Forum Klix.ba

cyprus wrote:

славянин wrote:Pa de obuci dres bih i ponesi zastavu iste u Banja luku... kako ti tu funkcionise taj teritorij ? Kakvo zadrzavanje teritorija ljudi pjeske preko granice niko nista im ne moze Jedno je patriotizam sve je ok super odlicno ljubav prema zemlji kao zemlji... ali zemlju kao funkcionalan aparat tj. drzavu nemas... mozemo se lagati da imamo.

Država ne mora biti funkcionalna da bi postojala...

славянин wrote:

CPT wrote:
Isto ti je. Sigurno bi SFRJ objesila Amerikanca (ili Rusa) u centru Ljubljane da naprave nesto sto ne bi trebali. A KOS bi to znao jelte jer su strucnjaci.
Tito je imao siromasnu i zaduzenu drzavu. Izmedju ostalog primao je pomoc u hrani od gore pomenutih Amerikanaca.

Tvoji degenizmi dosezu epske razmjere... "isto ti je". Sto se tice sta je juga smjela a sta ne procitaj o cikagu i kidnapovanju cetnika iz istog ili lovu na ustase po francuskoj itd itd

To sto ti ponavljas kao ono sa migrantima svoju mantru jer se dersite pa pokusavas da na kolicinu gluposti da nesto pretvoris u istinu je samo iritantno- tesko je na glupost koja nema ni naznake nekog argumenta pokusati dati neki odgovor.

Pomoc u hrani je bila koje godine ??? i zasto ??? ono 49 sukob sa staljinom itd zemlja srusena u ratu..... tesko pojmiti... pazi posvadjali se sa staljinom vodjom jedne od dvije velesile.... alija morao da moli i vuce za rukav - to je naznaka drzavnistva Jesu bili u razlicitim situacijama ali 42 ni partizanima nije bilo bajno pa su uspjeli preuzeti jugu,dorpinjeti porazu osovine, kao i sprijeciti da te "oslobode" rusi pa da zavrsis kao poljska madjarska i slicno.

Jedini period u kojem su juzni slaveni bili zaista slobodni..

CPT wrote:
Izvlaci i okreci... imas tabele koliko godina i sta sve je SFRJ primala kao humanitarnu pomoc (da prezivi). Znaci od 25mio Jugoslavena trazi savjet od Amerikanca. Toliko o povjerenju u vlastitu drzavu.

Staljin je govorio jugoslovenskoj delegaciji da se slaže "da Jugoslavija proguta Albaniju", iako je Milovan Đilas negodovao da "to nije gutanje nego ujedinjenje". Ipak, on je skrenuo pažnju Jugoslovenima na mogućnost komplikovanja odnosa sa Engleskom, zbog njihove politike u regionu:

Staljin:
„U slučaju komplikacija, moraće da zarati, a može li Jugoslavija da ratuje protiv Engleske, je li ona dovoljno jaka? To je veliko pitanje.“

Nakon rezolucije Informbiroa, Sovjetski Savez i njegovi sateliti su započeli blokadu Jugoslavije, koja je bila najveći pomagač grčkih partizana. To je dovelo do podele u grčkom rukovodstvu. U januaru 1949. je smijenjen čuveni general Markos, koji је optužen za titoizam, te zamjenjen Zahariadisom, koji se držao Staljinove linije.

Istovremeno su počeli staljinistički obračuni sa rukovodiocima naklonjenim Jugoslaviji u susednim državama. Maja 1949. je održano suđenje u Tirani, rukovodiocu KP Albanije Kočiju Dzodzeu pod optužbama da je podržavao Tita i radio protiv Informbiroa. Dodze je osuđen na smrt i streljan 11. juna 1949. godine.

Pritisnuta i sa Istoka i sa Zapada, Jugoslavija je zatvorila granicu grčkim partizanima u julu 1949. i raspustila njihove kampove unutar Jugoslavije.

