Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......

[al_akhisari]

...u petak uveče, idem van, kao nekad što sam išao, prije toga se onako ovlaš sređivao i dotjerivao; u petak uveče, idem van, i uzet ću za ruku prvu djevojku koju sretnem; ne zato što je draga, lijepa što je ili nešto drugo; neću to uraditi ni zbog glupe sebičnosti, što ju ponekad ljubav zovemo, već zbog straha da ću pasti; već neko vrijeme, posrćem, a mladalački smijeh posvećen meni za zavođenje, čini me neprocjenjivo nesigurnim, tužnim; u petak uveče, idem van...i uzet ću za ruku prvu djevojku koju sretnem; il ću da slušam tužni bluz, sjedim obučen u crno i mislim da je tako sve bolje

[JaneEyre]

Evo da se i ja upisem. Nadam se da ce vam se svidjeti ovo moje piskaranje

Postoje rijeci koje tek neizgovorene zabole
Mi smo se,eto,tako,u tisini razdvojili
Bez teskih rijeci i nemogucih obecanja
Pa sad carujemo sopstvenim carstvima samoce
U nadi,da ce vec jednom,ova tisina iz nas progovoriti.
Uzalud branim sebi da mislim na tebe
Kad ti zabraniti ne mogu da mi svaku misao obojis sobom
Kad-kad,toliko glasno mislis na sebe u mojoj glavi
Da me bude strah da ces vec nekako to cuti,osjetiti.
I javio bih se ja vec
Ali ne znam da li ces jos uvijek citati onako lijepo kao sto si znala pisati svojom rukom moju sudbinu.
Javio bih se ja,
Da te pitam da li si jos koji put srela staricu kojoj ljubav bjese ime
Koja se ocesa o nasa ramena
Pa nam se zivoti mimoidjose gledajuci za njom.
Javio bih se ja,
Da ti kazem da otkad te nema sve manje i mene ima
Pa ovi ostaci mene u meni bezuspjesno pokusavaju da me otrgnu iz tvojih ruku
Javio bih se ja,
Da ti kazem da mi jos uvijek nedostajes
Da nedostajes svim onim trenucima u kojima nas je bilo
Da nedostajes nama i meni
Da nedostajes svemu onome o cemu smo snili

I taman kad bi se javio,
Znam da ne bih mogao nista da ti kazem
A zelim da te cujem
Zelim da udahnem onaj isti zrak koji ti udises
Jer,u zadnje vrijeme,sve cesce ostajem bez njeg

u zadnje vrijeme nešto bolje što sam pročitala od stihova, zvuči tako...istinito hoćemo još!

[al_akhisari]

...kada noćas, kazaljke se sklope i otkuca kasni sat, proći ću ulicom tvojom; u tišini, krišom, jureći samo polumrakom, popet ću se gore, do tebe, do neba, visoko, visoko; i otkopčat ću ti misli i srce ću da ti otkopčam, samo jednim treptajem svoga oka; i pozvat ću te, opet, da na prozor na tren samo staneš,...da te vidim, želja da me prođe; kada noćas, kazaljke se sklope i otkuca kasni sat, eto mene kao kiše kap...pa na prozor ti kad staneš, na lice ću bijelo da ti padnem...i ljubim ti usne i tvoj bijeli vrat

[al_akhisari]

"Nisi se sačuvala
za moju pjesmu.
I kako sada
da te opjevam
tako izgužvanu
tuđim dodirima?
Tako namirisanu
i nacifranu
za tuđi oblak
sedmog neba?
Ogledalo te
pljunulo.
I laste te
osuđuju.
Uzalud su se
vratile
jer meni nikako
da dođe proljeće
bez tebe.
Ispod noktiju
vadim ostatke tvoje
kao posljednji dokaz
da sam te nekada
imao
u naručju.
Pravdam te
pred svojim riječima
i nedam te
svojim kletvama.
Nisi se za moju
pjesmu sačuvala
a da jesi
bila bi ona
kao i ti...
najljepša"

[al_akhisari]

