Kako se okrenuti selu, kod nas sela vise i nema.
Bar u siroj okolini Sarajeva. Uzima se za cudo, tv ekipe idu da uslikaju to cudo, sto covjek pored Ilijasa ima malo vecu plantazu jabuka pa jos ulozio pare za protugradnu mrezu/zastitu.
Ima dole po dolini Neretve, proizvode paprike, a kad ste zadnji put vidjeli kamion sa paprikama, ili sa semberskim kupusom, to je sve rjedja pojava te "kupusare" vidjam samo dole na Stupu i sve manje i manje ih ima. Uvozimo sve, nekad se na pijaci Zetra u jesen nije moglo proci od domacih kamiona sa povrcem za zimnicu, danas svi postali nakupci, kupe na veliko i onda preprodaju. Pa ti je ista cijena na pijaci i u nekoj zelenari, od preostalih rijetkih zelenara, i u Bingu i u Konzumu, i sve "plasticno" neukusno.
Ode ekipa TVSA da pita ove kod Capljine sto ne dovoze kamione sa paprikama u Sarajevu, kazu ljudi ne isplati im se, nemaju racunice, drzava ih nicim ne stiti.
U sustini, sve manje seljaka hoce da radi, svi poletili u grad. Tamo odakle su moji, imaju zemlje ni sami ne znaju koliko, niko to vise ne uskopava, nista se ne sije, stoku ne uzgajaju, cak su i jesenske kosidbe poceli preskakati. Svi sisli u gorazde, sarajevo, skandinaviju, belgiju i tako dalje. Na selu od predratnih 100-ak stanovnika, ostale tri nane i jedan ipo dedo.
Imam komsiju, zivi covjek u zgradi, ima zemlju u okolini Sarajeva, vec godinama frajer ulaze, napravio plastenike, proda sve do zadnjeg paradajza, tikve, krastavca. Dodju mu ljudi iz grada na lice mjesta i kupuju gajbama, znaci ima se gdje plasirati, i nije skup.
Nema ko nije prosao putem Kljuc-Bihac a da nije primjetio kolike poljane stoje neiskoristene. Dolina Sprece, Dubravska visoravan koju su zvali i "jugoslovenska Kalifornija", sve je to ili zapusteno ili zivotari. Uzgajaju maline i smilje
Mi smo olos, zakljucak.