Jula 1949. je preminuo predsednik Bugarske, i veliki zastupnik ujedinjenja sa Jugoslavijom Georgi Dimitrov u sanatorijumu pored Moskve. Neki sumnjaju da je otrovan, jer se Staljinu nije svidela ideja Balkanske federacije nad kojom ne bi imao kontrolu, ni njegova bliskost sa Titom. Drugi odbacuju te tvrdnje.

U augustu 1949. grčka vlada je pokrenula veliku ofenzivu protiv partizana u sjevernoj Grčkoј, u kojoj su sudjelovali avioni s napalm bombama. Do septembra 1949. većina boraca se predala, a na hiljade izbeglica prešlo u Jugoslaviju.

30. novembra 1949. u Sofiji je otpočeo veliki proces protiv Trajča Kostova, zamenika predsednika vlade Bugarske, i još devet visokih bugarskih funkcionera. Osuđen je kao agent Titove terorističke države i streljan 16. decembra u Sofiji.

Nakon isporuke naoružanja Jugoslaviji 1944-1945 godine, Sovjetski Savez je očekivao da zauzvrat ima pravo od Jugoslavije tražiti razne ustupke.

SSSR se miješao u jugoslavensku proizvodnju i industriju jer je htio robu kojom bio slijedio svoje vlastite interese. Tendencija miješanja sovjetske vlade u jugoslavenske unutrašnje poslove odražavala se u nizu zahtjeva, od kojih je najdrastičniji bio da se formira sovjetska obavještajna služba u jugoslavenskim ustanovama. 18. i 19.3. 1948. SSSR je povukao sve vojne i civilne stručnjake iz Jugoslavije, odbija pregovore o zaključenju trgovinskog sporazuma i prijeti ekonomskim sankcijama. Rezolucija Kominforma 28.6. 1948. donosi "osudu jugoslavenskog rukovodstva". Titovo "ne" Moskvi dovelo je do velikog meteža u SSSR-u. Staljin je nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu imao apsolutnu moć te je bilo kakvo odbijanje bilo vrlo opasno, a nije bilo isključeno ni da sovjetski vojnici ne započnu i rat sa Jugoslavijom. Karlo Štajner, jugoslavenski komunist koji je tada nedužan održavao 20-godišnju kaznu u sovjetskim koncentracijskim logorima, u svojoj knjizi 7000 dana u Sibiru navodi da je nedugo nakon tog događaja pozvan od NKVD-a na saslušanje te da su mu ponudili da javno ocrni Tita i KPJ u zamjenu za ranije puštanje na slobodu, što je on odbio. Oficiri NKVD-a su tada izjavili:
Wikiquote „Dani jugoslavenskih izdajica su odbrojani. Vi znate da smo zgazili kolosa kao što je bila Hitlerova Njemačka. S Jugoslavijom ćemo biti gotovi za nekoliko sati.“
(―)

Staljin je uveo ekonomsku blokadu Jugoslavije, sovjetska vojska je izvodila vojne vježbe uz istočne jugoslavenske granice a pokrenuta je i nova čistka komunističkih partija u istočnoj Europi kako bi se iskorijenio Titoizam. Albanija prekida diplomatske odnose sa Jugoslavijom te ističe pretenzije prema Kosovu, dok Bugarska iznosi teritorijalne pretenzije prema SR Makedoniji. Ovakav pritisak samo je otežala suša u Jugoslaviji 1950., kao i zategnuti odnosi prema Zapadu zbog pitanja Trsta, ali se SAD uključila te joj pružila pomoć u hrani u vrijednosti od 9,5 milijuna $.Pomoć je nastavljena i idućih godina, kako bi se potkopao Staljinov pokušaj hegemonije u istočnoj Europi.

