razne religije) i etike (model sličan Hrvatskom primjeru).
NJEMAČKA
U nacističkoj Njemačkoj (1939.-1945. god.) vjeronauk je odstranjen iz svih škola. Nakon 1945. god. vjeronauk je vraćen u sve škole. Redovit je (obvezan) predmet uz mogućnost izuzeća. Učenici u Njemačkoj vjeronauk mogu birati za završni maturalni rad. Vjeroučitelj može predavati tek onda kada dobije mandat (ovlaštenje) u ime Crkve od mjesnog biskupa (kao i u Hrvatskoj). Nekoć se vjeronauk više učio uvodeći u istine vjere, potom istražujući Bibliju, pa Crkvu... U današnjem vjeronauku u središtu su interesa pitanja mladih promatrana svjetlom vjere.
POLJSKA
Dolaskom komunizma u katoličku Poljsku 1945. god. vjeronauk je u školama postao najprije neobvezan, a zatim je 1952. god. ukinut. Nastojalo se oslabiti i crkvenu katehezu (vjeronauk u župi). Cilj je kateheze odgojiti čestite Poljake i zrele kršćane. Vjera je uvijek bila dosta jaka. Još u doba komunizma više od 90 % srednjoškolaca pohađalo je župnu (crkvenu) katehezu. Krajem godine 1989. demokratskim promjenama u Poljskoj vjeronauk je vraćen u sve poljske škole. Nije obvezan. Učenici koji žele mogu pohađati alternativni predmet – etiku.
PORTUGAL
Vjeronauk se u Portugalu izvodi u svim javnim školama jedan sat tjedno. Cilj je vjeronauka povezati vjeru i kulturu, vjeru i konkretan život.
ŠPANJOLSKA
Vjeronauk je u Španjolskoj redoviti i obvezni predmet za sve škole, ali ne i za sve učenike. Poštuje se vjerska sloboda i pravo na odabir. Katolički vjeronauk je predmet kao i svi drugi. Održava se dva sata tjedno u osnovnoj i srednjoj školi. Katolički vjeronauk u Španjolskoj je temeljni školski predmet.
Vijeće Europe
Rezolucija 1580 (4. listopada 2007.)
Opasnosti kreacionizma u obrazovanju :
1. Cilj ove rezolucije nije dovoditi u pitanje ili suzbijati vjeru – pravo na slobodu vjere to ne dopušta. Cilj je upozoriti na određena nastojanja da se vjera shvati kao znanost. Neophodno je razdvojiti vjeru od znanosti. To nije pitanje antagonizma. Znanost i vjera moraju biti sposobne postojati usporedno. To nije stvar suprotstavljanja vjere i znanosti, nego nužnost sprječavanja vjere da se suprotstavlja znanosti.
2. Nekim ljudima Stvaranje, kao pitanje religijskog uvjerenja, daje smisao u životu. Ipak, Parlamentarna skupština Vijeća Europe zabrinuta je zbog mogućih loših utjecaja širenja kreacionističkih ideja kroz naše obrazovne sustave i posljedicama na našu demokraciju. Ukoliko ne budemo oprezni, kreacionizam može postati prijetnja ljudskim pravima, što je ključna briga Vijeća Europe.
3. Kreacionizam, koji se temelji na poricanju evolucije vrsta prirodnom selekcijom, dugo vremena bio je gotovo isključivo američki fenomen. Današnje kreacionističke ideje nastoje naći svoj put u Europu i njihovo širenje pogađa više država članica Vijeća Europe.
4. Glavna meta današnjih kreacionista, od kojih su većina kršćani ili muslimani, jest obrazovanje. Kreacionisti su odlučni u nastojanju da se njihove ideje uvrste u školske znanstvene programe. Kreacionizam ne može, polagati pravo na to da bude znanstvena disciplina.
5. Kreacionisti dovode u pitanje znanstveni karakter određenih područja znanja i tvrde da je teorija evolucije samo jedna interpretacija u nizu mnogih. Oni optužuju znanstvenike da ne pružaju dovoljno dokaza da bi teoriju evolucije znanstveno potvrdili. S druge strane, kreacionisti svoje tvrdnje brane kao znanstvene. Ništa od toga nije zasnovano na objektivnoj analizi.
6. Svjedoci smo širenja modela razmišljanja koji dovode u pitanje utvrđeno znanje o prirodi, evoluciji, našem porijeklu i našem mjestu u svemiru.
7. Postoji stvarni rizik da bi umove naše djece mogla zahvatiti zbunjenost glede onoga što se tiče uvjerenja, vjerovanja i svakakvih ideala te onog što se tiče znanosti. Stav da su „sve stvari jednake" može se činiti primamljivim i tolerantnim, no ustvari je opasan.
8. Kreacionizam sadrži mnogo proturječnih aspekata. Ideja „inteligentnog dizajna", koja je najnovija, prerađena verzija kreacionizma, ne poriče određeni stupanj evolucije. Ipak, inteligentni dizajn na ublaženi način nastoji predstaviti kreacionizam kao znanstveni pristup, i u tome leži opasnost.
9. Skupština stalno inzistira na tome da je znanost od temeljne važnosti. Znanost je omogućila znatna poboljšanja životnih i radnih uvjeta, a važan je faktor u ekonomskom, tehnološkom i društvenom razvoju. Teorija evolucije nema nikakve veze s Božanskim otkrivenjem, već je zasnovana na činjenicama.
