Objektivitet wrote:Rekoše ovi što
Spinuju Dok Progovore. Pa dok vi niste poceli, ljudi nisu znali sta je spin, zahvaljujuci vama SPIN je postao sami diskurs!
Neg kako ono SDP predstavlja sve građane, je li ovako?
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/sp ... jdic-finci
Neke predstavljamo manje, neke više, zavisi gdje zive i ko je vecina u toj regiji. Kako vas nije stid igrati se sa vrijednostima glasova, ko ste vi da odlucujete ciji glas koliko vrijedi?
Zaboravio si napisati i to kako vam se sef Zeljko Komsic dogovara sa mrskim Draganom Covicem (HDZ) i postenjacinom Fahrudinom Radoncicem (SBB) u nekoj kafani u Sirokom Brijegu, onako institucionalno i drzavnicki:
Šta su u Širokom Brijegu dogovorili Radončić, Čović i Komšić?
SARAJEVO – Sada već bivši dužnosnik Demokratske fronte i također bivši županijski ministar obrazovanja u Sarajevu, ekscentrični Damir Marjanović je pomalo osvetnički, zbog poigravanja s njegovim imenom i nacionalnom opredijeljenošću, nanio svom dojučerašnjem stranačkom šefu Željku Komšiću uistinu bolan udarac.
Pojašnjavajući razloge buntovničkoga i naprasnoga napuštanja Demokratske fronte, gotovo na pragu kandidature za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, Marjanović je razotkrio dobrano senzacionalističku tajnu, misteriozni sastanak, kako je tajnovito kazao, “ljutih neprijatelja” u “širokom hercegovačkom gradu”, ostavljajući tako puno prostora javnosti da dođe do lakoga odgovora o kojem se mjestu u Hercegovini radi.
Spreman surađivati
A čim se spomenuo Široki Brijeg odmah je postalo jasno i s kim se to Željko Komšić i susreo. Ubrzo nakon toga, pod pritiskom javnosti, Komšić je priznao da je napokon uspio ono što u punih osam godina mandata u Predsjedništvu države nije.
Posjetio je opušten i bez kompleksa i tu fatalnu “radikalnu utvrdu” zapadnu Hercegovinu. S ponosom je također priznao kako mu je ostala još želja kročiti i u istočnu Hercegovinu. Možda jednom zgodom pohodi vladiku Grigorija i to baš u danu kada kod njega bude Milorad Dodik.
Komšić to u neku ruku i najavljuje priznanjem kako je spreman surađivati i s dojučerašnjim “mrskim” političkim protivnikom iz Laktaša. Nebitno, Željko Komšić je u zadnje vrijeme po osobnom priznanju, s hrvatskim čelnicima razgovarao u više navrata, “tri puta s Martinom Ragužem, nekoliko puta s Lijanovićem, s Kukićem isto tako, i jednom s Čovićem” i to eto, u Širokome Brijegu.
Treba li podsjećati kako je središnjica HDZ-a BiH u Mostaru i kako je Čović predsjedatelj Doma naroda Parlamenta BiH, lako je do toga susreta moglo doći i u Sarajevu pa makar i u nekom od Radončićevih nebodera ili restorana. Uz sve naprezanje pokazalo se ipak da se u ovoj maloj državici ništa ne može sakriti. A kako bi i moglo kada su i Komšić i Čović okruženi svitom obavještajaca ali i kontraobavještajaca koji ne mogu tajnu čuvati niti rođenoj majci.
Pragmatične veze Čovića i Komšića
Damiru Marjanoviću je zasmetalo što se prije izbora prave planovi za postizborne koalicije. Iz onog što je bivši ministar obrazovanja Sarajevske županije naveo da se zaključiti i kako su “ljuti neprijatelji”, Željko Komšić, Dragan Čović i Fahrudin Radončić, razgovarali o stvaranju preduvjeta za postizbornu koaliciju triju stranaka SBB-a, DF-a i HDZ-a BiH.
Iz Čovićevoga okruženja je procurila informacijama kako je stožernik prihvatio inicijativu već promoviranoga partnera Fahrudina Radončića da se održi trilaterala u koju će, eto, biti uključen i čelnik Demokratske fronte Željko Komšić, koji je, eto, već profilirani Radončićev partner, i u ponudi je stajalo da će zauzvrat Komšić odustati od nekoga karizmatičnoga kandidata za hrvatskoga člana državnoga Predsjedništva.
U tom je trenutku u optjecaju bio prvo Damir Marjanović pa onda i Karolina Karačić. I da, nikako se ne smije smetnuti s uma da akademik Slavo Kukić nikada nije bio definitivno prekrižen. Strah od izbornoga poraza i srozavanje osobnoga autoriteta iznova su pragmatično povezali Čovića i Komšića.