Tito je raskinuo odnose sa istočnim blokom te krenuo u stvaranje pokreta nesvrstanih. Zbog svoje pozicije između dvaju strana u Hladnom ratu, Jugoslavija je usvojila politiku nacionalne samoobrane te premjestila tvornice oružja u središte države. Oko 500 jugoslavenskih komunista u SSSR-u odbilo se tada vratiti natrag u Jugoslaviju. I u samim redovima partije, oko 55.000 članova ili 12% same KPJ, je stalo na stranu sovjetskog Kominforma. Titov odgovor kako bi suzbio staljiniste u vlastitim redovima bio je oštar: oko 16.000 je poslano u radne logore, poglavito Goli otok, dok je 5.000 emigiriralo. Ukupno je oko 172.000 ljudi uhićeno u Jugoslaviji od 1948. do 1952. Tito je tako preživio, ojačao ugled Jugoslavije u svijetu te nadživio Staljina čak 27 godina. Velika pomoć bio je SAD, koji je Jugoslaviji dostavio moderno oružje, ali i Korejski rat koji je sovjetskoj vladi zadao dodatne probleme na istoku.Ovaj raskol se katkad uzima kao jedna od Staljinovih najgorih strateških grešaka: umjesto da je dao Jugoslaviji autonomiju, dao joj je mogućnost da postane suparnička komunistička država, te je otvoren put za druge verzije komunizma nezavisne o SSSR-u, pa i buduće pobunjenike u NR Kini.

Tek nakon Staljinove smrti 1953., počela je normalizacija odnosa SSSR-a i SFRJ. Novi vođe sovjetske vlade, Nikita Hruščov i Mihail Gorbačov, su se kasnije ispričali vlastima Jugoslavije te okrivili Staljina zbog raskola

славянин wrote:

cyprus wrote:

славянин wrote:Pa de obuci dres bih i ponesi zastavu iste u Banja luku... kako ti tu funkcionise taj teritorij ? Kakvo zadrzavanje teritorija ljudi pjeske preko granice niko nista im ne moze Jedno je patriotizam sve je ok super odlicno ljubav prema zemlji kao zemlji... ali zemlju kao funkcionalan aparat tj. drzavu nemas... mozemo se lagati da imamo.

Država ne mora biti funkcionalna da bi postojala...

Onda smo dobri

cyprus wrote:
Nismo dobri, ali ne moraš biti ni dobar da bi postojao...

славянин wrote:

cyprus wrote:
Nismo dobri, ali ne moraš biti ni dobar da bi postojao...

Postojimo , ali cilj je nastaviti postojati tj osigurati postojanje a bez aparata koji je funkcionalan.... i ostalih odlika drzave - eto sta ti mislis ?

LBVIEW wrote:

славянин wrote:

cyprus wrote:
Nismo dobri, ali ne moraš biti ni dobar da bi postojao...

Postojimo , ali cilj je nastaviti postojati tj osigurati postojanje a bez aparata koji je funkcionalan.... i ostalih odlika drzave - eto sta ti mislis ?

Eno pre'cenik ti rece kako "mir nije ugrozen, mada je BiH u raspadu".
Samo napred u "mirno razdruzivanje", nemoj da se kara - Djordje u grobu okrece.

славянин wrote: Treba doviti i sve ce biti uredu, ono insala bice dobro... ne treba planirati razmisljati jelde

Iz pshilogije našeg javnog mišljenja treba eliminisati dvije stvari: vjeru u čuda i očekivanje tuđe pomoći. Čuda ne postoje, osim onih koja stvaraju ljudi radom i znanjem. Nema nikakvog Mehdije koji će čudotvornim putem otjerati neprijatelje, ukloniti bijedu i posijati prosvjetu i blagostanje. Mehdija je ime za našu lijenost, ili još više, za lažnu nadu, koja raste iz osjećaja naše nemoći u situaciji kada je veličina teškoća i problema u potpunom nerazmjeru s mogućnostima i sredstvima borbe.
Pouzdavanje u tuđu pomoć drugi je oblik sujevjerja. Ušlo nam je u naviku da među pojedinim neislamskim zemljama tražimo i nalazimo ili nesebične prijatelje ili zaklete neprijatelje, i to smo nazvali našom vanjskom politikom. Kada shvatimo da ustvari nema ni pravih prijatelja ni pravih neprijatelja i kada za svoje nedaće budemo više krivili sebe, a manje „paklene planove neprijatelja", bit će to znak da je počela naša zrelost i da dolazi doba s manje nevolja i razočaranja. Uostalom, čak i kada bi bilo onih koji bi bili spremni da daju pomoć bez nerazmjernih poliličkih i materijalnih protuusluga, to ne bi moglo bitno izmijeniti naš položaj. Jer, bogatstvo se ne može uvesti u jednu zemlju. Ono se mora stvoriti u njoj samoj na bazi vlastitog rada. Ono što želimo postići, moramo uraditi sami. Niko to neće i ne može učiniti mjesto nas.

