Forum Klix.ba

Jel to moje pitanje napravilo zastoj ?

Odgovor je 70 godina...

Kako se Sulejmanov a.s. pupavac naso u Kur'anu? Sta kazu mufesiri, predaje?

jupi! oživio kviz

a odg na pitanje ne znam ,
zapravo - ni pitanje mi nije baš jasno?

bijela wrote:jupi! oživio kviz

a odg na pitanje ne znam ,
zapravo - ni pitanje mi nije baš jasno?

Otkud bas taj pupavac. U Kur'anu se spominju zivotinjske vrste uopste, a pupavac bas posebno. Sto je on poseban? Sto uopste o njemu ista znamo do danasnjeg dana?

Neki moj nagovjestaj , mozda simbolika necega vrijednog , u to vrijeme je to bio pupavac , sada je npr auto - motor - brod Da se ne zamara/divi previse tome ... tako nesto
il sam ja bas fulio

hmmm.. pa spominju se konkretno i pas od stanovnika Pećine
i magarac onaj koji je oživljen, od Uzeira, a.s.
....
a zašto pupavac?
e pa, JAAAA mislim.. da je to zato što je to monogamna ptica
i eto, zato je tako posebna

bijela wrote:hmmm.. pa spominju se konkretno i pas od stanovnika Pećine
i magarac onaj koji je oživljen, od Uzeira, a.s.
....
a zašto pupavac?
e pa, JAAAA mislim.. da je to zato što je to monogamna ptica
i eto, zato je tako posebna

Ma nije. Nego kako je Sulejman a.s. znao govor zivotinja. Jedan dan ga pupavac upita. Da li bi o Sulejmane zamolio svoga Gospodara da se pomen na mene nikad ne zaboravi do Sudnjeg dana. Sulejman a.s. dize ruke i zamoli svoga Gospodara i rece, eto ja sam zamolio.
A to je uradio zato sto mu je pupavac bio plaho odan i posebno ga volio.

A to sto kazes ima ono jos zivotinja. Sad mi naupmade i onaj mrav

Haj vi postavljajte dalje

ma malo je i monogamija igrala tu ulogu (nema horoza u Kur'anu )

evo nek dritz postavlja pitanjeee

neka , samo ti , dame imaju prednost

btw, naletih na:

U jednome hadisi-šerifu se kaže da je hazreti Pejgamber, alejhisselam:
Zabranio ubijanje slijedeće četiri vrste životinja:
mrava (nemla), pčele (nahla), pupavca (hudhud) i sureda (također vrsta ptice).


(hadis prenosi hazreti Ibn Abbas, a bilježe Ahmed, Ebu Davud i Bejheki)

bijela wrote:btw, naletih na:

U jednome hadisi-šerifu se kaže da je hazreti Pejgamber, alejhisselam:
Zabranio ubijanje slijedeće četiri vrste životinja:
mrava (nemla), pčele (nahla), pupavca (hudhud) i sureda (također vrsta ptice).


(hadis prenosi hazreti Ibn Abbas, a bilježe Ahmed, Ebu Davud i Bejheki)

Znam za ovo. Ako bi ih insan i ubio, cak i nehotice, duzan je kurban zaklat.

eeee, lijepog teksta na http://www.znaci.com/mubarek/ramazan/art439_0.html
ovaj hudhud pravi ters, mimo sveg svijeta

ma veoma lijep glas, a pjeva melodijom veliike ugodnosti. Donekle podsjeća na kumru za koju naš narod kaže da pjeva “ku-pūj-kruh”. Slično je i oglašavanje hudhuda, kratkim melodijama koje naglo prekidaju jer, zanimljivo, čim zapjeva hudhud, odmah po završetku posljednjega tona, kljun zabija u zemlju.

Kao što je već spomenuto, kljun pupavca veoma je bitan jer njime je naš hudhud udarao o zemlju kada bi hazreti Sulejmanu, alejhisselam, pronalazio vodu. To je bio znak da se na tome mjestu, pod tlom, nalazi voda.