...u sehari dobropoznatih lica, sve teže i rjeđe pronalazim tvoje; toliko puta sam ga gledao, mirisao, usnama milovao, pa se ponekad pitam, je li moglo sve drugačije biti; a, moglo je; mogli smo se, možda sresti u nekom stranom gradu, proći jedno pored drugog, ne zastati, ne osmjehnuti se jedno drugom; mogli smo, možda na tren zastati, u cipele pogledati, pertlu privezati, možda glavu okrenuti, zbog nečijih pogrešnih očiju budni sanjati; mogli smo potpuni stranci biti, jednom negdje, slučajno se možda sresti, zbog i za nekog drugog sretni biti; mogli smo, možda, na trgu prostranom, na pljusku ljetnom biti, pod nečiji tuđi kišobran stati, u nečijem tuđem društvu kući prošetati; mogli smo,...ali nismo

[libra123]

"Koga briga za bivšu ljubav?
Daj veliki aplauz za novu ljubav, jer te naucila da ljubav još uvek postoji, nakon što si mislio da nikada neceš moci voljeti ponovo."

[al_akhisari]

"Koga briga za bivšu ljubav?
Daj veliki aplauz za novu ljubav, jer te naucila da ljubav još uvek postoji, nakon što si mislio da nikada neceš moci voljeti ponovo."

nice

[libra123]

"Koga briga za bivšu ljubav?
Daj veliki aplauz za novu ljubav, jer te naucila da ljubav još uvek postoji, nakon što si mislio da nikada neceš moci voljeti ponovo."

nice

Da:)

[al_akhisari]

...reći ću ti jednom, nekad; volim kad se javiš i u susret tebi kada krenem; i kad me čuvaš u ruci svojoj, maloj, nježnoj, volim ja; volim i kada ležimo, zagrljeni skupa kao jedno mi; reći ću ti da volim i kada sam tužan s tobom; i način na koji se ljutiš, usne pućiš i na mene se mrštiš, i to volim; i kada pričaš, tako mnogo, tako lijepo; reći ću ti i da volim kada sam posve sam...s tobom sam; reći ću ti sve, jednom, nekad

[libra123]

...reći ću ti jednom, nekad; volim kad se javiš i u susret tebi kada krenem; i kad me čuvaš u ruci svojoj, maloj, nježnoj, volim ja; volim i kada ležimo, zagrljeni skupa kao jedno mi; reći ću ti da volim i kada sam tužan s tobom; i način na koji se ljutiš, usne pućiš i na mene se mrštiš, i to volim; i kada pričaš, tako mnogo, tako lijepo; reći ću ti i da volim kada sam posve sam...s tobom sam; reći ću ti sve, jednom, nekad

[libra123]

"Kad bih mogla da ti poklonim nešto lijepo, poklonila bih ti mogućnost da vidiš sebe onako kako te ja vidim. Tek onda bi shvatio koliko si meni poseban."

[bang and blame]

"Nisi se sačuvala
za moju pjesmu.
I kako sada
da te opjevam
tako izgužvanu
tuđim dodirima?
Tako namirisanu
i nacifranu
za tuđi oblak
sedmog neba?
Ogledalo te
pljunulo.
I laste te
osuđuju.
Uzalud su se
vratile
jer meni nikako
da dođe proljeće
bez tebe.
Ispod noktiju
vadim ostatke tvoje
kao posljednji dokaz
da sam te nekada
imao
u naručju.
Pravdam te
pred svojim riječima
i nedam te
svojim kletvama.
Nisi se za moju
pjesmu sačuvala
a da jesi
bila bi ona
kao i ti...
najljepša"

[al_akhisari]

...riječi, tako lahko ih je reći; ali, one prave, tako mi fale; fale mi riječi, one male sasvim, da je kažu i opišu; biram ih, pažljivo odmjeram i redam...lijepa si, vesela, nasmijana jesi,...pa ipak, osjećam, fale mi riječi; znam, tvrdoglava jesi i ime je tvoje neobično sasvim; fale mi riječi, ne mogu ih reći...kakva si,...visoka ti si, il možda nisi,...fale mi riječi, pa se trudim osmjeh da nacrtam, zapišem, al ne umijem; fale mi riječi, one velike, da ih kažem,...evo vidiš, na pola puta sam stao, zaćutao...tišino, oprosti mi što o glasu neću ništa reći; fale mi riječi, il ko zna...možda ih još ni smislili nisu; zbog takvih, kao ona što je,...riječi su se smišljale nove

[pukepuke]

