„...
A kada počnemo da stičemo izvjesnu umješnost življenja, već dođe vrijeme da mremo...“
Ernesto Sabato – O JUNACIMA I GROBOVIMA
Jedan od najboljih romana koje sam pročitao...nastavak prethodnog Sabatovog romana „Tunel“ i njegovo konačno zaokruzenje...nema ideja u njemu, samo strasti, opčinjenosti, inicijacije, samoća i svijet slijepih...
Roman koji vjerno prikazuje historiju Argentine, južnoamerički senzibilitet, mitove, fobije i fascinacije tamošjnih stanovnika.
Buenos Aires, 50 –tih godina prošlog vijeka...
Prvi (Princeza i Zmaj) i drugi dio romana(Nevidljiva Lica) prati Martina i Alejandru, njihovo upoznavanje i zbližavanje, beznadežnu Martinovu zaljubljenost u hirovitu, nestalnu Alejandru. Nešto slično, srećom sa manjim posljedicama, lično sam iskusio, pa me taj dio posebno pogodio...
Kad je veza između njih dvoje dostigla potpuno ostvarenje, Martina obuzima nepodnošljiva tjeskoba...
“On je nešto kao princ koji bdije nad princezinim snom i nalazi se pored nje da je zaštiti od zmaja, od opasnosti koja je vreba. Ali, na svoje zaprepašćenje, Martin uviđa da ...
zmaj ne vreba preteći sa strane, kao što zamišljamo u bajkama iz djetinjstva, nego je u njoj samoj, što je još jezivije, jer ispada kao da je ona princeza-zmaj, nerazlučivo čudovište, sazdano od kreposti i ognja, bezazleno i odvratno u prvi mah: kao da djevojčica u pričesnoj haljini sanja košmare sa gmizavcima i slijepim miševima.
Nešto dalje za nju kaže:
Kao da sred izmeta i gliba, iz pomrčine, niče bijela i nježna ruža...On (Martin) volio je to
varljivo čudovište: zmajprincezu, ružublato, djevojčicu-slijepog miša.
Alejandrin karakter se postepeno ocrtavao iz različitih perspektiva, dio po dio, kroz raznovrsne situacije i prizore, kroz dijaloge neposredno vođene pred čitaocem, kroz Martinova sjećanja i sjećanja njegovog i Alejandrinog prijatelja Bruna...i tada počinje da se uočava dvojna Alejandrina priroda, izlazi na vidjelo borba u kojoj Alejandra kopni da bi se oslobodila demona koji razdiraju njenu dušu i cijelo njeno biće.
To je borba između onog demonskog koje je ona naslijedila od oca i onoga što je zdravo, razumno i dobro u njoj, borba između njenog tijela i njenog duha, između blage i prijemčive Alejandre i one koja je reska i sarkastična.“
Ta izvjesnost njezine dvojnosti je ono sto muči već uvelike zaljubljenog mladića, ali sad nema povratka, bar što se njega tiče...
Srećom po njega, Alejandra će ga ostaviti, svjesna koliko će tek boli nanijeti ako na vrijeme ne ode iz njegovog života.
Treći dio romana (Izvještaj o Slijepima) posvećen je njenom ocu Fernandu, i njegovoj fascinaciji slijepim ljudima i potrazi za Sektom Slijepih, koja po njemu ima najveću moć na svijetu i koja, zapravo, predstavlja Pakao (ako sam ja to dobro shvatio
)
Fernando je pobunjenik protiv Boga i diže glas protiv konvencionalnosti i tabua koje društvo poštuje...ima indicija i da je počinio incest sa kćerkom...zbog napada na građanski moral Fernando i sam priznaje da je hulja, al misli da je bar pošteniji od ostalih ljudi kad to priznaje i uvijek ima valjano opravdanje za sve što čini...
U četvrtom dijelu (Nepoznati Bog) Bruno pripovijeda o Fernandu i njegovoj obitelji, Martin preživljava nihilističku krizu, nakon Alejandrine tragedije, koja ga je zamalo ubila...za razliku od „Tunela“ Sabato ovdje suprotstavlja nadu, jedino što čovjeku preostaje uprkos svim neprilikama koje ga zadese...
„Za digresije kojima roman obiluje Sabato je upotrijebio dobar dio tema iz svojih ogleda - umjetnik i stvaralački čin, stavovi o kapitalizmu i marksizmu, rasprava o Borgesu (kojeg, na moju žalost, ne gotivi
), argentinska književnost, muškarac i žena, Jevreji itd. – dokazujući još jednom dubinu svojih opsesija i mjeru do koje su one prisutne u njegovom duhu.
U tom smislu roman „ O junacima i grobovima“ je totalni roman stvaraoca, u kome se nalaze svi predmeti njegovog zanimanja i svi povodi za njegove zebnje, zbir njegovih zapažanja i saznanja i, konačno, njegov pogled na svijet."
ali kad se prezivi uvod izgleda veoma obecavajuce....prica o 4 generacije jedne porodice u americi i njihovom odnosu prema religiji....
necu do Amena 