Hudhud prosto zapanjuje nekim svojim ponašanjima, bolje rečeno, gledajući hudhuda gledamo jednog iskrenog vjernika, naši stari bi rekli “pravog derviša”.

Većina ptica leti. To je njihov dar koji im je uzvišeni Allah podario. Svaka ptica tlo koristi za odmor i za prehranu. Izuzev toga, vrijeme provodi u zraku. E, a hudhud radi suprotno.

Premda su mu data krila hudhud, kao u inat drugima, uglavnom hoda. Haman neće da leti. Štaviše, tako je brz da svoj plijen doslovno “ganja”, a što drugima djeluje čudno naročito što hudhud ima kratke noge.

Većina ptica savija gnijezda, uglavnom u krošnjama drveća. Time svoje potomke štite od grabežljivaca a i same prebivaju na mjestu s kojega mogu lakše omatrati okolinu.

Pupavac, opet, radi suprotno. On skoro da uopće ne savija gnijezda. Kao da ga to ne interesira. Kada baš mora, hudhud gnijezdo pravi u već gotovim, korišćenim, dupljama u drvetu ili rupama u stijenama. Kao da nam poručuje da je Ovaj svijet prolazan pa tako ni ne vrijedi plaho se mučiti da izgradimo kuću, kad-tad ćemo je napustiti. Pored toga, ako budemo i stavljeni na kušnju gubljenjem doma, lakše je preboljeti “skroman” dom negoli onaj u koga smo uložili sav naš trud i novac. A kako ga tek uređuje?

Za razliku od drugih ptica, pupavac se uopće ne trudi “urediti” svoje gnijezdo. Kao kakav derviš iz priča, u svoj dom hudhud dovlači osušene grančice i dijelove tkanine, ako ih nađe, pa kao da svoj dom ukrašava starim ćilimima i krpama. Čini se da ne voli ništa što je novo.

Većina ptica žive u ugodnoj atmosferi svoga gnijezda. Ali hudhud ne bi bio hudhud da i to ne radi suprotno. Pored osušenih pupavac u gnijezdo dovlači i truhle grančice. Vremenom, zadah ispuni njegovo “gnijezdo” tako da nijednoj ptica nije privlačno doći i boraviti u hudhudovome domu.

Čak, dok su mladi hudhuda u gnijezdu, uslijed lučenja jedne od žlijezda i tijelo im širi strašan zadah. Tako nijedna životinja skoro da hudhuda i ne primjeti kada se rodi. Kao da prije nije bio tu, odjednom se pojavi ptica prelijepih boja, preksrasne krijeste i više nego milnoga glasa.

Veliki broj ljudi vratio se u ratu vjeri, a do tada je bio kao mladi hudhuda: ni namaza, ni “vjerničkog” porijekla, ništa, Niko nije za njih znao. A onda, kada dragi Bog dade da duhovno odrastoše, razviše se u prekrsne ptice koje sada u jatima pune Božije kuće.

Većina životinja, i živih bića uopće, voli društvo. U društvu se lakše osjeća, s drugima dijele svoje unutarnje svjetlosti i miruhe. A šta ako neko ne nađe nekoga da mu, što bi mi rekli, “leži”? Ostaje sâm.

Hudhud se rijetko viđa u jatu. Uglavnom je sâm, hoda zemljom namjesto da leti, trči za crvima, i, uprkos tome da nema pošteno ni doma, ni druge, on – pjeva! Briga ga. Svojom pjesmom slavi dragoga Boga i s čuđenjem gleda druge oko sebe kako lete tamo-vamo ne bi li svoj dom još ljepše ukrasili, što ljepšega bračnoga druga izabrali, sebe što više nakitili.

Ipak, pokadkad se može vidjeti kako leti sa svojom drugom, non-stop uz nju. Pjesmom joj ašk (ljubav) svoj iskazuje. Ali se ponovo “smiri” i vrati životu usamljenika, lutalice na Allahovome putu.