...riječi, tako lahko ih je reći; ali, one prave, tako mi fale; fale mi riječi, one male sasvim, da je kažu i opišu; biram ih, pažljivo odmjeram i redam...lijepa si, vesela, nasmijana jesi,...pa ipak, osjećam, fale mi riječi; znam, tvrdoglava jesi i ime je tvoje neobično sasvim; fale mi riječi, ne mogu ih reći...kakva si,...visoka ti si, il možda nisi,...fale mi riječi, pa se trudim osmjeh da nacrtam, zapišem, al ne umijem; fale mi riječi, one velike, da ih kažem,...evo vidiš, na pola puta sam stao, zaćutao...tišino, oprosti mi što o glasu neću ništa reći; fale mi riječi, il ko zna...možda ih još ni smislili nisu; zbog takvih, kao ona što je,...riječi su se smišljale nove

[djevojka bez imena]

Mjerkam ovu temu vec odavno,i mislim se cemu se sjecati i pisati o tome kad je sve proslo,kad je zivot lijep i bez onih koji su otisli i kojih vise nema.Pronadjite radost u opadnutom listu na Vilsu,bistrini Miljacke - to je cudo samo po sebi il ciki djece sto se raduju suncu u studenome.To kazem ova Ja,koja zna da je mir na cijeni,da je voda sigurna kad se ne talasa,kad je srce spokojno samo kad spava,ona druga Ja,sto udahne duboko kad sjecanja navru,ta Ja bih rekla;