Treba se naime sjetiti kako je Komšić, iako osporavan i pljuvan kao hrvatski član Predsjedništva, po nagovoru jednoga kontroverznoga hercegovačkoga svećenika, koji je napustio franjevački red i mota se po svim političkim salonima od Mostara i Sarajeva pa do Zagreba, dobio i prestižni “pečat”.
Od tada je jedno vrijeme postojao link i “tiha ljubav” između Dragana Čovića i Željka Komšića koji su se manifestirali kroz promoviranje Čovićevih časnika u OS-u BiH i nekih osoba u diplomaciji. Isticanjem anonimne Terzić Šeremet za hrvatskoga člana Predsjedništva, Komšić je učinio ustupak Čoviću i istodobno odustao od politike da se bošnjačkim glasovima nameće hrvatski član Predsjedništva BiH.
Napravio je otklon od politike SDP-a kojoj je on osam godina bio sredstvo potiranja hrvatskog suvereniteta u BiH, i uvećao šanse da, ovaj put u Predsjedništvo sjedne onaj koji osvoji najveću potporu hrvatskih birača, a to bi trebao biti, po Radončićevoj, Komšićevoj i naravno Čovićevoj kalkulaciji samoproglašeni hrvatski stožernik.
- Cilj je relaksacija odnosa između Bošnjaka i Hrvata i stabilizacija prilika u BiH, nevješto je obrazložio sam Komšić teme sastanka koje je imao i odluku DF-a o isticanju dva kandidata.
Dva bloka
Kako tvrde dobri poznavatelji prilika u DF-u, računica sudionika sastanka je jasna. Komšić je svjestan kako bi ponovno pravljenje vlasti u FBiH, bez HDZ-a BiH, vjerujući da će ta stranka uvjerljivo pobijediti među Hrvatima, bio sulud posao koji bi gurnuo BiH još bliže provaliji, i još više povećao jaz između Hrvata i Bošnjaka.
S druge, pak, strane, u okolnostima, kada su se na bošnjačkoj političkoj sceni jasno profilirala dva bloka; jedan koji čine SDA i SDP i drugi koji čine SBB i DF, Čović je navodno postao svjestan da će mu ili Lagumdžija ili Komšić morati biti partneri za formiranje vlasti nakon izbora.
Iz onog što je Lagumdžija napravio protekle četiri godine isključivanjem HDZ-a iz izvršne vlasti u FBiH i stigmatiziranja Čovića kao krivca za sve loše u BiH, jasno je, naime, da je lider HDZ-a BiH Lagumdžiju “prekrižio” pa mu i nije preostala druga mogućnost već pokušati postići dogovor s drugim blokom SBB-DF prije izbora, o formiranju vlasti u Federaciji nakon izbora.
Ipak, mnogi analitičari drže kako je u Širokom Brijegu napravljen račun bez krčmara. Takvi naime apsolutno ne vide u budućoj vlasti niti Čovića, niti Radončića, a pogotovo ne Komšića. Takva teza argumentira se predviđanjem da će u bošnjačkom biračkom tijelu pobjedu odnijeti SDA i SDP, a nikako SBB ili DF, dok će kod Hrvata HDZ 1990. u najmanju ruku biti ravnopravan HDZ-u BiH što već sada pokazuju neka istraživanja.
Moglo bi se dakle desiti da SDA pod palicom Bakira Izetbegovića, koji se s Radončićem gleda “preko nišana”, prigrli u budućoj vlasti SDP ali i “devedesetku” i još neku hrvatsku stranku. Ako se poklopi da u RS-u i na državnoj razini pobijedi Savez za promjene, a ne Dodikov SNSD eto nove opasnosti da Čovićev HDZ BiH “izvisi” i na državnoj razini.
Svih tih zamki je apsolutno svjestan i Dragan Čović jer on nikada ne bi sjeo za stol s Komšićem da njegov HDZ BiH hoće bjanko za partnera SDA i SDP… Ali, čudnu igru igra Željko Komšić. On polako ali sigurno gubi kompas i neobjašnjivo stremi prema neprirodnim opcijama.
To je dokaz da nije uspio stabilizirati stranku i da se plaši izbornoga kolapsa, pa se paranoično želi na vrijeme za nekoga zalijepiti pod svaku cijenu kako bi preživio na političkoj pozornici. Moglo bi ga to koštati jer “s vragom tikve sadi”.
Piše: A. Mrkonjić/Dnevni list