(...) Zbog toga je propisana i borba na Božijemu putu, borba koja je prije svega borba za zaštitu slabih, nemoćnih i siromašnih; malobrojnih a ugnjetavanih. Samo takvu borbu Gospodar voli i opravdava.

Svako od nas kada je ugrožen slijedi taj instikt za preživljavanje kojim nastoji otjerati opasnost koja mu izravno ili neizravno prijeti. I svaka ptica tako postupa. A hudhud?

Zvuči nevjerovatno, a, što je najsmješnije, pupavcu njegovo ponašanje ustvari spašava život.

Kada neka ptica grabljivica krene napasti hudhuda, on, kao da ga baš briga, jednostavno legne na zemlju, ispruži krila i noge, kljun skroz prema gore podigne i tako ostane ležati. Kao da veli:

“Ma evo, ubij me, šta je?”

Vjerovatno i garbljivica pomisli:

“A budale… Bolje je s ovim se ne petljati.”

Kada grabljivica ode, hudhud ustane i nastavi sa pjesmom, slavljenjem jedinoga Boga.

moja mati danas prosula neki prah da otjera (ili će ih to ubiti) mrave koji su napravili mravinjak u po njenih jagoda,
morat će zaklat stado kurbana

Ne odnosi se na mrave. Mravi su izuzeti, i pcele mislim, ali za pupavca i sureda itekako vazi

A mene je uvijek interesovalo sto kad se ubije zaba treba zaklati kurban. Sto bas zaba

Gdje se nalazi turbe Nasrudin hodze?

Turkey, Konya, Aksehir


Evo i jedne pričice:
Nasrudin je kao dijete od sedam godina s knjigama u torbi posao u vecu skolu.
Srete ga ondasnji car koji se svako jutro setao bez pratnje,da ga ne bi poznali.
Car vidje po spoljasnosti djecijoj da je bistar te se upusti s njim u razgovor.

- A kuda ti ides, sinko?
- U skolu.
- Uzmi ovaj zlatnik te kupi sebi secerlama!
- Vidjece me otac. On ce me pitati od kuda mi zlatnik, pa ce me poslije tuci.
- Samo uzmi! Pa ako tvoj otac uspita, a ti mu kazi: "Dao mi je car", pa ti on nece nista reci.
- Nece mi vjerovati.
- Zasto ti nece vjerovati?
- Zar car ikad daje samo jedan zlatnik? Ako mi napunis torbu zlatnicima, vjerovace mi se.
Car pohvali mudrost djecakovu, napuni mu torbu zlatnicima i posalje ga kuci.

p.s.Nemam inspiraciju za postaljanje pitanja, pa neka to uradi neko drugi..

pitanje: zašto Nasrudin-hodža naopako jaše magarca?

bijela wrote:pitanje: zašto Nasrudin-hodža naopako jaše magarca?

Nasrudin i magarac

Nasrudin-hodža htjede jednoga dana da se popne na magarca, ali metne
najprije desnu nogu u uzengije. Kad je tako uzjahao na magarca, a lice mu bilo
okrenuto repu. Kad ga oni, što se tu desiše, zapitaše:
- A što si se ti naopako okrenuo?
On im odgovori:

- Nisam se naopako popeo, već se magarac naopako okrenuo!

evo dva dana čitam pitanja i odgovore, ovo s nasrudin hodžom je već bilo, mogul sad ja jedno pitanje, bilo je slično ali ne isto ??

Naime, kako se zvala 'prva' dojilja Poslanika a.s. ?

AdnaZ wrote:Naime, kako se zvala 'prva' dojilja Poslanika a.s. ?

O njemu se skrbila robinja njegovog oca, abesinka po imenu Bereka, a zvali su je Ummu Ejmen. Prva ga je zadojila Suvejba, robinja njegovog amidže Ebu Leheba.

Nemam ideju sad za pitanje , haj ti opet. Nek malo kviz zivne.

tačno;
Dalje : Koje, muško ime, Poslanik a.s. nije volio da ashabi daju svojim sinovima, za Poslanikovog života.

koje?

bijela wrote:koje?

penta je da odgovoris, a nije da pitas za odgovor