Tri piska iznad SarajevaChallenger_ wrote:
Ponovno otkrivanje proslosti (sarajevskog duha- kojeg je vrijeme uljepsalo) izgleda nestvarno, kao i samo sjecanje na davno prohujale sarajevske zime kada snijeg napada, i svemu ukrade stvarni oblik. Kada bi visina snijega dosla do djecijih ramena, onda bi kroz nestvarnu i nepreglednu bjelinu milio razgrtac snijega, koji je probijao put za putnicke i teretne vozove. Mnogi su bili zahvalni majci prirodi sto je usporila vozove, da mogu u stilu otici do Sirokace i Bistrika, i staviti to jedinstveno iskustvo na svoj zivotni rezime.
Stariji Bistricani pamte pisak kojim se Ciro javljao svaki put nakon izlaska iz bistrickog tunela. Iznad Kovacica nije bilo tunela, ali je bila rampa. Tu bi Ciro natovaren balvanima iz istocne Bosne pisnuo kratko, drugi put. Pozdrav je bio upucen zeljeznicaru koji je svaki put rucno - dizao i spustao rampu, ali je isto tako upozoravao na trk, ili na susret sa djinovskom grdosijom na sinama, sve one koji su mogli da se zadese na 200-tinjak metara udaljenom mostu iznad stare pivare. Koliko je samo ljudi i ovaca nastradalo na tom mostu, broj im se ne zna.
Iskidane slike pune Cirinog piska koji odzvanja usnulim naseljem i dalje preko mosta, sve do M. Dvora, vjerovatno nikad ne bi zadrzao u glavi. Ali kad pisne u 4h. ujutro...
A vec u pola pet vozaci dvospratnih Londonaca su palili motore na pocetnoj stanici u Kovacicima da se zagriju. Zimi ih nisu ni gasili po cijelu noc. Iz stare remize na Vrbanji izlazili su prvi tramvaji, prodavaci na sarajevskim pijacama su pili vec trecu jutarnju kafu, grad se budio.
Treci pisak iznad Zeljinog stadiona pamte i oni koji su bili prvacici za vrijeme Olimpijade u Sarajevu.
Hajde ok nekakva nostalgija i činjenica da postoji ova kafana, ali ništa više. Da neko danas uslika ovako sa Sunnylanda, više je Švicarska nego ovo 
