http://www.oslobodjenje.ba/index.php?op ... &Itemid=44
Piše: Asaf BEĆIROVIĆ
09/04/06
Demonstranti nosili i "zlatnu fotelju" (Foto: Senad GUBELIĆ)
Pokret ”Dosta”: Ima li života prije smrti?
Lijepo proljetno vrijeme izmamilo je u subotu nekoliko desetina Sarajlija na Marindvor, pred zgradu Zajedničkih instuticija BiH, gdje su mirno, u organizaciji pokreta Dosta, prosvjedovali protiv poskupljenja struje. Među njima i penzioner Husnija Nuhefendić.
Priča, jedva preživljava sa 167 KM penzije. Tješi se, nije sam, no je na hiljade ljudi poput njega. Objašnjavamo mu kako su vlasti poskupljenjem struje i tom njihovom preživljavanju odlučili stati na put.
Mladi i “mladi”
“Šta sad!? Kad Kresi dam 40 KM za struju, Vodovodu 30, Toplanama - 40, Sarajevogasu - 20, ni za hljeba mi ne ostane. Sikiram se, promećem kroz život. Nedavno me moždani opalio. I ne opalio! Predsjednik nam sa dvadeset džipova ide u lov dok narod jedva kraj s krajem sastavlja”, ljuti se Husnija.
Žestoki su, bogme, i ostali penzioneri. Kamerama pokazuje čekove s bijednim ciframa, psuju i struju i vladu i sve po spisku. Jedan od njih poziva na ustanak. Drugi objašnjava...
“Prošla su vremena ustanaka. Sad se problemi rješavaju sastancima”.
Primjetno je, među prosvjednicima su najmnogobrojniji bili umirovljenici, oni s minimalnim mirovinama. Društvo im je, sem jednog psa, pravilo tek nekoliko aktivista i simpatizera pokreta Dosta. Čini se, penzioneri su i najradikalniji i najprosperitetniji dio bosanskohercegovačkog društva. “Zvali smo sindikate, silna udruženja građana da nam se pridruže na ovim mirnim prosvjedima. Neće! Pitaju ko smo, šta smo, kakva smo to mi organizacija?”, priča Demir Mahmutćehajić. Objašnjava, pokret Dosta nema predsjednika, tek dvadesetak omladinaca koji konsenzusom donose odluke. A “ulica im je kancelarija”. Činjenica da se njihovom pozivu odazvalo tek nekoliko desetina demonstranata, ne smeta im. Nastaviće s demonstracijama, s protestnim šetnjama.
“Definitivno, očekujemo da Parlament zabrani poskupljenje struje. Ovo ne smiju gurnuti pod tepih”, nada se Mahmutćehajić.
Demonstranti pokazali energiju
Kreso i Tesla
Istovremeno, na Skenderiji u zgradi DPO, omladinci koji ne haju za pokret Dosta i njegove akcije, organizovali su se u novu političku stranku. Budu li nalik na aktuelne političare, a ne na aktiviste pokreta Dosta, višak su na političkoj sceni.
Neko od umirovljenika izračuna kako će struja poskupjeti ne pet, nego sedamnaest posto. I svi se dadoše u račun. Računaju koliko će poskupjeti hljeb, mlijeko, povrće, voće...
“Ama, nije meni do mene! Mogu ja pojest’ krišku hljeba, ali mi djeca ne mogu od toga živjeti”, vajka se naš Husein.
I prije nego su prosvjednici krenuli na protestnu šetnju gradom, pojeli su topli pasulj. Počastila ih organizacija Hrana, a ne oružje. U toj organizaciji vjeruju kako bi naše društvo i vlast trebali više vrednovati ljudski život u odnosu na materijalna dobra.
U šetnji gradom, protestanti su nosali i “zlatnu fotelju”, transparente kojima su se bunili protiv poskupljenja struje. Jednog od mlađih protestanata pitamo bi li se Nikola Tesla mogao zaposliti u Elektroprivredi BiH. “Naravno! Samo bi Tesla kod Krese očitavao ona mjerila za struju”, smije se. Elem, u BiH, zemlji bogatoj sirotinjom, teško se živi. Na “sreću”, živi se sve kraće.
Gdje su studenti?
Slušamo, grupa penzionera raspravlja zašto nema na stotine studenata na protestu. Jedan zaključuje kako studenti ni na izbore ne izlaze jer se biračka mjesta rano zatvaraju. Drugi, pak, misli kako bi masovni i zajednički protesti studenata, radnika i rudara mogli izazvati parlamentarnu krizu. “Nismo mi, bolan, taka zemlja! U nas će ti parlamentarnu krizu prije izazvati nestanak kolača u skupštinskoj menzi, nego poskupljenje struje. Evo, da struja sto posto poskupi, ništa se ne bi desilo”, vjeruje on.
I ove subote častila organizacija “Hrana, a ne oružje”
vidimo se danas pred skupstinom!!!