10. Kreacionizam tvrdi da je utemeljen na znanstvenom principu. U stvarnosti, metode koje kreacionisti koriste spadaju u sljedeće tri kategorije: čisto dogmatsko uvjeravanje; iskrivljena upotreba znanstvenih citata, ponekad ilustrirana prekrasnim fotografijama; i potvrda od manje-više poznatih znanstvenika, od kojih većina nisu stručnjaci za ta područja. Na taj način, kreacionisti se obraćaju nestručnima i unose sumnju i zabunu u njihove umove.
11. Evolucija nije samo stvar razvoja ljudskih bića i populacija. Njezino poricanje može imati ozbiljne posljedice na razvitak naših društava. Pomaci u medicinskim istraživanjima, s ciljem borbe protiv zaraznih bolesti poput AIDS-a, bit će nemogući ako svaki princip evolucije bude odbačen. Ako ne razumijemo mehanizme evolucije, ne možemo u potpunosti biti svjesni rizika što ih nose smanjenje biološke raznolikosti i klimatske promjene.
12. Naš moderni svijet zasnovan je na dugoj povijesti, čiji važan dio čini razvitak znanosti i tehnologije. Ipak, znanstveni pristup još uvijek nije dobro shvaćen i to ohrabruje razvoj svih vrsta fondamentalizma i ekstremizma. Potpuno odbacivanje znanosti je definitivno jedna od najozbiljnijih prijetnji ljudskim i građanskim pravima.
13. Rat protiv teorije evolucije i njezinih pristalica najčešće proizlazi iz nekog oblika vjerskog ekstremizma usko povezanog s ekstremnim desničarskim političkim pokretima. Kreacionistički pokreti posjeduju stvarnu političku moć. Činjenica, razotkrivena u više prilika, jest da neki pristalice strogog kreacionizma žele demokraciju smijeniti teokracijom.
14. Svi vodeći predstavnici glavnih monoteističkih religija usvojili su mnogo blaži stav. Papa Benedikt XVI, primjerice, kao i njegov prethodnik papa Ivan Pavao II, danas slavi ulogu znanosti u razvoju čovječanstva i prepoznaje teoriju evolucije kao „nešto više od hipoteze“.
15. Podučavanje o svim pojavama u vezi s evolucijom kao temeljnom znanstvenom teorijom je, dakle, ključno za budućnost naših društava i naših demokracija. Zbog toga ona mora imati središnje mjesto u obrazovnim programima, naročito u znanstvenim predmetima, sve dok, kao i svaka druga teorija, može proći strogu znanstvenu provjeru. Evolucija je prisutna svuda, od medicinske pretjerane uporabe antibiotika koji uvjetuju pojavu otpornih bakterija, do zemljoradničke zloupotrebe pesticida koji uvjetuju mutacije insekata na koje pesticidi više nemaju nikakvog učinka.
16. Vijeće Europe je istaknulo važnost podučavanja o kulturi i religiji. U ime slobode izražavanja i osobnih uvjerenja kreacionističke ideje, kao i svaki drugi teološki stav, mogu eventualno biti predstavljene kao dodatak kulturnom i religijskom obrazovanju, ali ne mogu težiti znanstvenom statusu.
17. Znanost nudi nezamjenjivo obrazovanje intelektualne strogosti. Ona ne teži objašnjenju „zašto stvari jesu", već razumijevanju o njihovom funkcioniraju.
18. Istraživanje rastućeg utjecaja kreacionista pokazuje da argumenti koji se tiču kreacionizma i evolucije idu daleko od intelektualne rasprave. Ako ne budemo oprezni, one vrijednosti koje su sama srž Vijeća Europe bit će pod direktnom prijetnjom kreacionističkih fundamentalista. Dio uloge parlamentaraca Vijeća Europe jest da reagiraju prije nego što bude prekasno.
19. Parlamentarna skupština stoga potiče države članice, a posebno njihove obrazovne vlasti, da:
19.1. brane i promoviraju znanstveno znanje;
19.2. pojačaju podučavanje o temeljima znanosti, njezinoj povijesti, epistemologiji i njezinim metodama, uz podučavanje o objektivnom znanstvenom znanju;
19.3. učine znanost razumljivijom, privlačnijom i bliskijom stvarnosti sadašnjeg svijeta;
19.4. pruže čvrst otpor kreacionističkim učenjima kao znanstvenoj disciplini na jednakoj razini kao i teorija evolucije, i općenito prezentacijama kreacionističkih ideja u bilo kojoj disciplini osim u religiji;
19.5. promoviraju podučavanje o evoluciji kao temeljnoj znanstvenoj teoriji u školskim programima.
20. Skupština pozdravlja činjenicu da je 27 akademija znanosti država članica Vijeća Europe u lipnju 2006. godine potpisalo deklaraciju o podučavanju evolucije i poziva one akademije koje to još nisu učinile, da potpišu tu deklaraciju.
Izvor: http://www.protagora.hr/protekstovi.htm#rezolucija1580
(
originalan tekst: http://assembly.coe.int/Main.asp?link=/ ... ES1580.htm)