CPT wrote:
Izvlaci i okreci... imas tabele koliko godina i sta sve je SFRJ primala kao humanitarnu pomoc (da prezivi). Znaci od 25mio Jugoslavena trazi savjet od Amerikanca. Toliko o povjerenju u vlastitu drzavu.

Nista ja ne izvlacim niti okrecem, pomoc od zapada je dosla nakon 2. sv rata na pocetku sukoba Tito-Staljin kada je Tito odbio da apsorbira Bugarsku u Jugoslaviju tj. da upadne u zamku i uglavi se pod celicnu zavjesu i varsavski pakt na foru. Kada su sovjeti dotjerali tenkove u madjarsku a bugari i albanci poslali vojsku na granicu- i kada su sankcije nametnute od sssr-a prema jugi. Kao sto sam vec spomenuo jedan mig tite prema zapadu i isti su veledusno krenuli da pomazu nebi li jugu prebacili na svoju stranu (opet poznata trumanova jaja

)
Znas najace kada te neko uvjerava u siromastvo a odes prosetas i pogledas sta je napravljeno u jugoslaviji
Staljin je govorio jugoslovenskoj delegaciji da se slaže "da Jugoslavija proguta Albaniju", iako je Milovan Đilas negodovao da "to nije gutanje nego ujedinjenje". Ipak, on je skrenuo pažnju Jugoslovenima na mogućnost komplikovanja odnosa sa Engleskom, zbog njihove politike u regionu:
Staljin:
„U slučaju komplikacija, moraće da zarati, a može li Jugoslavija da ratuje protiv Engleske, je li ona dovoljno jaka? To je veliko pitanje.“
Hhhh razmatrali se ratovi sa engleskom a ovaj stavlja aliju sa titom u kos
Jos se podrivala malo i grcka u slobodno vrijeme
Nakon rezolucije Informbiroa, Sovjetski Savez i njegovi sateliti su započeli blokadu Jugoslavije, koja je bila najveći pomagač grčkih partizana. To je dovelo do podele u grčkom rukovodstvu. U januaru 1949. je smijenjen čuveni general Markos, koji је optužen za titoizam, te zamjenjen Zahariadisom, koji se držao Staljinove linije.
Istovremeno su počeli staljinistički obračuni sa rukovodiocima naklonjenim Jugoslaviji u susednim državama. Maja 1949. je održano suđenje u Tirani, rukovodiocu KP Albanije Kočiju Dzodzeu pod optužbama da je podržavao Tita i radio protiv Informbiroa. Dodze je osuđen na smrt i streljan 11. juna 1949. godine.
Pritisnuta i sa Istoka i sa Zapada, Jugoslavija je zatvorila granicu grčkim partizanima u julu 1949. i raspustila njihove kampove unutar Jugoslavije.
Jula 1949. je preminuo predsednik Bugarske, i veliki zastupnik ujedinjenja sa Jugoslavijom Georgi Dimitrov u sanatorijumu pored Moskve. Neki sumnjaju da je otrovan, jer se Staljinu nije svidela ideja Balkanske federacije nad kojom ne bi imao kontrolu, ni njegova bliskost sa Titom. Drugi odbacuju te tvrdnje.
U augustu 1949. grčka vlada je pokrenula veliku ofenzivu protiv partizana u sjevernoj Grčkoј, u kojoj su sudjelovali avioni s napalm bombama. Do septembra 1949. većina boraca se predala, a na hiljade izbeglica prešlo u Jugoslaviju.
30. novembra 1949. u Sofiji je otpočeo veliki proces protiv Trajča Kostova, zamenika predsednika vlade Bugarske, i još devet visokih bugarskih funkcionera. Osuđen je kao agent Titove terorističke države i streljan 16. decembra u Sofiji.
Hronologija koju CPT spominje ali ne zna o cemu se radi
Nakon isporuke naoružanja Jugoslaviji 1944-1945 godine, Sovjetski Savez je očekivao da zauzvrat ima pravo od Jugoslavije tražiti razne ustupke.