-Alija Izetbegović, Islamska deklaracija

daddy-kool wrote:

Iz pshilogije našeg javnog mišljenja treba eliminisati dvije stvari: vjeru u čuda i očekivanje tuđe pomoći. Čuda ne postoje, osim onih koja stvaraju ljudi radom i znanjem. Nema nikakvog Mehdije koji će čudotvornim putem otjerati neprijatelje, ukloniti bijedu i posijati prosvjetu i blagostanje. Mehdija je ime za našu lijenost, ili još više, za lažnu nadu, koja raste iz osjećaja naše nemoći u situaciji kada je veličina teškoća i problema u potpunom nerazmjeru s mogućnostima i sredstvima borbe.
Pouzdavanje u tuđu pomoć drugi je oblik sujevjerja. Ušlo nam je u naviku da među pojedinim neislamskim zemljama tražimo i nalazimo ili nesebične prijatelje ili zaklete neprijatelje, i to smo nazvali našom vanjskom politikom. Kada shvatimo da ustvari nema ni pravih prijatelja ni pravih neprijatelja i kada za svoje nedaće budemo više krivili sebe, a manje „paklene planove neprijatelja", bit će to znak da je počela naša zrelost i da dolazi doba s manje nevolja i razočaranja. Uostalom, čak i kada bi bilo onih koji bi bili spremni da daju pomoć bez nerazmjernih poliličkih i materijalnih protuusluga, to ne bi moglo bitno izmijeniti naš položaj. Jer, bogatstvo se ne može uvesti u jednu zemlju. Ono se mora stvoriti u njoj samoj na bazi vlastitog rada. Ono što želimo postići, moramo uraditi sami. Niko to neće i ne može učiniti mjesto nas.

-Alija Izetbegović, Islamska deklaracija

daddy-kool wrote:

Iz pshilogije našeg javnog mišljenja treba eliminisati dvije stvari: vjeru u čuda i očekivanje tuđe pomoći. Čuda ne postoje, osim onih koja stvaraju ljudi radom i znanjem. Nema nikakvog Mehdije koji će čudotvornim putem otjerati neprijatelje, ukloniti bijedu i posijati prosvjetu i blagostanje. Mehdija je ime za našu lijenost, ili još više, za lažnu nadu, koja raste iz osjećaja naše nemoći u situaciji kada je veličina teškoća i problema u potpunom nerazmjeru s mogućnostima i sredstvima borbe.
Pouzdavanje u tuđu pomoć drugi je oblik sujevjerja. Ušlo nam je u naviku da među pojedinim neislamskim zemljama tražimo i nalazimo ili nesebične prijatelje ili zaklete neprijatelje, i to smo nazvali našom vanjskom politikom. Kada shvatimo da ustvari nema ni pravih prijatelja ni pravih neprijatelja i kada za svoje nedaće budemo više krivili sebe, a manje „paklene planove neprijatelja", bit će to znak da je počela naša zrelost i da dolazi doba s manje nevolja i razočaranja. Uostalom, čak i kada bi bilo onih koji bi bili spremni da daju pomoć bez nerazmjernih poliličkih i materijalnih protuusluga, to ne bi moglo bitno izmijeniti naš položaj. Jer, bogatstvo se ne može uvesti u jednu zemlju. Ono se mora stvoriti u njoj samoj na bazi vlastitog rada. Ono što želimo postići, moramo uraditi sami. Niko to neće i ne može učiniti mjesto nas.