-Koliko se dugo znamo Ti i ja.,10 ili 15 godina mislim,cijeli zivot tacnije.Prvo si bio jedan od mangupa iz ulice,onda djecak iz komsiluka u srednjoj,pa na faxu neko s trece godine koga eto slucajno znam.I dok su brucosice uzavrele krvi nedvosmisleno pokazivale naklonost prema tebi,ti si birao.A ja te gledala,odgovarala na nihova pitanja o tebi,uvijek suzdrzano,skrto.Ni blizu dugonogih i prelijepih kakve su se za tebe lijepile, nisam bila.Dane sam provodila nad knjigom,noci uz kafu i knjige,povremeno gledajuci prema tvojim prozorima. Ponekad bi mi mahnuo u prolazu,dobacio koju rijec,a ja sam tada u tonu tvog glasa trazila ono nesto posebno,samo za mene,nesto sto se razlikuje od svega sto kazes drugima.I sad se nasmijem toj svojoj budalastini.A onda si zavrsio fax i vise te nisam vidjala po hodnicima i kantini,sve je postalo sivo.Tugovala sam bez ikakvog prava i povoda koji mi nikada nisi ni dao.Ludost. Ljubav.Zelja. Sta li je ni sama znala nisam.A onda su rekli da si dobio posao,da odlazis iz zemlje i mene je treslo 7 po Rihteru,s epicentrom u grudima.Kako zivjeti ako odes,sta cu,gdje cu...plakala sam cijelu onu noc prije tvog odlaska. Tad sam cini mi se i odrasla.Ujutro sam jos jednom pogledala u tvoj prozor,udahla duboko,progutala suze i prosaptala,sretno putuj najdrazi.
Dani su prolazili,mislila sam na tebe,ali sada pametnije.Nije vise bilo onog zanosa,mastanja i hodanja po oblacima.Znala sam da si daleko,znalai da sigurn nisi sam,i znala sam i da si blizu i da si sam opet ne i bio moj.Tada sam otkrila da postoje i drugi slatki djecaci,oni koji su me primjecivali.Izlazila sam i zabavljala se,sve manje misleci na tebe ali svi su bili prolazni, jer nijedan nije bio ti.Prosle su dvije godine i ja sam bila sretna.Bar sam mislila da sam sretna.
A onda se jednog dana,zaustavio auto ispred mene,pomislila sam neko ce da pita za put ili nekog.Taj tvoj dobro zapamceni osmjeh,sjaj u najljepsim zelenim ocima,neskrivena radost u glasu-sve je to odjednom bilo ispred mene.Razmjenili smo nekoliko ljubaznih recenica i nekako sam se pribrala.Znam da sam poslije misila da sam mozda umislila tvoj poziv na kafu,sve dok me nisi nazvao.Tako je pocelo nase druzenje. Setnje,kafe,razgovori o svemu i svacemu,ponekad i supljiranje ali uzivala sam u svakoj sekundi naseg vremena.Htjela sma vise,samo ni samoj sebi to nisam smjela priznati ali ti si dao samo beskrajno iskreno prijateljstvo,i na tome sam ti bila zahvalna. Onda si opet morao otici. Nije bilo suza.Rekao si da cemo se cuti ali ni u to nisam htjela da vjerujem.Rizik je bio pustiti srce da se nada.Onda su pocele nase poruke na fb.Smijali smo se,pricali,tugovali radi svake moje odbijenice za posao.Ipak negdje izmedju redova,hladnim prstima a vrelog srca pisala sam ti ljubav.A ti neskriveno odgovarao.Kajao se sto me nisi poljubio kad si imao priliku,sto mi nisi rekao to nesto sto si imao,govorio da moolis Boga da ne zakasnis da to kazes do svog slijedeceg dolaska.A ja opet,mislila ma to je nesto prijateljski,prekorjevala sebe sto opet umisljam.
Sjecas se kako si svim nasim prijateljima razglasio kad sam dobila posao.Radovao si se koliko i ja. Radila sam naporno,trudila se zadrzati priliku koju sam dobila i ponekad primjecivala tvoju suzdrzanost.Pitala sam se sta se desava,ali odgovor mi nisi dao.Nase poruke postale su rjetke,jedna dnevno,ponekad ni toliko.Rekao si da dolazis i da cemo opet imati vremena.I onda sam te srela,opet.Opet zemljotres.Nisi bio sam.Nisam ni znala da si dosao.Presla sam na drugu stranu ulice. Sad je sve bilo jasno.I rijetke poruke, i tvoja ozbiljnost i to sto vise nista nije bilo isto.
Onu noc kad si nazvao da idemo na kafu,dugo sam razmisljala prije nego sam dosla.Pricao si dugo,brzo,nervozno, govorio kako mi trebas nesto vazno reci,a ja ti nisam htjela olaksati,nisam htjela da kazem da znam da sam vas vidjela.Boljelo me.Kada si rekao kako sam lijepa i sve one slatke rijeci,ja sam cekala ono ALI. I docekala ga.Ne znam kako sam izasla,ni upalila auto ni otisla kuci.Opet sam pustila srcu da se ponada,opet sam letjela i opet sam pala.Neki ljudi nikada ne nauce a ja sam izgleda jedna od njih.Gotovo je bilo s mojim nadama i snovima.Zakljucala sam se sama u sebe i naoko bila dobro. Nikom nisam pricala o tebi a ni o nama. Nikom vise nisam dala da mi se priblizi.I onda kad si me molio da ti oprostim, kad si se kajao i priznao da si pogrijesio,ja ti nisam vjerovala.Iznenadila me moja hladnoca.Otisao si a ja sam te blokirala i na fb i na viberu i mailu.Vrijeme je bilo da pocnem misliti na sebe.Prolazili su dani.Rekli su da se vracas kuci a ja odgovarala kako si budala, sta ces ovdje kad ovdje nema nicega. I evo danima te opet gledam.Sjetim se kako si nekad bio sve sto zelim.Gledala sam te mirno i kad si rekao da me volis. Nemas nikog kazu. Nemam ni ja.Opet te evo gledam s prozora i ova luda ja ti u sebi vristi da probas jos jednom,jer bez tebe ja nisam Ja, samo sam neko bez imena.Bez tebe ne postojim i ne zivim, samo zivotarim i prezivljavam.Bez tebe se ne radujem nicemu i nista nema boju.Bez tebe sam obicna kukavica koja nema hrabrosti da oprosti,ali sada znam, ti si uvijek bio sve sto zelim.
Probaj jos jednom.

[al_akhisari]

@ djevojko, ne ulazeći u "stvarnost" priče, fino napisano

[djevojka bez imena]

Neke "stvarnosti" bujaju u nama godinama,pa se odjednom izliju. Bilo bi mnogo lakse da su "nestvarnosti" ali i ovako je laknulo. Hvala.

[Bianconeri1988]

Dok sam se vraćao kući sa Grbavice iz zvučnika Centrotransovog autobasa čuli su se dobro poznati Tnojevi stihovi ''mjesec dana dušo ne mislim na tebe, ne volim te više ili lažem sebe'', momentalno se sjetih bivše, uzeh mobitel pogledah jednu njenu sliku i postavih retoričko pitanje: Zašto si toliko lijepa? Nekoliko minuta se dvoumim, da li da joj pošaljem sms, da joj se javim, dam do znanja da još postojim, tješim se možda ću je obradovati kao nekada, a s druge strane možda ću je samo iznervirati. Kroz glavu prolaze crne misli, možda joj neko drugi hvali najljepše zelene oči na svijetu, igra se za dugom plavom kosom, vješto i domišljato je nasmijava i mami njen blistavi osmjeh...Odustah od ideje, na silu, ali odustah. Usput je došlo vrijeme da izađem iz autobusa, sretoh jarana, požalih mu se kako je Željo loš, a on me obradova da Juventus vodi, pomislih u sebi, kakve mi fajde, više me ni pobjede Stare dame ne raduju kada nema nje.