SSSR se miješao u jugoslavensku proizvodnju i industriju jer je htio robu kojom bio slijedio svoje vlastite interese. Tendencija miješanja sovjetske vlade u jugoslavenske unutrašnje poslove odražavala se u nizu zahtjeva, od kojih je najdrastičniji bio da se formira sovjetska obavještajna služba u jugoslavenskim ustanovama. 18. i 19.3. 1948. SSSR je povukao sve vojne i civilne stručnjake iz Jugoslavije, odbija pregovore o zaključenju trgovinskog sporazuma i prijeti ekonomskim sankcijama. Rezolucija Kominforma 28.6. 1948. donosi "osudu jugoslavenskog rukovodstva". Titovo "ne" Moskvi dovelo je do velikog meteža u SSSR-u. Staljin je nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu imao apsolutnu moć te je bilo kakvo odbijanje bilo vrlo opasno, a nije bilo isključeno ni da sovjetski vojnici ne započnu i rat sa Jugoslavijom. Karlo Štajner, jugoslavenski komunist koji je tada nedužan održavao 20-godišnju kaznu u sovjetskim koncentracijskim logorima, u svojoj knjizi 7000 dana u Sibiru navodi da je nedugo nakon tog događaja pozvan od NKVD-a na saslušanje te da su mu ponudili da javno ocrni Tita i KPJ u zamjenu za ranije puštanje na slobodu, što je on odbio. Oficiri NKVD-a su tada izjavili:
Wikiquote „Dani jugoslavenskih izdajica su odbrojani. Vi znate da smo zgazili kolosa kao što je bila Hitlerova Njemačka. S Jugoslavijom ćemo biti gotovi za nekoliko sati.“
(―)
Staljin je uveo ekonomsku blokadu Jugoslavije, sovjetska vojska je izvodila vojne vježbe uz istočne jugoslavenske granice a pokrenuta je i nova čistka komunističkih partija u istočnoj Europi kako bi se iskorijenio Titoizam. Albanija prekida diplomatske odnose sa Jugoslavijom te ističe pretenzije prema Kosovu, dok Bugarska iznosi teritorijalne pretenzije prema SR Makedoniji. Ovakav pritisak samo je otežala suša u Jugoslaviji 1950., kao i zategnuti odnosi prema Zapadu zbog pitanja Trsta, ali se SAD uključila te joj pružila pomoć u hrani u vrijednosti od 9,5 milijuna $.Pomoć je nastavljena i idućih godina, kako bi se potkopao Staljinov pokušaj hegemonije u istočnoj Europi.
Tito je raskinuo odnose sa istočnim blokom te krenuo u stvaranje pokreta nesvrstanih. Zbog svoje pozicije između dvaju strana u Hladnom ratu, Jugoslavija je usvojila politiku nacionalne samoobrane te premjestila tvornice oružja u središte države. Oko 500 jugoslavenskih komunista u SSSR-u odbilo se tada vratiti natrag u Jugoslaviju. I u samim redovima partije, oko 55.000 članova ili 12% same KPJ, je stalo na stranu sovjetskog Kominforma. Titov odgovor kako bi suzbio staljiniste u vlastitim redovima bio je oštar: oko 16.000 je poslano u radne logore, poglavito Goli otok, dok je 5.000 emigiriralo. Ukupno je oko 172.000 ljudi uhićeno u Jugoslaviji od 1948. do 1952. Tito je tako preživio, ojačao ugled Jugoslavije u svijetu te nadživio Staljina čak 27 godina. Velika pomoć bio je SAD, koji je Jugoslaviji dostavio moderno oružje, ali i Korejski rat koji je sovjetskoj vladi zadao dodatne probleme na istoku.Ovaj raskol se katkad uzima kao jedna od Staljinovih najgorih strateških grešaka: umjesto da je dao Jugoslaviji autonomiju, dao joj je mogućnost da postane suparnička komunistička država, te je otvoren put za druge verzije komunizma nezavisne o SSSR-u, pa i buduće pobunjenike u NR Kini.
Tek nakon Staljinove smrti 1953., počela je normalizacija odnosa SSSR-a i SFRJ. Novi vođe sovjetske vlade, Nikita Hruščov i Mihail Gorbačov, su se kasnije ispričali vlastima Jugoslavije te okrivili Staljina zbog raskola