-Alija Izetbegović, Islamska deklaracija

Hajvan wrote:


a sto hudnik sta ne prenese od ove mudrosti na sina debila

Maraschino wrote:

Plaho mu opasna ova ID.

daddy-kool wrote:

Maraschino wrote:

Plaho mu opasna ova ID.

Valjalo je ovo odrobijat.

Maraschino wrote:

daddy-kool wrote:

Iz pshilogije našeg javnog mišljenja treba eliminisati dvije stvari: vjeru u čuda i očekivanje tuđe pomoći. Čuda ne postoje, osim onih koja stvaraju ljudi radom i znanjem. Nema nikakvog Mehdije koji će čudotvornim putem otjerati neprijatelje, ukloniti bijedu i posijati prosvjetu i blagostanje. Mehdija je ime za našu lijenost, ili još više, za lažnu nadu, koja raste iz osjećaja naše nemoći u situaciji kada je veličina teškoća i problema u potpunom nerazmjeru s mogućnostima i sredstvima borbe.
Pouzdavanje u tuđu pomoć drugi je oblik sujevjerja. Ušlo nam je u naviku da među pojedinim neislamskim zemljama tražimo i nalazimo ili nesebične prijatelje ili zaklete neprijatelje, i to smo nazvali našom vanjskom politikom. Kada shvatimo da ustvari nema ni pravih prijatelja ni pravih neprijatelja i kada za svoje nedaće budemo više krivili sebe, a manje „paklene planove neprijatelja", bit će to znak da je počela naša zrelost i da dolazi doba s manje nevolja i razočaranja. Uostalom, čak i kada bi bilo onih koji bi bili spremni da daju pomoć bez nerazmjernih poliličkih i materijalnih protuusluga, to ne bi moglo bitno izmijeniti naš položaj. Jer, bogatstvo se ne može uvesti u jednu zemlju. Ono se mora stvoriti u njoj samoj na bazi vlastitog rada. Ono što želimo postići, moramo uraditi sami. Niko to neće i ne može učiniti mjesto nas.

-Alija Izetbegović, Islamska deklaracija

Plaho mu opasna ova ID.

General War wrote:Ja vizionara

Ako je ovo napisao u ID, onda je ovo skolski primjer da pisat i srat nije isto

General War wrote:Ja vizionara

Ako je ovo napisao u ID, onda je ovo skolski primjer da pisat i srat nije isto

Maraschino wrote:

General War wrote:Ja vizionara

Ako je ovo napisao u ID, onda je ovo skolski primjer da pisat i srat nije isto

Zamisli jednog covjeka koji sjedi u sobi, smislja i pise a na drugoj citave sluzbe pisu referate, pa prepravljaju, dogradjuju, lektorisu, krate, sire...da bo persona to isto procitala na nekom govoru.

MD kazu ima dvadesetak savjetnika, uh jes pametan.

Dino34 wrote:Je li moguće da neki miješaju titovu i markovićevu jugoslaviju?
Nemam drugo objašnjenje za glorificiranje sistema u kojem je noć gutala ljude, a goli otok ugošćavao one koji su izustili pogrešnu riječ.
Sistema u kojem su ljudi 20+ godina nakon završetka rata hranu uzimali na tačkice; u kojem se gorivo sipalo, a samim tim i auta vozila po principu par-nepar.
Sistem u kojem su dvije ogromne tuzlanske mz imale jednu samoposlugu u kojoj je jednu čitavu rafu zauzimao jedan produkt? Osim te jedne samoposluge, na raspolaganju im je stojala jedna pekara.
Trebam li napominjati da je grad tuzla početkom 80-ih imao samo dva mercedesa?!
Jedino što je bilo bolje jeste infrastruktura i daleko bolje njegovane zelene površine.
Ali, i to ima razlog.
Ako bi u titin vakat napisao jedno slovo na fasadi ili nekoj bisti, milicajac bi te toliko istukao da bi se upiškio u gaće.
Na svakom sijelu, jedan gost je bio doušnik.
Kažeš pogrešnu riječ i sljedeći dan budeš pozvan na razgovor.
Pa na goli otok se išlo zbog jebenog "druže tito nešto bih te pit'o"