Prođe nekoliko sati, ulazim u sobu, pogledam lijevo kraj monitora i dalje stoji njen ''Juventusov jastučić'', pogledam desno, sa najgornje police na ormaru me ponovo posmatra njen svemirac, sve još podjeseća na nju, pomislih u sebi, u očima se pojaviše suze, same od sebe, bit će ovo još jedna standardno tužna noć. Uslijedilo je novo retoričko pitanje: Zašto je toliko volim?

Na kraju, još jednu pobjedu je odnijelo srce, razum je izgubio. Sutra će mi biti krivo, ali emocije je teško kontrolisati. ''Za mene ćeš zauvijek biti jedina, prekrasna i normalna, istovremeno dostižna i nedostižna, neshvatljiva, nestvarna...Neke ljubavi se ne završavaju, samo kruže i ponovo se vraćaju. Nedjeljive, neuporedive, nerazdvojne ljubavi...Oprosti mi što mi sve tvoje nedostaje, oprosti mi što te i dalje volim. Ostani lijepa!'', napisah joj i brže bolje izađoh sa Facebooka.

U stomaku se već pojavaljuje strah od njenog odgovara i da li će ga uopšte biti, spavanje će biti bojazno, a jutro već predosjećam devastirajuće...

[Cartmane]

Crkla da Bog da qurvo prokleta.

[libra123]

Divno je kada sasvim slučajno naiđeš na nekoga ko te je tražio čitav život...

[walter kurtz]

[al_akhisari]

...čudim se ljudima oko sebe; nisu lažne priče o noćima neprospavanim, dugim i mislima teškim; nisu lažne noći u kojima se nada rađa, mašta razmaše i pleše; ne, nisu lažne priče o danima, kraj prozora provedenim i očima u prazno staklo uprtim; ni šetnje gradom, iščekujući iza kakvog ugla, oči najljepše da vidiš, nisu lažne; čudim se ljudima oko sebe, nisu lažne suze prolivene, i sve želje nikad ispunjene; ni toplina oko srca, kad najdraže ime čuješ, nije laž; čudim se, tebi se čudim, zar ne znaš koliko se nadam, da ćeš jednom opet doći, sa osmjehom i sjajem u oku; čudim se, sebi se čudim, kako mogu osmjehom, suze svoje kriti

[djevojka bez imena]

Vidis li,kad udahnem duboko,u mislima brojim dah,stisnem zube i trepavice jer ne dam kriku ni suzi van i sjecam se,
topline proljetnog sunca na mojim obrazima,dok sjedim uz tebe nasmijana,tvog zamisljenog pogleda ismjeska na usnama. Sjetim se zara u tvojim ocima od kojeg si mi crvenio obraze,i radi kojeg sam skretala misli bjezeci u tvoj zagrljaj,sjetim se tvog glasnog smjeha mome stidu,koji si tjerao poljupcima. Sjecam se svake rijeci ko juce da si ih govorio,svega bas svega ja se sjecam.

[libra123]

Necu budjenja
U kojima te nema
Cak i snovi
Tad su daleki
Jer
Srce je ispunjeno
Lepotom zivljenja
Svaki trenutak
Kad plovis mi
U mislima

[al_akhisari]

...nisam želio biti kao drugi, koje si imala prije; dolazio sam iznenada, nestajao još brže u tvojim, očima, pramenovima kose, boje lješnjaka; uz čašu crnog vina, gubio sam se u tvojim usnama; ni ti, nisi željela da budem kao drugi, svi... jutrom, u popodnevnim časovima, gasili smo želju za ustajanjem; kako si samo uživala u mojim usnama, dok istražuju najuzbudljivija mjesta; ne, nisam želio biti, kao drugi svi...i želim da se vratim, ali se bojim da ostanem; od mene ostade samo pjesnik, čija je magija otišla na spavanje